Da upravu si ti, ne može ovo više ovako. Ja zaslužujem puno više od tebe, ja trebam nekoga ko će me voleti takvu kakvu jesam i ko će cijeniti svaki trenutak proveden sa mnom!!!
"Samo si svratio da me podsetiš na mene i ostaviš poruku, koju ne razumem. Možda svaki put kada te uzdahnem. upiješ nešto toplo iz mene, nešto od čega nemam koristi, a tebi ugreje dušu?"
Ne znam kada vise boli, kada si tu ili kada te nema, kada me gledas ili kada smo stranci. Ne znam sta vise boli, kada te zelim ili kada te dozivam, ne znam kada vise boli, kada se daje ili moli, kada se mrzi ili voli, ne znam, ali znam da boli.
Otišla sam. Jesi li sad sretan? Ostavila sam te s njom. A jel' se ikada zapitaš šta će biti kasnije? Kada ne uspeš sa njom? Kada te napusti ona zbog koje si ti sve ostale napustio? Pitaš li se? A onda, tek onda kad mene vidiš s drugim... Jedinu koja se borila za tebe i istinski te htjela... Ne misliš da će ti biti žao što ja više nisam tu? Misliš da neće? A ja mislim da se ti grdno varaš. Jer tek onda kad te svi napuste na duže vrijeme, zapravo tek onda shvatiš ko ti najviše nedostaje od svih. To je ona osoba kojoj si najviše značio i koja se najviše trudila da te zadrži. Falit će ti ta pažnja koju si imao kod te osobe. A to neće biti ona, niti tvoji prijatelji, niti neko iz prolazne avanture… Ne, dragi moj, to ću biti ja!