-Kada te ljubav zove, slijedi je. Premda su joj putovi tvrdi i strmi.

A kad vas krila njena ponesu, predajte joj se. Premda vas mač skriven u njezinim perima može raniti. A kad vam govori, vjerujte joj. Premda njezin glas može razdrmati vaše snove kao što sjeverac pustoši perivoj. Jer, kao što nas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava. Kao što se uspinje na vašu visinu i daje vam najnježnije grane, što drhte na suncu. Tako će vam sići u korijenje i protresti ga dok prijanja uz zemlju. Poput snopova žita ona vas u se skuplja. Ona vas mlati da bi vas razgolitila.Ona vas sije da bi vas vaše lupine oslobodila. Ona vas melje dok ne pobijelite. Ona vas mijesi dok ne budete gipki. A onda vas meće na svoj sveti oganj; da postanete sveti kruh za Božji sveti pir. Sve će vam ovo ljubav učiniti kako biste doznali tajne svoga srca i da biste po tome znanju postali komadić srca samoga Života. Ali ako u svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi u svijet bez godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati , ali ne svojim suzama. Ljubav ne daje ništa osim sebe. Ljubav nema ništa niti se ona može imati; Jer ljubav je dovoljna ljubavi. Kad ljubite ne valja da kažete:" Bog mi je u srcu ", nego radije:" Ja sam u Božjem srcu". I ne mislite da možete upravljati putem ljubavi, jer ljubav, vidi li da ste vrijedni toga, upravlja vašim putem. Ljubav ne čezne ni za čim drugim do za tim da se sama ispuni. Ali, ako ljubite i svakako morate imati želja, neka vam ovo budu želje: rastopiti se i biti poput žuborna potoka koji pjeva svoju pjesmu noći. Upoznati bol od prevelike nježnosti. Biti ranjen vlastitim razumijevanjem ljubavi; I krvariti s veseljem i radošću. Probuditi se zovom krilata srca i zahvaliti se za još jedan dan ljubavi; Smiriti se u podnevnoj uri i razmatrati ljubavni zanos; Vratiti se s večeri kući sa zahvalnošću; I onda zaspati s molitvom za ljubljeno u srcu i pjesmom zahvalnicom na usnama.-


(Kahlil Gibran - "Prorok")

Dogadja se to u jesenjoj noci kada pada kestenje po asfaltu i kada se cuju psi u daljini, i kada se tako neopisivo javlja ceznja za nekim tko bi bio dobar, nas, bliz, intiman, drug, i kome bi mogli da pisemo pismo. Ispovijedali bismo mu sve sto lezi na nama.
Pismo bi mu pisali, a njega - nema.

Miroslav Krleza

Sve svoje uspehe u zivotu dugujem tome: sto sam uvek i u svim prilikama bio za cetvrt casa napred. Nelson

Daj mi nebo celo, zemlju celu - Evgenij Jevtusenko


Ne, ja necu ni od cega polovinu!
Daj mi nebo celo, zemlju celu
i more i reku i gorsku lavinu.
Ne, ja necu nikakvu podelu!

Ne, ni zivot ne zelim u delu.
Neka mi se sve svali na pleca!
Ja i tugu zelim celu,
kao sto zelim da je cela sreca.

Pola hocu samo od jastuka
na kom lezi, kraj lepog ti lica,
od prstena sjajna, tvoja ruka
sjajna kao zvezda padalica.

Let the eye of your imagination be a camera...
This is the globe of the world, a glittering blue and white ball like the ornament on some unimaginable Christmas tree.
Find a continent... Focus.
This is a continent, a jigsaw of yellows, greens, and browns.
Find a place... Focus.
This is a bit of the continent, sticking out into the warmer sea to the southeast. Most of its inhabitants call it Florida.
Actually, they don't. Most of its inhabitants don't call it anything. They don't even know it exists. Most of them have six legs, and buzz. A lot of them have eight legs, and spend a lot of time in webs waiting for six-legged inhabitants to arrive for lunch. Many of the rest have four legs, and bark or moo or even lie in swamps pretending to be logs. In fact, only a tiny proportion of the inhabitants of Florida have two legs, and even most of them don't call it Florida. They just go tweet, and fly around a lot.
Mathematically, an almost insignificant number of living things in Florida call it Florida. But they're the ones who matter. At least, in their opinion. And their opinion is the one that matters. In their opinion.
Find a highway... Focus... Traffic swishing quietly through the soft warm rain... focus... high weeds on the bank... focus... grass moving in a way that isn't quite like grass moving in the wind... Focus ... a pair of tiny eyes...
Focus... Focus... Focus. ... Click!

From "Wings" by Terry Prattchet

Prošli smo kroz tišinu što gori. Pravo kroz nju. I evo me sada, pišem ovo. Gotovo je, bar taj deo. Ali to je samo mali deo priče. Tišina ume da bude divna. Ne dozvolite joj da vas previše uplaši. Ne bojte se ni bezdana.
Umiranje ume da bude divno.
A buđenje je još lepše. Čak i kada se svet promenio. Posebno kada se svet promenio.
Tu sabes. Znate.
Zamislite bledonarandžastu zoru koja nikada ne prestaje, večno lebdi iznad uskovitlanog oblaka papagajki u tirkiznom moru.
Zamislite divovske talase koji dolaze na vas, tirkizne talase, pod belim oblacima-Kubama koji upijaju bledonarandžastu boju i zbog koje ona postaje još blistavija.
Zamislite da nema kraja talasima.
Nikada.
Nema kraja.


Carlos Eire
Waiting For Snow In Havana

Besnoj zivotinji i razjarenom coveku ne smes nikad dati svoje neodlucnosti i svoje sazaljenje. Ksaver Sandor Djalski

                    „Mi stupamo u svet bez prethodne najave,
manifestujemo se pre nego što postanemo svesni manifestovanja.
Postoji prvobitno sopstvo, ili, ako vam se tako više dopada, prvobitna duša.
Možda je, kao što je Gete sugerisao, duša pozorište u kojem se Priroda pokazuje,
jedino takvo pozorište koje ona ima. A u tome ima smisla kada pokušate da objasnite
neke vrste strasnog posmatranja – posmatranja rođaka, na primer.
Kada bi to bilo tek posmatranje u uobičajenom smislu reči, čemu bi ono vredelo?
Ali ako je izraženo rečima :“Kakav je Čovek, tako vidi. Kako je Oko uobličeno,
takve su njegove moći“, to je već druga stvar.
Kada sam (...) pomislio šta bi bestelesno oko Vilijema Blejka negde iznad nas
moglo da vidi, prizivao sam svoju fundamentalnu perspektivu,
perspektivu osobe koja prihvata iskrivljenost u običnom načinu gledanja,
ali koja nikad nije izgubila običaj da sva istinski značajna posmatranja
pripisuje onom prvobitnom sopstvu ili duši.“

                              Saul Bellow

Ne recite: 'Našao sam istinu', nego radije: 'Našao sam jednu istinu.'
Ne recite: 'Našao sam put duše'. Recite radije:'Sreo sam dušu gde ide svojim putem.'
Jer, duša kroči svim putovima.
Duša ne ide po koncu niti raste poput trske.
Duša se otvara kao lopoč sa bezbroj latica.

Pesak i pena
Halil Džubran