Od cega žive oci tvoje
kad stalno iz njih isijava san?
A što bi dragulj dragane moje
dao da tako bar nacas sja.
- Tvoje su oci u meni zašle,
taj sjaj nije od ljudi.
Svakoga jutra moje se lice
s tvojim ocima budi.
- Ne sklanjaj pogled. Cega se bojiš?
Ljubavi zar te je strah?
Zacijeli rijeci cjelovima,
s usana strgni mi dah.
- Cemu se smiješiš?
Obujmi me jace,
sva krv nek mi utrne!
- Kad zagrlim te ovako,
znaš li što ja vidim:
Dva križa koja se grle
a med njima diše
još neroden Bog
prikovan poljupcima…
- A šta ako Boginja neka
pod usnom mojom sniva?
- Pod tvojom usnom sni violina
u violini pjesma, u pjesmi plod.
O kad me dodirnu usta tvoja:
harfa se boja prospe u svod.
- Prsti su tvoji vidre vedre
što se u igri tope.
Cutiš li kako iz moga struka
iskacu antilope?
- O kad bi moglo uho cuti
tvoj dodir glazbo nijema,
napisao bih ti od sna sonatu,
al klavir tih dirki nema.
- Povedi me u kut svijeta
neki tih.
Da te cutim. Da te dišem.
Da te snim.
- Što je život? Oka treptaj.
Tajna tajne.
Izmedu dva otkucaja
srca stane.