PUTNIK (b)                 
Miloradu M. Petroviću                       


Na smiraju sunce kao vatra rudi.
Jedan crven oblak sam nekuda bludi.

Hitno časi lete u dugome nizu;
Odmora mi treba, noć je evo blizu.

S balkonima ovdje vidim vile stare, -
Pri zahodnom sjaju okna mi se žare.

Naokolo bašte pune tiha mira.
Ozgo čujem pjesmu i zvuke klavira.

Na ova ću prva vrata skromno stati,
Zakucaću; možda konak će mi dati.

Za mene je dosta mjesto gdje na podu;
Postelje su meke samo za gospodu.

Idem!... Ali kuda? Što da budem ludom?
Gdje boljari sebra pripustiše u dom?!

Iz mramora ovih samo zima bije,
Kao da mi zbore: "Odlazi što prije!"

Onamo, pod vrbom, uz rijeku bliže,
Sa dva mala okna trošni dom se diže.

Po ubogu krovu mahovina raste
I pod staru strehu dolijeću laste.

Na domaku vrata, ispod lisne šatre
Posjedala čeljad oko tople vatre.

Tamo, tamo iđem; tu je ljubav s nebom,
Tu me orač čeka sa solju i hljebom!


1908.           

SELO                 


U sjenkama vrba, kupine i grma,
Malena rijeka blista se kô srma.
Na obali čiča sa čibukom stoji
I dimove vuče i goveda poji;
Na domaku tamo, kuda staza ide,
Nekolike niske kolibe se vide;
Pred jednom, u hladu jabuka i dunja,
Jedna baba prede i pomalo kunja;
Nad njom se granje razraslo i splelo; -
            Selo.

Popeo se petô na bunjišta mrka
Pa krilima bije, pjeva i čeprka;
U blizini hukti vodenica stara,
Pred njom sanjiv mlinar s nekim razgovara;
Dok u tihoj sjenci kupine i drače
Živo cvrčak cvrči sve jače i jače;
Na njegove tanke i srebrne glase,
Za visokim plotom, grokće jedno prase
I čeka da s grana pane voće zdrelo; -
            Selo.

Na putanji, mokroj od skorašnje kiše,
Puna kola škripe sve više i više.
Usporedo starac tromo gazi putom
I volove, katkad, opomene prutom.
Prljavo dijete - unuče mu, ko li -
Viknu ga i strča sa brijega doli
I uza nj se privi veselo i žudno,
A starac se smije blago, dobroćudno;
Saže se i golju poljubi u čelo; -
            Selo.

U prisoju žarkom, ispod brda gola,
Hrvu se i lome dva razrasla vola;
Skupili se momci, jaran do jarana,
Pa čekaju konac ljutoga mejdana.
Negdje ševa pjeva; poljem punim rose
Milo zvone zvuci naoštrene kose;
Dok brz konjic jedan u daljini rže
I u čopor grabi sve brže i brže.
Na istoku davno trepti jutro vrelo; -
            Selo.


1908.           

MOJA MOLITVA           


Pošlji, gospode,
Utjehe u mraku,
U ovoj noći
Što se život zove
Daruj mi duhu
Svijetlu volju jaku,
Da uvijek stupam
Na podvige nove.

Slaveći tebe,
Da istinu zborim
Drugu i bratu,
Silniku i robu;
Za pravdu da se
Uz pravedne borim
I s njima šibam
Poroke i zlobu.

Ohrabri srce
Da, u času svakom,
Vjeruje, ljubi
I oprašta zlijem,
Kô tvoje sunce
Neskvrnjenom zrakom -
Da njime svuda
Smrzle duše grijem.

Pošlji, gospode,
Utjehe u mraku,
U ovoj noći
Što se život zove
Daruj mi duhu
Svijetlu volju jaku,
Da uvijek stupam
Na podvige nove.


1908.             

SRCU           


Ne boli me, ćuti! Neka mine sad
I bol rana tvojih, i nemir, i jad!

Povratak slavuja i grličin poj
Nek užegu snova mrtvi oganj tvoj!

Slušaj! Polja šume, povija se klas,
I mrtve iz groba božji zove glas.

Oživi! Još jednom proslavimo gôd
I berimo ruže i ljubavni plod!

Il' labudsku pjesmu, bono srce, daj
I pozdravi njome moj ubogi kraj!


1908.       

U ALBUM           


Ne varaj sebe ni razum svoj,
Život je samo na zemlji toj.

Poslije njega nijedan glas
Iz praha neće podići nas.

Vjeruj u onu istinsku moć -
U vječnu samrt i njenu noć.

U grobu negda, ja dobro znam,
Trunuće s nama i Otac sam.

Ovdje je samo pakô i raj;
Ovdje je izvor, ovdje je kraj.


1908.       

***           


Hajde, dušo,
Razvedri se, sini!
Evo noći,
Evo slatke tajne!
Veselo se
Uznesi i vini
Plavom nebu
U zvijezde sjajne!

Zaboravi
Da si ikad bila
U mukama,
Jadu i oluji!
Utri suze,
Laka digni krila,
Na pjevanje
Zovu te slavuji.


1908.       

O PUTNICI ŽDRALI...           
Kennst du das Land...               


O putnici ždrali laki, otkuda vas vodi put?
Vidjeste li mjesta mila gdjeno rađa limun žut?

Vidjeste li Jadran plavi i obrasli onaj žâl,
U pragove mramor-dvora gdje srebrni bije val?

"Vidjeli smo mnoge kraje i pitomi mirni kut,
Gdje na žalu dvori stoje i gdje rađa limun žut.

Na prozoru bješe žena mlada kao mladi klas,
Kidajući jednu ružu gledala je tužno nas.

U oku joj bjehu suze, a u duši bol i led;
Lice joj je svo blijedo, kô uveli ljiljan bled".

Dosta, ždrali! Njene suze, to je dragi biser moj:
Ovu pjesmu, uzdah ovi nek oblaci nose njoj!


1908.       

ŽETVA           


Blizu je veče. Zviždi kos iz srča.
U rodnom polju blista srp do srpa.
Žanjući cura košulju razdrpa,
Pa kradom u hlad bistrom vrelu strča.

Na žetvi momka zaboljela glava,
Na izvor ode, lice mu se žari.
Okolo šume jablanovi stari,
A voda mrmlja i miriše trava.

I suton pade i krv planu čvršće -
Na srcu srce lomi se i dršće...
Kod njih na travi dva bačena srpa.

Rodno se polje u san tihi svelo,
Još cura majci ne smije u selo,
Sva joj se tanka košulja razdrpa.


1908.       

NA IZVORU           


O leptiri laki, svilenoga krila,
Je li koja cura sinoć ovdje bila?
"Vidjeli smo jednu s ibrikom u ruci,
I ruže je brala ovuda, po luci".

Je li njeno lice kô behar na grani?
Biju li joj sitni pod grlom merdžani?
"Pod grlom joj puno crvenih đerdana;
Lice joj je bjelje no behar sa grana".

Vidjeste li oči i njezine veđe?
Jesu li joj kose plave ili smeđe?
"Kose su joj plave i od svile mekše,
Pod veđama tankim oči kô melekše".

U njedrima njenim je li zdrelo voće?
Zgara li je snaga pa ne znade što će?
"Po licu joj svuda žarka aspa bije,
U njedrima rastu krupne dunje dvije".

Znam, leptiri laki, svilenoga krila,
To je moja Jela sinoć ovdje bila.


1908.       

BEHAR           


Bulbul pjeva
Okolo Mostara, -
Hodi, draga,
Evo nam behara!

Hodi meni,
Moje zumbul-cveće,
Tvoja majka
Karati te neće.

Tvoja majka
Tebi ruho sprema,
Što ga ljepšeg
U Mostaru nema:

Sve od svile
Košulje otkane,
I dušeke
Đulsom pokapane.

Za đevere
I za kitu svata
Sve čevrme
Od srme i zlata.

Za jenđije
I za mile kume
Urmašice
I slatke lokume;

I još hrpa
Gurabije same!
A najljepše
Ostavila za me:

Tvoja usta -
Sva od đula rana,
Tvoja njedra
Još nemilovana.

Tvoje grlo,
S kog je srce mrlo,
Da ga grizem
Noći u ponoći.

Bulbul pjeva
Okolo Mostara, -
Hodi, draga,
Evo nam behara!


1908.