Zen i druge price - 30

Kap vode


Ucitelj zena kojem ime bijase Gisan zamoli jednog mladog ucenika da mu donese vedro vode kako bi rashladio svoju kupelj. Ucenik donese vodu i nakon sto je rashladio kupku, prolije ono malo vode sto je ostalo u vedru na zemlju.
- Budalo! - povice ucitelj na njega. - Zasto taj ostatak vode nisi dao biljkama? S kojim pravom rasipas i jednu jedinu kap vode u ovome hramu?

U tom trenutku ucenik dosegne bit zena.

Zen i druge price - 31

Zen usahlog stabla


Bila jednom neka starica zena koja je podigla kolibu jednom redovniku i potpomagala ga dvadeset godina u njegovom samousavrsavanju.

- Namah ambitabha.

Svakog dana jedna lijepa djevojka donosila mu hranu.
- Hajdemo ga iskusati,da vidimo dokle je otisao u svome samousavrsavanju. Kad mu odneses rucak, lijepo ga zagrli i vidi kako ce reagirati.
- Dobro.
- Kako ti se ovo cini? - ona ga zagrli.
- Kao suseno stablo koje se naslanja na hladnu klisuru, kao pravi zimski dan bez tracka topline...
- Cuvsi sto je redovnik rekao, starica se razbijesni i zapali mu kolibu.
- Dvadeset godina protraceno za nitkova.

Svakako da bi jedan redovnik trebao odoljeti takvom iskusenju, ali nakon dvadeset godina samousavrsavanja, mogao je isto biti i malo njezniji i samilosniji.
Zaista je bio nitkov.

Zen i druge price - 32

Planina u zrnu gorusice

Za vrijeme Tang dinastije bio jedan covjek, imenom Li po, koji je stvarno volio ucenje. Ljudi su ga zvali Li od deset tisuca knjiga, jer im je barem toliko procitao. Jednog dana, upitao je redovnika Chin-changa:
- Ima jedno mjesto u Vimalakiri-nirdesa sutri koja kaze:"planina sumeru mogla bi stati u zrno gorusice". Kako bi tako velika planina mogla stati u jedno malo zrno gorusice?
- Tebe zovu li od deset tisuca knjiga: kako je deset tisuca knjiga moglo stati u tako malu glavu.
- Oh...

Tako je neizmjeren, bezgranican i sveprisutan. A on postoji u malenom zrnu psenice?

Zen i druge price - 33

Prica iz 7 stoljeca, iz Kine

Jednom je neki covjek otisao do Petog Zen Patrijarha kako bi postao redovnik. Patrijarh ga je upitao: "Zelis li znati istinu ili biti istina?"
Covjek je odgovorio: "Biti istina." Dali su mu nizak posao ciscenja i tucanja rize za samostan, no bez duhovnog vodstva i inicijacije. Polako, opustio se u svoje prirodno stanje i samo tucao rizu. Patrijarh je bio na samrti i trebao mu je nasljednik. Rekao je stotini svojih redovnika da napisu pjesmu kako bi pokazali sto su naucili dok su bili s njim. Tko napise najbolje stihove, primit ce odoru kao sesti Patrijarh.Glavni ucenik, Shenxiu, bio je najobrazovaniji redovnik i najmarljiviji meditant.

Napisao je: Tijelo je Bodhi stablo savrsene mudrosti. Um kao sjajno zrcalo. U svako vrijeme marljivo ga brisi.I ne dopusti da se uhvati prasina.

Patrijarh ju je proglasio dobrom, no daleko od savrse-ne. Hui-neng, cistac rize, bio je nepismen pa je morao zamoliti nekoga da zapise njegovu pjesmu.

Nikad nije bilo Bodhi stabla, Niti sjajnog zrcala,
U sustini, postoji "ne-um". Pa gdje onda skupljati prasinu?

Patrijarh je odmah prepoznao cija je to pjesma i predao odoru Hui-nengu.

Ova prica otkriva dva osnovna stava prema duhu. Jedan je da mozete, kroz disciplinu, sjedenje prekrizenih nogu, prisustvovanje ritualima i trazenje znanja procistiti tijelo, um i dusu. Ili, kao sto otkriva covjek poput Hui-nenga, cijela zamisao trazenja ili pokusaja da se ucini nesto za prociscenje uma nebitna je i zbunjujuca. Nasa istinska priroda vec je cista i svaki pokusaj da je se procisti zapravo bi je onecistio. Svaka umjetna disciplina odvodi nas sve dalje od naseg prirodnog stanja koje se zove "ne-um". Rjesenje lezi na putu izmedju dvaju stavova. Taj srednji put je prihvacanje toga tko ste, savrseni u svojim nesavrsenostima. Nema niceg cemu treba teziti. Vi niste ni vrijedni ni nevrijedni, ni svetac ni grijesnik. Vasa prirodna sustina je bozanska. A vasa stvarna priroda je vec Buda.

Zen i druge price - 34

Tihi hram

Shoichi, slijep na jedno oko, bijase ucitelj zena koji upravo isijavase Prosvjetljenost. Svoje je ucenike poducavao u hramu Tofuku.

Danju i nocu u hramu je vladala posvemosnja tisina. Ni jednoga jednog suma nikad se tamo nije moglo cuti. Ucitelj je bio cak ukinuo i recitiranje sutri. Njegovi ucenici nisu smjeli ciniti nista drugo osim meditirati.

Kad je ucitelj umro, neka starica sto je zivjela u susjedstvu zacuje zvonki zvuk zvona i jednoliko pjevusenje sutri. Tako shvati da je ucitelj umro.

Zen i druge price - 35

Tosuijev ocat

Tosui bijase ucitelj zena koji je napustio formalizam hrama i posao zivjeti s prosjacima ispod jednog mosta. Kad mu duboka starost vec kucase na vrata, jedan prijatelj pomogne da za zivot zaradjuje bez prosjacenja Pouci ga, naime, pripravljanju octa od rize, i Tosui obavljase taj posao do kraja svojega zivota.

Jednom, dok je pripravljao ocat, svrati do njega jedan od prosjaka te mu da jednu Buddhinu sliku. Tosui je objesi na zid svoje kolibe i ispred nje postavi plocu s natpisom.
Natpis je kazivao ovako:
"Gospodine Amida Buddha: ova je prostorija vrlo tijesna. Mogu ti dopustiti da ovdje ostanes samo privremeno. No nemoj misliti da te time molim da mi pomognes da se ponovno rodim u tvojem raju."

Zen i druge price - 36

Mjesec se ukrast ne moze

Ryokan, ucitelj zena, zivio je najjednostavnijim zivotom u malenoj kolibi u podnozju planine. Jednu vecer neki lopov upadne u kolibu i iznenadjen otkrije da u njoj bas nicega za ukrasti nema.
Ryokan se uto vrati kuci i zatece ga.
- Vjerujem da si dobar komad puta prevalio da bi dosao k meni - rece on lopovu - i zato nebi valjalo da odes praznih ruku. Budi tako ljubazan i primi na dar moju odjecu.
Lopov ostane zaprepasten. Uzme odjecu i pobjegne.
Ryokan sjedne, onako gol, te pocne promatrati mjesec.
- Jadnik - pomisli za sebe - volio bih da sam mu mogao darovati ovaj prekrasni Mjesec.

Zen i druge price - 37

Krhotina vremena, skupocijen dragulj

Neki uglednik zamoli jednom Takuana, poducavatelja zena, da mu predlozi kako bi mogao provoditi svoje vrijeme. Dani su se, dok bi obavljao svoje duznosti i ukoceno sjedio primajuci pocasti koje su mu ljudi dolazili iskazivati, pricinjali beskonacno dugima.

Takuan iscrta osam kineskih ideograma te ih pruzi covjeku.

Nece se dvaput ponoviti ovaj dan, komadic vremena je skupocijeni dragulj.

Nikad se vise nece vratiti ovaj dan.
Svaki trenutak vrijedi koliko neprocijenjivi biser.

Zen i druge price - 38

Zen svakog trenutka


Ucenici zena provode obicno sa svojim uciteljima
najmanje deset godina prije nego sto se osmijele
promisljati na to da bi i sami mogli poducavati.
Nan-ina posjeti jednom prilikom Tenno, koji je,
prosavsi uobicajeno pripravnicko naukovanje, sam postao
poucavateljem. Dan bijase kisovit pa je Tenno obuo
drvene klompe i ponio sa sobom kisobran. Nakon sto ga
je pozdravio, Nan-in rece:
- Pretpostavljam da si svoje klompe ostavio u predsoblju. Volio bih znati jesi li kisobran stavio
ljevo ili desno od njih.
Tenno, posve zbunjen, ne uzmogne odmah odgovoriti.
Shvati tada kako svoj zen nije u stanju imati uza se u svakom trenutku. Postane Nan-inovim ucenikom i naukovase jos sest godina kako bi usavrsio "zen svakog
trenutka".

Zen i druge price - 39

Glas srece

Nakon sto je Bankei umro, neki sljepac sto zivljase u
blizini uciteljeva hrama, rece svome prijatelju:
- Otkako sam sljep, ne mogu promatrati ljudska lica pa
im narav zato moram prosudjivati prema zvuku i boji
njihova glasa. Najcesce se dogadja da, kad zacujem da se netko raduje necijoj sreci ili uspjehu, obicno pritom uhvatim i neki prikriveni ton zavisti. Kad pak
netko izrazava drugome svoje zaljenje ili sucut zbog
njegove nesrece, cujem u tim rijecima i nesto uzitka i
zadovoljstva, kao da je onome tko sazaljeva zapravo drago sto u njegovu vlastitu svijetu jos uvijek postoji
nesto po cemu bi mogao biti na dobitku.
- Bankeijev glas, medjutim, od prvoga puta kad sam ga
cuo, u svakoj je prigodi bio iskren. Kad bi iskazivao srecu i zadovoljstvo, nikad nebih zacuo nista osim zadovoljstva; kad bi pak izrazavao bol i tugu, bol je bila jedino sto bih osijetio u njegovu glasu.