T R E P T A J LJ U B A V I

Tvoje sam tijelo u svoje unio , pa ga disanjem zavodim , zauzimam i otvaram .
Ljubim srce u njemu . Usne u kapi uranjam i sladim se nemirnim otkucajima .
Otocima vrelog zanosa nastanjujem pucinu pozude , kamenom setam rijekama ,
a svakoj uvali poklanjam njezni osmjeh ravnice i s njenim dodirima lijezem .

Ruke primicem drhtanju bedara i poput hitre laste sjajno gnijezdo u grudi pletem ,
sirim krosnje tvojih blagih obraza i po njima prste pustam neka bezbrizno trce ,
neka se napiju tvoje bijeline i tvojih uzdaha nahrane , u tvom tihom zagrljaju usnu .
Zapocinjem cijeli po tebi hodati , svojim usnama urezivati ples mojih misli i zelja .

Sada kad sam napokon rasireni oblak tvoga pogleda i rastocena duga na stomaku ,
slap sto medju tvoje vrele prepone uvire , sada oslikavam poljupcima tvoju dusu .
Ne smijem tvoj pejsaz zamarati , niti vrijeme u tebi usporiti , jednostavno krecem ,
vodim te u sebi tako razlicitu i muskoscu silnih vjetora obilazim bogate krajolike.

Prvo sjedam na njezne proplanke i tu otvaram dlanove pune mirisnih plodova ,
uranjam ih u tvoje boje i sokovima radosti mamim nestrpljivost vjecnih zagrljaja ,
zatim ti svaku usnu ceznjom crvenila vlazim , pa tihim obzirom tisine obuhvacam ,
a sliku nas samih beskrajnim milovanjima uokvirujem i nase obrise travom polazem .

Naslucujem vec visoravni , a mjesta se na vlatima jos nizu i otimaju mir zjenicama ,
bisernom rosom tvoj struk posjecuju i vjesto u porama ostavljaju sjaj dragulja ,
donose trbuh tocno pod moje disanje i mojom utrobom uvlace drhtave niti strasti .
Jezikom slijedim otvaranje bezbrojnih latica i u svakoj osjecam posebnu mekocu .

Ljubeci te pjevom slavuja stizem na srebrno jezero i uz sam rub grlim drvorede breza ,
igrom srne umivam prste i tako tocno , na vrh tvoga tankog usjeka , plahost ostavljam.
Priblizavam se nepreglednoj dubini modrih budjenja i dok se stapam toplim plavetnilom ,
iz tebe se prolama klica ekstaze i ja ne zastajem , blazenstvom svoje cvrstine prilazim .

Jekom zahuktale rijeke tonem tvojim nabujalim carstvom i visinom jablana te obavijam ,
zlatne suncokrete beskrajnim svemirom razlazem i duzinom trajanja zvijezda mjerim ,
hvatam mirisno nebo i tim zrnom sjemena klijam i nastavljam udisati mirnocu tvoje puti .
Mocna si morska pjena podamnom , krik tek rodjenog lista , vatra u treptaju ljubavi .

Napinjem te u skladnom luku i izvijam tvoju neuhvatljivu svjetlost preko zacarane postelje ,
rasporedjujem se miloscu tvojih vena i u zamasima tvoga tijela osjecam blazenstvo vatre ,
iskonsku cistocu svakog dodira s kojima me obasipas i odvodis beskrajnim prostranstvima ,
na kojima primam daljine uzbudjen i sretan , jer sad mojim njedrima tvoja snaga uplovljava .

ODLUKA

Nista mi vise ne moramo reci u svoju obranu ,
jednostavno cemo tu ostati i pustiti kisu da pada ,
pa neka njene kapi , same izbroje svojim ritmom ,
nejasne glasove naseg sporazumjevanja .

Nista im vise ne moram reci u svoju obranu ,
kojim cemo putem i za kojim ciljem poci ,
da li cemo se konacno u svojim ocima zaklopiti
ili ce nas jednostavno plodna bolest uzeti .

Kad kroz prozor svoga auta ugledas obrise ,
pa njihove slike nestanu u skripi kocnica ,
kao nejasna skrtost , siva i mutna , samo reci ,
kako je svu noc putem , umorna kisa padala .

Sjecanja te nece poceti pristizati s nemirom ,
vec ce se pojaviti u bezbrizno dugim setnjama ,
uz voljenu rijeku , zastajkivanjem i osmjehom ,
tiho i nenametljivo , obecanjem godina radosti .

Uvijek ces istim nasim drhtanjem potrcati ,
rukama oblake dodirnuti i cijeli dan zahvaljivati ,
pjevati i smijati se obalom , nadati se i saputati ,
jer te ona nikada nece prevariti i zaboraviti .

Zavrsiti ce dani opsade i moje ces ruke trebati ,
pregaziti cemo rijeku i dubinom opasnih voda otici ,
utisnuti bol i tvrde rane pjenom valova ublaziti
i negdje medju zvijezdama ponovno ugledati sjaj .

Ja cu do tada sutiti i cekati dusu , strepiti i sumnjati ,
pa se polako priviknuti i mokrom zemljom krenuti
i kad me nitko vise ne bude vidio niti moje rijeci cuo ,
ispitati opake stvari i ponovno poceti sunce sanjati .

Bolji smo od svih izgubljenih i u nepoznatom zarobljeni
i dalje cemo se svega sjecati , zbog tebe i zbog mene ,
medju uzvanicima castiti svojevoljno i prkosno davati
i nece nas strah okameniti , niti necija usta naceti .

Bilo bi suvise brzo prekinuti pricu , jer ne sanjamo ,
ovo jos traje i otvoren je novi put bez icije proslosti ,
ne smijemo , moramo se predati odricanju i putovanju ,
zavarati jucerasnje susjede i one koji nas tesko docekuju .

Proslo je vrijeme kada su se nasim nocima napijali utjehe ,
neka ne pitaju kako cemo stici , sve smo blize molitvi ,
ionako ne postoji razlika izmedju njih i cudnih lica ,
jer zbog nas samih , ostajemo zauvijek cuvari pamcenja .

Ponovno ce htjeti , da krenemo putem koji oni zele ,
u posljednjoj noci jeseni ispred znamenite katedrale ,
poceti ce zazivati spokoj nudeci u njemu uzglavlje
i zemlju pripremati za nas polazak prema sjenama .

Ako u zimu ipak podlegnemo , pa nas kisa prekrije ,
ako sunce ne dodje nitko nece znati da smo nestali ,
nijemim vrtlogom cemo uteci , pa cemo se uvis izdici ,
prekoraciti granice i prostrujiti rijecima postojanja .

Na ovoj zemlji sve je nase i polja uzavrelih makova
i more izbrazdano skoljkama i planine utociste oblaka ,
nasa kratka sreca i pokoja ohrabrenje , sve je nase ,
rijeci i pjesme , casa vina i pogled ispod nakosenih obrva .

Proci cemo vodu i u njoj roditi kusnju , svjetlo osjetiti ,
namjernike nahraniti i svog se voca pomalo dotaknuti ,
zeljom glasno zapjevati i dvostruke zahvalnosti vratiti ,
nikome duzni ostati , jednostavno sobom i za nas zivjeti .

Malo je dana , koji mogu izdrzati bez pitanja i odgovora ,
malo je noci u kojima se ne pojavljuju nasa topla tijela ,
javljamo se sa zapada i istoka u svim njihovim vjetrovima ,
na istim se usnama srecemo sa nasim ceznjama i imenima .

Zato bez oklijevanja i uvijek tako , moramo pozuriti ,
prezire odmah pregaziti i pedljom svemira zagaziti ,
divlje zvijeri u punoj sumi zaobici i tragove izbrisati ,
jer nismo nemocni u vremenu ove blistave ljubavi .

OSJECAJ

Kako znas zavodljivim osjecajima uci u moje tijelo
i svaki me puta tako strasno opiti mirisima ,
da u meni postajes osnovna boja narance i sunca ,
uspijevas s vrha osmjeha na moje obrve kapnuti ,
zagrliti dusom sucokreta misli ispunjene ceznjom
i uvijek prema meni poslati uzdahe plodnih dolina .

Sve strane stizes obici i istim ih znacenjem cutis ,
mojim sutonom sakupljas oblake za praskozorja ,
koji nad poljima zlata sire meku krosnju svemira ,
mirne tokove rijeka slazes u slapove njedrima duge ,
iza vjetra ostajes i preko pucine spajas horizonte ,
a svakoj planini obrise snjeznih visina dodajes .

Neprocjenjivom vrijednoscu spokoja donosis san ,
prelijep i nikada odsanjan , zauvijek njezno tih ,
smiren u mojim grudima i dotaknut sa usnama ,
taj vijenac , ispleten beskrajnim drhtajima slasti
lukom polazes preko moji utvrdjenih prepona
i nestajes u poljupcima njihovih nemirnih obala .

Samo se s tobom u rastu vremena mogu snaci
i snazno prkosom oduprijeti bolnim sjecanjima ,
ne zelim izvornu vatru nezasitnog ljubavnika
bojom crvenih obraza ukrotiti u plamenu pozude ,
niti zelim zapocinjati nespretne korake samoce ,
dok god u tebi s tvojim dahom , moj dah plese .

I S K U P LJ E NJ E

Mila zelim da znas ,
nikakve dvojbe nisu postojale ,
jednostavno sam tu noc pokupio sav mrak iz sebe ,
ponio ga pod nebeski svod i u zoru rasirio poljem .
Dok sam stajao ,
promatrale su me bezbrojne rijeci
i kao u nekakvom beskonacnom broju ,
slagale u niz netaknutih misli i uzburkanih zelja .
Zacuo sam uspavanku kako zicama tambure svira
i pokraj mog srca tad su zaiskrila tajna nadanja ,
opustio sam se i poletio iznad umornih pogleda ,
rijekom poznatih strasti zagrlio smireni san ,
a njegovom vjecnom miru izmislio tihi razlog
da se prepusti i podje samnom iznad svih tih prizora .

Nekakvim nepoznatim visinama smo lutali ,
svuda su nas lose vijesti sretale ,
i kada se horizont napokon otvorio zbog nas ,
moj san je podivljao i postao lud i bezbrizan ,
izazivao je samocu ulazeci u njen brlog ,
smatrao da joj je svu noc duzan pokazivati ,
kakve to zagrljaje nosim ,
kad ih moram skrivati pred nekim
i kakvim se to jutrom moji obziri jedva razdanjuju ,
kada ne pristaju u miru samnom ostati .
Svaki se cvijet odjednom podamnom rascvjetao ,
ponudio mi biserne pupoljke
i sa tek dozrelim mirisima svojih latica ,
djelicem mastanja pokrio moje strahove .

Priznajem iz mene su kapi sunca pocele kapati ,
jer su mi jos ovim redom donosili ,
pucine sa njihovim prozirnim prostranstvima ,
planine i njihove neuhvatljive bogate vrhove ,
ravnice u zlatom optocenim dukatima ,
i poneki ukradeni sjaj raskosne repatice .
Pristao sam taj red slijediti
i s bliskom misli otvorio svoju dusu ,
pa na pucini uzjahao val ,
a sa vrhova planina dozvao vjetar ,
da me u zlatnom sjaju nekamo povede ,
gdje cu moci s lakocom do svog glasa ,
kao sto sam po rodjenju mogao ,
ali su me s vremenom sagnule kise .

Posao sam koracima i letom za svakim stablom hrasta ,
zastajao u dobrim uvalama ,
naslusao se sarenih bajki i nevjestog govora ,
drugim putevima se sklanjao
i spavao pokraj samih izvora zvijezda .
Ogromna sam prostranstva obisao ,
s velikim nevremnima u kostac hvatao ,
vidio kako pjesme sute dok ih jedu ,
i na kraju spreman stigao pred vodopad ,
iz kojeg izrasta duga .
Tu me zaspalog ugledala prepelica ,
i natocila svoj pjev u moje grlo ,
a pogledom koji nikada necu zaboraviti ,
rastopila misao i moju bol privila uz sebe .

Napokon i ja ceznem ,
taj mrak sto se bolescu zove nestao je ,
glas mog srca nadaleko se cuje
i vise nema ruba sa kojeg me komadi duse mole ,
jer se dan i u meni sada radja
i gdje ptica pjeva tu osjecam dodire ,
a idem i mekom mahovinom ,
pukotinu svemira medju prstima osjecam
i pocinjem tamo gdje korijenje spava .
Gledam u nebo i niti vremena sklanjam ,
odzvanjam plav poput sutona i nad oblakom ,
uzdisem za krilima prepelice ,
sto zar vjetra perjem gone
i pustim zrakom svoj odmor traze .

Zelim da na moje rijeci slete ,
poloze se kao boje vrelim obrazima
i s njeznim glasom u meni zaspu .
Zato me svugdje ima i svugdje stizem ,
u sumraku sto se nad planinom spusta
i u potoku s prvom kisom me ima ,
na uzvisinu sa sjajem mjesecine stizem ,
a i na obali ukrasenoj svilom me ima .
Svega u meni ima i sve ih u meni zove
i pjesme u kojima rijeci ne stoje
i sama tisina sto u meni drijema .
Svugdje me i svega u meni za njih ima ,
jer kad se njihov let umori ,
docekati ce ih moja ljubav u toplini gnijezda .

NOC JE NAGODBA ZA MOJE SNOVE

Noc je nagodba za moje snove
i u njoj me vrelina tvojih poljubaca stiti,
a ljubav tvoja, u meni izaziva silno rusenje sumnji.
Potrebni su mi tvoji mramorni trenuci
i tvoja svjetlost da po meni bdije,
potreban mi je tvoj glas,
kao potvrda vjecne smjelosti,
pa, iako sada sutis,
ja te moram pitati,
jesam li te vec negdje volio, ljubavi moja
ili samo neobicno drhtim?
I jesam li nekada davno
razgrtao mjesecinu po tebi,
kad na tvojim usnama
prepoznajem isti onaj osmjeh,
u kojem nikada nisam sam.
Zbrajam godine i pokrete
i neznam, osjecas li moju stvarnost,
divlju i raspjevanu,bez straha,
u ovom nasem krevetu prepunom ceznje,
crvene i slatke,mirisno oznojene,
slutis li misao, medju nasim tijelima,
veliku i spokojnu,hranjivu misao,
slutis li,ljubavi moja
nasu tjelesnu besmrtnost?
To sto ljubimo, to smo mi,
zgrceni u bojama i njezno rasporedjeni,
poslagani po zagrljajima i dodirima uokvireni,
u dubokom miru, u milovanja pretvoreni.
Dok te cijelu posjecujem,pitam se.
jesam li te vec nekada bez prestanka imao, mila moja
kad se ovoliko u tebi uspinjem
ili sam samo sunce otkinuo,
pa tvojim stablom iz korijena trcim?
Jesi li se sjetila draga,
zasto me snagom pozude uzdizes ramenima
i tako iz mene, sve udaljenosti brises?

U PREDVECERJE

Cujem kako srcem dolazis,
u predvecerje,
kad se zemlja sanja
i cijelu te svojom dusom
u sebe sklanjam.
Cijela grlis moju ravnicu,
a dolinom moga srca,
tamo gdje moje rijeke
toplim rumenilom natapas,
poput cvijeta
u meni ljubavlju izrastas.
Nista ne ocekujem,
samo sutim, slusam jecaj
tvojih usamljenih ruku
i udaljenom tisinom
otvaram osmjeh.
Nemoj se bojati
svojih uzburkanih misli
nevidljivom ih nadom povedi
jer citavim spektrom boja
u predvecerje,
dok te mekom zemljom sanjam
osjecam kako u meni
zlatnom svjetloscu
plodne snove pokreces.

VELICINA CVIJETA





Nocas smo se ti i ja,ponovno zagrlili u meni
i cini mi se, kad god se tako u mene vratis,
kao da te umjesto ociju imam,
jer mi sve duze ispod vjedja ostajes.
Koliko se samo u obrisu moga svijeta
tvojih zlatnih i mekih poljubaca nanizalo,
koliko je samo dragog kamenja tvog srca
u meni iskreno zablistalo.
I nocas si igra dodira nevidljivih ruku,
i po tko zna koji puta, poklanjas se
pozudnim obalama mojih usana.
Osjecam, kako si sva u meni
i ne vidim kraj zanosu moje krvi,
gledam, kako se radjas mojim prstima
i odjednom postajes crvena i sjajna,
slatki okus tresnje u mojim otkucajima.
I upijam te kapi tvojih uskih bedara
i prepusten mirisu tvoga tijela,
pijem tvoj sok sto se vrelom bujicom,
niz moju kozu razlijeva.
Opijen titranjem valova,
uzburkanu tisinu tvojih bokova osjecam
i nad tihim osloncem drhtavog jezera,
tom bistrom vodom,
zauzimam prepone koje mome tijelu nudis.
Uranjas me svojom uzbudjenom povrsinom
i toplom dubinom snazno u sebe, primas.
Osjecam, kako narastam u tvom blazenom vrtlogu
i iz mjesecevog pupoljka,
postajem velicina cvijeta.

DRAGOCJENE KAPI LJUBAVI

Nakon toliko godina otvaram svoje dlanove
i u njih stavljam tvoj predivni osmjeh.
Ne sumnjam u iskrenost njegovog sjaja,
niti sam slucajno tebe odabrao.
Ako sam do sada, u vremenu sutio,
ako me oprez tjerao na skrivanje,
danas mi tvoj osmjeh sve prasta.
Dogadjas se ponosno u meni,
nebeskom pozudom te prihvacam
i kristalima mjesecine progovaram.
Nezamislivo mi je zbog toga sutjeti,
nemoguce radosno ne zapjevati.
Kad te vidim kako kosu donosis,
pa svu svoju raskos posteljom rasiris,
kad slatkim poljupcima ispunis moj san
i tako zanosna se podamnom razgoris,
ne mogu, a ne uci u tebe vrelim usnama
i zauzeti beskonacno mirisnu zenu u tebi.
Tada sapatom zaplesem tvojim trbuhom,
njezno i meko dodirnem tvoje bijele grudi,
i sve zelje ispod mog zvjezdanog struka
u setnje tvojim tijelom pretvorim.
S takvim te razlozima kao zenu probudim
i poput oblaka prekrijem tvoje proplanke,
da te ostavljam trajno u svojim uzdasima
i jos usnulu, svojim tihim rukama grlim
i s dragocjenim kapima ljubavi opijam.

NEBESKI PLES

Cim uzmognes zagrijati krila , k meni doleti ,
privij se , u mom gnijezdu i perje odmori .
Tada me zagrli i gdje oblaci plove ,
po beskonacnom prostoru ,
sa vjetrovima ponesi .
Sacuvaj , u svom nebeskom plesu ,
pa , nadmasi nedostizne visine .

Ti si ptica i ja te , kao let prepoznajem ,
dok iznad ravnice , u prozirnom tragu ,
svoj vez slobodno izvezujes .
Neka nista ne zaustavi ,
ta nemirna krila ,
da mogu dokuciti vjecnost ,
iznad izabranih mjesta ljubavi.

Prepoznajem tihi uzdah kruga ,
sto ga ceznjom izrezujes , po zraku
i u njemu , tvoju slutim strepnju ,
jer , u svakom zamahu postojis ,
isto kao , zvijezda , na svom putu.
Prislanjam se jutru , kojim lako letis
i pod ovim nebom ostavljas mi snagu .

Zelim da me nosis , neslucenim dahom
i sa njim , putem da me smiris .
Povesti me moras , prema jutru plavom ,
da kroz njega postojanje shvatim .
Iznad uzburkanog mora , smociti ces krila
i kraj sunca stati , da se kisa prostre ,
uzoranom brazdom , preko rasirenog polja .

SVE TI NUDIM

Sve ti nudim , sto se ponuditi moze ,
varku sunca , da te osmjehom razbudi ,
zrno uzbudjenja i klicu radovanja .
Ne nudim ti mozda , vec kicmu svoju ,
sa mramorom , u stijeni sto je srasla.
Ushite preko polja i jablanovih krosnji ,
mirisne obrise , otvorenih suma nudim.
Zajedno ti nudim , poljupce u kosi
i na obrazima , zagrljaje mojih ruku .

Sve sto ti nudim , ponuditi zelim ,
jer ne smijes uci , u maglu gustu ,
niti bez mene , kroz horizont proci .
Uzdignuti moras i trebas , vidike svoje
i u snovima , vrh ove pjesme osjetiti .
Zavjetrinu nudim i toplinu njihovu ,
da tijelo tvojih misli prihvati sjaj ,
i nad proplankom osmisljene duse ,
otkrije mjesto , pradavne istine .

Sve sam i sebe ti nudim ,
da uz mene zenom se osjetis
i u meni muza i razum pronadjes .
Dobro ti nudim , za nasim stolom
i kad posteljom rasirimo tijela .
Cijelu vjecnost , nikako uzalud ,
vec onako , najdraza moja , stvarno .
Nudim , da ti godi , zauvijek
i onda , kad nas stigne starost .

Sve nudim tebi , drugo i ne zelim ,
nista mi i ne treba , sve u tebi imam ,
ja ne stedim sebe i zato se nudim .
Ne nudim , jer ne znam ,
vec znam , da imamo , ja u tebi
i ti , u meni , ono sto nam treba .
Ponudjeno, njeznoscu prihvati ,
i radosno ljubav prigrli ,
jer ces znati , kako mi uzvratiti .