TVOJE TIJELO

Kada mi se na tvom tijelu osmjehnu ptice
i kada njihov pjev zaiskri mojim mislima ,
presvucem svoje dodire u njihovo perje
i iz mene procvjeta bezbroj ruzinih krila .

Poletim iznad bijelih uzvisina grudi ,
doleprsam do izvora slatkog potoka
i kljunom punim zara uhvatim dubine ,
popijem sve kapi i na tvoje kose sletim .

Kada mi se tvoje tijelo na mjesecini izvije ,
pogledom zvijezda dohvatim miris koljena ,
utonem u meke uvale tople radosti
i sjajem iskonske tisine prekrijem proplanke .

Izmedju uzbudjenih niti dodira palim vatru
i ognjem sa usana pristajem na stomak ,
a sa izvora samog svemira donosim uzdahe ,
pa te tiho prekrivam zavjesom uzitaka .

Kada tvoje tijelo postane korak u mom hodu ,
sve se nepregledne daljine u meni odmaknu ,
sirina ravnice istrci mojim preponama ,
a suncokreti izrastu brazdama bijelih oblaka .

Postajem visina sto obuhvaca carstvo krosnji ,
svaka rijeka mojim venama prati obale ,
hladovinom zalazim u predjele tvojih oblina
i u drvoredima prstiju pronalazim smirenje .

Kada se tvoje tijelo u fontanu strasti pretvori ,
pa mi ponudi da pijem njegovu vodu zivota ,
oh , kako tada u meni narasta snaga ljubavi ,
kako me zubor njegovih vodoskoka uzbudjuje .

Poljupcima mjesecine zaigram , poklonim svoj dah
i dok se hodom zaustavljam predajem sve korake ,
da taj dar nebeske ptice u tvoje krilo donesu ,
jer upravo onda s tobom u vjecnosti pocinjem teci .

SKROMNI U BLAGOSTANJU

Ulazim s vjetrom u tvoju sobu ,nemirno spavas ,
kosa se rasipa ispod zvijezda , mjesecinom otkrivas
po jastuku drhtavi pokret ruke , izmisljas nacin
kako da tvoj san otputuje ravnicom , tiho uzdises .

Ispod zatvorenih usana sapuces , mirisi dozrijevaju
napuknutim ceznjama mracne sobe , bjelinom grudi
odzvanjas mojim sjajnim pogledom , toplinom bedara
strascu izmamljujes njezne poljupce , polako rastes .

Pristajem uz tvoje blage dodire , postajes premocna
i vodis me uzavrelim proplancima , otkrivas caroliju
svojih tek probudjenih godina , osmjehom krijepis
zelje sto iz mog srca izviru , pobjedjujes strpljenjem .

Lebdimo iznad uzoranih polja , pokazujemo brazde
kako uspavljuju suncano klasje , beremo makove
i na njedra crvenilo slazemo , jablane preskacemo
kao srne , uz rijeku lako trcimo , tisinom pristajemo .

Pokraj mora uvala nas ocekuje , pucinom jedrimo ,
iz dubine dozivamo skoljke , velicanstvenim valovima
nasim tijelima razigrano plesemo , horizontom paznje
izrastamo stopljeni sirinom , beskonacno nestajemo .

Oblak nas planinskom vrhu nosi , visinom cutimo
koliko smo izmjesani obzirom , vjetrove pribrajamo
svakoj ptici koja s nama leti , posjecuemo dolinu
i njom prelazimo iz sna u ljubav , uzneseni drhtimo .

Pocinjemo cvrsto upijati zagrljaje , spojeni slascu
otjecemo jedno drugom u ususret , idemo utrobom
gdje ljubav istinski zapocinje , osluskujemo iskon
i bliskoscu primicemo vjecnost , zauvijek gorimo .

Eto , ljubav u dusi zapocinjemo , kratkim mislima
pripremamo jos jedan pocetak , ostajemo zavjetni
rijecima sto iz nas progovaraju , krocimo miloscu
jos smo skromni u blagostanju , cuvamo vrijeme .

DRHTAJI BESKONACNOSTI

Kao iz dubokog sna , izvlacim uzdahe ,
da kroz mene , tvoja milovanja prodju .
Osjetim , u neko doba , po meni ,
zagrljaji krenu i poput ptica , u nebo ponesu .
U sebi trazim , izvore kastela ,
i nadomak suncu , cujem ,
kako morska pjena pjeva .
Pogledam , ispod mene , drhti slika
i vidim , mjesaju se boje , nesto se zbiva .

Dvije breze , kao tvoje ruke , u visine podju ,
a polja , optocena mekim suncokretom ,
osmjesima dotaknu , uzavrele morske uvale
i oblik tvoga tijela , vrate u sjecanje .
Sa prvim dodirom jutra , dubinom se otvaras ,
a ja , tonem u bozansko crnilo
i tvojom utrobom zaplovim .
Oko mene naslada , gozba za dusu i tijelo ,
zapocinjem , sirenje rajskim prostranstvima .

Vertikalom bedara , u neslucene vidike otjecem
i duz izvijenog tijela , stjecem snagu vjetra .
U tisini spokoja , mirisi omamljuju moja osjetila ,
a ti samnom , bezbroj puta , ustajes i lijezes ,
pa postajemo , sitni detalji , obnovljenih zagrljaja .
Usred nevidljive pucine , kidamo okove razmisljanja
i postajemo , opipljivi osjecaji , u oazi strasti .
Svoje poljupce prislanjamo nabreklim usnama ,
da se savijena nasa tijela , ljubavi napiju .

Kao svijet , naspavan i smiren , lezimo usred zraka ,
pod nama , buketi njeznosti hrle nasim pogledima .
Opijeni i blazeni , na jastuku , medju obalama ,
posjecujemo , sjajnu dolinu , postelju vrlina .
Nismo vise razliciti , sada smo , jedan svemir ,
u krugu vjecnosti , izmisljeni i stvoreni .
Duse su nam , drhtavi vrtovi beskonacnosti ,
srca topli otkucaji smirenosti ,
a tijela rastopljeni , valovi nepreglednih pucina .

SAZRIJEVANJE JUTRA

Prije nego sto zapocnem ovu pjesmu , dodirnuti cu tvoje ime ,
da se putem sladim , jer kad krenem dalje , uzdasi na usnama ,
pristati ce uz mene i ja cu s njima potraziti sirinu koja budi srce ,
kao kad ispod noci jutro sazri , pa plodnom zemljom , svoj dana radja .

Ponijeti cu sa sobom , u kapi plavog mora , dubinu tvoje njezne duse ,
a sa planina , gdje se vrhovi horizontom roje , otkinuti cu oblacima mekocu ,
pa u njoj prostrijeti ravnicu i po tihoj uspavanoj noci , tisinom poljubaca ,
prekriti usnule grudi , ciji mirisi , obrisima ceznje ispunjavaju moje snove .

Dozvati cu vjetar i silinom njegove snage , zamahnuti mirnocom tvog srca ,
da iznad krosnji posjetis ptice , te u pjevu sto leprsa , poletis visinom ,
dotaknes nedokucive daljine i poput sjaja zablistas u osmjehu sudbine
i povedes me zauvijek , izvan tame , na mjesto gdje vjecnost gnijezdo svija .

Otvoriti cu nebo i prosetati biserne zvijezde ljepotom tvog krhkog tijela ,
lahor dovesti medju bedra snena i u njih spustiti svoje obale strasne ,
rijekom vatre zagrliti kanjon , uklesati sapat u netaknute bijele stijene
i usjecima blagim , dohvatiti blazenstvo , u tihom carstvu tvoga postojanja .

TISINA MIRISNIH DODIRA

Zaplicemo se potpuno iskreno,
u ljubav zvijezda.
Isprepleteni tisinom mirisnih dodira,
poput njeznosti,
u toplim poljupcima,
tecemo nasim tijelima.
Grlis svaku moju brazdu
i ja tebe grlim,
pa preko ravnice bijelog trbuha
prilazim dnu koljena
i sjajnim milovanjima
zavodim nebeske proplanke grudi.
Ljubim te vrelinom,
jer si u meni pozuda
i ti mene ljubis
krosnjama crvenih usana.
Tiho ispijamo uzitke i volimo se,
na mekim obalama zrelosti.
Grlim te prstima
i ti mene grlis, zrakom i mjesecinom
i ljubis me ove noci,
u kojoj i ja tebe ljubim.
Volim te i ti mene volis
i kad u nama sutra zakoraci jutro,
ponovno cemo se iskreno voljeti
i poput njeznosti,
zaplesti u ljubav zvijezda.

RASKOSNA TOPLINA OSJECAJA

Mila, napokon pocinjem zivjeti,
daleko izvan svih svijetova.
U tebi.
Raskosnoj toplini osjecaja.
Ne samo sto te sanjam,
vec u mojoj dusi,
glazbom radosnih otkucaja,
pomocu srca,
strpljivo pripremam nas dom.
Podnosim tako vrijeme lakse
i iscrtavam trenutak,
u kojem cemo se uskoro,
zauvijek zagrliti ljubavlju.
Iako si odavno,
pocela dolaziti u mene,
a moje su te zjenice,
tek nakratko,
nekoliko puta zaustavile,
to mi je dovoljno,
da te njihovim mirisom docekam.
Kad stignes sa dugom
i zakoracis mojim ocima,
ponovno cu,
po tvojim nasmijanim obrazima,
prosetati rukama,
a ti ces,
beskrajna poput osmijeha,
moje usne natopiti medom
i zagrljajima rascvjetanog sunca,
uci u mene i u meni,
tvom toplom domu,
zauvijek udahnuta pripasti.

TE TVOJE USNE

Sunce je par tvojih ociju,
sto poput crvenih usana,
na moje ruke tiho silazi.
Te tvoje usne,
horizontom pogleda,
moje obraze svlace
i ne pitaju, nista ne pitaju,
samo ljube
i polako stizu na moja ramena.
Kao vjecna svjetlost
svojom slatkom pozudom,
obasjavaju moje nebo
i ispijaju osmjeh mojih usana.
Te tvoje usne,
u meni slatki put prolaze
i ne pitaju, nista ne pitaju,
samo ceznju mojih usana cute.

Mjesec je oblik tvoga tijela
sto se slatkim uzdasima,
na moje grudi, njezno spusta.
Tim tvojim tijelom,
grli u meni noc
i srebrom budi bokove,
ne pita, nista ne pita,
samo dolazi
i zauzima moje tijelo.
Kao jedna cijela zvijezda,
tvojih mekanih usana
mojim se nebom siri
i tim tvojim tijelom,
ispija zudnju moga tijela.
Po meni slatki put prolazi
i ne pita, nista ne pita,
samo ceznju moga tijela cuti.

ZUDNJA

Sutim i zelim te kraj sebe,
svom snagom muskarca.

Slusam, kako u meni,
besprijekornom ljepotom zene,
bujas.

Zudim za tobom,
zlatno nasmijanom,
jer si njezna
i moje tijelo iznutra ljubis.

U meni,
u mom tijelu uzdises,
kao zena,
koju oduvijek sanjam.

Lijepo i zanosno.
Pozudno.

Dva mi srca donosis
i ostavljas ih
iza mojih bijelih grudi.

Sva ponosna,
kao slavuj
sretna,
s jednim srcem pjevas,
a s drugim,
na svoje me usne polazes
i u svom zagrljaju cuvas.

Ti si moj spokoj
i volim te dotaknuti snom,
ali ipak,
najvise te,
kao vatru
uzivam.

Tvoj korak,
tvoj oblik,
tvoj miris,
i blagost tvoga bica,
to su moja vatra
i moja voda,
moj zrak i moja zemlja.

I takvu te iskrenu,
dok me, u svoje tijelo,
naga primas,
volim svake noci
i u sebi,
svom snagom muskarca
zelim.

DALJINA

Sanjam, kako u mom nebu,
opojnom bojom sna,
poput mirisnog pupoljka
u cvijet ruze izrastas.
Pod opustjelim krosnjama
nebeske tisine,
iz moje duse citas ove stihove.
Nudim ti samo jesen i nista vise,
a ti tako osjecajna pristajes
i pretaces moje jesenje misli,
u osmjeh svojih latica.
Vrhovima usana,
tiho klizis mojim srcem
i njegovim otkucajima sapuces,
kako si odavno opustjela
i da zbog tebe,
vise nitko nije trebao doci,
a ja samo slusam tvoje rijeci
i osjecam plavu boju daljine
u crvenoj boji tvoga glasa.
Pratim drhtanje svojih prstiju.
Zeljni su tvoga obrisa.
Glasom te ljubim
i mjesto u mom bicu,
istkano za tebe
srcem njezno namjestam.
Otkrivas kakav si cvijet.
i kako da te zelim,
kako da svoja slova u uzdahe pretvorim,
kako da zaustim,
dok mojoj dusi svoje tajne dajes,
kako da te osjecam,
kad se zbog mene
u zrak pretvaras
i omamljujes me svojim stidom.

ZRNO NASEG VJECNOG TRAJANJA

Dolazim, jer pocinju divljati vjetrovi,
a uzburkani valovi trgaju srebrnu mjesecinu
i ti se ranjiva i nemocna, kao camac krhka,
na bisernim kapima propinjes.
Drhtis i vodenim stazama
bojazljivo plovis,
ali dubinom duse slutis,
da njenom,
tek probudjenom izvoru,
s radosnom svjetloscu duge stizem.
Osjecas, kako upornoscu srca dolazim
i sa tihih obronaka sjajnih zjenica
vrhove mojih obrva pratis.
Jednom rukom, sive oblake sklanjam,
a s drugom, polako tvoje lice slijedim.
Ako me koji puta,
uspori obris tvoga pogleda
i na trenutak, utonem u boju nemira,
ne zastajem, vec idem dalje
i sve raskosnije tvojim nebom pjevam.
Polako, s njega skidam ogrtac straha.

Tvojom sutljivom dusom
odnedavno lutam,
ali svaki tvoj zagrljaj pamtim.
Dobro poznajem proslost tvojih vremena,
iz njih citam misli.
Njihovu samocu tako prepustam zaboravu,
a tvoju starost,
zauvijek primicem visini zvijezda.
Oduvijek ispocetka i nikada do kraja,
stalno u tebi njezan plovim
i govorim glasno,
a ti spokoj mojih rijeci slusas.
Nijednoj ne zamjeras,
samo moj prvi pogled spominjes
i sve se iskrenije, u mom tijelu molis.
Neprestano ispunjavam tvoj neostvareni san
i prilazim mu dragocjenim uzdasima.
Pricam o rodjenju ljubavi
i kao da ne postoji razlika,
izmedju tvoga i moga sna,
jednakim poljupcima, nasa srca slazem.

Boljih od nas nema.
Samo prkos izgubljenih.
Vjecnost osim nase,
potpuno je nepoznata.
Zato i prislanjam svoje ime, u tvoje snove
i slobodno te s njim, u beskraj vodim.
Ako zelis, tako me do ponoci mozes imati,
a od ponoci cu zauvijek biti tvoj.
Primam te u obje svoje duse,
onom zaljubljenom, njezno grlim,
a u voljenu, polazem i kao radosnu ljubav,
s kapima sunca opijam.
Osjecas li u sebi suncokrete?
Osjecas li kako te njihovo zlato sladi?
Dok kusas mirisnu ravnicu moga tijela,
sirim te, poput ptice, u svom nebu.
Mozes bez straha, s mojim dodirima poletjeti,
jer ti pruzaju utociste
i imaju tople sigurnosti za tebe.
Neces zbog nevremena i oluja,
nikada u njima, zakasniti sa snovima.

Neka te u toj vjecnosti,
ne zbune neobicna godisnja doba.
Tu nas pogledi u srcu spajaju
i to su sva nasa proljeca.
Tu se nase usne,
kao dva leptira,
u savrsenom letu
i na mekom vratu ljeta,
sjaje jesenjom tisinom,
a poljupci, za zimu pripremaju tijela.
Ima ta vjecnost dovoljno vatre u sebi,
da nas lagano, poput dana,
podigne horizontom i milostivo zagrli.
Ima u njoj besmrtne smirenosti
i kapi mora u njenom nebu.
U nasoj vjecnosti, nema noci,
ona je zvijezda u svemiru
i svemir u zvijezdama.
I kad se u njenom osmjehu probudimo,
postati ce miris,
u zrnu naseg vjecnog trajanja.