SLIKE OSMJEHA

Mojim se mislima ovako slike slazu ,
prije svake , udahne me san
i podsjeti koliko mjesta u meni ima .
Kad me prije svake slike udahne san
one se slazu mojim mislima ,
mjestima kojih u meni bezbroj ima .

Netko je ispred mog osmjeha ubrao cvijet ,
jednom se sagnuo i iscupao nejaku ljepotu ,
ostavio bez sunca mekani korijen u zemlji .
Mekani je korijen bez sunca u zemlji ,
jer se netko sagnuo i ubrao nejaki cvijet ,
iscupao ga i mom osmjehu oteo ljepotu .

Snagom proljeca jablan se izvlaci iz magle ,
prodire u nebo , zastaje pod oblakom
i tanku krosnju namjesta u ravninu sunca .
Prodorom u nebo , jablan se izvukao iz magle ,
zastao pod oblakom u ravnini sunca
i snagom proljeca namjestio tanku krosnju .

Mojim se snom misli nastavljaju slagati ,
prije svake slike me udahnu ,
podsjete koliko mjesta u meni ima .
Kad me moje misli slikom udahnu ,
onda se mojim snom nastavljaju slagati
po mjestima kojih u meni dovoljno ima .

Pustio sam rijeci bjelinom papira da sume ,
moje ih usne tiho uzdahom prate ,
ponekad u njima premecu ceznju .
Moje usne tiho pustaju rijeci ,
ponekad ceznu u njima i tad bjelinom papira
sume i premecu osmjehom uzdahe .

Tisinom ulice prolaze dvije sjene ,
grleci zaspalu mjesecinu ,
opijaju fasadu svojim pokretima .
Grleci svojim pokretima zaspalu mjesecinu
dvije sjene prolaze fasadom
opijene tisinom ulice .

Moje se slike ovako i dalje nizu snovima ,
prije svake mislima ih udahnem ,
podsjetim koliko mjesta u meni ima .
Kad ih mislima prije svakog sna udahnem ,
slike se i dalje nizu svim mjestima
kojih u meni dovoljno ima .

V R T

Letim iznad prekrasnog vrta strasti koji podamnom prostires
i poput mjesecine slazem poglede po nabreklim obrisima ,
smisljam nacin na koji cu im se pribliziti i poceti sladiti
s kakvim dodirima uzeti plodove sto se mojim ocima cijede ,
kojom vjestinom prepustiti beskonacnom sjaju rajskih osjeta .

Odolijevam izvorima uskovitlanih mirisa i jos ne prilazim ,
uzdisem i cutim kako se u probudjenom dahu otvaras laticama
koje ce moje usne kusati u predivno pripremljenom napitku ,
kad zakoracim pozudom i uzbudjen prosecem stazama vocnjaka
gdje me ceka socno voce kojem se , za sada , izdaleka divim .

Spremam se za odlazak medju stabla obasjana zadovoljstvom
da silinom svojih osjecaja prodrem u njihovo slatko korijenje ,
nemirne ruke , prozirnoscu oblikujem u bezbrojne njezne zdjele
i na dlanove polazem mekocu stomaka i prihvacam usijana njedra
kao mjesta najsladjih uzitaka sto sa neubranih plantaza stizu .

Oh , kako je lijepo biti u tvom vrtu i udistati svo to voce u sebe
kako je divno sokove u sebi osjecati i plamenom sunca ljubiti ,
zarom probudjenih nebeskih kisa plodno zalijevati tvoje zelje
i na ulazu u zemaljsko carstvo uspjeti dokuciti mir svemira
koji je optocen tvojom zenskom ljepotom , ljepotom vjecnosti .

Svi se drhtaji moga bica stapaju sredistem tvojih milovanja
i vrelim zanosom pronalaze zvjezdane puteve u tvom zagrljaju ,
u trenutku uzdizu poljupce i pletu vijenac oko tvog struka
njezno pristaju uz vrat i tiho posjecuju bjelinu toplih grudi ,
zapocinju ples , tvojom kozom i tvojim srcem istovremeno .

Napokon se osjecam , jer te ljubim u tvojoj mirisnoj utrobi
razlazem plavetno nebo usnama i postajem nepresusan dah ,
godi mi sto se tvoji bokovi poigravaju preskacuci sazvjezdja
treperim u tankom letu izmedju dostignutog sna i blage jave,
i glas ljubavnika pretvaram u cvrkut ptica tvoga vocnjaka .

DRAGOCJENE KAPI LJUBAVI

Nakon toliko godina otvaram svoje dlanove
i u njih stavljam tvoj predivni osmjeh.
Ne sumnjam u iskrenost njegovog sjaja,
niti sam slucajno tebe odabrao.
Ako sam do sada, u vremenu sutio,
ako me oprez tjerao na skrivanje,
danas mi tvoj osmjeh sve prasta.
Dogadjas se ponosno u meni,
nebeskom pozudom te prihvacam
i kristalima mjesecine progovaram.
Nezamislivo mi je zbog toga sutjeti,
nemoguce radosno ne zapjevati.
Kad te vidim kako kosu donosis,
pa svu svoju raskos posteljom rasiris,
kad slatkim poljupcima ispunis moj san
i tako zanosna se podamnom razgoris,
ne mogu, a ne uci u tebe vrelim usnama
i zauzeti beskonacno mirisnu zenu u tebi.
Tada sapatom zaplesem tvojim trbuhom,
njezno i meko dodirnem tvoje bijele grudi,
i sve zelje ispod mog zvjezdanog struka
u setnje tvojim tijelom pretvorim.
S takvim te razlozima kao zenu probudim
i poput oblaka prekrijem tvoje proplanke,
da te ostavljam trajno u svojim uzdasima
i jos usnulu, svojim tihim rukama grlim
i s dragocjenim kapima ljubavi opijam.

KOLIKO LI NJEZNOSTI . . .

Koliko li njeznosti tvojim pogledom struji ,
pa se sva ta milina mojom dusom slijeva
i poput slapa ispod duge u boje rastapa .
Kojom li se snagom tvoja njeznost budi ,
da moje srce poznate ritmove zaboravlja
i nove pjesme svojim otkucajima pjeva .

Kakva li se dusa tvojim njeznim bicem krije
da tek u meni njeni osjecaji zaplesati znaju ,
pa dodirom poput mjesecine drhtati ja mogu .
Kako li da pridjem i pomilujem njene snove ,
da se trenu priklonim , vitki jablan postanem
i u visinu pretvoren , cutim njeno strujanje .

Koje li te srce meni u nestrpljiv zagrljaj vodi ,
s ceznjom usnulu miluje ispod moga tijela
i kao huk vjetra zastaje pa me naglo uznosi .
Kolika li si cijela , kad moje bice dijelom sluti ,
velicinu tvoju mozaikom ljubavi sto se mnozi
i beskonacnom niti blazenstva , moje srce veze .

U PREDVECERJE

Cujem kako srcem dolazis,
u predvecerje,
kad se zemlja sanja
i cijelu te svojom dusom
u sebe sklanjam.
Cijela grlis moju ravnicu,
a dolinom moga srca,
tamo gdje moje rijeke
toplim rumenilom natapas,
poput cvijeta
u meni ljubavlju izrastas.
Nista ne ocekujem,
samo sutim, slusam jecaj
tvojih usamljenih ruku
i udaljenom tisinom
otvaram osmjeh.
Nemoj se bojati
svojih uzburkanih misli
nevidljivom ih nadom povedi
jer citavim spektrom boja
u predvecerje,
dok te mekom zemljom sanjam
osjecam kako u meni
zlatnom svjetloscu
plodne snove pokreces.

LIST TRENUTKA

Ja bih , trenutak , u zeleni list uvio
i takav biser , kao zavjet , poklonio tebi .
Onda , mislju obgrlio tvoje ime ,
a tvoj hod , ostavio , pored vremena .
Na blagom vjetru , kosu ti raspleo ,
pa usred dodira uvio strucak osjecaja .

Sa mirisom jutra primio ruku ,
puno njeznosti , donio u tvoj pogled .
Saputao daleko od tuge i nemira ,
izmedju bedara , upijao sliku blazenstva .
Pod poljupcima , uzimao snove
i setao po tvojim slatkim odmoristima .

Sve bih to , nebrojeno puta ucinio ,
potvrdjivao milovanjima i uzdasima .
Sasvim tiho , pokazivao beskonacnost
i nagradjivao bogatim darovima .
Neprimjetno , vodio na daleka putovanja ,
a svoju veliku ljubav , samo tebi davao .

Ja bih , trenutak , u plavo nebo utkao
i taj dragulj , na tvoja njedra stavio .
Priljubio tvoju dusu , uz moju ,
pa s tobom ispratio vrijeme i zapjevao .
Bez i jedne rijeci , uz tebe pristao ,
jer u tebi , na sebe bih naisao .

IMAS MENE

Imas u mojim dlanovima odmor i u srcu pokrivac
lezi pa se na moj dah nasloni i zaspi , tako utoni
a ja cu , ritmom sutnje iz svake ptice tihi let izvuci
umotati tvoj obris u lisce jablana i granama breze
naloziti da te ljuljaju , nad jezerom gdje valovi sapucu
i sve to mirisom jorgovana i lipe u proljece obloziti.

Imas u mom pogledu mir i u dodiru sigurnost
lezi na moja njedra i glavu nasloni , zadrijemaj
ne boj se , svo to drvece oko tebe zatisjem te stiti
i tvoje krhko tijelo na zlatni suncokret namjesta
sirinom ravnice svoju kosu raspusti i koljena savij
jer ispod tebe jutro ce neprestano u svom sjaju teci .

Imas u mom uzdahu moc i s njim zagrljaj zvijezde
lezi u moj brizan pogled i svoje drhtaje skloni usni
pa kad te snovi nebom u raskosne setnje pozovu
i mjesecinom iznad mojih obrva njezno zaplovis
otkriti ces i ti vrijeme u kojem moja ljubav tebi ide
i razlog s kojim ispod svega svijeta odavno postojim .

T I

Svake noci po mom tijelu prosetas mjesecinom
ostavis mirise na mojoj kozi i ponovno nestanes.
Tamo gdje zasjas , tamo se pore rasire i uzdahnu
a gdje ne stignes , tijelo i dalje spokojno drijema.
Slatke se kapi nemira tako sire mojim snovima
da se svako jutro od toga pijan u krevetu budim.

Svaki dan mojim celom prodjes sjenom oblaka
zastanes u pogledu i zasladis me svojom tisinom.
Mjestom koje prekrijes rastapaju se naborani sati
a ja popustim i s njihovim otkucajima zaplesem.
Njeznim osjecajima poput izvora natocis moje vene
i citavu vjecnost izlijes u mene , da me namiris.

Koliko se samo puta pokrenes i stanes pored mene
utihnes i silinu osjecaja probudis radi moga mira.
Pomaknes me dubinom svoje duse i cijelog uzmes
tiho zagrlis i moje nestrpljive misli srcem poljubis.
Takvog prislonis na grudi , ponudis njihovu bjelinu
i dodirujes prekrasnim buketom crvenih bradavica .

Osjecam svu snagu tvog stomaka dok vodimo ljubav
i kako teku strasti bedrima koja podamnom otvaras.
Ne sklapam oci vec upijam bozanstveni pejsaz tijela
i tvom reljefu dodajem vlaznost mojih mekih usana.
Pod prstima izvlacim oblike prekrasnih horizonata
i izmedju koljena smjestam proplanke blazenstva.

Tu se sladim sa beskonacnoscu tvojih rajskih vrtova
muski berem slatke plodove netaknute zenstvenosti.
Ulazim i zanosno obilazim svaki kutak tvog svemira
pronalazim nevidjena sazvjezdja vjecnog zadovoljstva .
Milujem te i tako bez prestanka vodim pokretima
upijam tvoje uzdahe i u svojim tijelom plodim ljubav.

J E D N O S T A V N E M I S L I

Gledam te kako niz zelenu padinu rasipas korake
zavidim svoj toj travi po kojoj gazis i po njoj hodas,
promatram te oblake dok ih osmjesima posjecujes
i krivo mi je sto se u tvom pogledu izvijaju i maze .

Ovo je tek dio jednostavnih misli koje kroz mene teku,
izmedju sna i jave cutim kako ljepotom sladis svijet
i zamisljam koliko se more trudi uljepsati svoje blago,
sto ravnica cini da se suncokreti stalno tebi okrecu .

Otvaram svoje srce ptici sto na nebu nepomicno stoji
pomjeram njen red iz ociju i nudim joj veliku zvijezdu,
pokrivena sjajnim kapima kise , slijece u moje obrve
poklanja mi smisao tankih vidika i svoje srebrno perje .

Kazem naglas , pa sto ako ceznem i ne mogu bez tebe
zar se moraju nad mojom glavom skupljati noc i dan
i zasto sutnjom zlatnog kljuna krijemo prastara znanja,
kad mozemo sjediti i mjesecinu sa svijetom podjeliti .

Polako me stavi u kandje i povede iznad ostrih visoravni
izmedju njenog tijela i mene prostruje daleki vijetrovi,
mimoisli smo velike gradove i njihova zagadjena mjesta
preletjeli putnike i na kraju stigli usred ostrva u vremenu .

Tu smo rece i pusti me da hodam zgusnutim zrakom sna
sad je i sjenka njenog kljuna zatreperila mojim likom,
uhvacena milinom svih proteklih uzdaha mog drhtanja
izvadi skoljku iz pijeska i bez rijeci na zeleni kamen stavi .

U dodiru kamena i skoljke skrivena je tajna koju zelim znati
znam , zagrljaj istinske ljepote nije u letu niti dubini mora,
on se cuva tamo gdje se ne skuplja mrak , gdje nema svejdoka
u zadnjoj niti srca i na izvoru duse , samo u nama samima

S A N

Neka te ne uznemiri , neobican pocetak pjesme
pricati cu ti mila, o snu , koji u meni nocu seta.
Vatri , sto me jutrom budi i miru koji osjecam
dok , u svakom koraku stiha , idem prema tebi .

Taman , kad se mjesec usece u sobu prilazi mi san
a ti se , nevidljiva zamaknes iza prozirne zavjese.
Uz hladan zid proseces nosis sunce na ramenu
i pazis da me obris tvog pokreta ne uznemiri..

U tom trenu ispod krova moga uspavanog tijela
s misli samim rubom umornog oka krisom legnes.
Ozarena lica prekrijes moj osmjeh i poljupcima tiho
otjeras maglu , sa mojih nemirnih ravnica .

Onda starom mislju primaknes se mome tijelu
i sa rijekom osjecaja spustis prema uscu strasti .
Tu me tvoja ruka k sebi , poput sutona primi
i u odsjaju pijeska skoljku bjelinom ponudi .

Kad vrt procvjeta , ti podamnom , dolinu otvoris
pa me njenim poljima i proplancima mamis .
Kako se vidicima slasti primicem sve blize
to se san kao vjetar u meni pokrece i mijenja .

Nista ne osjecam tada , osim tvoga , mekog tijela
i mojih uzavrelih dodira , preko njeznih proplanaka .
Odjednom shvatim , da sam sa snom , u tvome bicu
i da to, moja rastopljena dusa , u tvom tijelu sanja .

Presretnog i blazenog me budis odlazis sa jutrom
ja se dizem i sa javom na pocinak s mirom spremam .
Vatra koju ostavljas u sobi gori ispod mojih vjedja
a svaki ugasli plam u meni tad novu zelju radja.