Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
1 ... 3 4 6 7 ... 54
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Vesti iz "unutrasnjosti" - Pampers vesti :)  (Pročitano 356081 puta)
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Why do me ?

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 55904
Zastava novi sad
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.14
mob
Nokia 
Vitamini i minerali


Propolis - čuvar imuniteta



Upotrebom propolisa, čovek smanjuje rizik od raznih, pre svega loših spoljašnjih uticaja, posebno bakterija, virusa i gljivica. Na taj način sprečava slabljenje imuniteta.

Prisutnost propolisa u našem telu je veoma važna, jer ta supstanca stalno «podseća» imune ćelije na njihovu obavezu da spremno dočekaju uzročnike brojnih bolesti i time efikasno zaštite organizam.

Kao nepogrešivi krilati farmaceut, pčela nam pokazuje kako treba da koristimo propolis: tako što ćemo ga drzati u kući, kao što ga ona drži u košnici. Grumen propolisa, težak 40 do 50 grama, treba odložiti u svakoj prostoriji gde čovek boravi i spava. Prisustvom i odavanjem mirisa i isparenja, propolis utiče na kvalitet vazduha u prostoriji i dezinfikuje prostor u kome živimo.

Držanjem i gnječenjem male kuglice propolisa u toku dana, vršimo dezinfekciju ruku. Kod pušača to utiče na smanjenje želje za konzumiranjem cigareta, jer se gnječenjem oslobađa miris propolisa, što umanjuje želju za duvanskim dimom.

Propolis može da se unosi u organizam na više načina, a jedan od njih je tinktura, odnosno rastvoren u alkoholu. U 100 mililitara se stavi 40 grama propolisa u grumenu ili izdrobljen, pa se povremeno promućka, da se rastvori. Posle 10 do 15 dana se procedi kroz gazu ili filter papir. Talog se ostavlja, jer može da se upotrebi kao zaštita za povrede, rane, a proceđen propolis se sipa u tamnu bočicu. Takav rastvor se smatra jačim, pa upotreba kapi treba biti umerena, najviše do 30. Za malu decu se preporučuje do pet kapi, najčešće pomešanih sa vodom, mlakim čajem ili drugim napitkom.

Propolis može da se pomeša i sa maslinovim uljem. Najpre se zamrzava, pa se melje - da se dobije prah, a onda se 100 mililitara maslinovog ulja pomeša sa 20 grama mlevenog propolisa. Pre svake upotrebe, rastvor treba promućkati. Koristi se za spoljnu upotrebu, na primer: u slučaju obolele kože ili oštećenja na njoj, kao i kod povreda.

Tinkturu propolisa sa alkoholom ili rastvor sa maslinovim uljem možete i sami da napravite, što je najsigurnije i najjeftinije.

Propolis može da se žvaće. Dovoljno je držati zrno veličine zrna graška ili manje i tako dezinfikovati usnu duplju. Time se smanjuje mogućnost da dođe do respiratornih infekcija, oboljenja desni i zuba.

Naučno je dokazano da propolis deluje kao prirodni antibiotik. Za razliku od sintetičkih antibiotika, njegovom čestom upotrebom mikroorganizmi ne postaju otporni (rezistentni), tako da upotreba propolisa nije vremenski ograničena i ne dovodi u pitanje njegovu široku primenu u medicini.

Napomenuo bih da se do propolisa u prirodi teško dolazi, s obzirom da pčelama ne sme da se uzima mnogo propolisa iz košnice, kako se ne bi remetio njihov razvoj i narušavalo njihovo zdravlje.

Preporučljivo je da se propolis u prirodnom stanju kupuje isključivo kod pčelara, ili na izložbama meda - gde može da se dobije direktno od pčelara-izlagača: u kapima, u grumenu ili samleven. Na tržištu često mogu da se nađu bočice na kojima piše propolis kapi (i to u raznim procentima, najčešće 20-30 odsto), mada ne mora da znači da je to zaista tako.

Propolis može da se na veliki broj načina primeni u slučaju raznih bolesti, o čemu se informacije dobijaju od apiterapeuta. Jedna od terapija je boravak u toku pčelarske sezone u samom pčelinjaku, među pčelama i košnicama. Kada pčelar otvori košnicu, treba udisati isparenja koja dolaze iz njene unutrašnjosti, odnosno vazduh koji se meša sa mirisima propolisa i drugih pčelinjih proizvoda. Takva inhalacija je jedinstvena, nigde drugde ne može da se dobije. Uostalom, kod pčele je sve savršeno. Jer, kako bi drugačije trajale čitavih 250 miliona godina.


Potrebe deteta u vitaminima




Kako dete dobija neophodne vitamine? Izuzimajući vitamin D, koji se sintetiše u koži pod dejstvom ultra-ljubičastih zraka B frakcije, vitamina K i malim delom vitamina B2 i biotina, koje stvaraju bakterije debelog creva, kompletne potrebe u ostalim vitaminima se ostvaruju hranom. Takođe, sem vitamina B12, koji se dobro deponuje u jetri, kao i manjim delom vitamina A i D, zalihe organizma u ostalim vitaminima su male.

Prof. Dr Nedeljko Radlović
Univerzitetska dečja klinika, Beograd
Vitamini su složena organska jedinjenja od izuzetnog značaja za brojne procese u ljudskom organizmu. Ime im potiče od latinske reči vita, vitae, sto znači život. Prvu supstancu ove vrste, vitamin B1 (tiamin ili aneurin), otkrio je 1912. godine Kazimir Funk, poljski biohemičar. U narednom periodu su otkriveni i ostali vitamini, ukupno njih 20, koji se, prema rastvorljivosti, dele na one koji se rastvorljivi u vodi (hidrosolubilni) i one koje se rastvaraju u mastima (liposolubilni). U hidrosolubilne vitamine spadaju vitamini B-kompleksa i vitamin C, a u liposolubilne A, D, E i K.
Kako dete dobija neophodne vitamine?
Izuzimajući vitamin D, koji se sintetiše u koži pod dejstvom ultra-ljubičastih zraka B frakcije, vitamina K i malim delom vitamina B2 i biotina, koje stvaraju bakterije debelog creva, kompletne potrebe u ostalim vitaminima se ostvaruju hranom. Takođe, sem vitamina B12, koji se dobro deponuje u jetri, kao i manjim delom vitamina A i D, zalihe organizma u ostalim vitaminima su male.
S druge strane, poznato je da je elinimacija viška liposolubilnih vitamina ograničena. Sve ove činjenice ukazuju da se vitamini moraju, u sladu sa optimalnim potrebama, redovno unositi hranom. Izuzetak je vitamin K koji se svakom novorođenčetu, u cilju prevencije hemoragijske bolesti, mora dati (parenteralno ili per os) neposredno posle rođenja. Dakle, ne samo manjak, nego i višak vitamina može ozbiljno da ugrozi dečje zdravlje. Zahvaljujući pravilnoj ishrani, ovi poremećaji su danas retki i sreću se, uglavnom, u sklopu različitih oboljenja koja kompromituju njihov unos i promet u organizmu.
Koji su vitamini potrebni odojčetu?
Optimalna ishrana donesenog novorodjenceta i odojčeta podrazumeva unos majčinog mleka ili, ako to nije moguće, adaptirane formule kravljeg mleka. Majčino mleko obezbeđuje detetu sve vitamine osim vitamina D, dok u adaptiranim mlečnim formulama, ukoliko se unose u količini od 750 ml dnevno, ima dovoljno svih vitamina, uključujući i vitamin D.
Od navršenih 4-6 meseci deo potreba u vitaminima dete ostvaruje i nemlečnom hranom. Kravlje mleko, sem vitamina D, nema dovoljno ni vitamina A i C, te ih je, ukoliko je odojče prinuđeno da se ovako hrani, neophodno dodatno unositi. Nedonošče i novorođenče sa malom porođajnom težinom za gestacijsku dob, zbog brzeg rasta u prvim mesecima po rođenju, zahtevaju relativno veći unos svih vitamina.
Zašto je važan vitamin D?
Vitamin D je esencijalni činilac brojnih procesa u ljudskom organizmu vezanih, ne samo za homeostazu kalcijuma i fosfora, odnosno koštanog i zubnog tkiva, nego i za proliferaciu i diferencijaciju ćelija, apoptozu, imunu i hormonsku regulaciju i druge. Otuda je njegovo optimalno prisustvo u organizmu nephodno, kako kod dece, tako i kod odraslih i starih.
Danas se zna da nedostatak vitamina D, pored dobro poznatih posledica na skelet i zube, ima bitno učešće i u pojavi različitih maligniteta, pre svega debelog creva, prostate, dojke i pluća, zatim šećerne bolesti, autoimunih i alergijskih oboljenja, arterijske hipertenzije, srčane slabosti i drugih oboljenja.
Koje su potrebe za vitaminom D?
Posmatrano sa biološkog aspekta, osnovni izvor vitamina D je izlaganje Suncu dok je hrana, sem retkih izuzetka, veoma oskudna u njemu. Imajući u vidu brojne dokaze da izlaganje suncu, koja danas nije ono što je nekad bilo, predstavlja veliki rizik za pojavu kožnih maligniteta, pre svega melanoma, jasno je da je čovek ostao bez svog prirodnog i osnovnog izvora vitamna D.
U skladu s tim, kao i na osnovu brojnih epidemioloških istraživanja koja ukazuju na porast svih gore navedenih oboljenja u čijoj osnovi bitno učešće ima nedostatak vitamina D, su usledile preporuke da se vitamin D, bez obzira na životnu dob, mora redovno unositi!
Preporučena dnevna doza vitamina D, tj.optimalna količina koja pokriva sve njegove fiziološke uloge, iznosi: periodu rasta i razvoja 400 IJ, od 19-50 godina 200 IJ, od 51-70 godina 400 IJ i posle 70. godine 600 IJ.
Danas se većina preparata vitamina D nalazi u obliku holekalciferola (kode dece se najviše koristi uljani rastvor holekalciferola) pošto je njegova biološka aktivnost oko dva puta veća i pouzdanija od aktivnosti ergokalciferola. Na kraju, taj oblik vitamina D ljudski organizam i sintetiše pri izlaganju Suncu.


Vitamin D




Vitamin D je izuzetno važan vitamin za normalan rast i razvoj dece. Svakako, ovaj vitamin je bitan i za odrasle, naročito tokom hladnih dana, ali i na prelazu zime u proleće. Spada u vitamine koji se rastvaraju u mastima (liposolubilni) pa se nagomilava u organizmu, što je važno znati da se ne pretera sa unosom vitamina D. Otkriven je dvadestih godina prošlog veka, kada su izolovana tri oblika vitamina D (D1, D2 i D3) Zašto baš sada pričamo o vitaminu D?

Vitamin D bi pre bio "letnji vitamin" jer sunce ima ulogu u njegovom stvaranju u dečjem organizmu. Provitamin D ("prethodnik" vitamina D) se nalazi u koži, pa se pod dejstvom ultraljubičastog zračenja prevara u vitamin D. Dakle, jedan deo vitamina D detetov organizam sam stvara, ali mu treba sunce da bi se "aktivirao" u koži i obavio svoje važne funkcije.

To i jeste razlog što ga prikazujemo baš ovih dana! Još ima hladnih dana ("baba Marta" nas redovno iznenadi), dan još uvek nije postigao punu dužinu, pa nam zato treba više vitamina D koga moramo uneti hranom ili odgovarajućim preparatima.
Zašto je vitamin D važan - koje su uloge vitamna D


Teško je praviti "top listu" značajnosti vitamina, ali je vitamin D svakao jedan od najvažnijih za zdrav rast i razvoj deteta. Evo njegovih glavnih uloga:

 Neophodan je za metabolizam kalcijuma i fosfora.Vitamin D pospešuje "uzimanje" kalcijuma u crevima, ali i njegovu "ugradnju" u kosti. Bez kalcijuma (ali i fosfora) nema zdravih kostiju i zuba. Kalcijum daje čvrstinu kostima, ali je važan i za normalno funkcionisanje skoro svih organa, a naročito srca, mišića, nerava.

 Zato je vitamin D važan za dobru funkciju srčanog mišića, ali i svih drugih mišića, kao i nervnog sistema. Zato ne treba da čudi što je vitamin D je jedan od faktora koji "daje snagu" detetu jer pozitivno utiče na rad mišića i nerava.

 Važan je i za kožu - on je čuvar zdravlja dečje kože jer pospešuje deobu ćelja kože i tako učestvuje u njenoj regeneraciji.

 Pokazalo se da ovaj vitamin ima ulogu u normalnom funkcionisanju imunološkog (odbrambenog) sistema deteta, jer pomaže ćelijama "ratnicima" u borbi protiv mikroorganizama. Ovo važi i za odrasle, pa možemo reći da je vitamin D bitan deo arsenala za borbu protiv različiih infekcija kojih ima dosta u rano proleće.

 Vitamin D je važan i za normalno stvaranje i funkciju insulina u pankreasu (tako da utiče i na metabolizam šećera - njegovo bolje "sagorevanje" u ćelijama), ali reguliše i funkciju još nekih hormona.
Da li je važan i za odrasle


Jeste!

Pomalo se zaboravilo na važne uloge vitamina D u očuvanju zdravlja odraslih - uglavnom su deca bila "u fokusu" priče o ovom vitaminu. Skoro sve nabrojane uloge vitamina D kod dece važe i za odrasle, ali da istaknemo najbitnije:

 Pokazalo se da je vitamin D izuzetno važan za jak imunitet! Imajući u vidu da se grip i njemu slični virusi godinama u nazad javljaju tokom proleća, možemo reći da je nešto više vitamina D potrebno za mame i tate (ali i starije).

 Vitamin D je važan i borbi protiv napetosti i stresa (preko jačanja funkcije nervnog sistema).

 Nove naučne studije su utvrdile da manjak vitamina D može biti uzrok lošeg raspoloženja, pa i depresije (naročito kod žena).

 Vitamin D pomaže i u borbi sa viškom kilograma, jer pomaže iskorišćavanje ("sagorevanje") šećera u našim ćelijama.

 Pokazalo se da ovaj vitamin ima ulogu u prevenciji mnogih bolesti: dijabetesa, nekih oblika raka, ali i kardiovaskularnih bolesti (pomaže regulaciju krvnog pritiska, ali pomaže očuvanju "glatkosti" krvnih sudova).

 Kod starijih ljudi (naročito žena) važan je za prevenciju osteoporoze, ali je potrebno voditi računa o dozama da se ne bi desilo nagomilavanje kalcijuma u delovima organizma gde ne treba da ga bude (zato je važno da se doze precizno utvrde sa doktorom).
Šta se dešava ako dete nema dovoljno vitamina D


Kada beba u prvoj godini života nema dovoljno vitamina D nastaje ozbiljna bolest koja se zove rahitis. Kosti su meke, lako savitljive (nemaju dovoljno kalcijuma) pa umesto zdravih kostiju dete ima "rahitične" - deformiše se glava, grudni koš, ali i duge kosti nogu i ruku.

Kod starije dece nedostatak ovog vitamina uzrokuje opštu slabost organizma, nedostatak mišićne snage, ali i bezrazložnu nervozu.

Srećom, danas se nedostatak vitamina D kod dece retko sreće, pre svega zahvaljujući ranoj primeni ovog vitamina u vidu odlično dizajniranih preparata (kakav je Vigantol).
Gde ima vitamina D


Prirodnog vitamina D ima u ribi - skuša, losos, haringa, ali i "obične" sardine su bogate vitaminom D. Mleko i mlečni proizvodi su dobar izvor vitamina D, a ima ga i u žumancetu ali i u iznutricama. Pečurke i avokado sadrže ovaj vitamin, ali manje i odnosu na prethodno nabrojane namirnice.
Mogu li bebe bez dodataka ovog vitamina u prvoj godini života


Odgovor je jednostavan - bebe moraju dobijati vitamin D!

Nažalost, u našem podneblju nije moguće zdravo izlaganje beba suncu da bi se zadovoljie detetove potrebe za vitaminom D. Ovo naročito važi za hladni deo godine iz koga polako izlazimo.

Kako ga nema u majčinom mleku, neophodno je unošenje ovog važnog vitamina "na usta". Postoje preparati vitamina D (Vigantol) koji su veoma jednostavni za upotrebu i sasvim dovoljni u prvoj godini života (ali i posle prvog rođendana, tokom zimskih meseci).
Može li se preterati sa ovim vitaminom


Može!

Rekli smo da se radi o liposolubilnom (rastvorljivom u mastima) vitaminu koji se lako nagomilava u organizmu, pa ako se pretera može doći do nevolja. Ovo se kod dece srećom retko dešava, i to samo kada se mesecima daju prekomerne količine vitamina D.

Tada se mogu javiti neobjašnjiva mučnina, povraćanje, zamor, svrab kože, suve i "peckave" oči, a ako se baš pretera slede problemi sa mokraćnim i disajnim organima. Skoro svi neželjeni efekti su vezani za prekomerno nagomilavanje kalcijuma u tkivima.

Kako sprečiti hipervitaminozu (prekomeran unos vitamina D):

 Važno držati se preporučenih doza - jedna kap Vigantola dnevno je dovoljna za bebe u prvoj godini života.

 Ne dajte starijoj deci suplemente vitamina D bez kosultacije sa pedijatrom

 Ako se vitamin D daje kao lek treba se striktno držati doze, a naročito poštovati trajanje terapije - ovde od viška stvarno glava zaboli!



Vitamin A



Ovo je vitamin koji je dobro poznat, ali donekle i kontroverzan. Do pre desetak godina je bio veoma popularan suplement - bilo ga je kapsulama i tabletama i davao se "i šakom i kapom". Sada ga (osim u terapijske svrhe) skoro nema na tržištu kao pojedinačni vitamin.Vitamin A se "hemijski" naziva retinol, rastvorljiv je u mastima (liposolubilan vitamin) pa se zadržava (akumulira) u organizmu. Sećate se, vitamin C je rastvorljiv u vodi, pa se višak izbaci preko bubrega, e to nije tako sa vitaminom A.


Zašto baš sada pričamo o vitaminu A?

Zato što je veoma važan za dečju (ali i našu) kožu, a naročito za "oporavak" kože koja je izložena sunčevim (tačnije ultraljubičastim) zracima. Sa druge strane, leto i rana jesen je "sezona" namirnica koje su bogate provitaminom A (karotenom).

Šta je karoten?

Karoten (pravilnije beta karoten) je provitamin A. Provitamin je "prethodnik" vitaminu, dakle hemijska supstanca koja se u organizmu pretvara i vitamin A. Poznat je od 19. veka, kada je izolovan iz šargarepe pa je tako dobio ime.
Karoten je ubedljivo najvažniji "izvor" vitamina A i ima ga u velikom broju namirnica.

Zašto je vitamin A važan za decu?

Vitamin A je važan za brojne funkcije dečjeg organizma (svakao je veoma bitan i za odrasle).
Neophodan je za razmnožavanje epitelnih ćelija - to su ćelije "pokrivači" koje se nalaze na koži i sluzokoži. One se veoma brzo dele, a za tu deobu je neophodan vitamin A. To je veoma važno u uobičajenim uslovima života, a naroćito kada je koža ili sluzokoža oštećena (sunčevim zracima, infekcijama, hemijskim supstancama...). Zato ne treba da čudi što je vitamin A deo lekova koje se koriste u terapiji nekih (veoma upornih) kožnih oboljenja. Ovo se ne odnosi samo na kožu, već i na sluznice organa za varenje i disanje!


Vitamin A učestvuje u stvaranju rodopsina - vidnog pigmenta, koji se nalazi u mrežnjači i neophodan je za dobar vid.


Ovaj vitamin je snažan antioksidans (tu je sličan vitaminu C koji smo prikazali u prvom broju Zdravog deteta).To znači da vitamin A neutrališe veoma opasne slobodne radikale (hemijske supstance koje mogu ozbiljno oštetiti ćelije našeg organizma). Ovaj efekat je izuzetno važan "na duže staze" pa se danas zna da vitamin A "zaštitnik" organizma od hroničnih oboljenja, pa čak i od nekih vrsta karcinoma


Koji su simptomi nedostatka vitamina A?

U savremenom svetu su retke bolesti koje nastaju zbog nedovoljnog unosa vitamina A.
Glavni "simptom" je takozvano noćno slepilo - poremećaj vida koji je uzrokovan smanjenjenim stvaranjem vidnog pigmenta (rodopsina). Ova bolest nastaje posle dugotrajnog nedostatka vitamina A, a veoma redak uzrok su bolesti creva u kojima je otežana resorpcija (uzimanje iu hrane) masti.
Ako je nedostatak vitamina A još duži, onda mogu nastati oštećenja kože i sluznica.

Gde ga ima?

Retinola (u obliku estra) ima u mleku i mlečnim proizvodima, ribi i životinjskoj jetri.
Ipak (kao što smo već istakli) glavni izvor vitamina A je beta karoten koga ima u namirnicama biljnog porekla. Svi znamo za šargarepu (mrkvu), ali ga ima u svakom "žutom" povrću i voću. Kajsija je veoma bogata karotenom, ali i tikva i dinja.

Da li ga kuvanje oštečuje ovaj vitamin?

Visoka temperatura slabi dejstvo vitamina A (retinola), ali ne smeta karotenu.
To znači da je šargarepa može kuvati, dinja peći, a da u džemu od kajsija ima provitamina A (ali ipak u nešto manjoj količini). Iako je sveža šargarepa zdrava, pokazalo se da kratkotrajno kuvana mrkva pretstavlja odličan izvor karotena koji se još lakše resorbuje iz creva.

Može li se preterati sa unošenjem vitamina A?

Ako dete koristi vitamin A (tačnije karoten) u prirodnom obliku - iz hrane, hipervitaminoza (bolest koja nastaje zbog prekomernog unosa nekog vitamina) se praktično ne može desiti!
Kako se radi o vitaminu koji se nakuplja u organizmu oštećenja su moguća samo ako dete nepotrebno, samoinicijativno i predugo dobija preparate (suplemente) koji sadrže vitamin A. To se veoma retko dešava. "ambicioznim" roditeljima koji ne znaju da "barataju" vitaminskim preparatima, pa iz najbolje namere mogu da naškode detetu. Tada nastaju podmukli simptomi i znaci - umor, iscrpljenost, bezrazložna nervoza, problemi sa varenjem, ponekad i sa kostima i zglobovima.
Zato, bez konsultacije sa pedijatrom deci ne treba davati preparate vitamina A! Pravi način je zdrava i izbalansirana ishrana namirnicama koje sadrže karoten.
Akutno trovanje vitaminom A se još ređe sreće, i to samo ako dete uzme lekove koji sadrže vitamina u terapijskim dozama (koje su daleko veće od potrebnih za normalan život), ili ako se terapija ovim lekovima produži bez konsultacije sa lekarom.



Jod




Jod je 1811. godine otkrio francuski hemičar Bernar Kurtoa (1777-1838). Ime minerala potiče od grčke reči iodes, što znači ljubičasta boja. U današnje doba, deficit joda kod zdravih ljudi je prilično redak. To je, između ostalog, postignuto obogaćivanjem kuhinjske soli jodom, koja je zbog toga neophodna organizmu svakog čoveka. Pošto je so nezaobilazan sastojak ukusnog obroka, deficit joda se retko javlja.

Prelepi ljubičasti mineral
JOD


Depo u štitnoj žlezdi
Više od 60 odsto joda u organizmu se nalazi u štitastoj žlezdi, koja ima oblik leptira, a smeštena je u donjoj trećini vrata. Iako je nežne građe, ona reguliše metabolizam skoro čitavog organizma i utiče na rast i razvoj organa, naročito mozga. Sve to obavlja preko svojih «posrednika» - tiroidnih hormona, čije stvaranje direktno zavisi od prisutnosti joda u organizmu. Iako se njegova dnevna potreba meri u mikrogramima, važnost ovog mikroelementa je nezamenljiva u svakom uzrastu - od dečjeg doba, preko trudnoće, do poznih godina.

Značaj u trudnoći
Tokom trudnoće, nedostatak joda negativno deluje na fetus. Dovodi do povećanog broja spontanih pobačaja, manje telesne težine rođenog deteta, pojave urođenih nenormalnosti, neuroloških oštećenja - kretenizma i drugih psihomotornih deficita, uz povećanu ranu smrtnost tek rođene dece.

Količina joda u organizmu
Nedostatak joda kod dece i adolescenata dovodi do gušavosti, kao i smanjenih mentalnih funkcija, uz retardaciju mentalnog i fizičkog razvoja, što se manifestuje problemima u učenju.
Kod odraslih dolazi do gušavosti, problema sa težinom, kosom, kožom, noktima...

Zbog svega navedenog, vrši se jodiranje kuhinjske soli, pa se na taj način sprečava deficit ovog elementa. Neophodno je kupovati kvalitetnu so (sa rokom trajanja najmanje šest meseci), potom je čuvati dobro zatvorenu, na hladnom i suvom mestu, a hranu soliti nakon termičke obrade.

Apsorpcija joda se odvija u tankom crevu i zavisi od hrane koju jedemo. Tako, na primer - kupus, karfiol i kelj ometaju njegovu apsorpciju. Višak joda se izlučuje bubrezima, a prevelik unos može da izazove nervozu, metalni ukus u ustima, glavobolju...

Dnevni unos
Preporučene dnevne doze su 150 mikrograma na dan.
Najbolji prirodni izvori su: morski plodovi (školjke, škampi, sardele, morska riba, alge) i mlečni proizvodi. Jod u voću i povrću direktno zavisi od sastava tla na kom je raslo. Od suplemenata joda, kod nas su popularni proizvodi na bazi algi, poput spiruline...

Sadržaj joda po serviranju:
* kašičica soli: 400 mikrograma
* bakalar, 100 grama: 100-150 mikrograma
* škampi (račići), 100 grama: 21-37 mikrograma
* jaje, srednje veličine: 18-26 mikrograma
* kuvana govedina, 100 grama: osam mikrograma

dr Rijalda Ostojić



Fluor



1. Kako fluor deluje na zube i zašto je važna njegova upotreba? Fluor se ugrađuje u kristalnu rešetku hidroksiapatita zubne gleđi i čini je četiri puta jačom i otpornijom na pojavu karijesa. Iz tog razloga je veoma važna njegova upotreba u periodu kada se zubna gleđ formira, jer se tada ugrađuje u sve slojeve gleđi. Kasnije korišćenje, u odraslom dobu, takođe je važno, ali tada se više ne deluje na sve slojeve gleđi, već samo na površne.

2. Da li je potrebno da se deci daje fluor?

Svaki roditelj je obavezan da brine o zdravlju usta i zuba svoje dece. Redovnim davanjem fluora u mlađem uzrastu, kao i stalnom kontrolom uzimanja tačno propisane doze u starijem uzrastu - roditelj obezbeđuje mnogo jače i otpornije zube svom detetu.

3. Kada početi sa upotrebom fluora? U kojoj dozi?

Sa upotrebom fluora se počinje od bebinog šestog meseca. Od tog perioda pa do treće godine, doza je 0,25 miligrama. Tabletica se rastopi u vodi i da bebi da popije. Kada dete poraste, može posle večernjeg pranja zuba (koje se sprovodi uz pomoć roditelja) da izgricka tableticu. Od treće do sedme godine, doza je 0,50 miligrama, a od sedme do petnaeste je jedan miligram. Nakon 15. godine nema više svrhe da se koriste tabletice fluora, već se tada prelazi na korišćenje nisko koncentrovanih rastvora ovog minerala. Posle večernjeg, detaljnog pranja, zubi se isperu rastvorom.

4. Postoji li razlika u dejstvu tabletica fluora i rastvora fluora?

Postoji. Tablete deluju endogeno, tj. unose se grickanjem i gutanjem, dok fluor cirkuliše celim telom i ugrađuje se u sve slojeve gleđi. Ovaj efekat ugradnje u sve slojeve se ostvaruje samo kod dece i trudnica - tada se deluje na zube koji nisu iznikli i kojima još nije formirana gleđ. Rastvor deluje lokalno samo na površne slojeve gleđi i koristi se kod već izniklih zuba, kod kojih se više ne može delovati na unutrašnje slojeve.

5. Da li je tačno da fluor šteti organizmu?

Ako se koristi u propisanim dozama - apsolutno ne šteti već koristi, jer ojačava zubnu gleđ.

6. Šta je fluoroza?

Fluoroza nastaje kao posledica unošenja prekomerne količine fluorida u vreme sazrevanja zuba, a karakteriše se stvaranjem porozne gleđi. Najblaža forma se manifestuje beličastim linijama, dok je kod teže forme boja zuba kredasto bela, a kod najtežeg oblika fluoroze dolazi do delimičnog ili potpunog gubitka zubne gleđi.

7. Da li se u Srbiji voda fluoriše?

Nažalost, kod nas se voda ne fluoriše. Ako se, pak, upotrebljava fluorisana voda, dozu fluora koju deca unose treba korigovati. Ukoliko u vodi ima 0,3-0,6 mg/l fluora, onda se daje pola propisane doze u zavisnosti od uzrasta, a ako ima 0,7 mg/l ili više, onda se fluor ne unosi dodatno.

8. Koje paste za zube su najbolje?

Fluor se u pastama nalazi u obliku fluorida (obično u obliku natrijum-monofluor fosfata). Podjednako su dobre sve paste, pod uslovom da sadrže dovoljnu količinu fluorida - neophodno je da bude zastupljen u količini od jedan odsto.

9. Na pojedinim dečjim pastama za zube je navedeno da treba konsultovati stomatologa ukoliko dete pere zube dva puta dnevno tom pastom, a dodatno uzima fluoride. Zbog čega?

To se odnosi na jako malu decu, koja još uvek ne znaju da dobro ispljunu sadržaj iz usta posle pranja zuba. Ako dete već uzima tabletice fluora, svako dodatno gutanje paste bi povećalo koncentraciju tog minerala. Savet je da mala deca, koja ne znaju dobro da isperu usta, ne koriste pastu. Ostali mališani mogu da koriste adekvatne doze fluorida u tableticama i da bez ikakve bojazni peru zube najmanje dva puta dnevno.

dr Jasmina Marković-Bugarić



Kalijum



Kao glavni katjon (pozitivno naelektrisana čestica), kalijum «živi» unutar ćelija i ima presudnu ulogu u skoro svim njenim životnim procesima. U kombinaciji sa natrijumom i hlorom, ovaj element omogućava provodljivost impulsa u nervnim vlaknima i tako neposredno diktira većinu procesa u našem telu (rad srca, creva, mišića, mozga...).

Kalijum je prisutan u svim ćelijama i od suštinske je važnosti za rad nervnog sistema, za prenošenje hranljivih materija do krvnih ćelija, oslobađanje energije iz mišića i kontrolu njihovog grčenja. Reguliše u organizmu balans vode, pomaže isceljivanje i obnovu ćelija, kao i zarastanje raznih povreda tkiva. Odstranjuje kiselinu iz zglobova i olakšava stanje njihove ukočenosti, ublažava bolne nadražaje, glavobolju i migrenu. Takođe pomaže odvođenju iz organizma nesvarenih produkata, sprečavajući njihovo gomilanje I pojavu toksikacije.

Gubitak iz organizma
Fizičko iscrpljivanje izazvano intenzivnim vežbanjem, kada dolazi do obilnog znojenja, praćeno je gubitkom kalijuma. Kao posledica toga, osim što dolazi do premora mišića, javljaju se i psihičke promene - u vidu usporenosti, bezvoljnosti, zaboravljanja. Sve to se pripisuje slabljenju elekrolitskih veza i smanjenoj provodljivosti nervnih impulsa. A kada nema te provodljivosti, isto je kao kada su telefonske linije u prekidu, pa nema razgovora.

Upotreba diuretika
Kalijum ima važnu ulogu i u raspodeli telesnih tečnosti i regulaciji pritiska. Ukoliko pacijenti koriste diuretike (lekove za izbacivanje viška tečnosti iz organizma) koji «ne štede» kalijum, može da dođe do hipokalijemije (nedostatka kalijuma), koja ponekad dovodi do poremećenog rada creva i dugotrajnih proliva, ali i do nepravilnog rada srca... To sve može i životno da ugrozi pacijenta. Lekari obično sprečavaju nastanak te pojave dodavanjem kalijuma u vidu šumećih tableta.

Dobri izvori kalijuma
Zdrav čovek će teško upasti u stanje hipokalijemije zbog široke rasprostranjenosti kalijuma u voću i povrću. Najbolji izvori su banane, krompir, pasulj, sušene kajsije i smokve, paradajz, brokoli, sok od narandže i avokado.

Kako prepoznati manjak kalijuma?
Simptomi su: mučnina, povraćanje, grčevi u mišićima, slabost, malaksalost, osećaj nepravilnog lupanja srca, dijareja (proliv), oslabljena koncentracija... Kod dece su retke pojave manjka kalijuma, upravo zbog raznovrsne ishrane. Opasnost preti deci koja povraćaju ili dugo imaju proliv. Tada je neophodna stalna hidracija deteta, kao i dijeta na bazi krompira, supe iz «kesice»...

Preporučena dnevna doza
Kalijuma u organizmu ima od 160 do 200 grama, i to 98 odsto u ćelijama i dva odsto izvan njih. Za dnevni unos kalijuma nisu strogo definisani standardi, a uobičajenom ishranom se unosi oko 2000 do 4000 miligrama. Ako bi se jela samo jedna vrsta hrane, bile bi potrebne velike količine da bi se dostigla optimalna doza (na primer: 2,5 kilograma sira, 900 grama svinjetine, 800 grama piletine, 500 grama krompira...). Stoga je najbolje da se kombinuju razne namirnice, što je i cilj zdrave ishrane - «od svega pomalo».

Najvažnije je da se NIKAD na svoju ruku ne kupuju preparati kalijuma. I hiperkalijemija (povećanje kalijuma u krvi) je veoma stresno stanje za organizam. Što se tiče hipokalijemije (manjka kalijuma), naš savet je da se prevenira, a ne da se dozvoli da osoba dođe u stanje kada mora da je leči.

Dr Rijalda Ostojić



Magnezijum




Ako uzmemo u obzir da naše telo sadrži 20-30 grama magnezijuma, od čega je 60 odsto u kostima, a 40 odsto u mekim tkivima - nesumnjivo je vitalno važan mineral. Brojni su procesi u kojima učestvuje: formiranje kostiju, proteina, masnih kiselina, aktivacija vitamina, rad mišića, zgrušavanje krvi...

Zanimljivo je da se skoro do kraja XIX veka nisu znale prave vrednosti ovog elementa, kojeg je 1808. godine otkrio Hemfri Dejvi, engleski hemičar i fizičar. Inače, mineral je dobio ime po grčkom gradu Magnesiju, koji je tada važio za mesto izrazito bogato magnezijum karbonatom.

Da li ga ima dovoljno?
Creva i bubrezi su organi koji regulišu ravnotežu magnezijuma, koji se iz hrane apsorbuje u tankom crevu do 50 odsto. Njegovu apsorpciju smanjuju masti, prosti šećeri, vlakna, fitati, oksalati, fosfor i mangan, dok je vitamin D povećava. Iz tela se izlučuje stolicom i urinom.

Magnezijuma ima u svim namirnicama... pa je redak deficit? Netačno! Istina, današnja ishrana je raznovrsnija i bogatija nego ranije, ali su sa novim trendovima stigle i nove greške. Obrada zemlje je agresivnija nego ikad. Veštačko đubrivo osiromašuje zemlju, pa su njeni plodovi deficitarni u mineralima i vitaminima.
Osim toga, savremena prerada žita i soli uzima iz namirnica oko 80 odsto magnezijuma i drugih oligoelemenata. Kada tako «mršave» namirnice obrađujemo kod kuće, dodatno ih osiromašujemo. Obroci su zato manje kvalitetni, pa vremenom počinjemo da crpimo rezerve iz tela.

Posledice manjka u organizmu
Usled nedostatka ovog elementa, javljaju se grčevi u mišićima - najčešće u potkolenicama, i to češće kod žena, naročito trudnica. Prisutni su i simptomi hroničnog umora, neraspoloženja i smanjene koncentracije. U posebnoj opasnosti su hronični srčani bolesnici, šećeraši, pacijenti sa dugotrajnom dijarejom (prolivom), žene u toku menstrualnog krvarenja i sportisti. U akutnim stanjima, nije loše «podići» količinu magnezijuma šumećim tabletama, ali na duže staze ga je bolje obezbediti pravilnom ishranom.

Najbogatiji izvori magnezijuma su: kikiriki, pistaći, orasi, pasulj, meso, sojino brašno, zeleno lisnato povrće. Prilikom pripreme obroka, naročitu pažnju treba posvetiti kombinovanju, odnosno nekombinovanju sa namirnicama koje «kradu» magnezijum.
Beli hleb, beli šećer, gazirana pića, kafa... su u stanju da potpuno onemoguće apsorpciju ovog minerala.

U borbi protiv hiperaktivnosti dece
Sindrom hiperaktivnosti obuhvata nemir, nemogućnost održavanja pažnje, impulsivnost. Nažalost, to nije znak detetovog nevaspitanja ili neposlušnosti - već stvarni, biološki uslovljen poremećaj. Izvor je zabrinutosti i roditelja i nastavnika, a naročito deteta kod kojeg je uočena hiperaktivnost. Pravilna ishrana, zasnovana na integralnim žitaricama, voću i povrću, umerenoj količini mesa i mlečnih proizvoda - u velikoj meri pomaže u svakodnevnoj borbi sa ovim problemom. Naročita važnost se pridaje omega masnim kiselinama i mineralima, posebno magnezijumu. Postoje podaci da dodavanje magnezijuma ishrani, u količini od 200 miligrama tokom šest meseci, smanjuje hiperaktivnost dece.

Dr Rijalda Ostojić



Bakar



BAKAR štiti ćelijske membrane Minerali su esencijalni elementi neorganskog porekla, koji čine četiri odsto sastava tela. Gotovo svi su vezani za organske materije, osim natrijuma, koji je vezan za hlor.

Za razliku od organskih materija (ugljenih hidrata, masti i proteina), koji se apsorbuju preko 90 odsto, mineralne materije se apsorbuju jedan do deset odsto. Faktori koji smanjuju apsorpciju minerala su, između ostalog, dijetna vlakna - koja sadrže fitate i smanjuju iskorišćavanje kalcijuma, cinka, magnezijuma, gvožđa i fosfora. Tanini - iz kafe i čaja, smanjuju iskoristljivost gvožđa, a oksalati - iz spanaća i čokolade, smanjuju apsorpciju kalcijuma i gvožđa.

Proteini u velikim količinama povećavaju izlučivanje kalcijuma iz organizma. Suplementacija jednim mineralom smanjuje apsorpciju drugog: kalcijum smanjuje apsorpciju gvožđa, cinka i magnezijuma - što može da bude korisno kod trovanja (kalcijum i gvožđe kod trovanja olovom, a živa kod trovanja selenom.
Interakcija antibiotika i minerala onemogućava apsorpciju i jednih, i drugih (tetraciklini i kalcijum).

Važna uloga minerala
Svi minerali su podeljeni na makro i mikroelemente - u zavisnosti od toga u kojoj su količini potrebni organizmu. Iako «diskretni», imaju nezamenljivu ulogu što se tiče: strukture kostiju, zuba, kose i kože (kalcijum, fosfor, magnezijum, sumpor i jod), prenosa nervnih impulsa (natrijum, kalijum i hlor), katalizatora biohemijskih reakcija (bakar i gvožđe), sastava enzima za varenje hrane (nalaze se u pljuvački, pankreasnom i želudačnom soku).

Funkcije bakra
Bakar je mikroelement. Uravnoteženom ishranom, dnevno se unosi jedan do dva miligrama bakra, što su preporučene dnevne doze. Naizgled sporednom ulogom, štiti ćelijske membrane od slobodnih radikala i tako utiče na elastičnost krvnih sudova, pa se smatra da je deficit bakra jedan od vodećih rizičnih faktora za nastanak kardiovaskularnih bolesti. Sličnim mehanizmom jača tetive i kosti, tako da je često deo terapije artritisa. Veliki uspesi su uočeni u lečenju atopijskog dermatitisa, gde bakar u kombinaciji sa termalnom vodom i cinkom obnavlja zaštitni sloj kože i štiti njene ćelije od spoljašnjih uticaja (vetra, hladnoće, prašine...).

Bakar je deo prirodnih pigmenata (keratin u kosi). Zbog velikog uticaja na jačanje imuniteta, u novije vreme je nezamenljiv u vitaminsko-mineralnom kompleksu pri lečenju vitiliga (stečena depigmentacija kože) i alopecije (gubitak kose). Često se dešava da simptomi PMS-a, kandidijaze (gljivice), pa čak i anemije nestanu kada se u ishranu žena uvede bakar. Smatra se da pravilno funkcionisanje prostate takođe zavisi od bakra. Njegovo prisustvo je neophodno za sintezu hemoglobina (pomaže ugradnju gvožđa u hemoglobin, a sam se ne ugrađuje). Takođe, normalan razvoj deteta u toku trudnoće zavisi, između ostalog, i od bakra.

Nedostatak i toksičnost
Manjak bakra retko nastaje u slučaju raznovrsne ishrane, pa se suplementi ne preporučuju. Prirodni izvori su: raž, kakao, pasulj, šljive, piletina, grašak, banane, kikiriki, kvasac, susam, bademi, crni biber i plodovi mora. Simptomi nedostatka su anemija, sklonost infekcijama, problemi sa kožom, kostima, zglobovima i tetivama.

Toksičnost se retko događa i obično je rezultat trovanja ili otpuštanja bakarnih jona iz posuda za kuvanje ili aparata za dijalizu. Tada dolazi do oštećenja jetre, žutice, konvulzija (grčeva), hipotenzije (niskog krvnog pritiska)... Akutno trovanje se karakteriše vrtoglavicom, povraćanjem, bolovima u trbuhu i mišićima.

dr Rijalda Ostojić
IP sačuvana
social share



Wake Up - 2012 - The Revolution Has Begun
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Why do me ?

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 55904
Zastava novi sad
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.14
mob
Nokia 
Nenapredovanje bebe



Jedan od glavnih pokazatelja zdravlja bebe je dobar "prirast" u težini i dužini. Kada beba lepo napreduje, jedra je i zadovoljna... tu nema mnogo dileme - radi se o zdravom odojčetu! Ali, šta ako beba ne napreduje kako treba?


Šta bebi treba da lepo napreduje?

Tek rođenoj bebi je potrebna mama i njeno mleko! To je idealna kombinacija! Podrazumeva se redovno presvlačenje i zdrav bebin san, koji je isprekidan "gladnim" plačem i podojima. Ako mama ima dovoljno mleka, a beba nema zdravstvenih problema - sve je lako, i svi su zadovoljni.

Šta je važnije, težina ili dužina?

U prvim mesecima života, pre svega treba pratiti težinu (telesnu masu) bebe. Važno je i napredovanje u dužini, ali se ono mnogo teže prati, jer nije lako odrediti pravu dužinu odojčeta. Telesna masa je jednostavniji parametar za praćenje. Beba do prvog rođendana utrostruči porođajnu težinu, a poraste samo 25 centimetara! Jasno je šta je lakše izmeriti. Naravno, to ne znači da ne treba meriti dužinu bebe, već da to treba činiti ređe - dakle, u dužim vremenskim intervalima.

Šta je sa obimom glave?

To je merenje koje treba ostaviti medicinskom osoblju! Babica ili pedijatar prate obim glave, a on se uglavnom meri jednom mesečno (kasnije i ređe), osim kada su u pitanju izuzetno retke bolesti - anomalije kostiju glave i mozga (koje se obično prepoznaju pre porođaja, ili u porodilištu).

Kako se najbilje prati napredovanje bebe?

Najbolji način za to je merenje bebine telesne mase (težine)! Idealno bi bilo da imate sopstvenu vagicu za merenje bebe, zato što je prečesto merenje kod pedijatra krajnje nepraktično. Nije baš zgodno ni da neko stalno dolazi kod vas da bi merio bebu.

Zato predlažemo da ipak nabavite vagicu (nije skupa). Možete i da je pozajmite od prijatelja, ili da uzmete "bakinu vagu" za kolače (koja meri do 10 kilograma) - ona može odlično da posluži. Nema potrebe da uzimate digitalnu vagu (iako je najpreciznija), sasvim je dobra i klasična vagica. Uostalom, kad pogledate šta ste sve morali da kupite za bebu, vagica nije preveliki trošak.

Kada i koliko često treba meriti bebu?

Novorođenče (prve četiri nedelje života) treba meriti jednom nedeljno!
Prvo merenje obavite po dolasku bebe u kuću (ne mora baš prvog dana). To je najbolje obaviti pre večernjeg kupanja (dakle, i pre obroka), u toplom ambijentu, a beba mora da bude gola. Pripremite sveščicu ili posebnu tabelu u koju ćete da beležite izmerene vrednosti, a korisnicima računara predlažemo da otvore poseban dokument za praćenje bebine težine (i dužine). Ova prva, "kućna vrednost" je veoma važna, iako može da odstupi od one koja je izmerena na otpustu iz porodilišta. Međutim, to ne treba da vas brine, jer se radi o različitim vagama. Za vas je vaša vaga etalon (osnovna mera). Pre svega, važno je upoređivati vrednosti telesne mase tokom narednih nedelja.

Sledeća merenja se vrše jednom nedeljno, pod istim okolnostima, i na istoj vagici! Posle četiri nedelje (mesec dana od prvog merenja), uporedite petu izmerenu vrednost sa prvom (posle dolaska iz porodilišta), pa ćete saznati koliko je beba dobila za mesec dana!

Dužinu merite jednom mesečno, ili to ostavite da se obavi na redovnim pedijatrijskim kontrolama.

Od drugog meseca, bebu treba meriti jednom u dve nedelje, a posle par nedelja dobrog napredovanja - jednom mesečno. Kada mame i tate nauče da pogledom prepoznaju napredno i zadovoljno dete, merenje će se obavljati samo na redovnim pedijatrijskim kontrolama.

Da li beba mora ravnomerno napredovati u težini?

Prvih par meseci, naročito prvih nekoliko nedelja, dobijanje u težini je veoma nepravilno. Ima beba koje najbolje napreduju u poslednjoj nedelji prvog meseca, a neke to "obave" ranije. Često se dešava da "sveža" mama nema dovoljno mleka prvih nekoliko dana, pa je i napredovanje bebe u tom periodu nešto sporije. Zato se upoređuju mesečne vrednosti napredovanja u telesnoj masi! Treba sačekati sa tumačenjem rezultata do kraja prvog meseca (pod uslovom da beba nema zdravstvenih problema).

Šta je normalno napredovanje u težini?

Moramo istaći da prave antropometrijske mere za naše područje nisu napravljene. Mi koristimo tablične vrednosti priznatih autora koji nisu uzimali u obzir činjenicu da su ljudi (pa i deca) sa ovih područja nešto veći (i viši, i teži). Zato navedene vrednosti treba shvatiti kao iskustvene za ovo geografsko područje!

Beba u prvom mesecu treba da dobije bar 700 grama (negde se donja granica spušta na 600 grama)! Govorimo o vrednostima koje su izmerene u kućnim uslovima. Sve ispod toga znači da beba ne napreduje dovoljno.

Koji su najčešći uzroci nenapredovanja u prvih šest meseci?

Nije uvek lako otkriti razlog nenapredovanja. Ipak, postoje dve najvažnije grupe uzroka nenapredovanja beba u prvim nedeljama i mesecima života.

Uvek prvo treba posumnjati da beba ne unosi dovoljno mleka. U tom slučaju je dete nervozno, stalno bi da sisa, često se budi, a stolice su mu zelenkaste, iako pije samo mamino mleko. Podoji traju dugo, a beba nekad posle desetak minuta prestane da "siki" (nema šta da izvuče).

Druga grupa razloga su bolesti koje mogu da uzrokuju nedovoljno unošenje mleka, ali i veću potrošnju energije. Infekcije su na prvom mestu, ali je lista bolesti duga, i u isključivom domenu pedijatra, pa se nećemo time baviti.

Važno je znati da bebe u prvim nedeljama (nekada i duže) ne moraju da imaju povišenu temperaturu, čak i ako imaju ozbiljnu infekciju! Zato, ukoliko beba nevoljno jede, neobično dugo spava i teško se budi za podoj - treba posumnjati na neko oboljenje!

Šta raditi ako beba ne napreduje?

Ako se utvrdi da nema dovoljnog porasta telesne mase, neophodno je da se roditelji obrate pedijatru! To je najbolji način da se utvrdi uzrok nenapredovanja. Naravno, i najbrži način da se otkloni taj uzrok, a beba što pre vrati na "pravi put".

Treba li uraditi neke laboratorijske analize?

Veoma je korisno da se uradi krvna slika (kompletna krvna slika se uzima iz prsta, ili iz bebine pete), kao i "običan" pregled mokraće (koja se "hvata" u samolepljive kesice za uzimanje mokraće od beba). Ove dve analize mogu da se lako obave u nekoj od laboratorija (kojih sada ima "na svakom ćošku"), nisu skupe, a pedijatru će da "skrate put" do pravog uzroka nenapredovanja. Naravno, u dogovoru sa pedijatrom, ove analize mogu da se "ostave" za kasnije.

Šta možemo sami da uradimo?

Kod beba koje izgledaju sasvim dobro, često se bude za podoj, halapljivo i snažno sisaju - treba posumnjati na nedostatak maminog mleka. Postoji jednostavan test da se to proveri: napravite dve merice adaptiranog mleka (60 mililitara), pa posle podoja ponudite bebi da popije. Ako "osuši" bočicu, to je siguran pokazatelj nedostatka majčinog mleka!

Tada mama treba sve da učini kako bi pospešila stvaranje mleka (laktaciju) - pre svega dobrom ishranom sa dosta tečnosti, ali i redovnim odmaranjem, uz dobar san. Naravno, ako i dalje nema dovoljno mleka, bebine obroke treba dopuniti adaptiranom mlečnom formulom. Ali, uz očuvanje dojenja. Što duže - to bolje!
Kada treba potražiti lekarsku pomoć?


 U slučaju da dete predugo spava, teško se budi za podoj, kratko i teško sisa, posle par minuta zaspi na maminim grudima - odmah ga treba odvesti pedijatru!

 Ako beba ima povišenu temperaturu.

 Ukoliko beba često povraća između podoja, ili ima brojne prolivaste stolice.

 Kada beba posle nekoliko minuta sisanja naglo, sa vriskom odbaci dojku.

 Ukoliko posle svakog podoja dete obilno povraća (ne računa se bljuckanje - koje je normalno kod malih beba), a naročito ako sat vremena posle podoja povraća u mlazu!

Srećom, ogromna većina beba lepo napreduje u prvim mesecima života. Među bebama koje ne dobijaju dovoljno u težini, najveći broj nema na raspolaganju dovoljno mleka. Samo mali broj beba ima neku bolest koja ih ometa u normalnom rastu i razvoju. Skoro svako oboljenje u prvim nedeljama i mesecima života brzo dovodi do nenapredovanja bebe, pa je važno konsultovati se sa pedijatrom čim se prepozna ovaj problem.

Ass.dr Goran Vukomanović
IP sačuvana
social share



Wake Up - 2012 - The Revolution Has Begun
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Why do me ?

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 55904
Zastava novi sad
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.14
mob
Nokia 
Pupčana kila



Beba ima 31 dan, svaki put kad se zaplačne "iskoči joj pupak". Čini se da joj to smeta, najbolje je da se hitno ode kod dečjeg hirurga! Nije tačno! Ne trčite kod hirurga kad beba ima pupčanu kilicu, to nije za brigu.

 

Pupčana kilica (medicinski naziv je umbilikalna hernija) nastaje kada se u predelu pupka vidi i pipa mekana «izbočina», koja se lako prstima vraća. Obično se radi o prolasku malog dela creva koroz pupčani otvor. E, to je kila.

 

Pupčana kila je bezazlen fenomen, a neverovatno je koliko zabluda i dalje kruži među mamama, pa smo odlučili da razbijemo neke od njih.

 

    * Kila je nastala zbog lošeg podvezivanja u porodilištu

 

To nije tačno!

 

Podvezivanje pupka je rutinska procedura, koja omogućava novorođenoj bebi da nastavi da živi bez pomoći majčine posteljice (placente). Pupak se podvezuje IZNAD nivoa trbušnog zida, a posle otpadanja pupčanog "patrljka", definitivno se formira onaj pupak koji ćemo da gledamo celog života. Zato nema veze između pupčane kile i podvezivanja pupčane vrpce!

 

    * Grčevi su najčešći uzrok pupčane kilice

 

Nisu!

 

Hernija (kila) znači da postoji defekt - slaba tačka u trbušnom zidu, kroz koju može da prođe sadržaj trbušne duplje (obično je to deo tankog creva). To je urođena slabost trbušnog zida, a grčevi NISU uzrok, već samo pomažu da se kila lakše uoči. Tokom grčeva se povećava pritisak u trbušnoj duplji, pa se pupčana kila «izboči» i potom jednostavno, lako dijagnostikuje.

 

    * Svaka beba mora da ima pupčanu kilu, makar prvih par meseci života

 

Iako veliki broj beba ima ovaj problemčić, nije tačno da svaka beba mora da ima pupčanu kilu. To se dešava samo onim bebama koje imaju (bezazlenu) slabost prednjeg trušnog zida u predelu pupka.

 

 

    * "Dugmence za pupak" je odlična terapija

 

Još jedna zabluda!

 

Pre više od dve decenije se jasno pokazalo da nema potrebe da se pupčana kila pokriva dugmetom, paricom, niti bilo kojim drugim "pokrivačem". Posle višedecenijskog praćenja beba, pokazalo se da će pupčana kila sama da se zatvori, bez obzira na ove "sprave" za pokrivanje. Zato ih odavno nema na tržištu, pa je potpuno neprimereno pravljenje "priručnih terapijskih sredstava" za ovu namenu!

 

Lepljenje flaster trake preko pupčane kilice je totalno nepotrebno, a može da dovede do iritacije nežne bebine kože.

 

    * Čim beba ima pupčanu kilu, mora da će se pojaviti još neka kila.

 

Nije tačno!

 

Pupčana kilica je potpuno bezazlena i nema veze sa eventualnom pojavom preponske kile, koja treba da se operiše. Mogućnost da dete sa pupčanom kilom "zaradi" još neku kilu, ista je kao i za bebu koja nema umbilikalnu herniju.

 

    * Plakanje može da proširi pupčanu kilu pa je treba što pre operisati

 

Totalna zabluda!

 

Kilni otvor ne zavisi od plakanja, već od defekta trbušnog zida, koji je i uzrok kile. Plakanje, baš kao i grčevi, povećava "izbočenje", ali nema veze sa kilnim otvorom! Zato plakanje ne može da poveća veličinu kilnog otvora, a to što se kilica bolje vidi kada beba plače, potpuno je nevažno i bezazleno!

 

Pupčana kila se ne operiše! Radi se o bezazlenoj kilici, koja se spontano zatvara! Kod ogfromne većine dece pupčana kilica nestane do treće godine, a kod malog broja mališana može da se vidi i duže.

 
IP sačuvana
social share



Wake Up - 2012 - The Revolution Has Begun
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Why do me ?

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 55904
Zastava novi sad
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.14
mob
Nokia 
Zaštitite bebu od respiratornih infekcija



Jesen je vreme čestih respiratornih infekcija. Roditelji koji imaju bebu uzrasta do nekoliko meseci, trebalo bi da su upoznati barem sa najjednostavnijim merama prevencije. Činjenica je da od respiratornih infekcija najteže možemo da se zaštitimo, dok je apsolutna zaštita u uobičajenim životnim uslovima gotovo nemoguća. Dr Miloš Ješić, pedijatar-neonatolog



Izuzetno je važno imati na umu da obična kijavica, koju je dobio jedan od roditelja, ili starije dete - može da izazove ozbiljniji poremećaj disanja kod novorođenčadi i odojčadi. I to do te mere da dete mora da se odnese na pregled, a neretko i primi na bolničko lečenje.

Delovanje respiratorne infekcije
Novorođenčad i mlađa odojčad su takozvani obavezni «nosni disači», odnosno teško dišu na usta. Stoga zapušenje nosa za njih predstavlja ozbiljan problem, koji može da se manifestuje otežanim hranjenjem, zagrcnjavanjem i pomodrelošću kože. Osim toga, komplikacije respiratornih infekcija, kao što su zapaljenje srednjeg uva ili zapaljenje pluća - nastaju mnogo lakše kod dece uzrasta do nekoliko meseci, a traju duže nego kod starije dece i odraslih. Povećana «osetljivost» na respiratorne infekcije je posledica nezrelog, samim tim i slabijeg imuniteta u ranom životnom uzrastu. Ove činjenice ukazuju da ima smisla primeniti posebne mere prevencije respiratornih infekcija kod dece najmlađeg uzrasta.

Mere prevencije prvog reda
Infekciju najčešće prenese neko od ukućana (majka, otac, stariji brat ili sestra...). Stoga je najvažnije da se ukućani trude da ostanu zdravi. Često je to teško ostvarljivo, naročito izbegavanje velikog broja ljudi u zatvorenom prostoru, jer roditelji odlaze na posao a starija deca u obdanište ili školu. No, postupak koji je ostvarljiv, jeste češće pranje ruku u sezoni prehlada, pogotovo ako u blizini ima osoba koje kijaju, kašlju, ili ih boli grlo. Razlog je jednostavan: ustanovljeno je da se ove infekcije prenose kapljično, ali i preko ruku, odnosno sekreta disajnih puteva koji dospeva na ruke.

Kada je reč o novorođenoj bebi, treba pomenuti naš tradicionalni običaj pozivanja rodbine i prijatelja po izlasku majke i bebe iz porodilišta. Verovatnoća da beba ili ukućani dobiju respiratornu infekciju u sezoni prehlada je velika. Odgovornost je na svakoj porodici da dobro razmisli kako će da organizuje slavlje, koje može da se pretvori u lečenje novorođene bebe.

Ako oboli starija sestra ili brat, mere prevencije zavise od uzrasta deteta. Znatno je lakše ograničiti kontakt starijeg deteta - uzrasta preko pet, šest godina. Ukoliko se radi o mlađem detetu, sve zavisi od organizacije porodičnog života, ali na svaki način treba pokušati prevenciju prenosa respiratorne infekcije na najmlađeg člana porodice.

Mere prevencije drugog reda
Ako neko od ukućana ipak oboli, treba primeniti mere prevencije drugog reda. Čak i ako je oboleli: majka, otac ili starije dete - primenjivanjem određenog režima postoji mogućnost da se beba poštedi respiratorne infekcije. Kada se radi o roditeljima, savetuje se da drugi roditelj preuzme brigu oko deteta, koliko je moguće. Ako majka sa respiratornom infekcijom doji bebu, treba da stavlja hiruršku papirnu masku i uredno pere ruke pre svakog prilaženja bebi. Dakle, u periodima bliskosti obolelog roditelja i deteta, važno je da se uvek zaštite disajni organi i tako spreči prenošenje infektivnog uzročnika (najčešće je to virus).

Ukoliko ste učinili sve, a vaša beba je ipak dobila respiratornu infekciju, ne očajavajte. Već je rečeno da od ovih infekcija veoma teško možemo da se zaštitimo u uobičajenim uslovima života. U svakom slučaju, dete treba odneti na pregled kod pedijatra. Ne treba unapred davati nikakve lekove (sirupe, kapi za nos, čajeve...), jer će pedijatar najbolje da odredi da li je lečenje potrebno i da propiše odgovarajuće lekove.


casopis: Moj pedijatar
IP sačuvana
social share



Wake Up - 2012 - The Revolution Has Begun
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Why do me ?

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 55904
Zastava novi sad
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.14
mob
Nokia 
Koje je krvne grupe moja beba



Jedno od najčešće postavljanih pitanja u porodilištima jeste pitanje u vezi sa bebinom krvnom grupom: da li je nasledila od oca ili majke, kako je moguće da nije nasledila ni jednu, ni drugu… Naizgled komplikovano pitanje “kako se nasleđuje krvna grupa?” u suštini ima vrlo jednostavan odgovor. Dr Ivana Latinović

 

 

Od čega zavisi krvna grupa?

Kao i sve naše druge osobenosti, i krvnu grupu određuje genetski materijal koji smo nasledili, i to celokupan, tj. genotip.  Genotip čine svih 46 hromozoma, ili preciznije, 23 para hromozoma, od kojih smo polovinu nasledili od majke, a drugu polovinu od oca. Na hromozomima se nalazi mnogo gena, koji su ništa drugo nego zapisi koji određuju naše karakteristike. Po jedan zapis „na istu temu" postoji i na hromozomu koji smo nasledili od mame, i na njegovom "parnjaku" koji potiče od tate. Neke osobine se nasleđuju tako što jači zapis "pobeđuje", to je tzv.dominantno nasleđivanje ( npr.rupica na bradi ), druge su zbir svih zapisa ( kao npr.boja kože )...

Na osnovu gena naše ćelije stvaraju jedinjenja različite strukture, koja se vide na površini naših ćelija. To su antigeni. Krvna grupa određena je prisustvom nasleđenih antigena na površini eritrocita ( crvenih krvnih zrnaca ). Antigeni koji određuju krvne  grupe mogu biti protein, ugljeni hidrati, glikolipidi, glikoproteini itd. i prisutni su i u drugim tkivima. Danas postoji 30 priznatih krvno grupnih sistema, od kojih se naviše koriste ABO  i Rh.

 

ABO sistem krvnih grupa

Da pojednostavimo - "A" je oznaka za antigen A, "B" za antigen B, a "O" je znak da nema ni antigena A, ni antigena B. U tabeli levo, prikazane su moguće kombinacije "slova", kada se uzme po jedno od mame i tate, a u tabeli desno prikazan je "rezultat" sabiranja tih slova. Primetićete da je "O" slabije od A i B, tj. da bi krvna grupa deteta bila "nulta", ono mora od oba roditelja naslediti po jedno "O", u suprotnom može biti i "A" i "B" krvna grupa. Takođe, da bi dete bilo "AB" krvne grupe, mora naslediti od jednog roditelja "A", a od drugog "B".

A + A = A

A + B = AB

A + O = A

B + B = B

B + O = B

O + O = O

Pol roditelja nema nikakvog uticaja na nasleđivanje krvne grupe! Ona se ne nasleđuje od oca, ili od majke, nego od oba roditelja!

Rh sistem krvnih grupa

Klasifikacija krvnih grupa u ovom sistemu vrši se, takođe, na osnovu prisustva ( ili odsustva ) određenih antigena, a najčešće se misli na antigen "D", pri čemu "D" označava prisustvo ovog antigena, a "d" njegovo odsustvo. Antigen D nije jedini koji se "računa" u ovom sistemu, ali je najzastupljeniji, a samim tim i najbitniji.  U svakodnevnom govoru obično se krvna grupa u ovom sistemu opisuje kao "negativna" ( - ) ili "pozitivna" ( + ), pa kažemo jednostavnije da je neko "A pozitivna" ili "A negativna" krvna grupa npr, umesto rogobatnog "A RhD pozitivna" ili "A RhD negativna".

Nasleđivanje je slično kao u ABO sistemu - od svakog roditelja po jedan "+" ili "-", a njihov zbir odrediće da li će Rh faktor deteta biti pozitivan ili negativan. Da bi bio prisutan, dovoljno je da dete nasledi bar jedan "+", a odsutan je isključivo ako dete nasledi dva "-".

I na kraju, olovke u ruke, pa , umesto enigmatike, ukrštajte vaše krvne grupe, a za one kojima koncentracija nije jača strana, napravili smo tabele sa mogućim rešenjima. Svi odgovori su tačni!

IP sačuvana
social share



Wake Up - 2012 - The Revolution Has Begun
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Why do me ?

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 55904
Zastava novi sad
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.14
mob
Nokia 
Šta boji stolicu?



Roditelji brzo primete da je sadržaj u peleni njihove bebe vrlo promenljivih karakteristika - ne samo po boji i konzistenciji, nego i po broju stolica. To u nekim slučajevima može da ih zabrine, ali se dešava da ih više brine poređenje njihovog iskustva sa iskustvom drugih roditelja...


Dr Ivana Latinović, pedijatar

Prve stolice novorođenčeta se sastoje od mekonijuma. U pitanju je gusta, crno-zelena materija koja se nakuplja u crevima fetusa, a obično se oslobađa u prvih 48 sati od rođenja. Otpočinjanjem hranjenja bebe, mekonijum postepeno biva zamenjen prelaznim stolicama zelenkasto-braon boje, a posle četiri-pet dana mlečnim, žuto-braon (zlatnim) stolicama.
Učestalost stolica se značajno razlikuje i varira od sedam-osam dnevno, do jedne stolice u nekoliko dana! Novorođenčad koja se hrani majčinim mlekom, obično u prvoj nedelji ima učestale stolice ređe konzistencije, da bi se kasnije njihov broj znatno smanjio. Tako može da se desi da stolica izostane sedam, pa čak i po deset dana! Međutim, ako je vaša beba pritom živahna, dobrog apetita i uobičajenog ponašanja - razloga za brigu nema. Ukoliko ste ipak zabrinuti, pre nego što posegnete za suvim šljivama i drugim narodnim lekovima, obratite se vašem pedijatru za savet.

Boja stolice
Ona je «posledica» prisustva žuči, tačnije žutozelenog pigmenta - bilirubina. Reč je o jedinjenju koje nastaje u jetri, i to iz hemoglobina, kao deo normalnog procesa obnavljanja crvenih krvnih zrnaca. Putem žuči, bilirubin se oslobađa u tanko crevo, a zatim stolicom iz organizma. Boja žuči zavisi od koncentracije bilirubina u njoj i varira od svetložute do crno-zelene (ovaj pigment je, inače, «ozloglašen» među mamama u porodilištu, jer od nivoa bilirubina u krvi zavisi intenzitet žutice novorođenčeta, a samim tim i dužina boravka u porodilištu).
Bilirubin podleže nizu hemijskih promena pri prolasku kroz creva, menjajući svoju boju od zelene, preko žute do braon, tako da boja stolice varira i u zavisnosti od brzine pražnjenja creva. Što se brže prazne creva (proliv na primer), stolica je sve više žuto-zelena, ili u potpunosti zelena.
Na boju stolice može da utiče i hrana. Tako zeleno povrće (spanać, zelje...) boji stolicu u zeleno, dok joj cvekla daje crveni ton. Tu su i druge «prehrambene boje», a neki lekovi - gvožđe, na primer, ili bizmut, stolici daju crnu boju...

U kojim situacijama može da se javi zelena stolica?
Zelena stolica je najčešće posledica ubrzanog pražnjenja creva, odnosno proliva. Međutim, i zdravo odojče može da ima više stolica dnevno, koje mogu da budu i tečne. Stoga, da bismo stolicu proglasili prolivom, mora da dođe ili do povećanja broja stolica u odnosu na normalan broj (jedan ipo ili dva puta), ili do značajne promene u sastavu i gustini stolice.
Uzroci proliva mogu da budu različiti:
● Crevne infekcije
Znatno su češće kod beba na mlečnoj formuli nego kod beba koje sisaju, zato što je majčino mleko bakteriološki ispravno, čuva se u optimalnim uslovima i sadrži različite odbrambene faktore - antitela i enzime, koji snažno deluju protiv «uljeza». Za razliku od ovog sistema, u lancu spravljanja obroka od mlečne formule može da «zakaže» nekoliko «karika»: čovek (kao potencijalni rezervoar infekcije), neispravne namirnice (voda, mlečna formula - mada retko), neadekvatno čuvanje pripremljenog obroka... Jedan od najvećih nedostataka mlečnih formula u odnosu na ishranu majčinim mlekom jeste i nedostatak faktora koji stimulišu imunitet bebe.
U zavisnosti od prouzrokovača, prolivi mogu da budu posledica virusnih infekcija (najčešće infekcija Rotavirusom u jesenjem i zimskom periodu), bakterijskih infekcija (Ešerihija koli, Salmonela...), parazitarnih infekcija... Osim dijareje, u slučaju ovih infekcija je obično prisutna i povišena temperatura i povraćanje, što povećava rizik od dehidracije bebe, odnosno od narušavanja ravnoteže vode i soli (elektrolita).
● Preosetljivost na hranu
Moguća je preosetljivost na određene namirnice ili njihove sastojke. Reakcija svakog organizma je drugačija i može da se kreće od nešto težeg varenja određenog tipa namirnica (netolerancija mlečnog šećera - laktoze), pa sve do prave alergijske reakcije (najčešće alergija na proteine kravljeg mleka). Ovakve reakcije se javljaju obično tek po uvođenju nemlečne ishrane odojčetu, zbog čega se preporučuje uvođenje jedne po jedne namirnice u razmaku od četiri-pet dana, dok se kravlje mleko ne preporučuje pre navršene prve godine života. Neke namirnice (na primer: sok od jabuke, kruške ili višnje) mogu da dovedu do proliva, zbog velikog sadržaja šećera (sorbitola), a ne zbog preosetljivosti organizma na njih.
● Upotreba antibiotika
Osim «loših», ubijaju i «dobre» crevne bakterije, što značajno pogoršava varenje.
● Stolice gladi
Kada vide zelenu stolicu, roditelji prvo pomisle da je njihovo dete gladno. Ali, treba znati da takve stolice mogu da se jave tek nakon nekoliko dana «vodene dijete», dakle ako dete ne uzima nikakvu hranu. Onda su ove stolice sluzave, oskudne i lepljive.
● Hronična oboljenja
Na primer, ulcerozni kolitis, Kronova bolest i druga oboljenja koja se retko ispoljavaju u uzrastu novorođenčeta i odojčeta.

Kako možete da pomognete vašem detetu?

Pre svega, razmislite o uzroku, isključite sumnjive namirnice iz ishrane, obustavite unos mlečnih proizvoda, osim jogurta (i dojenja!), dajte detetu češće a manje obroke (najbolje je da dajete banane, pirinač, tost hleb, pire od jabuke...), što više tečnosti (takođe u malim porcijama)... Na tržištu postoje gotovi praškovi za pripremanje rastvora kojim se nadoknađuje tečnost, ali zbog specifičnosti dečjeg organizma savetujemo da se pri njihovom izboru konsultujete sa vašim pedijatrom.
Od velike pomoći mogu da budu i, poslednjih godina vrlo popularni preparati - probiotici, koji sadrže «dobre» crevne bakterije (najčešće rod Lactobacillus ili Bifidobacterium). Probiotici pomažu obnavljanje crevne flore oštećene «agresijom» drugih mikroorganizama ili antibioticima. Studije su pokazale da su veoma korisni i u slučajevima preosetljivosti na hranu, jer pomažu obnavljanje crevne barijere, što sprečava alergene iz hrane da ulaze u krvotok. Bebe koje sisaju, imaju veći broj «dobrih» bakterija, a u poslednje vreme su dostupne i mlečne formule u koje je dodat probiotik. To je u znatnoj meri smanjilo učestalost crevnih infekcija kod odojčadi na mlečnoj formuli.
NIPOŠTO NEMOJTE da detetu dajete lekove za zaustavljanje proliva ili povraćanja, čak i ako su vama pomogli!

Kada je potrebno da se obratite pedijatru?
UVEK kada je u pitanju novorođenče (bez obzira na kliničku sliku), zatim u slučaju lošeg opšteg stanja deteta, visoke temperature, čestog povraćanja i proliva, izražene malaksalosti i pospanosti deteta, bola u stomaku, ako primetite u stolici krv ili sluz, ako stolica postane crna... Pedijatru treba da se obratite i ako vaše dete nema izražene tegobe, ali primetite da ne napreduje u težini.


casopis: moj pedijatar
« Poslednja izmena: 03. Mar 2011, 20:12:51 od sandra80 »
IP sačuvana
social share



Wake Up - 2012 - The Revolution Has Begun
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Why do me ?

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 55904
Zastava novi sad
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.14
mob
Nokia 
Probiotici ublažuju grčeve kod beba



Neverovatno je koliko korisnih efekata imaju probiotici, gotovo svakog meseca se objavi neko istraživanje koje pokazuje pozitivne efekte "korisnih bakterija" u unapređenju zdravlja dece. Pred vama je, može se reći revolucionarno istraživanje, koje se bavilo ulogom probiotika u borbi sa grčevima kod beba (infantilne kolike).


 
Kako navode Prof. Dr Francesco Savino i njegov istraživački tim, sa univerziteta u Torinu, Italija, "grčevi muče od 3 do 28% odojčadi, uzrokujući ne mali stres i brigu roditeljima, dok patogeneza ovog stanja i dalje ostaje nepoznanica, a dokazi idu u prilog mnoštva nepovezanih uzročnika".
Nedavno je uočeno da je količina bakterije Escherichie coli (koja je normalni stanovnik debelog creva) značajno povećana u stolici beba sa grčevima, što se dovodi u vezu sa povećanom proizvodnjom gasa (više bakterija stvara više gasa fermentcijom crevnog sadržaja), koji rasteže crevo i dovodi do bolnih grčeva (kolika).
Za studiju je nasumično izabrano 50 beba uzrasta od 2 do 16 nedelja. Njima je tokom tri nedelje dan davan probiotik (Lactobacillus reuteri). Grčevi su definisani Wessel-ovim kriterijumima, kao epizoda neutešnog plakanja koja je trajala najmanje tri sata na dan i to tri ili više dana u nedelji pre uključenja u istraživanje. Probiotksa bakterija (L. Reuteri) i placebo ("vodica" bez probiotika) su davani u 5 kapi, jednom na dan, pola sata pre jutarnjeg podoja. Roditelji su vodili dnevnik plakanja u minutama, kao i opisivali stolicu i njenu frekventnost, a morali su pribeležiti i svaki neočekivani događaj u vreme trajanja istraživanja, tipa zatvor, povraćanje, kožne reakcije...Ni roditelji ni osoblje koje je davalo "terapiju" nisu znali koje bebe dobijaju probiotik, a koje "vodicu" bez korisne bakterije. To se zove "dvostruko slepa studija" što je omogućilo potpuno sigurno i objektivno istraživanje.
Na početku istraživanja, seansa plakanja u obe grupe bila je gotovo istovetna, kako po učestalosti, tako i po trajanju. Čak se možda malo i više plakalo u grupi koja je započela sa probiotikom. Ipak, kako je istraživanje odmicalo, bebe, koje su dobijale probiotik, su sve manje plakale. Na kraju istraživanja, "plakača" je u probiotskoj grupi u odnosu na placebo, bilo skoro trostruko manje.
Isti rezultati su dobijeni i ispitivanjem bakterija u stolici. Kod beba koje su dobijale probiotik, značajno je smanjena količina E. coli i amonijaka. A, neželjenih efekata nije bilo.
Mogući mehanizam dejstva probiotika (L. reuteri) možda leži i u poboljšanju pokretljivosti (motiliteta) i funkcionalnosti creva, što sveukupno doprinosi smanjenju nadutosti, koje opet vodi smanjenju drečanja i boljem raspoloženju ukućana.
Ovo je prva, izuzetno osmišljena stručna studija koja je nedvosmisleno pokazala da probiotici ublažuju simptome grčeva kod odojčadi! Studija je objavljena u avgustovskogm broju prestižnog stručnog časopisa Pediatrics (što joj daje ogromnu stručnu težinu). Živeli probiotici!!!

Ass.dr Goran Vukomanović


casopis: moj pedijatar
IP sačuvana
social share



Wake Up - 2012 - The Revolution Has Begun
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Why do me ?

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 55904
Zastava novi sad
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.14
mob
Nokia 
Prevencija gojaznosti kod beba




Prema podavima Svetske zdavstvene organizacije na svetu ima 43 miliona gojazne dece, od čega je 80% u temljama u razvoju. U SAD se u poslednjih trideset godina broj gojazne dece utrostručio, ali je situacija veoma loša i u Evropi.

 

Procenjuje se da se svake godine broje gojazne dece u Evropi poveća za 400.000! Smatra se da je već sada svako četvrto dete u Evropi gojazno.

U Srbiji nema toliko gojazne dece, ali je zabrinjavajući podatak da 15% dece u predškolskom uzrastu ima višak kilograma, a skor 20% mladih je prekomerno uhranjeno ili gojazno! Jedno istraživanje UNICEFA je pokazalo da gojazni 10-godišnjaci imaju povišen nivo masnoća u krvi, ali i povišen krvni pritisak, a to su "glavnooptuženi" za kasniji razvoj srčanih i možadanih udara! Da ne govorimo da je gojaznost jedan od glavnih pokretača šećerne bolesti (dijabetesa tipa 2) kod adolescenata i mladih ljudi.

Najmanje dve trćine gojaznih školaraca biti gojazni odrasli! Ako je dete gojazno u školskom (preburbetetskom) uzrastu, šansa da ostane gojazno i kada odraste je od 60-85%, a što je dete gojaznije to je ova verovatnoća veća!

Nema dileme - gojaznost je grozna epidemija svetskih razmere, a stigla je i kod nas. Zato je prevencija gojatnosti jedan od glavnih zadataka zdravstvenog sistema svake zemlje. Ključno pitanje je kako sprečiti pojavu gojaznosti!

    * Kada početi prevenciju gojaznosti

Prevencija gojaznosti je ozbiljna tema, a početak sprečavanja gojaznosti počinje odmah po rođenju deteta! Stara "bapska tvrdnja: debela beba - zdrava beba" je potpuna zabluda, istina je potpuni drugačija!

Ozbiljne medicinske studije su pokazale da gojazna beba lako postaje gojazno dete, a potom i gojazni čovek. Ako se bebe brzo goje u prve dve godine, ogromna je šansa da kasnije postano gojazni ljudi. Prebrz prirast telesne mase (preko preporučene gornje ghranice) je dakle jedan od glavnih faktora rizika za nastanak gojaznosti u odraslom dobu.

    * Kako pomoći bebi da ne bude gojazna

Najbolji način prevencije gojaznosti u prvim mesecima života je dojenje! Nema bolje hrane za bebu d majčinog mleka, tu nema dileme, a pokazalo se da dojena beba ima manje šanse da postane gojazno dete, a tako i gojazni odrasli član društva. Tako je rizik od gojaznosti 20% niži kod dojenih beba, a pokazalo se i da dužina dojenja ima uticaj na prevenciju gojaznosti - što majka duže doji bebu, manje su šanse da beba kasnije postane gojazna! Jedno istraživanje je pokazalo da bebe dojene devet meseci imaju za 30% manje šanse da kasnije postanu gojazna deca! Pored mnogobrojnih korisnih efekata dojenja, evo još jedne prednosti majčinog mleka!

    * A kada mama prestane da doji

Posle prestanka dojenja se mora voditi računa o vrsti mleka koje beba dobija. Nema prave zamene za majčino mleko, ali je važno da se daju adaptirane mlečne formule u kojima je kravlje mleko, posebnim tehnološkim procesima, prilagođeno baš za ishranu beba. Jedan od glavnih zadatak u pripremi adaptiranih formula je da se veliki proteini kravljeg mleka "iseckaju" na manje, a to znači i pogodnije za bebu. Veliki proteini nose veći rizik od alergije, ali i druge probleme.

    * Kakve veze imaju proteini u adaptiranim mlečnim formulama sa gojaznošču

Nije važna samo veličina proteinskih molekula već je važna i količina (koncetracija) proteina u mlečnim formulama za bebe. Proteini su ključni faktor rasta i razvija dece, pa je naizgled logično da više proteina u adaptiranim formulama znači i veću korist za bebe.

Nije tako - više proteina u mleku za bebe, znači i veći rizik od gojaznosti! Nekoliko evropskih i američkih istraživanja (poslednje je nedavno objavljeno u prestižnom časopisu Pediatrics) je pokazalo da mlečne formule koje sadrže veću količinu proteina dovode do prevelikog napreka u težini beba u prve dve godine života, a tako se šansa da ove bebe kasnije budu gojazna deca (potom i gojazni odrasli) značajno povećava. Kod dojenih beba se ovo, naravno, ne dešava!

Jedna velika studija obavljena u pet evropskih zemalja je pratila preko 1138 zdravih beba koje su dobijale formule sa manje ili više proteina. Pokazalo se da formule sa manjim sadržajem proteina ne dovode do prekomernog prirasta u težini kod beba! Zaključak istraživanja je da formule sa manjom količinom proteina nose i manji rizi od gojaznosti!

Nema sumnje da su adaptirane formule sa manjim sadržajem proteina najbolji način da se nastavi ishrana beba posle završetka odojačkog perioda. Naravno, ovo važi i za bebe čija mame, iz objektivnih medicinskih razloga, ne mogu da ih doje.

    * Šta još može da poveća rizik od gojaznosti kod beba

Pored načina ishrane, pokazalo se i da spavanje, ili bolje reći nespavanje utiče na gojaznost! Najnovija studija američkih autora je pokazala da bebe koje noću nemaju dovoljno sna imaju dvostruko veću šansu da kasnije postanu gojazna deca. Pored pravilne ishrene, bebama je potreban i zdrav san.
IP sačuvana
social share



Wake Up - 2012 - The Revolution Has Begun
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Why do me ?

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 55904
Zastava novi sad
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.14
mob
Nokia 
Žutica novorođenčeta

Sigurno ste do sada slušali razne priče na temu žutice kod novorođenog deteta. Neko vam je to pominjao kao normalnu pojavu, a u drugim pričama je bila razlog za duži ostanak u porodilištu. Da li je reč o istoj žutici, šta je prouzrokuje, kako se leči...

Žutica novorođenčeta se javlja kod čak 60 odsto terminske dece, a još je zastupljenija kod preterminske dece - oko 80 odsto (bebe rođene pre navršenih 37 nedelja). To je kompleksan problem, sa kojim se svakodnevno suočavaju pedijatri-neonatolozi u porodilištu.

Šta je to «žutica»?
Pod žuticom se podrazumeva žuta prebojenost kože i sluzokoža. To, zapravo, i nije bolest, nego znak bolesti, jer može da bude prisutna kod mnogih, veoma različitih oboljenja. Nepravilno je, dakle, reći da neko boluje od žutice. Kaže se da IMA žuticu zbog neke bolesti (infekcije, bolesti žučnih puteva, jetre...). Jedino u periodu novorođenčeta, preciznije - u prvih sedam dana života, žutica može da bude normalna pojava, posledica nezrelosti organizma, i to je takozvana fiziološka žutica. Ona često prođe klinički neopaženo, jer je porast bilirubina nedovoljan da bi koža «požutela». Ako se i zapazi, spontano se povlači do kraja prve nedelje života, a laboratorijski parametri se normalizuju krajem druge nedelje.

Zašto je koža žuta?
Za žutu boju kože je kriv bilirubin, jedinjenje žuto-zelene boje, koje uglavnom nastaje razgradnjom hemoglobina (krvnog pigmenta) iz naših crvenih krvnih zrnaca (eritrocita). Bilirubin se ne rastvara u vodi, što znači da ne može mokraćom da se izluči iz organizma, nego se u jetri «prerađuje» i izlučuje u žuč (zato je žuč žuto-zelene boje). Potom se žuč luči u početni deo tankog creva, pa se bilirubin stolicom eliminiše iz organizma.

Zašto se kod novorođenčadi javlja žutica?
S obzirom da i zdravo novorođenče «ima pravo» na fiziološku žuticu, u ovom uzrastu se normalnim smatraju vrednosti bilirubina koje su čak i do deset puta veće od vrednosti kod odraslog čoveka. To je iz nekoliko razloga:
* Povećana proizvodnja bilirubina - bebina crvena krvna zrnca kraće «žive», što znači da se više raspadaju, oslobađajući bilirubin.
* Nezrelost jetre - jetra je vrlo složen organ, čije se funkcije razvijaju i po rođenju, tako da jetra nije u stanju da preradi povećane količine bilirubina.
* Nerazvijena bakterijska flora u crevima - beba još nema dovoljno korisnih bakterija koje pomažu varenje, zbog čega se hrana duže zadržava u crevima, pa se više bilirubina «vraća» u cirkulaciju nego što je normalno.
Kada se žutica novorođenčeta leči?
Žutica može da se smatra patološkom na osnovu nekoliko parametara:
- ako se javi u prvom danu života
- ako traje duže od 14 dana
- ako je ukupni bilirubin veći od dozvoljenog (ili takozvani direktni bilirubin veći od 15 odsto ukupnog bilirubina)
- ako je porast bilirubina za 24 časa veći od uobičajenog
- svaka žutica bolesnog novorođenčeta

Kako se leči?

Terapijski pristup zavisi od težine žutice:
● Kod graničnih vrednosti bilirubina, nekada je dovoljno samo češće hraniti bebu, što ubrzava pražnjenje creva.
● U lečenju se najčešće primenjuje takozvana foto terapija - beba se smešta u izoletu (inkubator) pod UV lampu (ultraljubičasto svetlo), da se «sunča» (bilirubin koji cirkuliše u krvnim sudovima kože pod dejstvom UV zraka postaje rastvorljiviji u vodi, pa se lakše izlučuje). Ovo nipošto ne znači da isti efekat ima izlaganje bebe suncu (u pitanju je drugačije, nekontrolisano zračenje, na koje je bebina koža izrazito osetljiva, a na taj način je izložena previše mala površina bebine kože...).
● Za lečenje najtežih žutica se primenjuje eksangvinotransfuzija - to je postupak kojim se bebi vadi određena količina krvi i zamenjuje krvlju dobrovoljnog davaoca. Na taj način se koncentracija bilirubina u bebinoj krvi značajno smanjuje (za oko 40 odsto u odnosu na početnu vrednost).


Zbog čega se, u stvari, žutica leči?
Naravno, razlog nije estetski. Bilirubin se u krvi vezuje za vrstu proteina - albumine, i tada je previše «veliki» da bi prošao kroz jednu veoma važnu «opnu», takozvanu krvnomoždanu barijeru. Ona štiti mozak od raznih, potencijalno toksičnih materija koje dospevaju u krv. Kada je količina bilirubina povećana, nema dovoljno mesta na albuminima, pa se bilirubin nađe slobodan u krvi. Tada prolazi kroz krvnomoždanu barijeru i nakuplja se u određenim delovima mozga, što može da dovede do oštećenja tkiva i razvoja oboljenja koje se zove kernicterus. Ono se manifestuje neurološkim poremećajima različitog tipa i stepena. Ako se razvije - ovo oboljenje se, nažalost, ne leči. Ali, na sreću, izuzetno je retko.
Žutica je, dakle, veoma često stanje, koje u većini slučajeva prolazi spontano, ili primenom vrlo jednostavnih mera, ne ostavljajući posledice na vaše dete. Zato poslušajte savet pedijatra, budite strpljivi i, ako je potrebno, ostanite duže u porodilištu - kako biste vaša beba i vi bezbrižno stigle kući.


Koji faktori povećavaju rizik od nastanka patološke žutice?
Pre svega, to je nepodudarnost krvnih grupa mame i bebe, pogotovo ako je mama nulta krvna grupa («0»), a beba «A» ili «B», kao i ako je mama Rh D negativna, a beba Rh D pozitivna.
Pod većim rizikom su i preterminska novorođenčad, kao i ona koja su male porođajne mase, potom bebe koje su pretrpele nedostatak kiseonika tokom porođaja, bebe koje imaju neku od porođajnih povreda (pogotovo porođajni naduv ili kefalhematom - koji su posledica krvarenja u meka tkiva poglavine, kada se zbog razgradnje izlivene krvi oslobađa dodatna količina bilirubina...).
Nasledne bolesti, oboljenja majke, infekcije, kao i upotreba nekih lekova - takođe povećavaju rizik.
Rizik povećavaju i razne zablude u vezi sa žuticom, naročito primenjivanje pogrešnih mera - na primer, sunčanja, ili davanjem velikih količina vode novorođenčetu, sa ciljem da se «ispere» bilirubin (već smo rekli da se bilirubin ne rastvara u vodi, pa nikako ne može ni da se ispere, odnosno izmokri. Da je to moguće, problem ne bi ni postojao. Osim toga, ako bebi dajete vodu, uskraćujete joj neophodnu hranu, jer ona ima veoma mali želudac, a izgladnjivanje podstiče porast bilirubina...).
IP sačuvana
social share



Wake Up - 2012 - The Revolution Has Begun
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Why do me ?

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 55904
Zastava novi sad
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.14
mob
Nokia 
Zapušen nosić


Zašto se bebi zapuši nosić? Jesenje - zimski virusi su ubedljivo prvi na listi "zapušivača" bebinog nosa. Ima ih mnogo tipova (i podtipova), a najviše vole da se uvale u finu "bebi - sluznicu" nosa gde se nesmetano razmnožavaju. Svi ti virusi liče jedni na druge - stvaraju sekret, koji je uglavnom bistar, "vodenast". Te viruse donose starije bate i seke, ali i mama i tata (naravno i brojna familija i prijatelji). Bebin imunitet je veoma oskudan, tako da veoma mala količina virusa može da zapuši nosić.

Beba je stigla u topli dom, svi su radosni, ali tu su i neizbežni problemi. Zima je stigla (i pre kalendara), a zapušeni nosić je, takoreći, sveprisutan kod beba.
Iako u samom početku izgleda potpuno bezazleno, zapušen nosić ume da se pretvori u dosadan problem, koji se ponekad može nepotrebno iskomplikovati. Većina starije dece ume sama da se izbori sa zapušenim nosem, ali bebe naprosto traže našu pomoć - teško sisaju, uznemirena su, ponekad loše spavaju. Zato smo odlučili da novopočenim" roditeljima pomognemo da razumeju ovaj problem i da ga jednostavno reše.

Zašto se bebi zapuši nosić?

Jesenje - zimski virusi su ubedljivo prvi na listi "zapušivača" bebinog nosa. Ima ih mnogo tipova (i podtipova), a najviše vole da se uvale u finu "bebi - sluznicu" nosa gde se nesmetano razmnožavaju. Svi ti virusi liče jedni na druge - stvaraju sekret, koji je uglavnom bistar, "vodenast".
Te viruse donose starije bate i seke, ali i mama i tata (naravno i brojna familija i prijatelji). Bebin imunitet je veoma oskudan, tako da veoma mala količina virusa može da zapuši nosić.

Koliko dugo može nosić da bude "blokiran"?

Do proleća!
Sa manjim ili većim pauzama će beba imati zapučen nosić nedeljama! Zato moramo da se obučimo da "servisiramo" bebin nosić, držeći ga prohodnim i čistim.

Može li se desiti neka komplikacija?
Naravno, ako je nosić duže zapušen mogu se javiti posledice - evo glavnih:
* Zapaljenje srednjeg uva
Izvodni kanali srednjeg uha (Eustahijeve tube) otvaraju se baš na mestu gde se nos produžava ka grlu. Čim je dugo zapušen nos, dolazi i do zapušenja Eustahijevih tuba. A kad se one zatvore prestaje i normalno isticanje finog sekreta koji iz šupljine srednjeg uva odlazi u grlo. Čim se ovaj sekret nakupi u srednjem uvu stvaraju se idealni uslovi za razvoj bakterijske infekcije. Kada se to desi nastaje zapaljenje srednjeg uva - otitis media. Dete je plačljivo, uznemireno, loše jede, a često vrisne tokom sisanja. Dijagnoza se postavlja isključivo otoskopskim pregledom, kada lekar jasno vidi da li postoji zapaljenje ili ne. Pipkanje i pritiskanje uva nije put ka pravoj dijagnozi, posle koje sledi adekvatna i efikasna terapija.

* Bolovi u uvu
Deca sa zapušenim nosićem veoma često imaju bolove u uvu bez zapaljenja srednjeg uva. To se dešava zato što se često formira pritisak (naročito tokom gutanja, duvanja nosa ili brze promene nadmorske visine) na bubne opne. Bubne opne su opremljene velikim brojem nervnih završetaka koji prenose bol, pa je ovaj fenomen veoma bolan.

Da se ovo ne bi desilo evo nekoliko saveta za brzo i jednostavno otpušavanje nosića.
Kada i koliko puta otpušavati nosić kod beba?
Pre svakog obroka, a nikada posle podoja.
Razlog je jednostavan - dete će lepo i lako "primiti" podoj, a "ispiranje" nosića posle obroka može izazvati bljuckanje i povraćanje.

Čime se nosić čisti?
Kod beba nisu pogodni "sprejevi" sa fiziološkim rasvorom jer se ne može postići dobar "propir" kroz majušne nosne kanale. Zato je najbolje koristiti stari dobri fiziološki rastvor (0,9% NaCl), iako nismo protiv lepo zapakovanih plastičnih "ampula" u kojima se nalazi fiziološki rastvor.
Tu su i "pumpice" koje pomažu da se sekrat izvuče iz nosića, pa evo kako to treba obaviti.

Kako se nosić pravilno čisti?
* Za svaku nozdrvu ne treba više od jednog mililitra (1ml) rastvora, a kod beba u prvom mesecu života dovoljno je i pola mililitra. Zato nema potrebe da se izvlači više od 2 ml fiziološkog rastvora
* Ako niste sigurni da možete da "dozirate" količinu rastvora po sistemu po pola u svaku nozdrvu, odmerite gore navedenu zapreminu (0,5 ili 1 ml) za jednu nosnicu, pa kada završite ponovo uzmite istu količinu i za preostalu nosnicu

* Glava mora biti postavljena "u stranu" jer se tako izbegava nepotrebno slivanje veće količine rastvora niz grlo ka početnom delu dušnika što može izazvati nepotreban kašalj i "zagrcnjavanje" bebe.
* Dok su bebe male (u prvih par meseci) ovo može obaviti jedan od roditelja, ali kada bebe ojačaju obavezno je da jedan roditelj (predlažemo tate) čvrsto drži bebinu glavu dok drugi (nežnije su mame) polako ispira nosić.

*Uvek se ispira "gornja" nozdrva - desna kada je bebina glava okrenuta u bebinu levu stranu (i obrnuto). Ne terba snažno i brzo gurnuti klip šprice, već nežno i lagano
*Napravite pauzu od tridesetak sekundi između ispiranja leve i desne nosnice

Ako se beba zagrcne podignite je, polako okrenite napred, sa glavicom lagano ukošenom na dole (ne da visi uhvaćena za noge) i sve će proći za nekoliko trenutaka

Izvlačenje sekreta pumpicom sa "kruščicom".

* Stisnite kruščicu i nežno uvucite mekani plastični vrh pumpice u nozdrvu. Potom otpustite pumpicu ne vadeći je iz nosića. Tek kada se završi "srk" izvucite pumpicu. Ovo potom ponovite sa drugom nozdrvom.
* Čak i minimalna količina sekreta znači bebi. Ako sekreta ima mnogo slobodno ponovite "proceduru" sve dok imate šta da izvučete.
* Bilo bi dobro da ovo obavljaju oba roditelja - lakše če se glavica držati u mirnom položaju

Iizvlačenje sekreta pumpicom koja ima "sisaljku"

*Ovo je naročito pogodan način izvlačenja sekreta kod beba u prvih par meseci kojima "lije" nosić.
* Naizmenično se, uz nežno "srkanje" izvuče sve što se izvući može. Posebna komora neće dozvoliti da usisate bebin sekret u vaša usta.

Kako se koriste kapi za nos?
Kapi se koriste po uputstvu lekara, dakle ne na svoju ruku. Ne treba ih stavljati duže od četiri dana!
Kod beba je najbolje koristiti kapaljku ("pipeticu"). Nije dobro sipati kapi direktno iz bočice jer tada ne znamo koliko smo kapi stavili.
Ukapava se po jedna (najviše dve) kapi u svaku nozdrvu, a glavica mora biti lako zabačena u nazad, tako da dete "gleda" u plafon.

Ovaj "servis" nosića traži mnogo strpljenja! Ponekad se mame i tate sažale na bebe koje snažno plaču i pružaju otpror. Bolje da plaču kada im otpušavate nosić nego da plaču zbog zapaljenja srednjeg uha. Zato strpljivo i uporno - to je jedini način da pomognete detetu.


casopis: Moj pedijatar
IP sačuvana
social share



Wake Up - 2012 - The Revolution Has Begun
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
1 ... 3 4 6 7 ... 54
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.156 sec za 17 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.