Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
1 ... 4 5 7 8 ... 54
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Vesti iz "unutrasnjosti" - Pampers vesti :)  (Pročitano 356090 puta)
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Why do me ?

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 55904
Zastava novi sad
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.14
mob
Nokia 
Pet najčešćih grešaka




Kad se konačno vratite kući iz porodilišta, neminovnost je da nećete uspeti baš sve da uradite kako treba. Stoga smo upitali pedijatre, kojih pet najčešćih grešaka naprave novopečeni roditelji kad su u pitanju njihova novorođenčad. Kad se poraduju što je bebica prvu noć kod kuće celu prospavala

Skoro je ovom naslovu CNN posvetio čitav topik na svom sajtu. Smatrali smo da biste bili veoma uskraćeni ako ga ne bismo preneli u celini. Stoga..
Kad se konačno vratite kući iz porodilišta, neminovnost je da nećete uspeti baš sve da uradite kako treba. Stoga smo upitali pedijatre, kojih pet najčešćih grešaka naprave novopečeni roditelji kad su u pitanju njihova novorođenčad.
Kad se poraduju što je bebica prvu noć kod kuće celu prospavala
"Jedna od izjava novopečenih roditelja, pred kojom se obavezno savijem od muke", priča Dr. Lens Gudman, pedijatar sa Floride, "je kad mi u ushićenju saopšte da je njihova bebica prvu noć kod kuće celu prespavala, nakon čega ja neminovno moram da im kažem, O, to se nikako nije smelo desiti!"
Naši pedijatri imaju jedinstven stav: Roditelji neizostavno moraju buditi bebice da jedu na svaka četiri sata. Sa par, veoma retkih izuzetaka, novorođenčad ne bi smela da prespavaju noć u prvih par nedelja života.

"Bebice koje su predugo bez hrane, tako lako mogu dehidrirati," dodaje Gudman. Takođe, spavanje koje se proteže i do osam časova, može biti znak teške žutice. "Jadne bebice mogu biti tako letargične, da se i ne mogu probuditi za obrok,"nastavlja ovaj pedijatar.
Pa dobro, a da li postoji situacija kad je spavanje preko cele noći u redu? "Naravno", nadovezuje se Dr. Ari Braun, autorka knjige Beba 411, inače glasnogovornica Američke Akademije Pedijatara, "ako nakon dvonedeljne provere, vaša beba napreduje u težini, a spava tokom cele noći, kažite aleluja! I uživajte, dakako!"
Ne hranimo je na zahtev
Pedijatri nas često izveštavaju da novopečeni roditelji greše kad žele da uobroče novorođenče. Preporuka je lekara, da sve dok novorođenče jede unutar intervala od po četiri sata, treba im prepustiti da sebi organizuju raspored, kako im drago.
"Novorođena beba je pametnija od bilo kog odraslog čoveka," kaže Dr. Robin Maden, pedijatar iz Silver Springa, u državi Merilend. "Bilo da sisaju ili se hrane iz flašice, one tačno znaju kad su gladne, a kad site."
"Bebice ne treba hraniti po stereotipnom obrascu," dodaje Braunova. "Ako sledite njihove zahteve, ješće i napredovati mnogo bolje."
Izvođenje novorođenčadi u "gužvu"
Još jedna od stvari koja izluđuje Gudmana je kad ljudi bez razmišljanja svoje novorođenče izvedu u veliku gužvu, poput pretrpane radnje ili na dečiji rođendan. "Za takvo nešto zaista ne postoji razlog," kaže on. "U pitanju je samo korišćenje zdravog razuma."
Izlaganje novorođenčeta gomili prokuženih ljudi, problem je iz dva razloga. Prvo, može zadobiti po život opasnu bakterijsku infekciju. Drugi je, da čak iako dobije običnu virusnu groznicu (što je kudikamo manje opasno), doktori će ipak morati da ga zadrže u bolnici dok ne utvrde da posredi nije nešto opasnije.
"Groznica kod bebe mlađe od šest nedelja, automatski je ulaznica za dvodnevni pansion u bolnici," kaže Braunova. "Vašem detetu tada ne gine lumbalna punkcija, vađenje krvi i urinarni kateter."
Čuvanje novorođenčeta "pod ključem"
Kao što je izvođenje novorođenčeta u gužvu loša ideja, tako je pogrešno i ostati u kući 24h, sedam dana u sedmici, u prvih šest nedelja, bebinog života. "Osvrnite se samo na posle-porođajnu depresiju - šta može biti depresivnije od boravka pod ključem sa detetom koje ne priča sa vama, ali zato sve vreme plače?" kaže Braunova.
Ona ohrabruje svoje pacijente da slobodno izvode svoju novorođenčad u šetnju. Ako pritom moraju da svrate u bakalnicu, neka izaberu vreme najmanje gužve.
Ne verujem svojim instiktima
Pedijatri nam se žale da tako mnogo novopečenih roditelja ne veruje "unutrašnjem glasu." "U pitanju je jednostavno slušanje same sebe, kao i verovanje samoj sebi", kaže Dr. Liza Tebner, pedijatar iz Njujorka. "Ali kad dobijate suviše informacija od dadilja i prijatelja, može predstavljati ne mali problem, odagnati suvišnu buku."
Ako jednostavno ne verujete sebi, može se desiti da i ugrozite svoje novorođenče, kaže Madenova, načelnica pedijatrije u bolnici Sveti Krst u Silver Springu, državi Merilend, koja je istovremeno i vanredni profesor pedijatrije na Džordž Vašington medicinskom fakultetu u Vašingtonu.
"Imala sam roditelje koji su osećali da im je dete bolesno, ali su ljudi oko njih govorili da detetu ništa ne fali," nastavlja ona. "Čak iako im instikt kaže da nešto ne štima, oni često čekaju predugo kod kuće, ne dovodeći dete kod lekara, budući da ih okolina sve vreme razuverava."
No evo još tri najčešće pogreške roditelja novajlija, prema izjavama naših eksperata:

    * Svoje bebice polažu da spavaju na bok i trbuh. (Američka Akademija Pedijatara preporučuje leđa kao najbolji način sprečavanja nastanka sindroma iznenadne smrti novorođenčeta)
    * Ne dovode ih na vakcinaciju čak iako istoimena institucija, kao i centar za kontrolu i prevenciju bolesti i bezmalo svaka naučna organizacija, nju svesrdno preporučuje.
    * Dete u groznici ne vode pedijatru. Svako novorođenče sa povišenom temperaturom, mora biti pregledano.



casopis: Moj pedijatar
IP sačuvana
social share



Wake Up - 2012 - The Revolution Has Begun
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Why do me ?

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 55904
Zastava novi sad
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.14
mob
Nokia 
Pupak - ima neka tajna veza



Kod odraslog čoveka pupak je anatomski detalj, za mnoge bitan, ali, ako izuzmemo estetsku, bez druge funkcije. Pa ipak smo i mi često "osetljivi'" u predelu pupka, kao da nam je u podsvesti prisutno sećanje na jednu vezu koja život znači. Kako li je tek novorođenoj bebi. Šta je pupčana vrpca i čemu služi ?


Pupčana vrpca povezuje bebu sa mamom, skoro od samog početka njenog razvoja u materici. U njoj se nalaze krvni sudovi (dve arterije i jedna vena) koji dopremaju bebi kiseonik i neophodne hranljive materije, a istovremeno omogućavaju i uklanjanje štetnih materija iz bebinog krvotoka.
U trenutku rođenja, beba postaje nezavisan organizam, sposoban da se adaptira na spoljašnji svet, i da samostalno obavlja osnovne fiziološke funkcije (da diše, da jede...). Zbog toga se, u prvim minutima nakon porođaja, pupčana vrpca prvo podvezuje (da ne bi doslo do krvarenja iz krvnih sudova u njoj), a zatim i preseca.

Šta da se radi dok ''pupak'' ne otpadne?
Roditelji treba da vode računa da pupčani patrljak bude:
* čist - za čišćenje pupka pedijatrijske sestre koriste različite antiseptike (kod nas najčešće povidon-jod); ako vam se između poseta patronažne službe zaprlja pupak, najbolje bi bilo da ga operete mlakom vodom i sapunom, da ga dobro prosušite, a zatim zaštitite sterilnom gazom na koju možete naneti povidon-jod (nemojte preterivati sa čišćenjem pupka, istraživanja su pokazala da previše manipulacija sa pupkom i primena agresivnih sredstava za čišćenje samo odlaže otpadanja pupčanog patrljka);
* suv - nakon kupanja, menjanja pelena i sl. pupak uvek treba ostaviti da se dobro osuši na vazduhu; nekada je bolje saviti pelenu da ne prekriva pupak; u ovom periodu se ne preporučuje kupanje bebe u kadici, bolje je mekim sunđerom.
Oduprite se iskušenju da "pomognete" pupčanom patrljku da otpadne, čak i ako visi.Kada se obratiti lekaru ?
Ako primetite :
* da pupčani patrljak pojačano vlaži, i da je sluzav -bakterije koje normalno nastanjuju kožu su se previše namnožile zbog neadekvatne nege, pa je neophodna pažljivija obrada pupka, za šta je najbolje obratiti se stručnim osobama;
* ružičasti čvorić u samoj pupčanoj rani (granulom) iz koga se cedi žutozeleni gust sadržaj koji može biti neprijatnog mirisa - kada je infekcija duže prisutna, nastaje nepravilno, produženo je zarastanje pupka, koža oko pupka nije crvena, topla, ni osetljiva, beba nema temperaturu; ova promena se leči primenom sredstva (srebro-nitrata) koje uklanja deo po deo čvorića i suši ranicu, omogućavajući normalnoj koži da preraste; postupak je jednostavan, bezbolan za vašu bebu, ali nekada je potrebno ponoviti ga više puta do potpunog izlečenja;
* predeo oko pupka crven i otečen, cedi se gust, gnojni sadržaj - verovatno je došlo do zapaljenja kože i potkožnog tkiva oko pupčanog patrljka (omphalitis ); obavezno se javite vašem pedijatru, jer je pored lokalne obrade rane neophodna i primena odgovarajućih antibiotika.


Komplikacije pri zarastanju pupčane rane su vrlo retke, dovoljno je da budete pažljivi i sprovodite osnovne higijenske mere, ali ako do infekcije dođe neophodno je ozbiljno je shvatiti!

Pupčani patrljak
Nakon presecanja pupčane vrpce, ono što "štrči" na stomačiću vaše bebe je pupčani patrljak, 2-3 cm dug ostatak pupčane vrpce, koji se obično sasuši i otpadne za 12 - 15 dana. Iako ne izgleda baš lepo dok menja boje od plavo-ljubičaste, preko žuto-zelene, braon, do crne, znajte da vaša beba ne oseća bol, jer pupčana vrpca nema nervne završetke koji "prenose" bol! Obzirom da su krvni sudovi pupčane vrpce veliki, pupčani patrljak je potencijalno ulazno mesto za bakterije, zbog čega se higijeni pridaje veliki značaj. Obrada pupka je svakodnevna obaveza pedijatrijskih sestara u porodilištu, a kada beba ode kući, za to su nadležne patronažne sestre, ali i roditelji.
IP sačuvana
social share



Wake Up - 2012 - The Revolution Has Begun
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Why do me ?

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 55904
Zastava novi sad
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.14
mob
Nokia 
Odvikavanje od pelena



Još dok ne napune godinu dana, neka deca počinju da obavljaju veliku nuždu u dređeno doba dana - najčešće posle (ili za vreme)obroka - a pošto su dotad već naučila da sede i razumeju dosta onoga što im je rečeno, njihovi roditelji ponekad ih baš u to vreme stavljaju na nošu. Iako se obično kaže da se dete „uči na nošu", u tome nema nikakvog učenja. Treba samo staviti dete na pravo mesto u pravo vreme, tako da obavi nuždu u nošu umesto u pelene.


Pošto taj postupak ne pomaže detetu da brže navikne da koristi nošu, pomislićete da je sasvim bezazlen. Međutim, nije tako. Ako počnete to da radite kad dete ima dvanaest meseci, verovatno neće biti nikakvog protivljenja: noša mu neće biti čudnija od drugih
mesta na kojima sedi. Ipak, dva meseca kasnije, to bi moglo da mu postane odbojno. Dete ovog uzrasta ne želi da sedi nigde ni minut duže nego što je neophodno, a sedenje na noši izgleda mu besmisleno.

Kad ga stavite na stolicu, dete dobije nešto za jelo; kad ga stavite u kolica, vodite ga nekud; kad ga stavite na nošu, ne dobije ništa, osim obavljanja nužde, koju je moglo da obavi bilo gde. Ako vam je stalo do toga kako se dete oseća u vezi s tim, posle nekoliko nedelja prestaćete da pokušavate da ga naučite da koristi nošu. A ako nastavite da ga prisiljavate da sedi na noši, postoji realna opasnost da izazovete sukob koji će neminovno dovesti do usporavanja čitavog procesa zato što dete neće moći da preuzme kontrolu nad svojim fiziološkim funkcijama dok ne bude fizički sposobno da to radi.
Ako dete počnete da navikavate na nošu pre nego što fizički bude spremno za to, budite svesni da od njega zahtevate nešto nemoguće. Ono će biti izloženo pritisku. Ako insistirate na saradnji pre nego što je dete emocionalno dovoljno sazrelo, vi mu u stvari namećete svoju volju na terenu na kojem ne možete da pobedite. Ne postoji nikakav
oblik prisile kojim dete može da se natera da koristi nošu, a ako biste istrajali u tome protiv njegove volje, ono će vam se sasvim sigurno usprotiviti, i to uspešno.
Postoje i drugi razlozi zbog kojih „rano učenje" nije dobro. Lako može da se izračuna da ni uz uspešno biranje „pravog trenutka"nećete uštedeti ni vreme ni trud. Istraživanja su pokazala da, bez obzira na to kad ste počeli da uvodite nošu, pre polovine treće godine ne možete da se pouzdate u to da će dete preko dana ostati suvo i čisto. Uzmimo, na primer, da počnete da stavljate dete na nošu kad ima dvanaest meseci, i to šest puta dnevno: učinićete to 3.285 puta pre nego što postignete cilj - da detetu nisu više potrebne pelene. Svaki put moraćete da svučete i obučete dete (3.285 puta, uz
uobičajeno oblačenje i svlačenje). Često će se događati da ne pogodite pravi trenutak, pa ćete i dalje imati mnogo posla oko prljavih pelena. Ako pričekate da dete bude spremno - negde oko pune dve godine - pomenute radnje moraćete da uradite oko
hiljadu puta da biste postigli isti efekat. S obzirom na to da je mnogo lakše skinuti prljave nego (nadamo se) čiste pelene, staviti dete na nošu, a onda mu opet obući pelene, i vi i dete od toga možete da imate samo koristi.
Iako je pojam „učenja na nošu" duboko ukorenjen u tradiciji odgajanja dece u zapadnoj civilizaciji, taj naziv je pogrešan. Vi dete ničemu ne učite, niti je reč o njegovoj poslušnosti. Vi mu pomažete da uradi nešto za sebe. Krajnji rezultat jeste da dete stekne kontrolu nad sopstvenim fiziološkim potrebama - da prepozna osećaj pune
bešike ili creva i da na to reaguje na društveno prihvatljiv način - da kaže odrasloj osobi, ode u toalet ili pronađe nošu.
Ma kako rano počeli s tim, teško da ćete moći da se pouzdate u detetovu kontrolu pre treće godine, čak i preko dana. A bez obzira na to koliko dete možda kasni sa sticanjem kontrole, sigurno neće krenuti u školu u pelenama, osim ako za to ne bude odgovoran
neki neurofiziološki ili emocionalni problem. Do otprilike petnaestog meseca, većina dece obavlja nuždu automatski. Dete ne zna da bi uskoro trebalo da obavi nuždu, pa
čak ni da ju je upravo obavilo. Možete da zaključite do koje je tačke razvoja dete stiglo na osnovu toga kako se ponaša ako se upiški kad je golo. Ako uopšte ne pogleda u baricu, to je zato što ne shvata da ima bilo kakve veze s njom. Takvo dete još nije
spremno za nošu. Međutim, ako bude gledalo u baricu s interesovanjem, pa je još dodirne i prstom, to znači da je shvatilo vezu između osećaja mokrenja ili pražnjenja creva i onoga što vidi da je nastalo. Kad dođe u fazu da shvata da je obavilo nuždu, ali još ne zna unapred kad će da je obavi, dete još nije spremno da koristi nošu, ali možete mu je pokazati da bi se upoznalo s njom.

U ovoj fazi treba da budete sigurni da je dete naučilo čemu služi noša i shvatilo da će je jednog dana upotrebljavati. Vama je to očigledno, a ako dete ima stariju braću ili sestre, ili provodi vreme u grupi dece, verovatno je i njemu. Međutim, za jedno dete to može da bude prava misterija. Na kraju krajeva, odrasli koriste klozetsku šolju, a ne nošu.
Te dve stvari uopšte ne liče jedna na drugu. Pokažite mu nošu i objasnite da će u nju obavljati veliku i malu nuždu (ili kako ih već naziva) kad bude poraslo toliko da mu pelene više neće biti potrebne. Zatim je odložite u ugao gde se dete igra (ako se ne protivi tome) ili u toalet koji najčešće koristite. Nemojte baš da ga podstičete da je stavlja na glavu kao šešir, ali ako je i to potrebno da bi postali prijatelji, dozvolite mu. Ako je zainteresovano za nošu, možda će na nju (ili u nju) da stavi svog medu. S vremenom (možda za nekoliko dana, a možda za nekoliko meseci), dete će poželeti da I samo sedne na nju. Kad to uradi, nemojte odmah da mu skidate pelene. Možda dete samo želi da vidi kako izgleda sedeti na noši. Još nije spremno da počne da je koristi.
Pravi trenutak da počnete da ohrabrujete dete da koristi nošu jeste kad ono bude u stanju da oseti da će uskoro da obavi nuždu, a ne samo da ju je upravo obavilo. To se obično prvo dogodi kad je reč o velikoj nuždi. Verovatno će da se ukoči, crveno u licu i sa suzama u očima, kao i prethodnih meseci dok je obavljalo nuždu u pelene. Međutim, ovog puta uhvatiće vas za ruku, pogledaće vas i reći šta očekuje. Sve dotad, svi su u kući znali kad je dete obavilo veliku nuždu, osim deteta samog. Sad i ono zna i može da odluči da li će obaviti nuždu u nošu umesto u pelene. Međutim, imajte na umu da govorimo samo o kontroli creva, a da je izbor o tome gde će obaviti nuždu - kako sad tako i kasnije - na detetu samom.
Detetu je lakše da postane „čisto" nego da postane „suvo". Većina dece prazni creva jednom ili dvaput dnevno (ako ne i ređe), a mnoga od njih obavljaju nuždu otprilike istovremeno tako da uglavnom znate da o tome ne morate više da brinete do narednog dana. Osim toga, ako dete želi da koristi nošu, možete mu jednostavno pomoći.
Odrasla osoba koja obraća pažnju na to lako može da primeti znakove, a od trenutka kad dete postane svesno potrebe do samog obavljanja nužde ima sasvim dovoljno vremena da se nekom obrati I stigne do noše. Pelene, koje su još uvek potrebne zbog mokrenja, mogu da budu naporne detetu koje se trudi da koristi nošu. Ako znate da obavlja nuždu posle doručka ili popodnevnog spavanja, pokušajte da ga bar neko vreme ostavite bez pelena. Neka noša stoji na uobičajenom mestu, pričekajte dok vam dete ne kaže ili nekako stavi do znanja da treba da obavi nuždu, a zatim mu neobavezno predložite da je obavi u nošu. Ako dete odbije (sad ili tokom narednih nekoliko meseci), nemojte
da ga prisiljavate, niti nagovarate na to. Vi pokušavate da mu pomognete da se samo brine o sebi, a to nije nešto na šta možete da ga prisilite. Ako mu je svejedno ili mu se svideo vaš predlog, donesite mu nošu ili mu recite gde se nalazi, pomozite mu da skine odeću ako to zatraži od vas, ostanite s njim dok bude na noši i mirno ga pohvalite ako se nešto dogodi.

Mnoga deca koja se s nošom upoznaju na ovakav nenametljiv način i u pravom trenutku, steknu potpunu kontrolu nad svojim crevima za nekoliko nedelja. Međutim, ako dete ne prihvati tu ideju, trebalo bi da budete oprezni i da upozorite svog partnera i sve osobe koje se, osim vas, brinu o detetu.
 Nemojte da prisiljavate dete da sedi na noši ni onda kad ste sigurni da uskoro treba da obavi nuždu. U ovom uzrastu deca su podložna kontrasugestiji. Što mu budete jasnije pokazivali da želite da sedi na noši, to će manje hteti da vam udovolji. A što budete zainteresovaniji za ono što izlazi iz njega, to je veća verovatnoća da će se prema svom
izmetu ponašati posesivno i da će biti ugroženo vašom željom da ga bacite u klozetsku šolju i potom povučete vodu.
 Trudite se da ne delujete previše zainteresovano. Najbolje bi bilo kad uopšte ne biste bili zainteresovani. Ako ste oduševljeni kad uspe, a razočarani kad ne uspe da upotrebi nošu, nemojte da se to vidi na vašem licu i u glasu. Najvažnije je da od upotrebe noše ne pravite moralno pitanje i da ne nazivate dete „dobrim" ako je koristi, a „nevaljalim" ako je ne koristi. Upotreba noše umesto pelena samo je još jedna nova veština koju dete pokušava da savlada. Ako obavi nuždu u nošu, dete zaslužuje miran i zadovoljan komentar o sopstvenom odrastanju. A ako to uradi u pelene ili možda na pod, isto
tako zaslužuje da jednako mirno pokažete saosećanje i nagovestite mu kako bi bilo dobro da to sutra obavi u nošu.
 Nemojte da očekujete od deteta da deli vaše gađenje prema izmetu. Ono je upravo otkrilo da je to proizvod njegovog tela. Vidi ga kao nešto zanimljivo i svoje. Ako ga obrišete sa gađenjem i vidljivim strahom da ne uprljate prste ili ste šokirani i ljuti ako dete dira I razmazuje izmet, povredićete njegova osećanja. Ne morate da se pretvarate da delite njegovu fascinaciju - kako bude odrastalo, tako će otkrivati da se odrasli ne igraju sa svojim izmetom - ali nemojte ni da ga navodite na pomisao da je to nešto prljavo i odvratno. Ako pomisli da je vama njegov izmet odvratan, moglo bi da zaključi da
celo njegovo telo u vama izaziva gađenje, a onda i da vam je ono samo odvratno.
 Nemojte da pokušavate da utičete na prirodan ritam pražnjenja creva svog deteta, osim ako to ne radite po savetu i uputstvima lekara. Neprimereno je da se detetu daju laksativi ili čepići da bi se podstaklo pražnjenje creva u određenom trenutku. U pitanju je njegovo telo. Ako biste počeli da primenjujete bilo kakvu silu, dete bi osetilo da
pokušavate da ga nadvladate i kontrolišete.
 Pomozite detetu da bude što samostalnije kad je reč o obavljanju nužde, ali nemojte da ga prepustite samom sebi. Ako ste čekali do kraja druge godine da biste počeli da koristite nošu, dete sada već može samo da ode do noše, da se skine uz minimalnu pomoć i da samo sedne na nju i ustane sa nje. Idite s detetom kad to traži od vas, sedite pored njega s izrazom divljenja na licu, a onda tražite dozvolu da mu obrišete guzu (devojčicama obavezno brisati guzu prema spolja kako izmet ne bi došao u kontakt s mokraćnim kanalom) i da ispraznite i operete nošu. Možda neće hteti da povučete vodu dok je ono tu, ali ako ono to želi da učini, dozvolite mu. Što više bude osećalo da kontroliše situaciju, to bolje. Dete postaje svesno osećaja pune bešike otprilike u isto vreme kad počinje da oseća da treba da isprazni creva, ali mu je mnogo teže da uradi nešto u vezi s tim, pa će kontrolu nad bešikom uspeti da ostvari mnogo kasnije.
Kad počne da primećuje osećaj koji prethodi pražnjenju bešike, između tog trenutka i samog čina mokrenja nema dovoljno vremena da samo nešto uradi. Dete će uzviknuti da mu se piški u trenutku kad bude napravilo baricu. Ako budete zatečeni, pokažite saosećanje. I dete je zatečeno time. Međutim, i pre nego što bude spremno da piški u nošu, dete bi trebalo da zna da mokraća može da ide u nošu kao što može da ide
u pelene. Ako navikavanje na nošu ide bez problema, dete tome može spontano da doda i kontrolu pražnjenja bešike čim za to bude fizički spremno. Dete nije fizički sposobno da zadrži mokraću sve dok se ne produži trajanje od trenutka kad postane svesno da mu se piški do samog piškenja. Prvi znak spremnosti jeste sticanje kratkotrajne kontrole nad mokraćom na način koji neka starija deca zovu „stiskanje guze". Mada je prelomni trenutak, „stiskanje guze" samo po sebi nije posebno korisno. Ti mišići nalaze se suviše nisko da bi mogli da kontrolišu mokrenje. Pritisak u stomaku raste i dete mora da se olakša. Može da se strpi još samo nekoliko trenutaka, i to samo
ako stoji mirno, prekrštenih nogu. Ako krene prema noši, upiškiće se.Mogla bi da prođu još tri meseca dok ne nauči da preuzme kontrolu nešto ranije tako što će prepoznati osećaj pune bešike i stegnuti trbušne mišiće. Tad će moći da odgodi mokrenje na nekoliko minuta i neće izgubiti kontrolu dok bude hodalo. Moći će, takođe, i da ode do noše - ako bude htelo. Čak i kad postane svesno da treba da stigne do noše kad oseti da mu se piški, pred vama je još uvek dug i spor proces dok dete ne postane sasvim suvo, što će verovatno biti zamorno svima koji su u taj process uključeni. Dete piški mnogo puta na dan i kad god se zaigra, to može da se završi mokrom odećom. A čak i kad uspe da ostane suvo ceo dan, to i dalje ne znači da mu pelene više nisu potrebne. Potreba za mokrenjem još uvek ne može da ga probudi, tako da će i dalje da se budi s mokrim pelenama. Svi odrasli trebalo bi da budu taktični I obzirni u vezi s mokrenjem i pelenama jer bi, u protivnom, dete moglo da se obeshrabri i da odbije da sarađuje.
Trudite se da od samog početka budete usmereni na „uspehe". Kad dete bude naučilo da odloži mokrenje na nekoliko minuta, odaberite dan kad ste kod kuće i kad se ono probudi suvo, pa oblačenje odložite za kasnije. Predložite mu da sedne na nošu. Ako
odbije, nemojte da ga prisiljavate. Neka noša bude pri ruci, a vi ga ohrabrite da sedne ako oseti potrebu. Ako bude piškilo u nošu (ili na pod dok pokušava da stigne do noše), nežno ga pohvalite. Ako se zaigra pa se ispiški na pod, obrišite baricu bez komentara. U svakom slučaju, ta epizoda se završila i vreme je da ga obučete kao i obično.
Ako je napolju toplo pa dete može da bude golo u dvorištu, odlično. U stvari, ako je moguće, pričekajte leto ili praznike. Kad god bude videlo sebe kako mokri, to će mu pomoći da uspostavi vezu između osećaja pune bešike i onog šta se dešava posle toga.
Pošto posle nekoliko dana postigne određeni broj „uspeha", a vi mu ne budete prigovarali u slučaju neuspeha, dete će shvatiti da može da bude bez pelena kad je budno i kad ste kod kuće, kao i to da ćete mu pomoći ako bude bilo neophodno. Nemojte da preuveličavate njegovo dostignuće zato što bi činjenica da mu stavljate pelene pre polaska na spavanje mogla da u njemu izazove osećaj poniženja.
Recite mu samo da mu je udobnije ako se igra bez pelena i da je noša tu ako hoće da piški. Nemojte da zaboravite da će se detetu u ovom periodu više puta desiti da ne stigne do noše. Pokažite razumevanje za njegove nezgode: „Šteta, malo si zakasnio. Hajde da to obrišemo." Kad dete počne da piški u nošu, dok je kod kuće, nabavite mu
gaćice koje smanjuju štetu od mokrenja u gaće i koje može da nosi I kod kuće i kad nekud idete. Dobro razmislite pre nego što počnete da koristite gaćice za jednokratnu upotrebu. Neke od njih tako dobro upijaju da dete i ne zna da se pomokrilo. Umesto da mu pomognu da nauči, te gaćice guraju problem u stranu. Gaćice od plastificiranog
frotira ne isključuju upotrebu noše i toaleta zato što ne upijaju svu mokraću, a ipak su dovoljno udobne za nošenje, lako se oblače I svlače, i upijaju dovoljno da bi se izbegle nezgodne situacije na javnim mestima. U ovoj fazi nije loša ni ideja da dete počnete da navikavate na toalet. Verovatno će mu se svideti ideja da radi isto što i vi. Ako dečak insistira na tome da piški stojeći kao njegov tata, možda pristane da sedne ako ga podsetite da svi sede kad treba da se kaki. Ako i dalje ne želi da sedi, možda će pristati da piški u nošu, a da kaki u klozetsku šolju. I dečaku i devojčici potrebni su klupica ili
čvrsta kutija da bi mogli da se popnu na šolju, kao i posebno sedište pričvršćeno na dasku, da se ne bi plašili upadanja u nju. Kad dete počne redovno da koristi klozetsku šolju, važno je da budete pažljivi kad povlačite vodu. Velikom broju dece zvuk odokotlića je odbojan, a mnoga deca plaše se kad vide vodu koja odnosi predmete. Još uvek nemaju pravu predstavu o relativnoj veličini stvari, pa mogu da pomisle da voda može i njih da odnese. Zato dozvolite detetu da povuče vodu ako mu se to sviđa. U suprotnom, pričekajte dok ne izađe iz toaleta. Kad dete počne manje-više da kontroliše i malu nuždu preko dana, možete da mu stavljate pelene samo preko noći. Bez obzira na to što ćete i dalje često imati posla sa brisanjem poda i s mokrim gaćicama, važno je da detetu više ne stavljate pelene, niti jednokratne gaćice koje imaju istu funkciju. Dok god ih ovremeno nosi, dete neće biti u prilici da nauči da svaki put kad oseti da mu je bešika puna treba
da ide na nošu ili u toalet. Ne možete očekivati od deteta da misli: „Uskoro ću da piškim. Da li na sebi imam pelene ili nemam?" Kad dođu u tu fazu, deca mahom bez problema prolaze kroz ostatak procesa. Nezgode će se dešavati sve ređe i jednog dana primetićete da brisanje poda više nije jedna od vaših svakodnevnih obaveza. Međutim, morate da vodite računa o sledećem:
 Nemojte sve vreme da gnjavite i podsećate dete da sedi na noši. Cilj je da ono samo shvati da su gaćice udobnije od pelena i da je upotreba noše brža i jednostavnija od prepovijanja. Ako budete vršili pritisak na njega, može da zaključi da mu je život bio jednostavniji dok je nosilo pelene i da su gaćice sve to pokvarile. Nećete imati nikakve koristi od toga ako ga budete neprestano opominjali. Treba da mu pomognete da shvati da sámo mora da uradi nešto kad bude osetilo potrebu da obavi nuždu. Ako ga podsećate na to, vi razmišljate umesto njega i mogli biste čak da odložite trenutak kad ćete moći da se oslonite na dete i budete sigurni da će se samo pobrinuti za to.
 Nemojte da očekujete od deteta ovog uzrasta da mokri kad za tim ne oseća potrebu. Sve dok ne napuni tri godine, neće znati kako da se pomokri ako ne oseća hitnu i prepoznatljivu potrebu. Zato nema smisla da šaljete dete u toalet pre odlaska u grad „da mu se ne bi piškilo kasnije" i nema potrebe da se ljutite na njega ako mu se desi
nezgoda u prodavnici zato „što ste mu rekli da ide u ve-ce pre nego što ste krenuli".
 Usavršite svoju veštinu pronalaženja toaleta. Kad dete oseti potrebu da ostane suvo, mora da ima poverenja u vas da ćete uvek i u najkraćem roku uspeti da pronađete mesto gde će moći da piški, gde god se u tom trenutku nalazili. Zapamtite gde su toaleti u prodavnicama i ulicama kroz koje često prolazite. Nemojte da se uzrujavate ako treba da izađete iz autobusa, skrenete sa autoputa, izgubite mesto u redu u pošti ili da se trkom vratite kući. Ponesite sa sobom nošu ako odlazite iz kuće na duže vreme. I uvek - baš uvek - nosite sa sobom rezervne gaćice. Dete treba da nauči da kontroliše bešiku i kad jednom uspe u tome, bilo bi veoma nesrećno ako bi ga okolnosti naterale da trpi toliko dugo da na kraju ipak izgubi kontrolu.



Preuzeto iz knjige Vaše dete, autor Penelope Lič
IP sačuvana
social share



Wake Up - 2012 - The Revolution Has Begun
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Why do me ?

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 55904
Zastava novi sad
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.14
mob
Nokia 
Psihomotorni razvoj dece u prvoj godini



Beba je kod kuće. Bake deke ali i ostala rodbina obasipaće vas savetima, već pri prvom susretu će najverovatnije prokomentarisati kako nova beba baš njih gleda pravo u oči i kako im se smeje, kada malčice odraste porediće bebin razvoj sa njihovom decom, tj vama, sadašnjim roditeljima.Neretko moći ćete da čujete rečenice tipa: Ti si to radila još kad si imala dva meseca...a počeo si da sediš kad si imao 4 meseca....



Ne postoje dve bebe koje su potpuno iste.
Prva godina je najdinamičniji period u rastu i razvoju deteta

Prva godina života bebe je označena brzim fizičkim i mentalnim rastom i razvojem. Beba napreduje u kilaži, brzo dobija centimetre, brzo uči i emotivno se razvija. Neke bebe razvijaju se brže od drugih, neke malčice sporije ali je bito znati da svaka beba ima svoj ritam razvoja. Procene napretka uzimaju u obzir ne samo sve ono što dete u određenom periodu ume da uradi već i način na koji određenu stvar uradi. Takođe, veoma je bitno da je bebica baš tog momenta raspoložena da uradi sve ono što ste vi zamislili. Vezano za ovaj period postostoje "miljokazi" za razvoj dece koji nam govore o tome šta većina dece određenog uzrasta može da uradi. Nemojte se brinuti ukoliko vaše dete ne može da uradi nešto od nabrojanih stvari. Možda će sa 6 meseci uraditi nešto što je u spisku očekivanih aktivnosti sa 7, ali možda neće moći da uradi jednu aktivnost iz svog uzrasta.
Ovo su smernice koje vam mogu pomoći da propratite veoma buran i intenzivan psihomotorni razvoj svog deteta i da uživate u detetovom rastu.
Šta novorođenče treba da radi

Novorođenče odmah po rođenju može da se zagleda na nekoliko sekundi u svoju mamu kada mu je jako blizu. Prepoznaje glas i miris majke. Ako se dete stavi na stomačić, refleksno će okrenuti glavicu na stranu kako bi oslobodilo disajne puteve. Refleksno hvata ručicama i stopalcima. Otvara usta i počinje da vrši pokrete sisanja kada mu se predmet približi ustima. Ručice i nožice drži savijene.
Ovo je period koji bebica provodi gotovo celodnevno spavajući, budna je gotovo samo kada se hrani, ali ćete i u tim budnim trenucima kojih nema mnogo primetiti bebin brži razvoj.
Uzrast dva do tri meseca

Sa dva meseca vaša beba počinje da primećuje drage osobe koje svakodnevno viđa. Šakice sve češće otvara a ako se stavi na stomak glavicu malčice može pokušati da odvoji od podloge. Bebi od najranijeg perioda je potreban mir a lagana tiha muzika bebi može pomoći u razvoju. Razvoj bebe se brže dešava na ručicama nego na nožicama zbog specificnosti u razvoju nervnog sistema koji se dešava zbog redosleda sazrevanja nerava od glavice ka stopalima.
Kada napuni tri meseca, beba će već početi da primećuje igračke iznad krevetića koje se okreću i pratiti ih pogledom. Glavicu će već držati sama, a često će se igrati sa svojim ručicama, otkrivati ih i posmatrati.
Sve počinje da stavlja u usta, svet istražuje na ovaj način, ručice i šarene zvečke koje su bebi lagane, iako ih još uvek ne može samostalno da drži najčešće pronađu svoj put do usta. U položaju na stomaku beba postaje sve jača i jača najčešće može da se izdigne na ručice i okreće glavu. Smeje se dragim osobama koje često viđa u svom okruženju.
Peti, šesti i sedmi mesec

Ušli ste u drugu četvrtinu godine, a bebica je već naučila da se radosno smeje, da prati pogledom vesele boje i pokrete u blizini, a moguće je da će u ovom periodu početi prvi put da govori svojim jezikom, počeće da guče i guguće.
Na stomačicu se odiže na laktove i glavicu okreće u smeru interesovanja, a pokušava da održi ravnotežu ako želi da dohvati nešto, tako što težinu tela prebacuje na kolena i drugu ruku. U ovom periodu bebe su veoma zainteresovane za svet koji ih okružuje, najviše vole da ih nosite u uspravnom položaju kako bi imale veliku preglednost svega što se dešava.
Uobičajeno je da dete sa 5 meseci počne na stomačiću da zauzima položaj kada istovremeno podiže i ruke i noge od podloge. Beba zauzima polusedeći položaj jača je i sigurnija. Bebu ne forsirajte da radi vaše naloge i pustite je da sama odredi šta može da uradi. Pomognite joj da se blago uzdigne i okružite je mekanim jastucima u polusedećem položaju. Igračkice čvrsto drži u ruci a nekada uspeva da prebaci zvečku iz jedne u drugu ruku.
Šest meseci je velika prekretnica jer bebica počinje da sedi, u početku uz potporu, a vrlo brzo i samostalno. Počinje da se okreće sa stomaka na leđa. Noge su mnogo manje skupljene nego do sada, zauzima pripremni položaj za puzanje i oslanja se na ispružene ruke i stomačić. Sa sedam meseci počinje da hvata palcem predmete i prebacuje ih iz jedne u drugu ruku. Ako mu dodate jedan predmet a u ruci drži drugi, onaj iz ruke najčešće pušta a potom i uzima ponuđeni.
Od osmog meseca do navršenih godinu dana

Vremenom ponuđeni drugi pregled stavlja u slobodnu ruku. Počeće da se okreće sa stomaka na leđa tako da je ovo period kada beba neverovatnom brzinom može promeniti mesto na kome ste je ostavili. Kada dete napuni osam meseci počeće da se oslanja na laktove i kolena.
Igra se raznih igara sa roditeljima, veseli se i nepoznatim osobama. Počinje da reaguje na svoj lik u ogledalu i raduje se otkrivanju sveta.
Sa devet meseci deca najčešće počinju da puze a do godine dana da se oslanjaju na noge. U početku je to pridržavanje za sve pogodne i sigurne predmete koji se nalaze u detetovom okruženju a onda malo po malo i dete se oslobadja da samo krene u istraživanje sveta.
U periodu oko desetog meseca dete počinje da se uspravlja u kreveticu, često želi da izađe iz njega ali najčcešće još uvek za to nije dovoljno spretno.
Čuvajte dete od padova i udaraca u ovom periodu kako se ne bi uplašilo, a onda i odlučio da odloži period prohodavanja zbog straha.
Svaki od ovih perioda je ispunjen divnim razvojem jednog malog čoveka, bića koje ima svoju ličnost od rođenja i koje najverovatnije samo tačno zna šta kada želi da uradi. Pomozite mi da kroz ovaj divan period prođe što bezbrižnije, osmehom, radošću , igračkama u veselim bojama prilagođenim za uzrast, vežbicama koje vam mogu pokazati vaš pedijatar i fizijatar, koje mogu pomoći bebin razvoj. Ovo je divan period jer svakog dana vidite napredak. Radujte se sa vašom bebom šta sve ona ume da uradi zajedno.
Prva godina života brzo prođe, roditelje čeka jos puno posla ali je ogromno ono što je dete do sada naučilo i što će u daljem periodu razvoja sve više usavšavati. Svakim danom će sve više formirati svoje sposobnosti i karakter a mi smo tu da mu pomognemo u svakoj sekundi života.

Dr Milena Nikolić


casopis: Moj pedijatar
« Poslednja izmena: 03. Mar 2011, 21:23:54 od sandra80 »
IP sačuvana
social share



Wake Up - 2012 - The Revolution Has Begun
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Why do me ?

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 55904
Zastava novi sad
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.14
mob
Nokia 
Fleke, tačkice, pege kod beba




● Kada je beba stigla iz porodilišta, primetili smo crvenu fleku na zadnjoj strani vrata. Nije velika (oko 2x2 centimetra), ne širi se (beba sada ima dva meseca), ali je nešto crvenija nego po dolasku kući. Kakva je to kožna promena?

To je jedna bezazlena vrsta «belega», koji se stručno naziva hemangiom. Radi se o tankim zidovima potkožnih krvnih sudova, zbog čega se oni šire. Pošto je reč o malim arterijama, vidi se jarko crvena boja. Hemangiomi mogu da se jave bilo gde na koži, a kada se pojave na zadnjoj strani vrata - skoro uvek su bezazleni. Neki od njih mogu da budu «roviti» i da se lako povrede, što dovodi do krvarenja, ali se to kod vašeg deteta verovatno nikada neće desiti. Ova vrsta hemangioma obično bledi tokom godina, ali se najčešće vidi tokom celog života. Kako mu je mesto daleko od pogleda, onda nema ni kozmetički značaj.



● Dobili smo ćerkicu koja sada ima mesec dana. Lepo sisa i napreduje, ali smo malo zabrinuti zbog plavičaste kožice na sredini guze, prema donjem delu kičme. Lekari su rekli da ne brinemo, jer se radi o Mongolskoj mrlji. Mi smo, ipak, zabrinuti. O čemu se, zapravo, radi?

Mongolska mrlja je potpuno bezazlena kožna promena, koja se relativno često javlja kod beba. Ona nema nikakve veze sa mongoloidizmom (Daunov sindrom, koji je ozbiljna genetska bolest), od kojeg se majke plaše. Ova promena se na koži ponekad održava godinama, ali ne zahteva nikakvu terapiju, pa ni brigu!


● Sedam dana od rođenja, na nosu bebe smo primetili beličaste promene. Izgledaju kao vrh čiode i hrapave su kad se dodirnu. Prošlo je dve nedelje, a one ne prolaze. Pedijatar je rekao da to nije ništa i da će da prođe. Šta je u pitanju?

Radi se o milijama - potpuno bezazlenom i čestom fenomenu kod beba. One traju nedeljama (ponekad i mesecima), a prolaze bez ikakvih ožiljaka. Terapije nema, a kako nije ni potrebna, onda stvarno nema razloga za brigu.


● Kod bebe se posle jednog prolivčića stvorio ojed oko čmara. Dobili smo kremu protiv ojeda (sa cinkom), a patronažna sestra nam je preporučila da sušimo taj predeo kože fenom posle svakog kupanja ili pranja bebine guze. Da li je to dobro za bebu?

Sušenje ojeda je, možemo reći, glavni terapijski «zahvat» kada je ojed u pitanju. Fen je odlično pomoćno sredstvo, ali ga treba oprezno koristiti. Nikad ga ne uključujte na maksimalnu jačinu, a uvek sušite bebinu kožu kroz vaše prste. Tako ćete izbeći pregrevanje bebine kože, koje može da bude bolno, čak i da pogorša ojed. Uz redovno mazanje kremom, i uz blago sušenje - ojed prolazi za nekoliko dana.

casopis: Moj pedijatar
IP sačuvana
social share



Wake Up - 2012 - The Revolution Has Begun
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Why do me ?

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 55904
Zastava novi sad
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.14
mob
Nokia 
Kako naučiti bebu da sama zaspi?



Novorođenče je vezano uz majku te slijedi instinkte želeći ostati blizu nje. Na taj se način osjeća sigurno i zaštićeno pa stoga zna zaspati samo u majčinom naručju. Kako to promijeniti? Slijedi nekoliko savjeta:
Dok premještate bebu iz naručja u krevetić, pjevajte. Započnite pjesmu još dok vam je beba na rukama. Nastavljajte pjevati istu pjesmu dok je stavljate u krevetić. Vaše ujednačeno pjevanje zaokupit će njezine osjete. Možda će se malo pobuniti, no nastavite pjevati i položite ruku na bebina prsa. Umirit će je ugoda pokrenuta vašim glasom i toplom rukom. Lagano maknite ruku, ali nastavite nježno pjevati. Možda se opet pobuni pa čak i zaplače. Ako zaplače, ponovno stavite ruku na nju. Nemojte dići bebu već ponovite postupak. Pjevajte dok se ne umiri. Ako plač preraste u jaki i neprekidni, uzmite bebu u naručje i umirite je. I dalje pjevajte. Čim se umiri, vratite je u krevetić. Možda ćete je morati dići dva-tri puta, ali vaša nježna upornost poručit će joj da je sigurna dok spava u svom krevetiću.
Većina novorođenčadi zaspi pri dojenju ili ljuljana na roditeljskim rukama. To je u redu za prva dva do tri mjeseca života. Ali nakon toga je važno bebu početi stavljati u krevetić budnu. Mora rano naučiti zaspati sama. Što ranije počnete, lakše ćete je na to naviknuti. Ako će navečer znati zaspati sama, znat će zaspati sama i noću kad se probudi ili nakon noćnog hranjenja. Ako bebu naviknete da zna zaspati samo na vašim rukama, trebat će vas također i noću.
Ako je ovaj proces za vas ili bebu previše frustrirajući, pokušajte kad beba bude malo starija. S dva mjeseca života beba će već biti dobro prilagođena životu izvan maternice pa će lakše podnijeti odvajanje.


Prvi dani u obitelji



Treći do peti dan po porođaju napuštamo rodilište i tada počinju naši dani.
Malo nježno dijete je samo s nama. U našem domu bebi smo pripremili krevetić s tvrdim madracem presvučenim zategnutom plahticom. Krevetić je bez jastuka u blizini prozora zbog dnevnog svjetla, ali zaštićen od mogućeg propuha. Tu je i stolić za prematanje i bebina odjeća.
I majčin krevet je tu. Soba treba biti svijetla i prozračna. Trebamo izbjegavati razne mirise, jake dezodoranse i druga aerozagađenja zbog mogućih alergijskih reakcija.
Beba je vrlo nježna i savitljiva. Potrebno je i pametno prvi mjesec dana dijete držati u jastučiću i tako čuvati njegovo tijelo.
Volimo životinje i mnogi imamo kućne ljubimce, ali u stanu gdje boravi naša beba, nema mjesta za kućnog ljubimca.
Naša beba ovisi o nama. Mi je moramo njegovati, hraniti, učiti, kupati i čuvati jer je volimo.

Dojenje smo „naučili“ u rodilištu. Ali... kako dojiti?
Na zahtjev djeteta, s tim da svaki pokret usnica naše bebe ne znači glad. Pri hranjenju je najbolji sjedeći položaj majke. Dijete trebamo držati u što uspravnijem položaju jer tako najlakše siše i najmanje guta zraka a to znači da će manje povraćati i imati manje grčeva. Primjetit ćemo da je zahtjev za hranjenjem svaka dva-tri sata.
Neke majke drže dijete „non-stop“ na grudima. I što time dobivaju? Umor i iscrpljenost. A dijete ne jede nego spava. I dojke se pune te se javljaju mastitis i ragade bradavica.
Sređen život, pomoć u prvim danima, odmor, prehrana kao i dobar san omogućuju dojenje kroz dulje vrijeme. Prvih sedam do deset dana potrebno je majku i dijete zaštititi od posjeta. Njih dvoje se trebaju upoznati i naći svoj ritam hranjenja, sna i njege.
Majka je većinom emotivno nestabilna, plašljiva i brižna. Često je nespretna pri uzimanju svojeg djeteta u ruke. Boji se da ga ne ozlijedi. Boji se okupati dijete. Pupak je posebna zona straha. Majka se uzbudi kad beba bljucne - to je za nju povraćanje i zove pedijatra. Ako mirno spava prilazi bebi i provjerava da li diše. Dječji plač je majci prvi znak bolesti.
A beba plače kad je mokra, kad joj je vruće ili hladno, kad je gladna ili kad želi naš zagrljaj. Samo neutješan plač, plač koji traje zahtjeva pregled pedijatra.
Patronažna služba dobiva obavijest rodilišta o rođenju djece i dolazi u posjet te savjetima i praktično pomaže majci u ophođenju s bebom.

Patronažna sestra:
- pregledava novorođenče i utvrđuje promjene na koži i sluznicama - izgled bebe
- provodi kompletnu njegu djeteta te pokazuje: kako kupati bebu, kako premotati bebu, kako je odjenuti
- savjetuje o higijenskim mjerama u okolini majke i bebe. Trudi se da se dojenje provodi. Savjetuje prehranu majke za što bolje dojenje jer je majčino mlijeko najbolja hrana.

dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped.
   


Sigurna vožnja djece




Nikad, ali baš nikad nemojte svoje dijete izložiti opasnosti vozeći ga u motornom vozilu, a da ono nije ispravno vezano u ispravno montiranoj autosjedalici primjerenoj djetetovom uzrastu i dobi.
Dijete koje teži 9 kg ili više, napunilo je godinu dana i može se samo ustati, uz pridržavanje, bez pomoći je dijete koje ima dovoljno razvijene vratne mišiće za vožnju u smjeru prema naprijed. Međutim, zapamtite da je okrenutost prema natrag najsigurniji položaj za sve, uključujući i nas odrasle. Pokušajte zadržati svoje dijete u tom položaju što je dulje moguće, u primjerenoj auto-sjedalici. Pojas mora biti pravilno postavljen jer zavrnuti pojas može smanjiti učvršćenost auto-sjedalice, kao i uzrokovati ozljedu kod djeteta pri sudaru. Pritisak na mjestu gdje je traka zavrnuta je najveći i može dovesti do ozljede. Ako je traka omotana tako da nije zavrnuta, pritisak pri zatezanju je ravnomjerno raspoređen po širini trake i manji je rizik ozljede. Ručka za nošenje prenosive sjedalice mora biti potavljena u horizontalni položaj dok je auto-sjedalica u vozilu. Pri sudaru, autosjedalica može odskočiti od naslona sjedala. To može slomiti ručku i povrijediti bebu ili nekog drugog putnika. Također, spuštena ručka osigurava da se autosjedalica može kretati prema dolje kod sudara (s time da se također treba pripaziti da autosjedalica ne dotiče ili tek dotiče naslon sjedala automobila ispred nje).

Položaj prsne kopče pojasa autosjedalice
Ukoliko pojas autosjedalice ima prsnu kopču, ona treba biti postavljena tako da je gornji rub kopče u ravnini s pazuhom i na sredini prsa. Ne smije biti na vratu ili trbuhu. Sama kopča ne pruža osiguranje pri sudaru, ona je tu da drži trake pojasa u ispravnom položaju u trenutku prije sudara.

Sigurnije vezivanje svakog djeteta posebnim pojasom
Istraživanja su pokazala da glave djece koja su vezana jednim pojasom pri sudaru snažno udare jedna u drugu i uzrokuju ozbiljne ozljede. Djeca su također poginula sjedeći na nečijem krilu, oboje vezani u isti pojas. Pri sudaru, dijete je zgnječeno do smrti pod težinom starijeg djeteta ili odrasle osobe koji pri sudaru pritisnu na njega. Zapamtite – jedna osoba, jedan pojas!

Izbor sjedalice
Jedno od najčešćih pitanja koje si roditelji postavljaju kada krenu u potragu za autosjedalicom za svoje dijete je: koja je autosjedalica najsigurnija? Odgovor na to pitanje jest da su sve autosjedalice koje su prošle testiranja i dobile odobrenje nadležne inspekcije sigurne, ali samo kada se koriste u skladu s djetetovim uzrastom i dobi. Razna testiranja ocjenjuju pojedine autosjedalice i na osnovu toga se može raditi usporedba sigurnosti, međutim važno je zapamtiti da su autosjedalice koje nose oznaku certifikata nadležnih inspekcija države u kojoj su proizvedene/se prodaju, sigurne. Nažalost, u Hrvatskoj ne postoji sustav provjere i potvrđivanja sigurnosti pojedinih autosjedalica pa se hrvatski potrošači moraju osloniti na certifikate o sigurnosti države iz koje je ta autosjedalica uvezena.

Postoji pet vrsta autosjedalica
Autokrevetić za djecu s posebnim potrebama kao što su nedonoščad i bebe lakše od 3 kg.
Autosjedalica montirana unazad za bebe do godine dana i do težine od 9 kilograma.
Kombinirana autosjedalica za montiranje unazad i prema naprijed (unazad za bebe stare do godine dana ili više i do težine 9 kg ili više).
Autosjedalica montirana prema naprijed za djecu staru najmanje godinu dana i težine između 9 kg i 18 kg (ili više - ovisno o modelu).
Kombinirana autosjedalica montirana prema naprijed s dječjim boosterom za djecu staru najmanje godinu dana i težine između 9 kg i 18 kg (neki modeli su ovjereni za djecu do 27 kg).
Dječji booster za djecu koja su teška barem 18 kg i visoka 100 cm ili više, do 8 godina starosti ili visine 140 cm.

Smjer vožnje

Najsigurniji smjer vožnje za djecu je unazad. Dijete koje je mlađe od godinu dana ili teško manje od 9 kilograma mora biti okrenuto unazad. U sudaru sprijeda, a koji je najčešći uzrok smrtne ili jako ozbiljne ozljede, vrat bebe koja je okrenuta prema naprijed može se istegnuti čak i do 4,5 centimetara, a kičmena moždina se može rastegnuti samo pola centimetra prije nego što dođe do ozbiljne povrede ili smrti! Oko godine dana dječje kosti ojačaju i rizik se postepeno smanjuje. Međutim, najbolje je zadržati dijete u položaju prema natrag što je to dulje moguće, naravno, u primjerenoj autosjedalici. Najsigurniji test za provjeru je li dijete spremno za vožnju okrenuto prema naprijed jest da može samo ustati, uz pridržavanje, bez pomoći.
Kod nedonoščadi i beba niske porođajne težine (ispod 3 kg) povišeni položaj u kojem se beba nalazi u autosjedalici za bebe (45 stupnjeva) može dovesti do ometanja dišnih puteva. U tom slučaju može biti neophodno da se beba prevozi u motornom vozilu u ležećem položaju u za to namijenjenim autoležaljkama koje imaju potvrdu o sigurnosti od nadležnih državnih inspekcija. Međutim, ako je beba dovoljno velika i rođena na termin, najsigurnija je u autosjedalici okrenutoj prema nazad i pod nagibom od 45 stupnjeva. Košare i nosiljke nisu ni približno prihvatljiva sigurnosna prijevozna sredstva za bebe u motornom vozilu i njihovo korištenje ne pruža djetetu sigurnost u automobilu.
Dijete je preraslo autosjedalicu montiranu prema nazad kada tjeme glave dostigne točku naslona autosjedalice koja se nalazi 2,5 cm ispod vrha naslona. Ako je glava previsoko u autosjedalici okrenutoj prema nazad, postoji mogućnost da se tijelo pri sudaru podigne uz naslon stolice toliko da se vrat djeteta slomi preko naslona. Bebe često prerastu autosjedalice za vožnju unatrag prije nego što je za njih sigurno da se počnu voziti okrenute prema naprijed. U tom slučaju najbolje je premjestiti bebu u kombinirano sjedalo koje se može montirati i prema naprijed i prema otraga tako da se beba može voziti unatrag koliko god je to moguće. Kod autosjedalica okrenutih prema naprijed, dijete je preraslo autosjedalicu ako su njegove uši u ravnini vrha naslona autosjedalice.

dr. sc. Nataša Antoljak, dr. med.


Prehrana dojenčeta

Tijekom cijele prve godine života mlijeko je glavna hrana dojenčeta. U prvih 4-6 mjeseci dojenče iz mlijeka dobiva svu potrebnu energiju i sve prehrambene tvari potrebne za rast i razvoj. Iznimku čine vitamin D i u nekim slučajevima, željezo. No o tome treba odlučiti liječnik. Nakon 5. ili 6. mjeseca potrebno je dojenčetu prehranu obogatiti i drugim vrstama hrane; postupnim uvođenjem voća, povrća, mesa i žitarica. U izboru mlijeka za prehranu dojenčeta uvijek valja prednost dati majčinom mlijeku, koje neka ostane jedino mlijeko dok je to moguće. U slučajevima da je nemoguće dojenče hraniti majčinim mlijekom, potrebno je svakako koristiti prilagođeno, adaptirano kravlje mlijeko u obliku različitih dječjih mlijeka u prahu. Kravlje mlijeko, koje nije posebnim tvorničkim postupkom prilagođeno - bez obzira kako razrijeđeno bilo, nije pogodno za prehranu dojenčeta.
Energetska vrijednost 100 ml mlijeka - bilo majčinog, adaptiranog ili kravljeg - je cca 70 kcal, tako da je jednostavno izračunati potrebu. Primjerice, potreba djeteta teškog 4,5 kg i starog 3 mjeseca moguće je izračunati na sljedeći način: 4,5kg x 120dana = 540 kcal, 540 : 0,7 = 770 ml.
Dnevnu količinu od 770 ml podijelimo na 5 - 6 jednakih obroka, tako da po obroku dojenče popije oko 150 ml mlijeka. Izračunata količina predstavlja optimum s kojim dijete napreduje, no naravno da je količinu mlijeka potrebno prilagoditi teku pojedinog djeteta te njegovoj individualnoj brzini rasta (uz uvjet da potrebe tog djeteta nisu značajno ispod prosječnih potreba djeteta).
Što se tiče dohrane, tj. uvođenja bilo koje hrane osim mlijeka, ona počinje s navršena četiri mjeseca za djecu hranjenu adaptiranim mlijekom, odnosno od navršenog petog mjeseca života za djecu koja su na majčinom mlijeku. Obično se ponudi na žličicu između podoja voćni sok ili sok nekog povrća npr. cikla, mrkva…Kada se dijete priviknulo na sok, maksimalna količina dnevno popijenoga soka neka ne bude veća od 100 ml. Ako dijete odbija sok ili bilo koju drugu hranu koju uvodimo poslije njega, ne treba ga forsirati nego i dalje ostaviti na majčinom mlijeku ili mliječnoj formuli.

Pri uvođenju dohrane treba pripaziti na nekoliko pravila:
1. Djetetu treba dati vremena da se privikne na nov okus, uvodeći jednu po jednu vrstu voća ili povrća (obično se prvo uvodi voće u obliku voćne i voćno-žitne kašice). Taj obrok zamjenjuje jedan mliječni obrok i idealno bi bilo davati ga žličicom. Pri izboru žitnih pahuljica treba dati prednost onim koje su obogaćene željezom. Ako dijete pojede samo par žličica voćne ili žitno mliječne kašice ostatak obroka bit će mlijeko.
2. Nakon petog mjeseca života postupno se uvodi raznovrsna hrana (voće, povrće, žitarice), a dva mliječna obroka mogu se zamijeniti obrokom voća i žitarica, odnosno juhe i povrća. Meso se uvodi u prehranu s navršenih šest mjeseci života. Od mesa treba odabrati meso peradi, ribu te teletinu ili janjetinu. Jaja se uvode najkasnije i to prvo žumanjak, a tek po završetku prve godine i bjelanjak. Ne treba pojesti više od dva žumanjka tjedno.
3. Važna je i kombinacija namirnica. Potrebno je kombinirati voće sa žitaricama, odnosno povrće s mesom i to bez mliječnih dodataka te već razrijeđeno mesnim bujonom (radi optimalne resorpcije vitamina, željeza i minerala). Piće nakon obroka može biti obična voda ili voćni sok. U dobi od 6-12 mjeseci još uvijek postoje 2 do 3 mliječna obroka, od kojih jedan može biti u obliku prerađevina (primjerice sir ili puding) ili u obliku mliječno-žitne kašice.
4. Hranu za dojenče ne valja dodatno soliti.
Krajem prve godine života dijete ima pet obroka: dva mliječna (jutro i večer), jedan mliječno-žitni, jedan povrtno-mesni te jedan voćno-žitni. To je vrijeme kada dijete jede na žličicu, pije iz čašice i kada je prihvatilo svu hranu koja se u njegovoj kući jede i pripravlja.

dr.spec.ped. Dubravka Brekalo-Tomić
   



Savjeti + recepti



• Budite uvijek s bebom dok jede.
• Za vrijeme jela beba mora sjediti.
• Uspostavite dnevni ritam hranjenja (neka obroci uvijek budu otprilike u isto vrijeme).
• Ponudite raznovrsnu hranu kako bi se osigurali potrebni nutrijenti.
• Beba može piti iz šalice.
• Potičite je da žvače iako nema zube; dajte joj u ruke tost, kruh, oguljenu jabuku, bananu, komadiće sira. Hrana iz ruke stimulira žvakanje i motivira bebu da jede sama, a potpomaže i razvoj mišića za govor.

RIBA LIST U UMAKU OD SIRA
Potrebno je:
- dva fileta ribe lista
- mala rajčica
- žličica maslinova ulja
- nekoliko narezanih šampinjona
Za umak:
- dvije žlice maslaca
- dvije žlice brašna
- 120 ml mlijeka
- 75 g naribanog sira
Priprema:
U vatrostalnu posudu stavite prva četiri sastojka, poklopite i pecite dvadeset minuta u pećnici zagrijanoj na 175 stupnjeva. U međuvremenu pripremite umak: zagrijte maslac, dodajte brašno, dolijte mlijeko i miješajte dok se ne zgusne. Izvadite ribu iz pećnice, prelijte umakom, pospite sirom i vratite u pećnicu da se zapeče još desetak minuta.

JEDNOSTAVNA PITA S JABUKAMA
Potrebno je:
- kilogram oguljenih, narezanih jabuka
- šalica grožđica
- 250 ml vode
- pola žličice cimeta
Tijesto:
- 200 g brašna
- 75 g maslaca
- 40 g šećera
- dvije žličice sezama
Priprema:
Stavite jabuke i suho grožđe u lonac, dodajte vodu i cimet. Poklopite i kuhajte oko 20 minuta, dok se ne napravi kaša. Prelijte time dno posude za pečenje. Pomiješajte sastojke za tijesto i rukama ga dobro izmiješajte pa stavite preko jabuka. Pecite 20 minuta na 190 stupnjeva, dok kora ne postane hrskava. Izvadite iz pećnice i prevrnite na podlogu ili veći tanjur. Umjesto jabuka može se koristiti drugo voće: šljive, kupine, banane, kruške.

prim.dr.med. Jasminka Komnenović

Tekstovi preuzeti iz knjige u izdanju Naklade Nika: „Dječja prehrana“


Piramida prehrane

Kod piramide osnova je najvažnija. Ona dovodi do trajnosti i opstojnosti piramide.
Osnova u dječjoj prehrani jest mlijeko. Mlijeko je osnovna hrana za rast i odrastanje.
Majčino mlijeko je najbolja hrana za novorođeno dijete. Majčino mlijeko sadrži sve potrebne sastojke u optimalnim količinama namijenjenim djetetu te zaštitne faktore koji štite dijete od infekcija. To je najbolja hrana iz najljepše posude, uvijek pripremljena i optimalne temperature. Dojenjem se uspostavlja i najbliži emocionalni dodir majke i djeteta.
Dijete se doji na zahtjev. U prvom mjesecu života dijete ima sedam mliječnih obroka. Ukoliko majka iz bilo kojeg razloga ne može dojiti dijete, dijete treba hraniti adaptiranim mlijekom prilagođenim njegovoj dobi.
Uz mliječne obroke zbog grčeva i tjelesne težine djeteta dojenčad treba i tekućinu u obliku čaja (komorač).
Zbog potreba za C vitaminom i mineralnim tvarima u trećem mjesecu života uz mliječne obroke u prehranu se uvodi voćni sok.
Kod uvođenja voćnog soka u prehranu, treba paziti na reakcije dječjeg organizma - jednu vrstu voćnog soka treba davati nekoliko dana u prijepodnevnim satima, kako bismo u slučaju alergije na vrijeme reagirali. Daje se sok od jabuke, mrkve, grožđa, kruške, miješani sokovi...
Sazrijevanjem probavnog trakta i povećanjem aktivnosti djeteta s puna četiri mjeseca  u prehranu se uvodi dohrana. Dohrana je hrana koja nije mlijeko. Prvo se uvode voćne kašice. Voćna kašica je slatkastog okusa, izvor je C vitamina i ima ulogu navikavanja djeteta na gušću hranu, na novi okus i na hranjenje žličicom. Savjetujemo: jabuku, krušku, bananu, borovnice... Žličica je dobra i za zubno meso (nicanje zubi).
Djetetove aktivnosti zahtijevaju veću kalorijsku vrijednost te se uz voćne kašice daju i žitno mliječne kaše koje su bogate B vitaminom (rižine ili kukuruzne pahuljice).
S četiri mjeseca dijete ima četiri mliječna obroka te obrok voćne kaše i žitno mliječni obrok.
S pet mjeseci prehrana se obogaćuje povrćem zbog navikavanja na novi okus hrane i zbog novih izvora vitamina i željeza. S pet mjeseci naše dijete ima jutarnji mliječni obrok, voćnu kašicu, povrće te dva mliječna obroka uz voćni sok kao međuobrok. Da bi dijete mirnije i dulje spavalo treba mu ponuditi žitnomliječni obrok prije sna.
Sa šest mjeseci u dječjoj prehrani se počinje koristiti bijelo meso i riba (piletina, teletina, janjetina, bijela riba). Ove namirnice su bogate animalnim bjelančevinama, vitaminima i željezom. Do kraja šestog mjeseca zamijenjena su tri mliječna obroka krutom hranom te raspored hranjenja otprilike izgleda ovako: mlijeko - voćna kašica -povrće s mesom ili ribom - voćni sok - žitno mliječna kaša.
Zatim se dodaje i žutanjak.
S osam mjeseci dijete puže, pokretno je i niču mu zubići. Nudi mu se grublje mljevena hrana zbog žvakanja i tekućina iz čaše.
Vraćamo se na osnovu prehrane - mlijeko. Količina mlijeka koja se djetetu daje do kraja prve godine života trebala bi biti: pola litre dnevno.
Kod osjetljivije i alergijama sklonije djece uvođenje dohrane se pomiče od šestog mjeseca na dalje.

dr. Vesna Perić Matošević, spec. ped


Hranjenja blizanaca




Što god odlučili o hranjenju blizanaca, pripremite se na izdvajanje puno vremena! I za njih je najbolje majčino mlijeko. Hranit ćete ih na zahtjev. Vjerojatno neće pri svakom traženju biti jednako gladni. Količina mlijeka koja se stvara u dojci ovisi o dojenju, a ne o količini hrane koju majka pojede. Zato nemojte odustajati. Često u prvim danima nećete imati dosta mlijeka i dojenčad će češće biti gladna, a vi jako umorni. Donijeti odluku hoćete li ih dojiti ili hraniti formulom nije baš jednostavno i vrlo je važno da ne osjećate nikakav pritisak. U prvim danima, možda ćete morati kombinirati dojenje s formulom, kao što ćete možda morati i stvarati zalihe vašeg izdojenog mlijeka.
Ako su vaši blizanci u mogućnosti jesti uvijek koliko žele, proizvest ćete dovoljno mlijeka za oba. Vaše mlijeko je zdravije i jeftinije. Možete naučiti hraniti svoje blizance istovremeno pa ćete uspjeti uštedjeti i na vremenu. Kako god bilo, dojenje blizanaca vrlo je zahtjevan posao i možda će proći tjedni prije nego naučite izvesti to kako treba. U početku ćete možda imati problema s bolnim bradavicama, boli u križima i premorenošću. Također ćete trebati i jesti malo više – oko 450 do 600 kalorija po djetetu dnevno.
Trebat ćete pomoć, trebat će vam rutina, jer bi vam se inače dani mogli pretvoriti u jedan, produženi obrok. U početku, majkama je lakše hraniti svakog blizanca posebno, ali istovremeno hranjenje može vam itekako uštedjeti vrijeme. Neke majke čuvaju određenu dojku za određeno dijete ili svaki novi obrok nude drugu dojku. Stariji blizanci često sami odluče koja im je dojka draža.

Hranjenje na bočicu
Vjerojatno najveći argument za hranjenje na bočicu jest taj da vam uvijek netko drugi može pomoći. Također možete točno znati koliko je dijete pojelo. Možete hraniti oba blizanca istovremeno, ali to baš i nije najlakši posao pa ćete s vremenom to vjerojatno ipak činiti odvojeno.

dr.spec.ped. Dubravka Brekalo-Tomić
   

maminosunce.hr
IP sačuvana
social share



Wake Up - 2012 - The Revolution Has Begun
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Why do me ?

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 55904
Zastava novi sad
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.14
mob
Nokia 
S bebom na moru



Boravak na moru podrazumijeva opuštanje, radost, uživanje i bliski dodir s prirodom. A da odmor bude ugodan i lijep moramo biti oprezni i pridržavati se nekih pravila radi svoje i bebine sigurnosti.
Svjesni smo štetnog sunčevog djelovanja i zato:
1. Najpametnije je izbjegavati sunčeve zrake od 10-17 sati.
2. U to vrijeme ako smo slučajno izloženi suncu i mi i beba trebamo biti zaštićeni.
3. Trebamo nositi laganu i prozračnu odjeću od pamuka ili lana svijetlih ili bijelih boja. Odjeća treba pokrivati što veće površine tijela.
4. Kožu trebamo mazati kremama ili sprejem s visokim zaštitnim faktorom. Zaštita kože treba biti i u sjeni, a ne samo na suncu.
5. Glavu moramo štititi kapom, šeširićem sa širokim obodom i štitnikom za vrat od materijala koji štite od UV zračenja.
6. Oči od UV zračenja štitimo i čuvamo sunčanim naočalama. Za oblačnog vremena UV zrake također prodiru kroz oblake pa i tada treba biti oprezan.
7. Važno je postupno izlaganje suncu i jasno uz izbjegavanje rizičnih sati (10-17).
8. Vodu za bebu možemo utopliti u luftiću, kadici i s tom vodom osvježavati bebu, a poslije kupanja trebamo dobro isprati sol koja nagriza nježnu dječju kožu i obrisati dječju kožu jer i kapljice vode privlače sunčeve zrake (efekt leće).

DJECU DO 6 MJESECI STAROSTI NE BISMO UOPĆE SMJELI IZLAGATI SUNCU.
Djecu od 6 mjeseci i više potrebno je zaštititi prikladnom odjećom, pokrivalom za glavu i zaštitnim sredstvima s visokim zaštitnim faktorom.
Uz prikladnu odjeću i zaštitna sredstva dobro je imati:
- antiseptički sprej za dezinfekciju rana,
- materijal za previjanje (sterilne komprese, flaster, leukoplast..),
- lijek za skidanje povišene tjelesne temperature,
- toplomjer,
- gel ili antialergijski lijek kod uboda,
- igračke koje dijete voli.
Na moru treba paziti i s hranom - obvezno konzumirati svježe pripremljenu hranu, dobro prati sirovu hranu (voće i povrće). Piti dovoljno tekućine: 2-3 litre dnevno.

dr. Vesna Perić Matošević, spec.ped.

maminosunce.hr
IP sačuvana
social share



Wake Up - 2012 - The Revolution Has Begun
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Why do me ?

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 55904
Zastava novi sad
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.14
mob
Nokia 
Razvoj motorike u 1. godini života (1. dio)

Najvrjednije u postojanju je život, a najljepše što se u životu događa jest rođenje djeteta. Prva godina života djeteta je od neizmjerne važnosti. Spoznaje i sposobnosti koje će steći i razviti neophodne su mu za normalan život. Kroz prvu godinu života dijete se mijenja od malene, bespomoćne bebe do zvrka koje će u svom znatiželjnom istraživanju prelaziti cijelu kuću.
Svakog roditelja vesele dostignuća njegovog djeteta. Roditelj zove bake i djedovi da se pohvali kako je njihovo unuče danas prvi puta samo sjelo ili počelo puzati, a da se ne govori o veselju zbog prvih koraka. Međutim, ono što bi roditelji trebali znati jest da postoji ne samo vrijeme kada dijete treba nešto znati i moći, već da nije svejedno ni kako to radi.
Nisu sva djeca jednaka i njihov rast i razvoj nije isti, ali se ipak mogu postaviti okvirne granice normalnog razvoja. Poznavanje normalnog razvoja djeteta važno je  da se uoče djeca koja zaostaju za njima ili se ne razvijaju pravilno. Takvoj djeci treba i može pomoći, tim bolje što je pomoć ranije pružena. Stoga roditelji trebaju promatrati svoju bebu kako se razvija i da li se razvija kako treba, baš kao što paze da li dovoljno jede, spava ili nema temperaturu.

NOVOROĐENČE
Novorođenče je beba od rođenja do navršenog prvog mjeseca života.

Spontana motorika u novorođenčeta
Što znači spontana motorika u novorođenčeta? To su pokreti novorođenčeta u različitim položajima. Dijete gledamo u položaju na leđima i na trbuhu. U leđnom položaju glava je u sredini ili lagano nagnuta na jednu stranu. Ruke su lagano raširene na podlozi i savijene u laktovima. Šakice su mekano poluotvorene, palčevi su pored šakice. Nogice su lagano savijene u kukovima i koljenima.
U potrbušnom položaju novorođenče oslobađa dišne putove pomakom glave u stranu. Pomak glave u stranu omogućava djetetu normalno disanje. Ovaj položaj je blago asimetričan. U većeg broja djece može se uočiti trenutačno odizanje glave od podloge čak i do tri sekunde. Ako u tom položaju primaknemo ručice djeteta tijelu i pridržavamo ga blago stišćući trup, novorođenče može koju sekundu duže držati odignutu glavicu. Odizanje glavice u potrbušnom položaju je reakcija uspravljanja u začetku koju po rođenju ima samo vrat, a koji će kasnije dovesti do uspravljanja djeteta i hoda. Odizanje glave od podloge u tom položaju može se izazvati i  milovanjem djeteta po glavi straga. Međutim, ako novorođenče neposredno po rođenju ne odiže glavu to još uvijek nije razlog za brigu, moći će kroz kratko vrijeme. Sposobnost djeteta da podiže glavu povećava se iz dana u dan tako da na kraju prvog mjeseca ono u potrbušnom položaju odiže glavu, a trenutačno i ramena.
Kada vučemo djetetove ručice i nožice, osjećamo lagan otpor povlačenju, no kada povlačenje prestane ruke i noge se vraćaju u svoj prijašnji polusavijeni položaj. To je zato što je tonus novorođenčeta blago povišen u mišićima koji savijaju ruke i noge (fleksorni tonus mišića). Tonus je određena napetost mišića koju ima i dijete i odrasli čovjek.
I u leđnom i u potrbušnom položaju novorođenče istovremeno savija i pruža ruke i noge. Ono može saviti jedan zglob i opružiti drugi. Pokreti su pretežno simetrični, ali to ne treba shvatiti doslovno u matematičkom smislu. Spontana motorika je izraženija u leđnom stavu. U tom stavu dijete reagira masivnom motornom spontanom aktivnošću. Ona je više izražena na dodir i stimulaciju. U potrbušnom stavu nema takve motorike, ponašanje je mirno, pokreti smireniji, kao i držanje u cijelosti. Ovo se objašnjava činjenicom da je trbušni položaj zapravo prirodni položaj.

Držanje glavice
Kada se novorođenče iz leđnog položaja uhvati za ručne zglobove i polako ga se pridiže kao da ćemo ga posjesti, promatra se položaj glavice u odnosu na trup. Normalno glavica blago zaostaje za nivoom trupa, a u jednom djeliću sekunde može je imati i u nivou trupa. Držanje glavice lijepo možemo vidjeti tako da se novorođenče rukom uhvati za ramena i dovede u sjedeći stav. Beba će balansirati glavom u srednjem položaju čak i ako se tijelo pomakne u stranu.

Refleks hvatanja šakice
Umetnemo li prst u šakicu bebe s vanjske strane pri korijenu prstiju, smjerom od malog prsta prema palcu, dijete će zatvoriti šakicu i obuhvatiti prst. Taj se refleks pojačava za vrijeme sisanja.

Oslonac na stopala
Kada zdravo, donošeno novorođenče prihvatimo ispod pazuha i uspravimo tako da ono dodiruje stopalima podlogu, ono staje na podlogu punim stopalima. Nagnemo li ga lagano naprijed, ono će učiniti korak, a nakon tog prvog koraka beba će učiniti još nekoliko koraka ritmički i s uspravnim položajem glave i tijela. Takvo koračanje je refleks koji se naziva automatski hod. Taj hod je u zdrave novorođenčadi prisutan od trenutka rođenja, ali u djece rođene zatkom može izostati u prvih nekoliko dana života. Pri automatskom hodu novorođenče može okrenuti glavu u stranu. Ukoliko mu se na putu nađe prepreka kao npr. smotana pelena, ono će prekoračiti uzvisinu.

prof. dr. sc. Milena Stojčević Polovina
   


Razvoj motorike u 1. godini života (2. dio)

Razvoj je kontinuirani proces. Dojenčad sazrijeva iz dana u dan i stječe nove sposobnosti. Potrebno je znati razvojne faze kako bi ih se moglo očekivati, radovati se njihovom dolasku, odnosno prepoznati eventualna kašnjenja u razvoju.

Socijalni kontakt
Šestomjesečno dijete živahno prati zbivanja u svom okruženju. Prepoznaje svoju okolinu i razlikuje strane osobe od domaćih. Poznatu osobu prihvaća, dok stranu odbija. Ukoliko mamu ili tatu ne vidi 2-3 dana, zaboravlja ih i ponaša se prema njima kao prema strancima. Potrebno je nagovaranje, veselo pričanje, pokret, pružanje igračaka da bi šestomjesečna beba poklonila osmijeh i obveselila se nepoznatom licu.
U toj dobi dijete pogledom prati majku kada ona priprema hranu i zna što ona radi. Već tada princ ili princeza ima svoju omiljenu hranu i onu koju baš i ne voli.
Jedna od djetetovih igara je i glasovna igra u kojoj ono izgovara slogove ma-me, ga-ge i sl. Neke će slogove izgovarati jače, neke slabije, a neke drukčijim tonom, brbljajući sebi u bradu, igračkama ili ljudima oko sebe. Beba slušanjem može utvrditi izvor zvuka, npr. šuškanje papira i okrenuti se prema pravcu odakle zvuk dolazi.
Sa sedam mjeseci dijete prihvaća igru skrivanja. Kada na bebu bliska joj osoba stavi maramu preko lica i potom je skine glasno se smijući i uzvikujući „tu si“ ili „kuku“, dijete nakon par ponavljanja prihvaća igru te počinje i samo skidati maramu veselo se smijući. U njegovu brbljanju ima više slogova i varijanti, ali to čavrljanje nema nikakva određena značenja.
Osmomjesečno dojenče ne voli biti samo, traži društvo, no počinje se „sramiti“ ili plašiti nepoznate osobe. Veselo se igra ku-ku. Kada joj se stavi sat kraj uha i govori tika-taka, ona pažljivo sluša. Male će damice, ali jednako i dečki uživati gledajući se u ogledalo. Dijete promatra kretanje oko sebe, prati mamu pogledom po sobi. Zagledava se u igru sjena pri lelujanju zavjesa što ukazuje na razvoj pažnje i koncentracije.
S devet mjeseci dojenče zaokupljaju tihi šumovi i zvuci. Voli slušati na telefonsku slušalicu i to čini radosno i pažljivo duže vrijeme. Igra skrivača napreduje u pravu igru tako da se mama zaista sakrije iza nekog zaslona. Njeno izvirivanje ga silno veseli. Ono može čak po par sekundi čekati i tražiti majku pogledom, pružajući glavu prema mjestu odakle čuje majčin glas. Kada mu se ona pokaže kliče od veselja.
S deset mjeseci dojenče pokazuje sve veće zanimanje prema svojim bližnjima nastojeći oponašati ih. Dijete zna reći npr. „pa-pa“ kao znak pozdrava. Veseli se odobravanju svojih radnji, raduje ga priznanje. Rado ponavlja stvari zbog kojih je bilo pohvaljeno, pa kada iste učini i samo sebi tapše „bravo-bravo“. Sada majka sve više raspoznaje brbljanje svog djeteta i oni već mogu sasvim ozbiljno „razgovarati“. Majka ponavlja jedan ili dva sloga koje je dijete izreklo, a dijete odgovara nakon kratkog vremena ponavljajući rečene slogove. Beba raspoznaje osobe i predmete iz neposredne okoline s kojima je često u kontaktu, npr. pitano gdje je lampa okreće glavu i zaustavlja pogled na zadanom predmetu.
S dvanaest mjeseci dijete sa zadovoljstvom stavlja ručice u zdjelicu. Može samo jesti keks, komadić kruha i sl. Također može piti iz šalice držeći je objema rukama, dok majka samo malo pridržava šalicu. Dijete u svom glasovnom izražavanju primjenjuje smislene slogove sa značenjem. Razumije zabranu. Čuje li od majke „ne-ne“, načas je pogleda upitno prekidajući svoju aktivnost. Međutim, zabrane zaboravlja pa ih treba ponavljati.
Krajem prve godine dijete počinje izgovarati prve smislene riječi u nizu. Ima rječnik od 3-6 riječi koje modelira na svoj način. Pokazuje znakove prostornog pamćenja. Pravilno reagira na zahtjev, npr. „dođi ovdje“ ili „baci to“, ali to ne učini svaki put jer jednostavno kada to nastoji izvršiti njegovu pažnju obuzmu neke usputne vrlo zanimljive stvari. Naime, toliko toga lijepoga i zanimljivoga ima u svijetu oko njega, sve želi doseći i upoznati, a mama i tata će mu u tome svesrdno pomagati.

Razvoj motorike iz potrbušnog položaja
Šestomjesečno dojenče se živahno okreće preko boka s trbuha na leđa. U potrbušnom stavu odiže se na ispružene ruke i otvorene šakice oslanjajući se na donji dio trbuha. Potaknuto, npr. igračkom, odiže ruku visoko te zauzima položaj kosog sjedenje oslanjajući se na jednu ruku, istostranu stranu tijela i nogu, a potpomažući se koljenom i potkoljenicom druge noge. Taj stav se naziva stav „vrtnog patuljka“ i on je preduvjet za samostalno zauzimanje sjedećeg stava u sedmomjesečnog djeteta.
Sa sedam mjeseci u potrbušnom stavu se dijete može povlačiti po podlozi. Ruke su savijene i oslonac je na laktove, a noge su ispružene i ne sudjeluju u tom. To se naziva vojničko puzanje ili kretanje tuljana. Dijete može tako propuzati kratku udaljenost do igračke ispred sebe, ako je pri tome majka ispred njega i zove ga. Dijete će se primicati njoj istovremeno se smijući. Ukoliko pri tome odignemo njegovu zdjelicu i noge od podloge, ono je u stanju pomicati se prema naprijed na svojim rukama. Izbalansirano kretanje rukama prethodi zauzimanju četveronožnog stava. Do njega dijete dolazi odižući trup od podloge, odupirući se na ruke i koljena i sa sedam mjeseci se u tom stavu može njihati naprijed natrag.
S osam mjeseci dijete sjedi s uspravnim leđima, a ruke opruža i postranično braneći se tako od pada (postranična obrambena reakcija). Poslije osam mjeseci dijete se počinje braniti od pada i prema straga pružajući ruke (stražnja obrambena reakcija), što sa sigurnošću čini u dobi od 9 - 10 mjeseci. To je vrijeme kada sjedi ispruženih ruku, uspravnog trupa i ravnih leđa. Ruke i šake su slobodne jer se više ne upire o njih. Ono sjedi sigurno uz dobre ravnotežne reakcije u tome stavu. Okretanjem tijela stvara veće mogućnosti za aktivnost ruku.
U toj dobi dojenče razvija puzanje i to idući od istrostranih prema naprednijim unakrsnim pokretima. Pod pravilnim puzanjem podrazumijeva se ravnomjerno opterećenje ekstremiteta (pod ravnomjernim opterećenjem podrazumijevaju se pokreti desne ručice praćeni lijevom nožicom i obrnuto), opiranje na ruke s labavo ispruženim prstima uz ravnomjerno kretanje trupom bez zanošenja, sa stopalima u osi potkoljenice.
Kako se sve više budi djetetov interes, tako ono nastoji sve više vidjeti te se podiže uz pridržavanje u klečeći stav, a potom i bez pridržavanja. Slijedi iskorak u tom stavu te podizanje u stojeći stav uz pridržavanje. Dijete održava uspravan stav pomoću ruku. Počinje hodati uz pridržavanje, npr. duž ograde svog vrtića te se najprije kreće postranično, mijenjajući prvo položaj svojih ruku, a potom nogu. Nakon hoda uz podršku obim rukama, slijedi pridržavanje jednom rukom. U dobi od 11 mjeseci dijete se može pridržavajući za jednu ruku sagnuti i dohvatiti drugom rukom igračku s poda. nakon hoda uz pridržavanje slijedi samostalan hod koji se razvija u dobi od 10. – 12. mjeseca, a najkasnije do 14. mjeseca života.

Razvoj motorike iz leđnog položaja
Šestomjesečna beba se živahno okreće s leđa na trbuh. Pri tome ima dobru kontrolu glave i podršku ruku. U toj dobi možemo posjesti bebu. Dovedena u sjedeći stav može ga održati kraće vrijeme uz lagano povijenu glavu i zaobljena leđa. Pri tome dijete opruža ruke prema naprijed oslanjajući se na šakice s raširenim prstićima. To je prednja obrambena reakcija.
Kada šestomjesečnu bebu tako posjednemo ona sama odiže glavu i grudni koš i tako aktivno u tome sudjeluje.
Vrlo je bitno razlikovati sjedenje bebe kada ju se postavlja u sjedeći stav od sposobnosti da to može učiniti sama, a u idealnom motornom razvoju to može učiniti sa sedam mjeseci. Kada šestomjesečnu bebu podignemo u stojeći stav, ona pruža noge uz oslon na puna stopala. Uživa u poskakivanju. Dovedena u stojeći stav sa sedam mjeseci i podržavana sigurnije stoji.
Dijete, usvojivši sigurno stajanje, počinje se samo podizati uz pridržavanje, najprije u klečeći stav, pa u stojeći te potom kreće u osvajanje svijeta vlastitim korakom, prvo uz pridržavanje pa samostalno. Krajem prve godine dijete se uspravlja iz ležeće pozicije samostalno bez ičije podrške.
Hod je funkcija koja ima svoju fazu sazrijevanja, tako da se početno hodanje razlikuje od razvijenog hoda. Dinamična baza hoda je u početku nešto šira, tj. dijete hoda s manje ili više raširenim nožicama. Ruke djetetu znatno pomažu u održavanju ravnoteže.
No ima slučajeva da neka djeca zapravo preskaču puzanje i odmah žele stajati i hodati. Treba znati da je puzanje zapravo vrlo važna razvojna funkcija koja predstavlja bazičnu vježbu niza mišića, koordinacije i ravnotežnih reakcija koje su vrlo važne za kasniju sigurnost hoda i stava djeteta.
Bebe koje su razvile pravilno sigurno puzanje vremenom pužu brzo i ritmično. One kao početni hodači kada „žele negdje brzo stići“ spuštaju se žurno na sve četiri da bi ostvarile svoj cilj.
U normalnom motornom razvoju jedna vještina se gradi na dostignutoj prethodnoj. Postoji slijed ključnih zbivanja u razvoju, tako iza rotacije oko osi trupa slijedi „vrtni patuljak“ pa samostalno zauzimanje sjedećeg stava, četveronožnog i puzanje, nadalje dolazi klečeći položaj pa stoj i hod.
Koraci razvoja slijede jedan za drugim i omogućuju bebi da postigne kretanje kuda i kako želi.

Šakice
Sa šest mjeseci dijete može koristiti obje ručice istovremeno, ali i posebno. U toj dobi ono premješta igračke iz jedne ruke u drugu. Svaki dostupni predmet stavlja u usta radi „upoznavanja“. Ono tako predmete ne promatra samo očima, već ih „shvaća“ i svojim rukama. Veseli ga hvatanje vlastitih nogu, igra se njima i prinosi ih ustima (koordinacija oko-ruka-noga-usta).
Hvatanje prstima napreduje i postupno se razvija. Beba hvata skupljenim prstima, ali je pri tome palac odmaknut. Postepeno se razvija dominacija palca i kažiprsta i sposobnost izvođenja selektivnih pokreta velikog broja varijacija. Dijete manipulira igračkom, tucka ili struže žlicom po stolu i traži je pogledom ako padne. To je spoznajni proces, kojim pokazuje da počinje shvaćati da postoje stvari iako ih ono tog časa ne može vidjeti. Pri tome sedmomjesečno dijete sagne i glavicu i gornji dio tijela tražeći predmet dok ga ne nađe pogledom na podu. To znači da ono zna da je kockica pala prema dolje. Veći dio osmomjesečnih beba reagira na pokazani predmet s velikim interesom i precizno ga dosiže. One mogu podići kuglicu skupljenim prstima i palcem, dok je jedan mali dio to u stanju učiniti s palcem i kažiprstom (pincentni hvat).
Devetomjesečna beba hotimice pušta predmete da padnu i s interesom prati to padanje. Kada se dijete od devet mjeseci stavi u ogradicu ono nastoji dohvatiti ogradicu i uspraviti se. Pri tome upotrebljava predominantni radijalni hvat. No fini pokreti prstima uz upotrebu palca i kažiprsta omogućuju mu kontakt s predmetima na različite načine. Ono može uhvatiti mrvicu kruha i prinijeti ustima. S deset mjeseci to sve radi spretnije, a počinje i stavljati npr. kocku u lončić. Kockicu koju je uzelo ispušta da bi uzelo neki drugi, u tom času njemu zanimljiviji predmet. Tijekom jedanaestog i dvanaestog mjeseca zbog razvoja svoje senzomotorne inteligencije ono kombinira pokret i počinje se na izvjestan način organizirano igrati stavljanja manjeg predmeta u veći, vađenja predmeta van, nošenja i ispuštanja predmeta gdje i kada to želi. Može čak složiti toranj od dvije, tri kockice. „Pomaže“ svojim okretima pri kupanju i oblačenju.
Krajem prve godine života dijete počinje oponašati pokrete koje susreće u svojoj neposrednoj okolini. Tako uzima olovku i oponaša „pisanje“ tj. šaranje.
Funkcija ruku je vrlo složena. Njezin uspješan razvoj je bitan preduvjet daljnjem sveukupnom razvoju djeteta.
Osim navedenog ima još niz podataka o razvoju djeteta kao i testova, no to ćemo prepustiti liječnicima. Bitno je da roditelji mogu prepoznati korake razvoja koji slijede jedan za drugim.
Razvoj djeteta je kontinuiran proces gdje dijete usvaja jednu sposobnost da bi moglo prijeći na slijedeću, poput penjanja stepenicama. Potrebno je da na svaku stepenicu stane i na njoj bude sigurno prije prelaska dalje.
Svako dijete ima svoj tempo razvoja, jedno se razvija malo brže, a drugo polaganije, no usprkos individualnim razlikama djeca se razvijaju prema istim osnovnim pravilima koje moramo poznavati kako bismo ga mogli pratiti i po potrebi priskočiti u pomoć.

prof. dr. sc. Milena Stojčević Polovina

 
   Hodalica - da ili ne?



Razvoj je kontinuirani proces. Dojenče sazrijeva iz dana u dan i stječe nove sposobnosti. Svako dijete ima svoj tempo razvoja, jedno se razvija malo brže, a drugo polaganije, no usprkos individulanim razlikama djeca se razvijaju prema istim osnovnim pravilima. Roditelji bi svakako trebali znati da postoji vrijeme kada dijete treba nešto znati i moći učiniti, a važno je i kako to radi. Ta ključna razdoblja u motornom razvoju bebe su zapravo kritični periodi razvoja, a nazivamo ih i miljokazima razvoja. Potrebno je poznavati razvojne faze djeteta kako bi ih se moglo očekivati, radovati se njihovom dolasku, odnosno prepoznati eventualna kašnjenja u razvoju ili znakove odstupanja od normalnog razvoja.
U normalnom motornom razvoju dijete se počinje okretati preko boka u šestom mjesecu, a dovedeno u sjedeći stav sa šest mjeseci može ga zadržati kraće vrijeme s ispruženim rukama. Samostalno treba moći zauzeti sjedeći stav sa sedam mjeseci. Beba u četveronožni stav kreće između osam i deset mjeseci, a potom i u istraživanje svijeta puzanjem. Kako se sve više budi djetetov interes, ono nastoji sve više vidjeti oko sebe i počinje se uz pridržavanje podizati u klečeći stav, a potom i bez pridržavanja. U idealnom motornom razvoju to se zbiva s deset mjeseci života. Iza toga slijedi iskorak, pa podizanje u stojeći stav uz pridržavanje. Počinje i hodati uz pridržavanje i to najprije postranično, npr. duž ograde svog vrtića ili uz namještaj mjenjanjem prvo položaja svojih ruku, a potom nogu. Nakon stajanja i hoda uz pridržavanje slijedi samostalno stajanje i samostalan hod. Djeca obično prohodaju oko svog prvog rođendana, neka prije, neka kasnije i to u dobi od 10 – 14 mjeseci života.
Koraci razvoja slijede jedan za drugim u nizu. Prethodni mora biti dobro usvojen ne samo obzirom na vrijeme, već i na način usvajanja kao i kvalitetu održavanja određenog stava i položaja. Ako to sve nije optimalno ispunjeno, a bebu se „požuruje“ javlja se problem nezrelog usvajanja viših faza bez postignute sigurnosti u prethodnim.
Tu se sada postavlja pitanje primjene hodalice.
Zdravo dijete ima svoj tijek razvoja. Jedna faza razvoja se gradi na dobro usvojenoj prethodnoj. To je poput stepenica, ako se želite popeti, najbolje je ići jednu po jednu. No, možete i preskakati, ali tad postoji veći rizik pada nego ako idete po redu. Međutim kako god išli, stepenice moraju postojati, i to u nizu da biste se mogli njima služiti. Isti tako da bi dijete hodalo, dobro hodalo, moraju sve prethodne razvojne faze, sve stepenice u nizu biti uredno stečene (složene). To su neke osnovne spoznaje koje moraju biti i poznate i jasne.
Hodalice za bebe su u nas popularne. Zašto hodalice? Zato da beba „uči“ hodati ili da je se negdje stavi „gdje je ne treba držati, a može se kretati“. Roditelji često pitaju za primjenu hodalice. Nisu rijetke situacije da bebu stavljaju u odalicu, a da ona još ne može niti samostalno stajati ili čak sjediti.
Je li hodalica zapravo potrebna?
Prirodi treba samo pomoći, a kada je bebin razvoj u pitanju to se može vrlo uspješno činiti primjenom vježbi za stimulaciju razvoja, nježnom masažom bebe, svrsishodnim bavljenjem. Tako na primjer treba bebi:
- stavljati otvorene ručice na bocu, u početku joj pridržavati bocu, a poslije će ona i sama držati bocu stimulirana spoznajom ruka-boca-njam, nešto fino
- davati igračke u obje ručice zajedno i u svaku posebnu, premještati ih iz šakice u šakicu, lupkati, tuckati po igrački, zveckati s njom, aktivno se igrati s bebom ma kako ona malena bila
- privoditi ručice jednu drugoj, isto tako i licu, mazeći je vlastitim šakicama – „draga beba“
- pljeskati ručicama
- staviti maramu bebi na lice i igrati se skrivača
- ponavljati ono što ona „kaže“ i tako je ohrabrivati u njenom glasovnom javljanju
- klicati „bravo“ za nešto što je lijepo učinila – bodriti je. Beba se s deset mjeseci veseli odobravan ju svojih radnji. Raduje je priznanje. Rado ponavlja stvari zbog kojih je bila pohvaljena, pa kada iste učini i sama sebi počinje tepati „bravo, bravo“
- činiti puno toga, jednostavno se baviti bebom i poticati je da radi ono što može spretnije i bolje i pustiti je da učini ono za što je „zrela“

Čemu onda hodalica? Je li zaista potrebna?
Izgleda da i nije, jer ako nije dobro za bebu dovoditi je u situaciju da radi ono što još zapravo ne može sama činiti, stavljanjem u hodalicu dovodimo je upravo u takvu situaciju.

Koje su moguće štetne posljedice primjene hodalice?
Nabrojit ćemo neke:
- akoje hodalice bebi previsoka, beba se neće oslanjati na cijela stopala, već na nožne prstiće i na nepuna stopala
- u hodalici će početi „hodati“ odmah prema naprijed, a prirodni tijek razvoja hoda je prvo hod u stranu pa potom naprijed i u to jednostavno „ne treba dirati“ jer je u našoj shemi razvoja to tako „ucrtano“
- hodalice su na kotačićima, dijete u hodalici „leti“ amo-tamo te je to neka vrsta pokretanja na mahove, a ono motorički nije za to sposobno i zbog toga razvija kompenzacijske mehanizme čija shema ovisi o djetetovom razvojnom nivou, tj. njegovim stvarnim motoričkim sposobnostima. U svakom slučaju, kompenzacijski mehanizmi su jedna nadogradnja motornog razvoja koja narušava normalni, idealni tijek razvoja djeteta
- povećana je mogućnost pojave nespretnosti jer je manje ili više narušen razvoj obrambenih reakcija
- u slučaju da dijete ima smetnje u razvoju, posebno cerebralne poremetnje kretanja, tada ga se nikao ne smije „na svoju ruku“ stavljati u hodalicu, jer se time pospješuje razvoj patološke nadgradnje osnovnog oboljenja. To je razvoj pogrešnih kompenzacijskih mehanizama koji su zapravo nenormalni obrasci položaja i pokreta što znatno otežava cijelu situaciju, a mogu biti teži od osnovnog oboljenja.

Dakle pustimo zdravu bebu da se razvija prirodnim tijekom uz nježnu stimulaciju istog primjerenim bavljenjem djetetom. Ukoliko beba ima problema u razvoju, nužno je primijeniti odgovarajuće liječenje. Što se motorike tiče, savjetom i uputom pomoći će vam specijalist za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. To nije teško, a vašoj će bebi puno značiti.

Zapamtite:
- razvoj djeteta može se unaprijediti: stimulativnom medicinskom gimnastikom, nježnom masažom te intenzivnim bavljenjem djetetom primjereno razvojnom noviu djeteta
- ukoliko dijete ima smetnje u razvoju, treba ga liječiti i baviti se njime prema uputi stručnjaka
- potpomažući prirodnom tijeku razvoja ne smijemo dovoditi dijete u situaciju za koju razvojno nije spremno. Poštivanje ove spoznaje isključuje primjenu hodalice.

prof.dr. Milena Stojčević – Polovina
   

Treba li beba puzati?



Puzanje je dio normalnog razvoja motorike dojenčeta. Ono se razvija nakon što dijete postigne sjedeći stav uz dobre ravnotežne reakcije u tom stavu, u dobi između osmog i desetog mjeseca života. Dijete koje počinje puzati prvo kreće rukom i nogom iste strane, a potom unakrsno. Dobro je da dijete puzi zbog razvoja svojih mišića i zglobova, posebno zbog kralježnice te na taj način postupnog postizanja uspravnog stava. Pod pravilnim puzanjem podrazumijeva se ravnomjerno opterećivanje ruku i nogu, što znači da pokrete desne ruke prati lijeva noga i obrnuto. Pri tome se dijete opire na ruke s labavo ispruženim prstima uz ravnomjerno kretanje trupom bez zanošenja dok su stopala u osi potkoljenice. Ovo je važno znati kako bismo mogli prepoznati eventualno nepravilno puzanje i istražiti razlog istom, a potom ga odgovarajućim tretmanom, koliko je moguće, ispraviti.
Međutim, sve bebe ne puze. Smatra se da oko 10 – 13% zdrave djece ne puzi. Ona iz sjedećeg stava promatraju kako se kreću osobe iz njihove okoline. Promatrajući ih u svojim glavicama stvaraju obrasce pokreta, hvataju se za ogradice svojih vrtića i podižu u stojeći stav iz kojeg započinju hodati. Empirijska spoznaja nas, međutim uči da bebe koje puze kada se jednog dana podignu u stojeći stav i počnu hodati imaju ljepše i sigurnije držanje. Dobro je da djeca puze prije no što počnu hodati, dobro je da do uspravnog stava dođu postupno. Stimulirati ih možemo dajući im punu slobodu kretanja na podu, prikladno ih oblačeći tako da se osjećaju udobno. Podloga, međutim, ne smije biti skliska.
Primjenom medicinske gimnastike može se unaprijediti razvoj zdravog djeteta, a djeteta ometanog u razvoju dovesti do idealnog motornog razvoja, odnosno najviše mogućeg nivoa razvoja, ovisno o problemu djeteta. Pri razvoju djeteta pa tako i puzanja u mnogome pomaže ciljana igra kojom se može potaknuti dijete da puzi i da u tom uživa. Da, svakako je dobro da dijete puzi.

prof.dr. Milena Stojčević – Polovina



Dječja stopala



Mnogim bolestima stopala, koje se pojavljuju u odrasloj dobi, korijeni sežu još u djetinjstvo ili su prisutne već pri rođenju.
Loša briga za stopala u djetinjstvu uzrokuje kasnije probleme u drugim dijelovima tijela, primjerice, u nogama ili leđima.
Maleno dijete koje, zbog nekog problema sa stopalima , drukčije hoda, u kasnijem djetinjstvu može biti izvrgnuto podsmjehu vršnjaka, te postati stidljivo i povučeno. Stručna medicinska skrb može umanjiti ili potpuno rješiti problem.

STOPALA KOD BEBA
Ljudsko stopalo jedno je od najkompleksnijih dijelova tijela. Sastavljeno je od 26 kostiju te protkano ligamentima, mišićima, žilama i živcima. U male djece stopalo je vrlo mekano i prilagodljivo te ga nepravilan pritisak može trajno oštetiti.
Dječje stopalo ubrzano raste tijekom prve godine života, dosegnuvši na kraju prve godine gotovo polovinu veličine koju će imati u odrasloj dobi. Zbog toga je vrlo važno skrbiti o dječjem stopalu od samog početka.
Sljedećih nekoliko savjeta pomoći će vam pravilno brinuti o stopalu vaše bebe:
- Pažljivo promatrajte bebina stopala. Ako uočite nešto što vam ne izgleda noramalno, odmah potražite liječničku pomoć. Deformiranost neće proći sama od sebe.
- Na bebina stopala obuvajte prostrane čarapice ili štramplice. Prečvrsta odjeća smanjuje pokretljivost i može uzrokovati deformiranost.
- Pružite bebi priliku da vježba stopala. Dok leži otkrivena može udarati nogama, čime vježba i stopala,
- mijenjajte bebin položaj nekoliko puta dnevno. Predugo ležanje u istom položaju, posebno na trbuhu, također može smetati pri razvoju stopala i nogu.

POČECI HODANJA
Nije mudro forsirati dijete da počne hodati. Kad postane fizički i emocionalno spremno, dijete će prohodati. Usporedbe s drugom djecom su loše, jer djeca počinju hodati između 10 i 18 mjeseca života.
Kad dijete tek počne hodati, cipele mu u kući neće trebati. Dok hoda boso ili u čarapicama, stopala se jačaju i razvijaju kako treba. Naravno, vani ili na neravnom terenu, dječja stopala moraju biti zaštićena laganim, podantnim cipelicama izrađenim od prirodnog matrerijala.

RAST STOPALA
Budući da dječje stopalo raste, čarapice i cipelice se moraju mijenjati svakih nekoliko mjeseci, kako bi stopalo uvijek imalo mjesta. Loše cipele mogu iskriviti inače zdravo dječje stopalo, dok kvalitetne cipele mogu spriječiti, pa i ispraviti liš razvoj stopala.


Rastu nam zubići!

Rast zubi počinje u fetalno doba između šestog i desetog tjedna trudnoće.Germinalni centri svih mliječnih i trajnih zubi su prisutni na rođenju.
Na rast mliječnih zubi, njihov oblik i strukturu utječe prehrana majke za vrijeme trudnoće.

Kada se pojavljuju zubići?
Vrijeme kada se mliječni zubi  pojavljuju vrlo je promjenljivo i individualno.
Prvi zubići izbijaju najčešće oko 5.-6. mjeseca života pa do 10. mjeseca života. Događa se da prvi zubić izbije oko 2.-3. mjeseca života ili što je još rjeđe: dijete se može roditi s jednim ili dva sjekutića. Ti zubići vremenom ispadnu i na njihovom mjestu niču novi mliječni zubi.
Mliječni zubi niču u grupama i u intervalima od dva do četiri mjeseca.
Vrijeme nicanja je različito i promjenljivo.
Najčešće prvi niču dva donja sjekutića i to između 6. i 8. mjeseca života.
Zatim dva gornja sjekutića i to između 9.-10. mjeseca života.
Slijede dvije gornje dvojke između 10.-12. mjeseca i dvije donje dvojke (lateralni sjekutići) između 12.-14. mjeseca života.
Dva gornja pretkutnjaka niču između 14.-16. mjeseca i dva donja pretkutnjaka između 16.-18. mjeseca života.
Očnjaci: dva donja i dva gornja pojavljuju se u dobi između 18.-24. mjeseca.
Drugi kutnjaci, dva donja i dva gornja  niču u dobi između 24.-26. mjeseca.
I tako dijete s dvije godine ima 20 mliječnih zubi.
U dugogodišnjoj praksi susrela sam se s različitim vremenima i redoslijedom nicanja zubi.
Interesantni su dječaci.Tri dječaka su rođena s jedinicama dolje. Dvojici su te jedinice ispale i u dobi od šest mjeseci na tom mjestu su se pojavile prave mliječne jedinice. Treći dječak je svoju urođenu jedinicu imao dulje od  šest mjeseci života i sada u fazi mliječnih zubi on ih ima 19 jer na mjestu urođene jedinice nije se pojavila nova jedinica.
Djevojčice imaju predstavnicu u najkasnijem nicanju zubi. Jedna djevojčica je dobila svoj prvi zub u dobi od 16. mjeseci.
Zakašnjelo nicanje može se povezati i s rahitisom ili s poremećajem rada tiroidne žlijezde.
Izbijanje mliječnih zubi je normalan proces.
Popratni znaci izbijanja zubi mogu biti:
- pojačana salivarna sekrecija,
- hiperemija i bolnost desni,
- razdražljivost,
- nesanica,
- lagano povišena temperatura tijela,
- odbijanje jela,
- učestalije stolice različite konzistencije.

Kako pomoći djetetu?
Nabaviti pomagalo kojim će dijete trljati zubno meso i ublažavati fazu izbijanja zubi
Povremeno dati analgetik kod jakog plača i kod pojave povišene tjelesne temperature.
Nabaviti ogrlicu od jantara koja će putem kristalića smanjiti i ublažiti izbijanje zubića.

dr. Vesna Perić Matošević, spec. pedijatar


maminosunce.hr
   
IP sačuvana
social share



Wake Up - 2012 - The Revolution Has Begun
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Why do me ?

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 55904
Zastava novi sad
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.14
mob
Nokia 
PSIHOLOSKI RAZVOJ

Kašnjenje prve riječi

Da bi dijete ovladalo govorom treba postojati organska osnova za razvoj govora, a to prije svega podrazumijeva dobar sluh, normalnu inteligenciju, govornu motoriku, zvukovno zahvaćanje glasova, međusobno razlikovanje pojedinih glasova i jezične sposobnosti. Dijete usvaja osnovne elemente jezika od svojih fizičkih i psihičkih sposobnosti i potreba (kao što uči hodati, crta ili trči). Sposobnost vladanja jezikom razvija se iz dječje potrebe da komunicira i shvati svijet u kojem raste i razvija se. Nakon nekoliko mjeseci života, najčešće tijekom četvrtoga ili petoga mjeseca, sklopovi glasova što ih dijete proizvodi, a za koje je karakteristično da sadrže i glasove koji ne postoje u govoru okoline, počinju se mijenjati. Iz te glasovne produkcije postupno nestaje dio glasova, a glasanje sve više sadrži glasovne sklopove tipične za djetetovu govornu okolinu. Bitno obilježje prvih riječi jest da dijete ne imenuje samo neki predmet, osobu ili situaciju već istodobno izražava i svoj odnos prema određenoj osobi ili situaciji. Među djecom u dobi od dvije godine postoje velike razlike u pogledu ovladavanja govorom. Neka djeca na svoj prvi rođendan već govore kratkim rečenicama, dok druga to ne čine niti na drugi. Ipak,većina djece progovara u tom razdoblju. Katkad se može desiti da dijete od pune dvije godine ne govori ili govori tek nekoliko u pravilu loše artikuliranih riječi. Razumije li dijete veći dio jednostavnih verbalnih naloga u vezi s predmetima i osobama iz svoje najbliže okoline-npr. "Daj mi žličicu!"," Pokaži gdje je mama!", zna pokazati tri do četiri mjesta na tijelu koja odrasli imenuje i sl., ono najvjerojatnije nema teškoća u recepciji govora pa će se i izražajna strana govora vjerojatno doskora razviti.

Nerazvijeni govor odgovara kronološkom uzrastu djece od 2.-6. godine čije su lingvističke relacije u zaostatku. Takvo dijete je u većini slučajeva motorički nespretnije od druge djece, njegovi pokreti su slabo koordinirani, crteži su nevješti, lateralizacija je nesigurna, tjelesna shema slabo uklopljena. Kada su sposobnosti djeteta da razumije govor ili samo da govori znatno ispod očekivanog nivoa za njegov mentalni razvoj, tada govorimo o kašnjenju u razvoju govora. Kašnjenje veće od šest mjeseci može se očitovati i u razumijevanju i u govoru u različitom stupnju: od nerazumijevanja jednostavnih govornih naloga do nesposobnosti složenijih gramatičkih struktura. Međutim češće kasni samo sposobnost govorenja, dok u razumijevanju nema većih teškoća. S obzirom da razumijevanje govora normalno ide nekoliko mjeseci ispred sposobnosti govora, ako je i ovaj poremećaj u pitanju onda je kašnjenje mnogo veće. Imajući uvijek na umu usporedbu s normalnim razvojem govora u skladu s kronološkom dobi, usporeni razvoj govora se u najtežim slučajevima može prepoznati već u djeteta od godine i pol. Naime, u najtežim slučajevima dijete ne samo da ne govori već i ne razumije tuđi govor. Dijete od godine i pol već bi trebalo razumijeti mnogo toga (svakodnevne rečenice), a situacijski i mnogo više. Dijete koje ne razumije govor i ne govori (jer razumijevanje uvijek prethodi govoru) ponašat će se drukčije od ostale djece, jer će svoje potrebe i želje izražavati ekstremnim ponašanjem: plačem, vriskom i sl. Što je dijete s takvim stupnjem govornog oštećenja starije, ponašanje će biti manje primjereno njegovoj dobi. Neka su djeca povučena, neka agresivna, što opet ovisi o tipu usporenog govora: motornom (veće teškoće u izražavanju govora) ili senzornom (više teškoća u razumijevanju govora). U nešto lakšim slučajevima dijete donekle razumije govor, ali ne govori.

SAVJET RODITELJIMA
Kad roditelji posumnjaju na takva zaostajanja u razvoju govora svog djeteta trebali bi se odmah obratiti stručnjaku logopedu. Ako je dijete još premalo za rehabilitaciju, roditelji će dobiti informacije i savjete za postupak s njim dok malo ne poraste. Pravodobno traženje pomoći, nakon čega slijedi dijagnosticiranje i otkrivanje uzroka u govornom razvoju, može pomoći otklanjanju uzroka ili barem ublažavanju poremećaja. Važno je raditi na vezi zvuk - slika. Dijete treba poticati na govor putem onomatopeja iz prirode, davati mu slikovnice s velikim slikama bez puno detalja. Treba pridružiti i zvučne stimulanse tako da dijete može prepoznati životinju sa slike i uz pomoć zvuka.

mr.sc. Nataša Šunić, prof.logoped
   

Plač djeteta

Plač je jedan od najčešćih, katkad i jedini način da novorođenče i mlado dojenče komunicira s okolinom u cilju upozorenja i zadovoljenja svojih elementarnih potreba. Plač se može podijeliti u nekoliko kategorija: normalni ili fiziološki plač; prekomjerni (ekscesivni) plač s organskim uzrokom te ekscesivni plač bez poznatog uzroka. Naravno postoje i druge podjele, posebno u kategoriji prekomjernog plača bez poznatog uzroka.

U razlikovanju tzv. normalnog plača od prekomjernog prihvaćeni su opći kriteriji poznati pod nazivom "pravilo tri", po kojem prekomjerni plač traje više od 3 sata dnevno, 3 dana u tjednu i najmanje 3 tjedna u mjesecu. Takav prekomjerni plač se naziva često i "plač prva 3 mjeseca" (eng. "three months colic"). Točnije, prema opće prihvaćenoj Brazeltonovoj studiji smatra se još prihvatljivim da dijete s 15 dana plače do 2 sata dnevno, sa 6 tjedana 3 sata, nakon čega se plač u dobi djeteta od 12 tjedana smanjuje na 1 sat dnevno. Kulturološki faktori utječu na pojavu prekomjernog plača dojenčeta, jer je opažen porast prekomjernog plača dojenčadi u zemljama Zapada, a manje je među crnačkom djecom, što se povezuje sa stilovima života i tehnikama njege djece. Prekomjerni plač je rjeđi među ženskom djecom, drugom i kasnije po redoslijedu poroda rođenom djecom te kod djece na prsima. Činjenica da dojena djeca manje plaču ne povezuje se s kvalitetom mlijeka, već s načinom dojenja, posebno ako se djeca doje prema vlastitom traženju, što povećava i učestalost podoja i kontakata majka-dijete.
Plač se mijenja tijekom razvoja djeteta, a posebno u prvoj godini života. Prvih tjedana plač je signal iskustva djeteta zbog promijenjene homeostaze, kao što je na primjer neugodnost ili glad. Dijete tijekom rasta počinje diferencirati vanjske i unutarnje stimulanse. Tijekom druge polovice prve godine života, sve je intenzivniji proces neurološke maturacije pa sve više plač postaje odraz frustracije i straha. Plač u suštini ima povoljnu i nepovoljnu stranu. Loše strane plača su: gubitak energije kod djeteta, iritiranost roditelja i njegove okoline, a u određenim uvjetima može izazvati i oštećenje mozga jer smanjenjem oksigenacije mozga dolazi do vazodilatacije i porasta cerebralnog krvnog volumena, što povisuje krvni tlak i povećava mogućnost intrakranijskog krvarenja.
• Fiziološki plač podrazumijeva javljanje djeteta na neugodne podražaje kojima je cilj zadovoljenje fizioloških potreba (glad, žeđ) i osiguravanje zaštite (neugoda zbog mokrih ili onečišćenih pelena i slično).
• Plač djeteta zbog poznatih uzroka, prvenstveno organskih. U obzir dolaze razne upale (npr. otitis), anomalije, ukliještene hernije, intestinalne opstrukcije ili intususcepcije. Ostali organski  razlozi plača poznate etiologije su alergija na proteine kravljeg mlijeka i intolerancija na laktozu.
• Kolike prva tri mjeseca života. Sinonimi za ovakav plač su ekscesivni i perzistentni plač, a u domaćoj literaturi pupčane kolike ili abdominalne kolike. Riječ colic potječe od grčke riječi za crijeva. Prema literaturi, od 10-25% dojenčadi do trećeg mjeseca života ima kolike, ovisno o kriterijima za dijagnostiku. U kliničkoj slici dominiraju grčevi u kojima dijete plače grčevito, privlači noge uz trbuh, s crvenilom lica. Napadaji plača se javljaju obično poslijepodne ili navečer u trajanju po nekoliko sati. Etiologija nije sasvim razjašnjena. Obično nisu organske etiologije, iako ih uvijek treba isključiti. Kolike obično počinju dva tjedna nakon poroda i većinom se smiruju do četvrtog mjeseca života. U kliničkoj slici dominiraju paroksizmalni grčevi koji nemaju jasno vidljivog uzroka:
- perzistentni majka - dijete distres sindrom - u anamnezi dominiraju rizični faktori sa strane djeteta, ali i sa strane majke. Roditelji imaju psihosocijalne rizične faktore, mentalnu psihopatologiju te postnatalne roditeljske konflikte.
Dijete ima također niz neurorizičnih faktora;
- temperamentno "teško" dijete - predstavlja svojevrsnu varijantu normalnog razvoja. Kod takvog djeteta se primjećuje loša adaptacija te iznenadne i jake reakcije na sasvim običan stimulans. Plač je u takvim slučajevima povezan s biološkim i konstitucionalnim uzrokom;
- disregulirano dijete - takvo dijete ima poremećaj u mnogim bihevioralnim područjima života (hranjenju, motornoj aktivnosti, iritabilnost) nastao kao posljedica centralne regulatorne disfunkcije. I pored prividno jasnih prije opisanih kliničkih slika, činjenica je da je kod prekomjernog plača dojenčeta katkad teško uvrstiti plač u tipičnu kliničku sliku, provesti dijagnostiku i specifičnu terapiju. Općenito uzevši, postoji više mogućih objašnjenja za nastanak trimenonskih kolika, što  pomaže u terapijskom pristupu.
Dio kolika može se povezati s alergijom na proteine kravljeg mlijeka;
- vrlo rašireno je uvjerenje da je uzrok kolika posljedica povećanja plinova u crijevu, ali i povećanja intestinalne peristaltike. Povećana količina plinova u crijevima više se smatra rezultatom kolika nego uzrokom.
Najveći dio kolika može se ipak pripisati poremećaju odnosa djeteta i okoline, gdje se dominantno mjesto pridaje anksioznim roditeljima. Djeca s kolikama imaju manje uspješnu interakciju s roditeljima nego djeca u kontrolnoj skupini. Isto tako i interakcija između roditelja je češće disfunkcionalna u grupi djece s teškim oblikom kolika.

KARAKTERISTIKE DJEČJEG PLAČA
PUTOKAZ ZA DIJAGNOZU
Pored toga što u praksi postoje karakteristične kategorije plača djeteta koje je moguće generalizirati, kao što je na primjer plač gladi, plač boli... plač djeteta prije svega izražava individualnost djeteta u smislu njegove komunikacije s roditeljima. Osim individualnih osobina plača svakog djeteta, postoje i karakteristični oblici plača vezani uz pojedinu bolest ili stanje djeteta. Slušajući dječji plač dobivaju se korisne poruke za postavljanje dijagnoze, ali su i odraz patnje djeteta.

POSTUPCI PREMA DJETETU S PREKOMJERNIM PLAČEM
Svaka majka reagira na dječji plač i pokušava naći poruku djeteta, a tako isto i zdravstveni djelatnik u kontaktu s djetetom koje plače pokušava otkriti uzrok. U našoj metodologiji dijagnosticiranja, odnosno uobičajenim algoritmima nastoji se prije svega isključiti organski uzrok kolika. Ipak valja imati na umu da su vrlo česti uzroci dojenačkog plača povezani s načinom hranjenja. Prekomjerni plač djeteta na prsima vrlo se često poklapa i s promjenama u izgledu i sastavu majčinog mlijeka. Majčino mlijeko prvog tjedna je kolostralno, a zatim dobiva naziv prijelaznog mlijeka, da bi nakon 3 do 4 tjedna postalo zrelo mlijeko. To mlijeko, pogotovo u početku podoja je plavičastobijele boje i manje gustoće, što mnoge žene nazivaju "prevodenim" ili "preslabim" mlijekom. Kako je to vrijeme i kad se pojavljuju kolike posljedica je da se za njih s nepravom okrivljuje takvo "slabo" mlijeko, a u konačnici dolazi do nepotrebnog uvođenja umjetne prehrane. Promjena mliječne prehrane obično ne dovodi do poboljšanja, nego čak i do pogoršanja radi moguće intolerancije proteina. U slučaju kolika kod djeteta na prsima potrebno je obratiti pažnju na slijedeće:
• provjeriti tehnike hranjenja, posebno prvih dana života djeteta
• nedovoljno ili preobilno naviranje mlijeka. Dok se nedovoljna produkcija mlijeka najčešće optužuje za plač djeteta, isto tako kad se dijete stavlja prebrzo s jedne dojke na drugu, tada posiše i s jedne i druge dojke samo prvo mlijeko bogato laktozom, koja ubrzava peristaltiku, a masti na kraju podoja je smiruju. Valja reći da i kod majki koje produciraju puno mlijeka dijete također popije samo prvo mlijeko, koje nema dovoljno masti. Kao i kod umjetne prehrane uzrok kolika može biti zbog alergije na proteine kravljeg mlijeka. Na to će posebno uputiti podatak o atopiji u obiteljskoj anamnezi ili drugi znakovi alergije u djeteta, kao što su na primjer kožne promjene. Kako alergije na proteine kravljeg mlijeka ima 1 do 3% u populaciji djece, time se može objasniti samo dio kolika. Prehrana i način života majke, također djeluju na dijete, jer dijete putem majčinog mlijeka dobiva ekscitirajuće supstance kao što je kofein preko kave ili cola napitaka, čajevi s većim sadržajem teina, pušenje. U praksi se često zamjećuje da i neka hrana koju majka uzima za vrijeme dojenje utječe na raspoloženje djeteta. Neka djeca imaju povećanu potrebu da ih se drži i njeguje. Suvremene preporuke o dojenju preporučuju da se dijete stavlja na prsa na traženje čime se ispunjava prehrambeni, ali i emocionalni zahtjev djeteta.
POSTUPCI S DJETETOM KOJE PREKOMJERNO PLAČE
Iako u literaturi postoje kontraverzna mišljenja u vezi uspješnosti neposrednih postupaka s djetetom koje plače, većina predlaže uzimanje djeteta u naručje već na početku plača (unutar 1,5 minute). Eliminacija proteina kravljeg mlijeka s hipoalergenom formulom je efikasna u reduciranju dojenačkih kolika, dok se formule niskom koncentracijom laktoze nisu pokazale učinkovitima. Majčino mlijeko također sadržava ingestirane proteine iz kravljeg mlijeka ukoliko se majka hrani proizvodima kravljeg mlijeka. Zbog toga se preporučuje ženi koja doji dijete s kolikama, da umjesto kravljeg mlijeka konzumira sojino mlijeko ili hipoalergenu formulu. Preporučuje se primijeniti tu eliminaciju mlijeka kroz tjedan dana, a ukoliko se stanje s kolikama popravi tada treba nastaviti s takvom prehranom kroz cijeli rizični period za nastanak kolika. Medikamentozna terapija kolika: sredstva koja se primjenjuju kod dojenačkih kolika su prije svega narodni lijekovi kao što su različiti čajevi posebno od kamilice i komorača. Od lijekova se primjenjuju: antikolinergici, barbiturati, laksativi i antiflatulencije.
Zaključno možemo reći da dijete plačem verbalizira svoju bol te je na nama da je prepoznamo. Međutim, nedostatak plača ne znači i nedostatak boli kod djeteta.

dr.spec.ped. Dubravka Brekalo - Tomić

 
***************************************************************************************
povezane vesti:

Zašto beba plače?

Plač je način na koji nas beba zove, govori nam da nešto treba, nešto joj smeta, nešto želi ili je nešto boli.

Zašto beba plače?
Na bebin plač roditelj reagira zabrinuto, uplašeno i sa strahom da se nešto „strašno“ događa.
Najčešći uzroci plača su bezazleni. To je plač koji se javlja kod većine beba i to zbog:
- gladi
- umora
- pune i mokre pelene
- samoće
- hladnoće
- ili prevelike utopljenosti.

Što nam je činiti?
Postoje tzv. provjerene tehnike umirivanja pa ćemo ih isprobati i smiriti bebu. Nježnim glasom se obraćamo bebi i nježno skidamo odjeće da provjerimo:
- žulja li je koji dio odjeće (čarapice, pelene, bodi)
- je li pelena puna i kakva je bebina guza i spolovilo (crvenilo i iritacija).

Dijete ponovno odjenemo pa ako i dalje plače umotamo ga u meku dekicu, prislonimo ga k sebi i u laganoj kosini ponudimo dojku (glava u povišenom položaju u odnosu na bebino tijelo).
Dijete treba hraniti polagano i povremeno zastati da podrigne.
Plač pri hranjenju može biti zbog jakog mlaza mlijeka koji udara u bebino nepce ili zbog prazne dojke – dijete vuče, a nema hrane te je plač znak ljutnje i gladi.
Ako dijete i dalje plače, a nije gladno i nije mokro, tada je poželjno bebi pjevati ili pustiti laganu glazbu koja zna umiriti bebu.
Ukoliko periodi plača postanu češći nakon trećeg tjedna starosti, traju jedan do dva sata i to u poslijepodnevnim satima ili uvečer, a beba se u plaču izvija, ima izbočen tvrd i napet trbuh te privlači koljena trbuhu – beba ima kolike.

Pomoć:
- masiranje trbuščića
- stavljanje bebe na bok
- stavljanje bebe preko svoje podlaktice s trbuščićem na podlaktici, a glavom prema našem laktu
- ponuditi bebi čaj s komoračem
- ili nabaviti kapi za resorpciju viška zraka.

Bebin plač može biti i znak boli.
Nagli trzaji ručicama prema glavi u snu i pojava plača najčešće je znak upale uha. Pun nos – nemogućnost disanja, kao i nemogućnost istovremenog disanja i gutanja izaziva kod beba plač.

Kada potražiti pomoć?
1. Ako plač traje tri i više sati.
2 .Napadaji plača se javljaju tri i više puta dnevno.
3. Plač se pojačava, a u plaču se dijete znoji ili plavi.
4. Ako uz plač beba izgleda bolesno.
5. Ako beba slabije jede, ima zelenkaste stolice ili nema stolice.
6. Ako je plač tih i iscrpljujući.
7. Ako uz plač postoje i drugi simptomi (temperatura, kašalj, gubitak apetita, suha pelena...).
8. AKO STE ZABRINUTI, SVAKAKO ZATRAŽITE SAVJET I PREGLED.

PED. ORD. VESNA PERIĆ MATOŠEVIĆ
maminosunce.hr


***************************************************************************************
Normalno je…

NORMALNO je DA SE OSJEĆATE UPLAŠENO, IZGUBLJENO I ZBUNJENO u početku.
Dojenje je “umjetnost” koju treba naučiti i zato imajte strpljenja i ustrajnosti. Postavite si cilj od recimo 6 tjedana i onda vidite kako vam ide. Teško je kada (ako) u početku imate problema da vidite sebe u budućnosti kako dojite 1-godišnjaka. Čestitajte si na malom uspjehu svaki dan, a kada dostignete svoj prvobitni cilj možete se deset puta potapšati po ramenu.
Vaš život će se vratiti NORMALI prije ili kasnije.

NORMALNO je da ODMAH ne osjetite ludu zaljubljenost u svoju novu bebu i majčinstvo. Za neke majke potrebno je nekoliko dana da se “spoje” s bebom. Ali NIJE NORMALNO AKO se osjećate bez ikakvog razloga očajni, strahovito tužni, ljuti, stalno pospani i razdražljivi tjednima poslije rođenja djeteta. Ovo su znaci post-porođajne depresije i trebate potražiti stručnu pomoć. Postoje lijekovi koji su kompatibilni s dojenjem.

NORMALNO je da dijete želi dojiti često, čak svakih 40-ak minuta, pogotovo prvih tjedana. To je jedan od načina kojima beba govori vašem tijelu da treba povećati proizvodnju mlijeka. Osim toga male bebe imaju veliku potrebu za sisanjem jer im donosi ugodu. Želučić bebe nije veći od oraha i ne može držati puno tekućine, stoga su česti podoji. Majčino mlijeko se probavi za otprilike sat i pol i NORMALNO je da je dijete onda gladno.

NORMALNO je ako dijete doji svakih 2-3 sata. Čekati dulje od 3 sata između podoja nije preporučljivo kod novorođenih beba. Dokle god se ne počne s dohranom dijete bi trebalo imati 8-12 obroka majčinog mlijeka dnevno ali je potpuno NORMALNO da dijete jede VIŠE od toga.

Novorođena djeca samo spavaju, jedu i kakaju. Potpuno NORMALNO. (Veselite se u tim danima jer ćete nakon prva dva mjeseca uzaludno smišljati načine kako biste natjerali bebača da spava više.) Novorođenčad spava negdje izmedju 12 i 20 sati dnevno. Isto tako je NORMALNO da beba spava i malo. To nije znak da su gladni, ako su zadovoljni i ne plaču i zadovoljavaju ostale znakove da jedu dovoljno.

NORMALNO je ako novorođenčad ne spava između 12-20 sati dnevno. Vjerujte mi da je tako. NORMALNO je i da ako ne spavaju a nisu gladni, plaču. NORMALNO je da ih tada majka mazi i nosi. Nema nikakvog dokaza da će se dijete koje je puno na rukama razmaziti, ma što to moglo značiti.

Iz dojka vam curi mnogo mlijeka. Isto tako – potpuno NORMALNO. Vaše tijelo će se postepeno naučiti bebinim potrebama i s vremenom će curiti sve manje.
Isto tako je NORMALNO da ne curi. Sve zavisi od žene do žene.

Beba se budi cijelu noć. To je potpuno NORMALNO i ne mora značiti da ne proizvodite dovoljno mlijeka pa se nemojte brinuti. Kao što se već spomenulo djetetov želudac je malen a mlijeko se probavi vrlo brzo. (Ukoliko se ipak brinete dobar pokazatelj da dijete dobiva dovoljno za jesti je 6-8 mokrih pelena i 2-5 stolica dnevno. Ponekad broj stolica varira zavisno o starosti dijeteta i probavnom sistemu ali dijete bi uvijek moralo imati oko 6-8 mokrih pelena u 24 sata – nakon 3-5 dana starosti.)

Beba ima stolicu SVAKI put nakon ili za vrijeme podoja. NORMALNO! Dojenje može stimulirati probavu prvih nekoliko tjedana ili čak mjeseci. Postepeno beba će prestati kakati tako često a može se dogoditi i do 10 dana bez stolice! I to je NORMALNO.

Potpuno je NORMALNO da su i mama i beba pospani nakon podoja. Iscrpljenost na stranu, to je divan način prirode da osigura da se mama malo odmori. Za vrijeme podoja određena supstanca prisutna u majčinom tijelu.

Izvor: www.mameibebe.net


Za poplasene, za one koje jos nisu zaboravile, za one koje treba da se podsete, za neustrasive ....za majke  Smile Smile
IP sačuvana
social share



Wake Up - 2012 - The Revolution Has Begun
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Prijatelj foruma
Superstar foruma


Why do me ?

Zodijak Cancer
Pol Žena
Poruke 55904
Zastava novi sad
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.14
mob
Nokia 
MALI TRIKOVI koje svaki roditelj treba da zna




Ubod pčele, zapušen nosić, bol usled rasta zubića – dečje tegobe zaista mogu da pokvare užitak u odmoru, poseti prijateljima, igri… Da do toga ne bi došlo, pročitajte naše savete za najefikasnije pružanje prve pomoći.
DAVANJE LEKA
Kako to da uradite?
Stavite bebu u nosiljku ili kolica ili pak zamolite nekoga da je pridrži. Potom joj dajte da nekoliko puta lizne sladoled na štapiću ili kocku leda, a zatim lek pipetom ušpricajte između desni i obraza.
Kako deluje?
Sladoled (ili kocke leda) učiniće da jezik utrne, a delovaće i na sluzokožu obraza vašeg deteta zbog čega će oni postati manje osetljivi na ukus. To će sprečiti vašu bebu da ispljune lek. Davanje ohlađenog leka (iz frižidera), naravno, uz prethodno odobrenje lekara, takođe može da ublaži njegov, često neprijatan, ukus.
Kada treba pozvati lekara?
Ukoliko je vaše dete toliko bolesno da ne može da proguta lek (zbog povraćanja).
ČIŠĆENJE ZAPUŠENOG NOSIĆA
Kako to da uradite?
Četvrtinu kašičice soli rastvorite u pola čaše tople vode, pa ovaj rastvor uspite u pumpicu za čišćenje nosa. Špricnite dva puta u svaku nozdrvu, a potom pomoću papirne maramice izduvajte nosić svom mališanu. Ukoliko je dete isuviše malo da bi moglo samo da izduva nosić, upotrebite pumpicu da biste lakše izvukli sadržaj iz nosića.
Kako deluje?
Slani rastvor razmekšava sluz, olakšava čišćenje nosa i obnavlja prirodnu vlažnost sluznica.
Kada treba pozvati lekara?
Ukoliko posumnjate da vaše dete ima zapaljenje uha ili sinusa. Lekaru se obratite ako uočite sledeće simptome: visoka telesna temperatura, neprestan kašalj, bol uha i žućkasta (ili zelenkasta) sluz iz nosa.
UBLAŽAVANJE BOLA U DESNIMA
Kako to da uradite?
Savijte pamučnu kuhinjsku krpu (ili peškirić) u oblik trougla i jedan njen kraj umočite u vodu. Potom krpu stavite u zamrzivač na nekoliko sati. Kada se zaledi, suvi kraj krpe stavite u bebinu ručicu, ili ga vi pridržavajte, i dajte joj da žvaće zamrznuti kraj krpe.
Kako deluje?
Gruba tekstura krpe smanjiće iritaciju desni, a hladnoća će ublažiti crvenilo i otoke.
Kada treba pozvati lekara?
Ukoliko primetite da vaša beba oseća neizdržljiv bol ili ukoliko joj zamrznuta krpa ne donese nikakvo olakšanje.
ČIŠĆENJE RANE
Kako to da uradite?
Najpre ranu operite čistom vodom tako što ćete gumenom igračkom ili vodenim pištoljem usmeriti mlaz čiste mlake vode direktno na ranu. Nakon toga, tapkanjem pamučnom krpom osušite ranu, nanesite antibiotsku mast i uvijte je zavojem (ali ne stežite previše).
Kako deluje?
Čišćenjem rane i okolne oblasti, uklonićete svu nečistoću sa nje, što će ubrzati proces zarastanja i sprečiti pojavu infekcije.
Kada treba pozvati lekara?
Ako niste sigurni da li ste potpuno očistili ranu, ako krvarenje ne prestaje, ako je rana veoma duboka ili primetite znake infekcije (crvenilo i gnoj).
OTKLANJANJE CRVENILA NA GUZI
Kako to da uradite?
Postavite bebu iznad lavaboa i dopustite da mlaz tople vode teče preko njene upaljene kože. Potom je osušite fenom za kosu na najslabijoj temperaturi.
Kako deluje?
Pranje običnom vodom i sušenje toplim vazduhom smiruje upalu. Osim toga, ovaj postupak ubrzava proces zarastanja jer smanjuje iritaciju ove oblasti od pelena.
Kada treba pozvati lekara?
Ako se osip ne povuče nakon dva-tri dana ili poprimi tamnocrvenuboju.
SANIRANJE OPEKOTINA OD SUNCA
Kako to da uradite?
Dete postavite u kadu napunjenu hladnom vodom ili ga jednostavno tuširajte hladnom vodom, od 10 do 15 minuta. Osušite kožu nežno tapkajući peškirom, a potom premažite opekotine hidratantnom kremom (ili mlekom) bez mirisa.
Kako deluje?
Hlađenje kože sprečiće pojavu plikova i umanjiti bol, dok hidratantna krema sprečava dehidrataciju kože. Takođe, dajte detetu brufen ili paracetamol ukoliko primetite da je uznemireno ili oseća bol.
Kada treba pozvati lekara?
Ako dete ima visoku temperaturu ili oseća jezu, ako se pojave plikovi na koži ili su opekotine zahvatile veliki deo tela.


ČISTOĆA i bez kupanja



Bebu stariju od tri meseca nije potrebno svakodnevno kupati, ali je, ipak, neophodno temeljno održavati njenu higijenu, i to od glave do pete

Čistoća u pet koraka
1. U zagrejanoj sobi, postavite peškir na prostirku za prepovijanje, položite bebu na nju i skinite joj odeću. Umočite komadić čiste vate u toplu vodu i njime očistite bebine oči, nežno povlačeći poteze od unutrašnjeg prema spoljašnjem uglu oka. Kada očistite jedno oko, uzmite čist komadić vate, pa tek onda počnite sa čišćenjem drugog.

2. Uzmite nov komad vate i očistite bebino lice i vrat, naročito vodeći računa o temeljnom brisanju nabora kože. Potom, čistim komadom vate prebrišite deo iza ušiju, pazeći da ne dirate unutrašnjost uha.

3. Sada očistite kožu ispod pazuha, šake i stopala, a naročito između prstića. Naravno, za svaki od navedenih delova tela treba da uzmete nov komad vate.

4. Skinite bebi pelenu i izbrišite joj guzu, takođe čistim komadom vate umočenim u toplu vodu. Ako se radi o devojčici, brišite joj guzu od napred prema nazad, da biste izbegli prenošenje bakterija iz guze u vaginu. Promenite vatu, pa njome očistite nabore kože na butinama.

5. Na kraju, osušite bebinu kožu nežnim tapkanjem peškirom. Namažite joj guzu, pišu, predeo ispod pazuha i brade zaštitnom kremom da ne bi došlo do pojave ojeda. Nakon toga joj promenite pelenu i obucite je u čistu odeću.

Lista potrebnih stvari

Primenjujući ovaj način čišćenja, lična higijena vaše bebe između dva kupanja biće besprekorna. Za ovaj posao biće vam potrebno sledeće:

* Prostirka za prepovijanje
* Ugrejani peškir, koji ćete postaviti na prostirku
* Pamučna vata (najbolje ceo paket)
* Ohlađena, prokuvana voda za brisanje očiju. Važno je da prvo očistite bebine okice i lice, a guzu na kraju postupka (zbog sprečavanja širenja bakterija)
* Meki peškir, u koji ćete uviti i osušiti bebu nakon brisanja
* Čista pelena
* Čista odeća
* Mnogo poljubaca i nežnih dodira (Eh, kao da to i sami ne znate?!)


ISKUSTVA MAJKI

“Pre nego što počnete da brišete bebu, postarajte se da vam bude pri ruci sve što vam je potrebno. Sigurna sam da ne želite da ostavite bebu da leži na prostirci dok vi ne otrčite po peškir!”
Ana Bekić (31), mama tromesečnog Aleksandra

“Pupčani patrljak treba da otpadne oko desetog dana života. Dok se to ne desi, morate vrlo pažljivo da kupate i brišete bebu. Svakodnevno brišite pupak komadićem vate, umočenim u toplu vodu. Ukoliko je patrljak crven, flisuje ili osetite neugodan miris, obratite se patronažnoj sestri ili lekaru.”
Katarina Nađ (29), mama petomesečne Klare

“Možda ćete odlučiti da koristite meki, flanelski ubrus ili sunđerčić za brisanje bebe. U tom slučaju, ubrus ili sunđer, moraju da budu uvek čisti pre korišćenja i namenjeni isključivo održavanju bebine lične higijene.”
Lidija Panić (24), mama šestomesečne Maše

“Ako vam je kupatilo malo, pa vam je nezgodno da u njega ubacujete kadicu i sve ostalo što vam je potrebno za kupanje bebe, dovoljno je da to činite dva puta nedeljno. Ostalim danima obavite kompletno pranje i brisanje vaticom i toplom vodom, a to možete činiti u bilo kojoj prostoriji”.
Olja Tasić (28), mama tromesečnog Bojana.




Zašto beba bljucka & štuca?



Bljuckanje je posledica nezrelosti bebinih organa za varenje. Naime, želudac na svom vrhu ima poklopac koji kod beba još ne “dihtuje” kako bi trebalo, pa će se problemčići javljati dok se ovaj proces ne završi. Mali alavko: U tom periodu razvoja, mališani nekontrolisano gutaju vazduh bez obzira na to koliku količinu mleka posisaju. Tako se dešava da beba koja je manje pojela, više bljucka od one koja je pojela više. Vaš mali alavko ne prestaje da sisa ni onda kada je sit, jer je njegov želudac nedovoljno “uigran” i nije u mogućnosti da pošalje signal koji znači “dosta, sit sam”.

Prirodni proces

Nezreli organizam će se protiv tog viška izboriti na jednostavan način – izbaciće ga! E sad, da li će ga izbaciti na blaži način, bljuckanjem, ili “radikalniji”, povraćanjem, zavisi od količine viška. Štucanje je, takođe, problem probavnog sistema i ono se javlja kao posledica nagomilanog vazduha u želucu kojeg bebin organizam pokušava da se oslobodi.

Nema mesta za brigu

Za odrasle osobe, štucanje je prava napast, dok bebama uopšte ne smeta. Jedna mama je imala utisak da njena beba veoma pati zbog štucanja koje je trajalo i po pola sata, a kada se zbog toga požalila iskusnom pedijatru on ju je smirio rekavši:”Ne brinite, njima to nije tako strašno kao nama. Nas stomak može da zaboli od predugog štucanja, a njih – gotovo nikada!”

Odgovaramo na vaša pitanja

P: Nedavno nas je jedna novopečena mama pitala zašto joj je pedijatar u savetovalištu rekao da bebu masira po stomačiću u smeru kazaljke na satu, a kada je masira po leđima, da to radi u obrnutom smeru obrnutom kretanja kazaljke na satu.

O: Bebin sistem za varenje je tako “podešen” da mu masiranje na ovaj način prija, jer se tako pospešuje varenje.

P: Ista mama nas je pitala kako da zna da li njena beba preterano bljucka i povraća, odnosno, kada je potrebno da potraži savet pedijatra, jer se njoj učinilo da njen mali gurman više hrane izbaci, nego što ostane u njegovom želucu.

O: Svaka beba je priča za sebe. Neke će bebe izbaciti 5 ml mleka posle jednog obroka, a već sledećeg izbaciće i do 30 ml. Od pedijatra ćete saznati koja je gornja granica u količini izbačene hrane i kada da se obratite lekaru. To se uglavnom odnosi na slučajeve kada beba povraća u mlazu i kada izbaci više od 40 ml mleka.

Kako znati koju količinu mleka je beba izbacila?

Možda će vam predstavljati problem da procenite koliko mleka je beba izbacila. Evo kako da to rešite: uzmite kašičicu vode, pa je prospite po peleni. Ako je na njoj ostao vodeni krug približno jednake veličine kao što je onaj koji nastaje nakon što beba bljucne, budite sigurni da je vaša izbacila samo 5 ml (toliko tečnosti staje u kašičicu). Isto učiniite i sa sedam kašičica tečnosti, pa ćete videti koliku fleku ostavlja ta količina izbačenog mleka.




Koja je VODA najbolja za bebu?




Bebe se tokom perioda grejanja, kao i tokom toplijeg perioda godine znoje više od odraslih, pa ih je potrebno često pojiti vodom. Evo šta sve treba da znate o tome…
Od ukupne težine novorođenčeta 80% predstavlja voda. Stoga je neophodno osigurati detetu unos potrebne količine vode. I ne samo to, voda je nezamenljiva za pravilno funkcionisanje celog organizma jer:
* u unutrašnjosti svake ćelije u kojoj se odvijaju hemijske reakcije kao osnova svih vitalnih procesa ima vode.
* u prostoru između ćelija, voda omogućuje transport hranljivih materija.
* voda je tečni deo krvi, pljuvačke, znoja, želudačnih i crevnih sokova, mokraće i limfe.
Mokraćom, stolicom, znojenjem i disanjem ljudski organizam gubi veliku količinu vode. Za bebu je gubitak još veći jer učestalo mokri i kaki. Treba dodati i to da je bebin sistem za termoregulaciju još uvek nezreo, pa postoji rizik od dehidracije u slučaju da dobija manje vode nego što je gubi. Primera radi, leti se beba jako znoji, pa je opasnost od dehidracije znatno veća.

Kada početi sa davanjem vode?

Ako je beba isključivo na prirodnoj ishrani, majčino mleko joj osigurava dovoljnu količinu tečnosti, pa dodavanje vode nije potrebno. Međutim, postoje situacije kada detetu treba dati dodatnu količinu vode:
* Tokom leta kada znojenjem gubi veću količinu tečnosti
* Ako ima povišenu temperaturu
* Ako ima proliv ili povraća
Ako se beba hrani adaptiranom mlečnom formulom, izbor vode za pripremu veštačkog mleka je veoma važan. Kada se počinje s uvođenjem polučvrste i čvrste hrane, voda postaje nezaobilazan deo dečije ishrane.

Flaširana ili “česmuša”?
Na tržištu postoji mnogo različitih vrsta vode, ali nisu sve pogodne za bebu. U izboru vode za bepca, važno je voditi računa o tome da ona ne sadrži mnogo minerala. Naime, bubrezi novorođenčeta i bebe mlađe od osam meseci nisu dovoljno zreli i ne smeju da se opterete većom količinom minerala. Ukratko, voda za bebu sme da sadrži najviše 100 mg minerala na litar, odnosno mora biti oligomineralna.
Velike kompanije koje proizvode dečju hranu imaju u ponudi oligomineralnu vodu namenjenu bebama (primera radi, “Humana” voda za bebe).
Voda iz slavine ne preporučuje se za pripremu mlečnog obroka jer sadrži hlor i druge materije za pročišćavanje koje menjaju ukus mlečne formule. Osim toga, u njoj ima i kamenca, što nepovoljno deluje na bebin nežni organizam.


Priprema obroka
Za pripremu prvih kašica uvek treba koristiti oligomineralnu vodu. Kada beba malo poraste i bubrezi počnu bolje da joj rade, možete joj dati vodu koja sadrži srednju količinu minerala. Ako se koristi voda iz slavine, treba je prethodno prokuvati da bi se višak minerala slegao na dno.


Lečenje zatvora

Ako vaša beba pati od opstipacije, dajte joj da pije oligomineralnu vodu jer ona omekšava tvrdu stolicu (feces) i potpomaže pražnjenju creva. Ova pojava česta je kod beba koja se hrane veštačkim mlekom.

Šta učiniti ako beba dehidrira?

Ako se beba ne budi sama, a slabo mokri, treba je buditi i pojiti kašičicom. U početku se može davati prokuvana i nezaslađena voda – svakih pet minuta po nekoliko kašičica. Kada se postigne zadovoljavajuća hidratacija, dete će “živnuti” i početi da mokri. Dalji unos tečnosti treba nastaviti mlekom. Kod svakog slučaja dehidracije odojčeta, treba utvrditi zašto je do nje došlo. Najčešće je u pitanju nedovoljan unos mleka. Razlog može da bude nedovoljna količina majčinog mleka, ali je češće u pitanju problem u tehnici dojenja. Tada beba nije u mogućnosti da izvuče iz dojke mleko kojeg, inače, ima dovoljno. U tom slučaju, popravite tehniku dojenja ili izmlazajte mleko pomoću pumpice, pa dohranite bebu na flašicu.




casopis: moja beba
« Poslednja izmena: 04. Mar 2011, 08:16:20 od sandra80 »
IP sačuvana
social share



Wake Up - 2012 - The Revolution Has Begun
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
1 ... 4 5 7 8 ... 54
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.155 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.