Imao sam 16 god. a tip 27. U sred elitnog caffe (pred djevojkom) iz cista mira debil pridje i opali dva samara. Zelio sam u zemlju propasti od stida,ali pored njega jos dvojica njegovih za sankom,da ne spominjem i njega mogao me u zubima nositi. Ostao sam miran,postidjen,porazen. Bilo je tu dvije stvari, prva strah, dok druga bi razum. Pokunjene glave otpratio djevojku,leden poljubac i oborene glave kuci dosao. Bez sna do jutra razmisljao o osveti.
Elem nakon 10 dana,tamo gdje bandere su uvijek razbijene,tamo gdje postoji mjesto koje vodi do njegove kuce a zove se "sacekusa",tamo na stepenicama na kojim su Bjelave...tamo sam cekao sa palicom. Dok sam cekao u mraku razmisljah o strahu,sta ako me premlati,sta ako djevojku mi premlati itd. Ali ako je danas opalio mi dva samara sutra ce 4 i tako u nedogled...osveta za svaki samar duplo, to bi zakljucak.Devet dana sam cekao uzalud,Ivo je bio sa nekim ili nisam mogao docekati. Nakon desetog dana, Ivo je zavrsio u bolnici na sedam dana...unakazen. Kao hinja napao sam sa ledja (nisam bio jaci od njega i svjestan bio toga),mlatio palicom dok tijelo nije vise reagovalo na udarce. Tada jeza kroz tijelo prodje pomislih debil ne reaguje "ubio sam debila". Podigoh mu glavu a on tek malo otvori oci,osjetih olaksanje ali i strah "vidio me".U trenu rekoh "evo Ivo to sam ja,ovo bi zbog dva samara".
Na kraju Ivo izasao iz bolnice i pravo u caffe sa istom dvojicom.Sjedio sam sa djevojkom i zaledio se kada ga opazih.Ruka u gipsu,kao siptar ima onu kapicu na glavi itd. Stao je za sank,popio svoj vlahov,okrenuo se i prisao za moj stol.Osjecao sam strah do neba,i gle cuda Ivo rece pruzajuci ruku "mali jesmo sada jedan jedan,izjednaceno" rekoh "jesmo Ivo"...