Nedostaješ mi,
samo osmeh tvoj da vidim
blesavo da se smeškam
nevino da se stidim
kada pravo u oči me pogledaš.
Nedostaje mi,
onaj sjaj u tvojim očima
što zadivljeno me prati noćima
i zna koliko sam krhka
pa krene ka meni tvoja ruka...i zastane,
a baš to mi i treba
tvoj srastan pogled da me vreba
a želje tek da se naslućuju.
Nedostaje mi,
blizina tvoja
da u prolazu samo tvoj pogled uhvatim
i poželim ruke na ramena da ti spustim,
ovako naslućujem samo kakva ti je koža
kako miriše, koliko je meka,
ja žena sam koja voli da čeka
čija mašta najlepše bajke piše.
Nedostaješ mi,
da gledamo se samo - ništa više
da oči tvoje kažu sve što ti ne umeš
da misli moje čuješ kada te u prolazu
slučajno dotaknem,
dok pogled tvoj telo mi miluje
strasti mi budi, misli mi smiruje
znam da tvoja biću.
Volim što ova igra traje,
molim te, igraj je i dalje
znam, osećaš šta mi treba
pogled moj čežnje pun sve ti je rekao
da baš je jednog takvog čekao
ljubav da vodimo željama nežnim
kao da stakleni zid nas razdvaja
ruke pružamo a ne želimo se taći
tela nam se u jedno stapaju
a ne želimo se pomaći,
stakleni se zid zamaglio
dok po njemu nagim telima čudne plesove izvodimo
svako na strani svojoj,
udovolji želji mojoj,
podigni me do neba,
ostani na strani svojoj jer to meni treba,
lomi me, muči me - oseti moju glad
znam, ima vremena za nas
kako je dobro tek naslućivati
tvoju strast...
ljubim te milo moje...
hvala duso moja...