Potraži me, tamo gde me niko, tražio nije, gde me niko našao nije, Samo ti znaš gde... Potraži me... pronadji me u tišini ovoj, u svetlosti tame, negde izmedju sna i jave... Potraži me... naći ces pogled, koji je samo tebe gledao, srce koje je svu ljubav ovoga sveta čuvalo uvek, samo za tebe... Potraži me... pronađi me,i samo ćuti, zagrli me...u toj tišini, i ne reci ništa... Pronaći ćeš, nekoga ko te je uvek voleo, nekog ko te je uvek želeo, nekog ko te je uvek čekao, i na granici mašte, tebi se nadao, uvek u snovima posećivao, i tebe, samo tebe prizivao... Potraži me...........
Nismo se tražili, samo smo se našli... A sada tako nađeni kao da se opet tražimo... Možda je to smisao ljubavi, ta lepota neizvesnosti... Čekanje na nedočekano, nadati se u beznađu, grliti se bez zagrljaja, ljubiti se bez poljubaca, prožimati se u mislima... I spoznaja da smo tu negde...
Evo me. Ako ste mislili da sam pala, i slavite moj pad, grdno se varate. Evo me. Ista. Tvrdoglava. Sa magicnim zvezdama u ocima. Verom u bolje sutra. Jos me ima. Jos se ne dam. I, gle cuda, imam dusu. Iako su je kidali na milione komadica. Ostao mi je jedan delic. Bas onaj, koji sam, ljubomorno od svih, grcevito u ruci cuvala. Onaj, koji me tera napred. Umem ja da volim, cini mi se i previse, ali, umem i da precrtam, kao da pojedini nisu ni postojali.......