U moru drugih,stalno te tražim. Želim da budeš,al to nisi ti. I duša se kida, a srce se prazni. U čežnji, slomljen,smišljam tvoj lik. Fališ mi opet, a još ne znam ko si. I dalje te čekam, doći ćeš, znam. Zažmurim i pustim da me srce nosi. Uzeću tebe, sebe ću da dam. Pesmom te zovem,da li ćes čuti? Tražis li mene, kao tebe ja? Kad će se naši ukrstiti puti..? Ne mogu više da putujem sam. Prolaze dani, ali vreme stoji. Žurim i čekam taj čarobni tren. Kad duše se spoje, i opet se rodim. Tad pevaće srce, ja ostaću nem... (Mika Antić)