Ostavit će pregršt snova U kutku svojih misli Bojama života se obući I u pravcu tvom poći Čekat ćeš nju tako snenu Iz snova probuđenu Dugo uspavanu Ali za tebe ne zaboravljenu Dodir će osetiti tvoj U zagrljaj ćeš ju primiti svoj Suza će niz lice krenuti Usnama ćeš suzu pokupiti Nećete ni reč reći Pogledi će tišinom pričati Srce u jednom ritmu kucati Duša vam zajedno disati Stiskom dlanova pozdraviti Tiho će se od tebe okrenuti Svojim snovima vratiti Jer zajedno ne možete biti I opet zagrlit će snove svoje U kutku misli svojih Pamtiti uzdahe tvoje Sećati se pogleda tvojih I živet će svoj san Tako iz dana u dan Za tebe, za nju Živi život u snu...
"Čekaj me, i ja ću sigurno doći" Konstantin Simonov, Pesmu, koja je trebala da stigne Valentini nakon njegove pogibije je stavio u džep, mirno iščekujući svoj sudnji dan. Međutim, desilo se čudo - jedinica u kojoj se Simonov nalazila nekako je izbegla finalni udar neprijatelja, i pisac se, živ i zdrav vratio kući svojoj dragoj. Sa pesmom u džepu.
Venčali su se 1943, a pesma o ljubavi koja nadjačava smrt u kombinaciji sa "hepi-endom" obišla je ceo svet, i prevedena na čak 35 jezika! Simonov je napušta 1957, ona se odaje alkoholizmu i umire sama 1975. u Moskvi.
No, pesma je postala besmrtna, sinonim za ljubav koja prevazilazi sve prepreke i vreme. Mnogi umetnici širom sveta su je interpretirali kroz muziku ili recital........................................
Pojavi se na displeju tvoj broj… Umesto imena piše…’’moj neko’’ … Od tvog glasa, deli me samo jedan pritisnut taster… Ali isto tako i istina .. Koju ne mogu promeniti… Ja nisam ‘’tvoj neko’’…. Odlažem telefon … Možda neki drugi put…