Zivotom kunem se i grobom,
zemaljskom svetinjom i tobom,
kunem se tvojom suzom plahom
i casom kad ti pogled trne,
nevinih usta tvojim dahom,
talasom tvoje kose crne,
kunem se ljubavlju i strascu,
kunem se srecom i propascu...

                              Ljermontov

"I misli da svi muskarci prolaze kao on.Da sam stvorena da unesem haos u tudji zivot.On ne zna.I ne mora da zna.Svaki haos koji unesem potice iz mog zivota.Neko to i prozivi.Ja od toga umirem..."
                                     Anabela Basalo-Zena sgreskom



"Boze,podaj mi smirenosti da prihvatim stvari koje ne mogu da promenim,hrabrosti da izmenim one koje mogu,i mudrosti-da uvek umem da ih razlikujem."
                                     Mirjana Bobic Mojsilovic-Heppy end

Spram jarkoga sunca ona se bijeli,
A noću, kad jasna mjesečina grane,
Pod širokim dudom sva treptati stane...
Tu je, tu je ono što mi srce mami,
S čega noću bdijem do u osvit sami, -
Tu je ono blago, ljepota Mostara,
Kunem vam se, ljudi, svijem na svijetu,
Što je bistre rose na gorskom cvijetu,
Niko ne bi mogô naći kapcu jednu
Tako milu, sjajnu, i čistu i čednu!
Kunem vam se, otkad jarko sunce grije,
Zapamtio niko 'nake oči nije;
Lijepe i mudre, svijetle i crne,
Pune žive vatre gdje mi duša srne!
I kunem se, što je đula i behara,
Sve bi svojim licem zastidila Mara, -
Pa još kosa meka, ona kosa vrana
Bi mehlemom bila i najljućih rana!...
Od jutra do mraka s prozora je gledim,
Pa uzdišem tako, čeznem i blijedim,
A majčino blago posluje i radi,
U široku sofu žuti šeboj sadi,
Do šeboja đurđic i karanfil mio,
Uz crveni karanfil fesliđen se svio,
Pa kad vjetar duhne kroz murvine grane,
Marinim cvijećem mirišu sve strane.
Sad je vidim, eno po tananu platnu
Na đerđefu lakom veze granu zlatnu
I uz sitni vezak, na doksatu, slaže
Onu milu pjesmu što je srce kaže:
"O, sunašce jarko, svom smiraju pođi!
O moj dragi, ti mi pod pendžere dođi!"
Pa put neba često mili pogled pusti,
Ko da jedva čeka da se veče spusti...
Pa još, bolan druže, kad nedjelja svane,
Na avlijska vrata kada Mara stane,
Bih, tako mi boga, adžamija posto,
U mehani pio i bez groša osto!
Jer, da samo vidiš, u lijepe Mare,
Kakve li su, puste, dimije od hare!
Kakva li je na njoj talasija tkâna,
Što joj njedra krije sa dva đula râna!
Kakav li je onaj nad povijom vranom
Crven fesić pusti sa biserli-granom!
Pa da čuješ jošte zveket zlatnih grivnâ
Kad naranču žutu baci cura divna,
I da vidiš osmjeh i slatka joj usta,
Bi i tebe s majkom rastavila pusta!
Pa još one oči što svu milost nude! -
Blago onom čija vjerenica bude!

Aleksa Santic-Odlomak iz pesme" Moja komsinica"

Istina koji nije izrecena u pravo vreme gora je od lazi.
Turgenjev

I must not fear.
Fear is the mind-killer.
Fear is the little-death that brings total obliteration.
I will face my fear.
I will permit it to pass over me and through me.
And when it has gone past I will turn the inner eye to see its path.
Where the fear has gone there will be nothing.
Only I will remain.


Frenk Herbert ~ Dina

Izgubljeno je samo ono cega se odreknes
Lessing

A pitao sam se ko je to napisao-rekao..

Suviše znam o sebi i o svemu
već sam prešao granicu grešnu
gde ništa nije sveto
i ništa nije sramota
Sav sam na drugoj strani
a iza mene gori ko večni plamen
jedino tvoja lepota

Ti si najbolja od svih
kojima sam želeo da kažem
to što govorim tebi

al sad je kasno
ovo su zadnje vesti
Više se nećemo sresti
osim u nekom teškom snu...


Dusko Radovic

“Truly I was born to be an example of misfortune, and a target at which the arrows of adversary are aimed”

Don Kihot

  ain't it the truth