o konvencionalnom moralu

...mozda pakao ne postoji,ali oni koji sude mogu da ga stvore.mislim da ljudi precenjuju.oni precenjuju sve zivo.moras da svatis sta ti se dogodilo da bi znao kako da reagujes.moracu da upotrebim cudan termin...¨dobrota¨.ne znam odakle dolazi,ali verujem da postoji iskra dobrote u svakome od nas.ja ne verujem u Boga,ali verujem da je ta ¨dobrota¨neka vrsta unutrasnjeg svetla koje sija kroz nas.ona moze da se gajia uvek se ispoljava kao magija,kao kad se nadjes  na zakrcenom autoputu,a nepoznati se pomeri u stranu da te pusti u njegovu traku....to daje nadu.

                                                                                             Carls Bukovski

Nesreća je kao vatra, istopi sve osim zlata.


Mesa Selimovic

"Uspio ju je prepoznati u gužvi, kroz suze neponovljiva bola što umire bez nje, pogledao ju je posljednji put zauvijek, očima sjajnijima, tužnijima i zahvalnijima no što ih je ikada vidjela u pola stoljeća zajedničkog života, i uspio joj je reći posljednjim dahom:
Samo Bog zna koliko sam te volio."

-Ljubav u doba kolere
Marques

-Zbogom -rece on cvetu.
Ali on mu ne odgovori.
-Zbogom ! - ponovi Mali princ.
Biljcica se zakaslja. Ali ne zbog nazeba.
- Bila sam glupa - rece mu ona najzad.
-Molim te , oprosti mi . Pokusaj da budes srecan .
Mali princ je bio iznenadjen sto mu ne prigovara. Ostao je tamo sav zbunjen , sa staklenim zvonom u ruci. Nije shvatao tu mirnu blagost.
- Naravno , ja te volim - rece mu biljka.
- Ti to nisi znao , mojom krivicom. To uopste nije vazno.Ali ti si bio isto toliko glup kao i ja . Pokusaj da budes srecan...Ostavi na miru to zvono ne zelim ga vise.
-Ali vetar...
- Nisam bas toliko prehladjena....godice mi svezi nocni vazduh. Ja sam cvet.
- Ali zivotinje...
-Treba svakako da podnesem dve tri gusenice ako hocu da upoznam leptire.Izgleda da su tako lepi. Inace , ko ce me posecivati ? Ti ces biti daleko. Sto se ogromnih zivotinja tice, ja se nicega ne plasim. Imam svoje kandze.
I cvet bezazleno pokaza svoja cetiri trna.
Zatim dodade :
- Ne oklevaj toliko , to je neizdrzljivo.
Odlucio si da odes. Idi !
Jer cvet nije zeleo da ga Mali princ vidi kako place.  Bio je to veoma gord cvet... 

Sarajevo je...

- Tandrkanje prvog jutarnjeg tramvaja koje odjekuje kroz prazne ulice grada;
- trenutak kad se, nakon što pukne ramazanski top koji označava zalazak sunca, s Jekovca vidi kako svjetla na svim minaretima Sarajeva istovremeno zaiskre;
- zvonjava crkvenih zvona u šest ujutro;
- hladnoća zgrada iz austrougarskih vremena i stepenica u njima, s rubovima izlizanim od đonova koji se već više od stoljeća njima pentraju;
- somun iz pekare na Kovačima;
- lopte koje se valjaju u plitkim virovima Miljacke;
- ljepota sarajevskih žena, koja uvijek u sebi nosi upisanu vlastitu prošlost i vlastitu budućnost, povijest prošlih i budućih mijena: u licima se mogu prepoznati kako žgoljave djevojčice, tako i zrele žene, kako djevojčuljci, tako i brižne starice;
.................................................. ................................................
- način na koji sarajevski akcenat puči usne govornika, zbog mumljavih suglasnika i progutanih samoglasnika, što osobito lijepo izgleda kod žena s punim usnama;
- jesenje lišće do zglobova na Vilsonovom šetalištu i zvuk zrelog kestenja kad otpadne, zasrlja kroz grane a onda udari u meki tepih od lišća;
- špricer kod Ramisa;
- miris starih podruma: ugljen, prašina, kace za kupus, memla;
- svjetla koja noću cakle u brdima oko Sarajeva, nalik na zvijezde koje, kao pahuljice sporo padaju;
.................................................. .................................................. ...
- ublažene jarke boje jesenjeg voća i povrća u sjeni strehe pijace na Markalama;
- ćevapi bilo gdje u gradu;
- Kiseljak koji izlapi za manje od petnaest minuta;
- tvrdoća kamena koji dotakneš kad se nagneš da popiješ gutljalj vode na Gazi Husrefbegovoj česmi;
- huk Sarajeva koji se čuje na Hridu ili Trebeviću - svi zvuci grada stopljeni u jedno;
- tišina koja prati padanje prvog snijega, kao da sve i svi zamuknu od sjetnog uzbuđenja; - duge sjenke drveća u Velikom parku u septembarsko poslijepodne;
- kolekcija prepariranih životinja u Zemaljskom muzeju;
- kipovi ispred Narodne banke, vječiti čuvari Čeke, koji drže svjetla-šljemove iznad svojih glava;
.................................................. .................................................. ...
- sarajevski svijet: pametni i papci, pohlepni i lijepi, umorni i mladi, mlađahni i mahniti, bogati i jadni, jedri i bolesni, visoki i trošni, ljuti i lavordžije, šaneri i geniji, dijaspora i jalijaši, željovci i pitari, djeca i odrasli, vjerni i nevjerni, moćni i pobožni - sve u svemu, skoro 400 000 gradskih atoma; I da se ne lažemo, tu nema kraja.
Sarajevo se voli ili ne voli...

Aleksandar Hemon

...cujem cak i planine
nacin na koje se smeju,
plavim padinama
a dole u vodi
ribe placu
i sva je voda
njihove suze.
slusam vodu
u propijenim nocima
i tuga toliko raste
da je cujem u budilniku
postaje rucka na komodi
postaje papir na podu
postaje kasika za cipele
kartica od perionice
postaje
dim cigarete
koji se penje
kapelom tamnih vijuga...

to malo znaci

sasvim mala ljubav nije tako losa
ili sasvim mali zivot

ono sto se meri
je cekanje na  zidove
rodjen sam za ovo
rodjen sam da lovim ruze
niz aveniju mrtvih.

Carls Bukovski, Okoncanje bola (1972)

Nakon izljeva gnjeva (zbog sinove neposlušnosti) nabrajanjem kako mu je sve pružio u životu: dom, hranu, školu i sl. bijesni otac pita sina:
"A što ćeš onda raditi u životu?"
"HVATAT ĆU LEPTIRE!" bezbrižno odgovara sin.

C. Bukowski

"Bila sam u stanju potpune ispražnjenosti. Na kraju, u tom stanju, postajete najsnažniji iako prazni i zbog toga veoma osetljivi i ranjivi."

Marina Abramović

Većina galebova ne haje da nauči nešto više doli osnove letenja; kako da stigne do obale, do hrane i natrag. Jer većinu galebova ne zanima let već jelo. A ovog galeba nije zanimalo jelo već let. On nije leteo da bi jeo, kao većina već je jeo da bi leteo. Ni jedan od njih nije mogao verovatida let ideja može biti isto tako stvaran kao i let vetra i perja. Celo vaše telo, od vrška jednog krila do drugog - Džonatan im je govorionije ništa doli vaša misao u formi koja se može videti. Ne ovladate li svojim mislima, ne možete vladati ni svojim telom.
Kada bi naše prijateljstvo zavisili od vremena i prostora, onda bismo, savladvši vreme i prostor, upropastili i naše brastvo. Savladamo li prostor, ostaje nam samo ovde. Savladamo li vreme ostaje nam samo sada. Zar ne misliš da ćemo na tom putu, između sada i ovde, ipak povremeno sretati?
Ne veruj svojim očima. Oči vide samo ograničenja. Gledaj razumom, otkrij ono što već znaš, i videćeš kako treba leteti.
Ričard Bah
Galeb Džonatan Livigston

Čini mi se kad bi ljudi znali, koliko je za mene napor bio živeti, oprostili bi mi lakše sve zlo što sam počinio i sve dobro što sam propustio da učinim, i još bi im ostalo malo osećanja da me požale.

Ivo Andrić