TAMBURDŽIJA IVO I TURCI SARAJLIJE

Tamburao tamburdžija Ivo,
Sve kroz selo iduć' a na prelo;
Tambura se do pol' luga čuje,
Jasno grlo do pol' Sarajeva.
Svi rekoše da ć' objesit Ivu,
S tamburanja i s ašikovanja;
Al' govori Ivo momče mlado:
"Da ja znadem o koje će drvo,
zlatom bi mu žilje oblivao,
Sitno lišće biserom kitio,
Na vrh grane tamburu svezao."

TRI RUŽE

Sinoć grozna kiša udarila,
Jutros, rano medna rosa pala.
Teško čekam dana bijeloga,
Da ja idem dragom u livade.
Dragom odoh, dragoga ne nađoh;
Od dragoga ostala dolama,
Na dolami svilena marama,
Na marami tri rumene ruže.
Jednu uzbrah, nakitih se njome;
Drugu uzbrah, drugarici dadoh;
Treću uzbrah, ostavih dragome,
Da on znade da sam ovdje bila.

DJEVOJKA I SOKO

Zaspala djevojka
Dr'jenku na korjenku,
Na Uni na br'jegu.
Siv je soko budi,
Među oči ljubi:
"Ustani, djevojko,
Br'jeg će s' orušiti,
Dr'jen će s' osušiti,
Ti ćeš utonuti!"
"Nek se br'jeg oruši,
nek se dr'jen osuši,
Neka ja utonem;
Kad me ne da majka
Za Stevana đaka,
Za popova sina,
Koji perom piše
Po orlovu krilu
I po sokolovu."

JOVO I MARE

Pod grančicom od masline
Tu mi sjedi mladi Jovo,
Pored njega mlada Mare.
Tu su malo postajali
Pa su sanak boravili.
A kad su se probudili,
Govorila mlada Mare:
"O ti, Jovo, srećo moja,
Koriće me mila mati
Đe sam mlada dosad bila?"
Njoj govori mladi Jovo:
"O ti, Mare, srećo moja,
Ja ću tebe svjetovati
Što ćeš majci kazivati,
A pravo joj ne kazati:
'Doletio sivi soko,
Bunar-vodu zamutio,
Dok se voda razbistrila
Vrijeme je postajalo.'
Još govori mladi Jovo:
"O ti, Mare, srećo moja,
Pitaće me mili bratac
Đe sam junak dosada bio?"
Na to njemu mlada Mare:
"O ti, Jovo, srećo moja,
Ja ću tebe svjetovati
Što ćeš bratu kazivati,
A pravo mu ne kazati:
'Ja zaigrah konja moga,
Otkide se konju uzda;
Dok se uzda sakovala,
Vrijeme je postajalo.'"

ČOBANIN I KALUĐER

Sitno pjeva za lugom djevojka,
Sitno pjeva, daleko se čuje.
To je čuo crni kaluđere
I za lugom čoban kod ovaca;
I govori čoban kod ovaca:
"Kaluđere, crna kukavico,
Da je meni ko štono je tebi,
Mantije bih na vodu pustio
B'jele knjige na vatru složio,
Ljubio bih za lugom djevojku!"
Al' govori crni kaluđere:
"Čobanine, žalosna ti majka,
Da je meni ko štono je tebi,
Prodo b' ovce u Gornje Karlovce,
Mlade janjce u Donje Majance,
Ljubio bih za lugom djevojku."

DJEVOJKA I KOSCI

Kosci kose vojevode Janka
U livadi Kraljevića Marka,
Zlatne kose, svileni otkosi;
Djevojka im ručak donosila:
"Kosci moji, ajte sad ručati!
Vi ručajte, mene ne čekajte,
Za me su se zavadili kralji,
Devet kralja iz devet zemalja
I tri cara iz tri Carigrada."

ROĐENA U GORI

"Oj djevojko, b'jela i rumena,
Jesi l' meni od Boga suđena?"
"Kako b' bila od Boga suđena,
Kad ja jesam u gori rođena?
Mene j' mama u gori rodila,
Čelica me medom zadojila,
B'jela vila u perje povila;
Vjetar me je na grančici ljulja,
Kuna me je repom zabavljala."

DVA BRATA I ZLATOKOSA MARA

Lijepo ti je javor urodio,
Da ga nije soko sa'runio,
Padajući jutrom i večerom,
Gledajući u goru zelenu,
Đe dva brata 'itar lovak love:
Salovili srnu i košutu,
I ljeljena roga zlaćanoga,
I još onu zlatokosu Maru
Starij' bajo mlađem govorio:
"Ajmo, brate, lovak dijeliti:
Ti uzimaj srnu i košutu,
I ljeljena roga zlaćanoga,
Meni podaj zlatokosu Maru;
Ako ti je na to žao, bajo,
Ti odreži zlatne kose Mare -
Ako Bogu bude mila Mara,
Bog će dati, kose će narasti!"

BASMA KAD VODA STANE

Ovde teče Dunaj voda,
ovđe raste drvo 'imširovo,
na njoj niče drvo mašnikovo.
Tude sjede tri đevojke.
Jedna veli:
"Ajde, vodo, nizbrdo!"
Druge reče:
"Ajde, vodo, uzbrdo!"
Treća reče:
"Teci, vodo, starom jažom,
Kuda si i prije tekla!"

CRNA KUJA PUTOM KASA

Crna kuja putom kasa
Iz nje bijelo mlijeko pada;
Na kamen pada,
Kamen se raspada,
Od mene urok otpada.