UTRUDNJELI KONJI DO DJEVOJKE

Izvir voda izvirala
Iz kamena studenoga,
Ispod praga crkvenoga:
Prepili je trudni konji,
Trudni konji i umorni.
"Đe su bili, kad su trudni?"
"Išli jesu po đevojku,
Po đevojku Anđeliju."
"Je l' daleko ta đevojka?"
"Niti blizo ni daleko;
Dobru konju za dan oda,
A junaku za dva dana."
"Je l' visoka ta đevojka?"
"Nit je niska ni visoka:
Dobru konju do strumena,
a junaku do ramena."

VIJALO SE PERO PAUNOVO

Vijalo se pero paunovo,
Oj djevojko draga dušo moja,
Po širokom polju drenovome,
Oj djevojko draga dušo moja.
Gledale ga Drenovke djevojke
Oj djevojko draga dušo moja,
Gledale ga, pa su govorile:
Oj djevojko draga dušo moja
"Otkuda si, pero paunovo?"
Oj djevojko draga dušo moja
"Ja sam pero iz Inđije zemlje,
Oj djevojko draga dušo moja,
Služio sam dobra gospodara,
Oj djevojko draga dušo moja,
Gospodara, čestitoga cara,
Oj djevojko draga dušo moja,
Veliki sam zijan učinio:
Oj djevojko draga dušo moja,
Na kiljeru prozor otvorio,
Oj djevojko draga dušo moja,
I kroz prozor djevojku ljubio!"
Oj djevojko draga dušo moja.

KAKO SAM SE JA RODILA

Kako sam se ja rodila,
Nije m' niko poljubio,
Samo sinoć jedno momče,
U livadi, kod goveda.
Nođe nas je sunce zašlo,
I mjesec je poizašo,
I zvjezdica, preodnica,
I Danica, vladarica,
I Vlaščići, kočijaši!

KLETVA

Majka Maru kroz tri gore zvala;
Mara joj se kroz sedam ozvala.
"Jesi l', Maro, ub'jelila platno?"
"Nisam, majko, ni do vode došla,
vodu mi je dragi zamutio.
Kun' ga, majko, i ja ću ga kleti:
tamnica mu njedra moja bila,
oko vrata alka - ruka moja!"

 MOMAK TJEŠI ĐEVOJKU

Aj, mjeseče, dobro moje,
Pričuvaj de' ovce moje,
Dokle dođem do đevojke,
Druga moga potajnoga.
Ja oklinjem slavuj ticu
Da mi budi đevojčicu;
Slavuj tica varalica:
Na rukavca ul'jećala,
Na njedarca izl'jećala.
Ja oklinjem mog konjika:
"Vrisni meni, moj konjiče,
Đevojčici san pretrgni!"
Konjik vrisnu, grad se tresnu,
Đevojčici san pretrže.
Proklinje ga đevojčica:
"Bog t' ubio, mlado momče,
Što mi sane pretrguješ?
Što l' mi prosu biser đerdan?"
"Muč', ne cv'jeli, đevojčice,
Lako ćemo pokupiti,
Dv'jema iglam srebrnijem
i četirim pozlaćenim."

VJERNA LJUBA BARJAKTAR

Kad se Ivo na vojsku oprema,
Vjernu ljubu kod dvora ostavlja:
"Čuvaj, ljubo, bijelije dvora,
I obraza i moga i tvoga."
Ivanu je govorila ljuba:
"O, Ivane, moje milovanje,
Povedi me za ljubav na vojsku!
Nosiću ti barjak na ramenu,
I u ruci pušku talijanku."
Te je Ivo poslušao ljubu,
Povede je za ljubav na vojsku;
Nosila mu barjak na ramenu,
I u ruci pušku talijanku.
Kad su došli do Cetina grada,
Izlazile Cetinske djevojke,
Izlazile pa su govorile:
"O, Ivane, senjski kapetane,
Daj ti nama svoga barjaktara,
Daćemo ti po Cetina grada,
I Cetinku najljepšu djevojku."
"Ne dam vama svoga barjaktara,
Da mi date sve Cetinje ravno
I sve blago cara čestitoga!"

ĐEVOJAČKA ZAHVALNOST

Porasla je u Novom narandža.
gajila je Novkinja đevojka:
po ljetu je vinom pol'jevala,
a po zimi svilom pokrivala.
Kako ju je mlada odgojila,
narandža je rodom prerodila:
svaka grana tri narandže dala.
Tri narandže šalje na tri strane:
jednu šalje duždu mletačkome,
drugu šalje Kraljeviću Marku,
treću šalje caru čestitome.
Đevojci se sva tri odazvala.
Al' govori lijepa đevojka:
"Malo 'vala duždu mletačkome,
koji šalje od srebra galiju -
n'jesam junak da plovim po moru,
već đevojka da ljubim junaka.
Malo 'vala Kraljeviću Marku
što mi šalje od zlata jabuku -
đevojka sam, jabuka sam sama.
Mnogo 'vala caru čestitome
što mi šalje konja i junaka.

MARKO KONJA POJI, ZA GRADOM NA VODI

Marko konja poji, za gradom na vodi:
U Markova konja glava vijojlova,
Glava vijojlova, oči sokolove,
Oči sokolove, krila labudova!
Car Marka doziva: "Marko, slugo moja!
Aj'mo se m'jenjat s konjma i gradovma!
Pridaću ti pridat Turkinju djevojku!"
Marko glavom kreće, da Turkinje neće.
Marko konja poji, za gradom na vodi:
U Markova konja glava vijojlova,
Glava vijojlova, oči sokolove,
Oči sokolove, krila labudova!
Car Marka doziva: "Marko, slugo moja!
Aj'mo se m'jenjat s konjma i gradovma!
Pridaću ti pridat Šokicu djevojku!"
Marko glavom kreće, da Šokice neće!
Marko konja poji, za gradom na vodi:
U Markova konja glava vijojlova,
Glava vijojlova, oči sokolove,
Oči sokolove, krila labudova!
Car Marka doziva: "Marko, slugo moja!
Aj'mo se m'jenjat s konjma i gradovma!
Pridaću ti pridat Vlahinju djevojku!"
Marko glavom nina, da Vlahinju prima!

NEJAKA JAGODA

Rano rani na vodu Jagoda,
za njom rani na konju vojvoda;
sretala ga Jagodina majka:
"Ne ran' tamo, na konju vojvoda,
tamo mi je nejaka Jagoda.
Tanka mi je - salomićeš mi je;
l'jepa mi je - obljubićeš mi je;
luda mi je - prevarićeš mi je."
Progovara sa konja vojvoda:
"Po čem' tvoja nejaka Jagoda?
Svu noć mi je na ruci ležala,
kosa njena ruku zaležala,
n'jesam moga konja osedlati -
Jagoda mi konja osedlala."

 NIŠTA SE SAKRITI NE MOŽE

Sadrža se momče i djevojče,
Uz proleće, uz najljepše cv'jeće,
kad se žanje žito i šenica,
kad se toči vino rujenica,
kad se kosi zelen-livadica,
kad se ovce na planinam' jave.
To začula tica kosovica,
pa kaziva u gorici grani,
grana kaže djetelini travi,
trava kaže bijelim ovcami,
ovce kažu svome čobaninu,
čoban kaže u mlinu mlinaru,
mlinar kaže ko god njemu dođe.
To začula mlada, aj, djevojka,
stade kleti ticu kosovicu:
"Kosovice, tice izdajice,
oba ti se polomila krila,
a gorica usala joj grana,
djetelinu odnijela slana,
b'jele ovce podavili vuci,
a čobana zarobili Turci,
a mlinara odnijela r'jeka
malo selo kuga umorila!"