2.



Kao niz brzu vodu nekada rijeci dodju brzo i još bize odu
Ima ih koje dugo cekaju svoj sanjani cas


Ima ih što bezglavo jure svoju tjeskobu
Na bilo kakav dan i bilo kakvu slobodu
Rijec je tek tada rijec ako
Za nju i culo steknemo
Najgolemija je nekada ona
Koju i ne
Reknemo


Jedna te ista rijec
Nije ipak ista
Kada ulazi u
I izlazi iz
Ulišta


Rijeci su zapravo sve i rijeci upravo nisu ništa
(Pa i na one ovdje izrecene
Prašina je vec gusta pala
I odvela ih na kolovoze
Do kala


I prašina ta još vece pada
Jer
Mada kazane tek sada
One u hipu postaju uvele i stare
I za njih više ne mare ništa
Ni gomile sa ulica
Ni zedna lica
Sjemeništa)


Ali se ceka nova rijec

3.



Vlasnici ih u naramku nose i iznose kao svaku robu
Na teške tezge malih i velikih trgova i trzana
Bajate su olinjale i jalove


Poput starih krzana -
Cim ih ugleda novo jutro
Cim ih dotakne
Bistro oko
Dana


(Izgleda da vrijede samo još neke male rijeci
Od cije oštrine i gorcine nevidljive
Covjek zatecen u gledanju
Pocinje uporno da se pita
Da l' postaje manji
Il' postaje
Veci


Goleme one iz raznih bogoslovija
Metanisanja ili liturgija
Praznih slavoslovija
Bica su letargija


I bica
Poraznih
Prazno -
Slovija)

4.



Rijeci su u svemu sadrzane
Rijeci su dakle sve ali i kao ogranicenost su svega dane


Jedina je rijec koja se još ceka
Ona što valja da stigne iz iskoni Iz daleka

5.



Ali smo netom culi neke nove rijeci
Ali smo eto culi takve nove rijeci od kojih
I kada su tiho recene vaseljena jeci
Rijeci o bozijem prstu u suncanom krstu
O gradu što valja ga sazdati u nama
O vinogradaru i njegovom vinogradu
O lozi plemenitoj i njenim vitim rozgama
Culi smo rijeci o zrecima i vjecitim vijencima
O nekim uskim vratima pred našim trudnim nogama
Culi o skrivenosti vinoj onih u debelim togama
O logama krvi što ih istraga crna proliva
Uz kriz i kalez uz palez i pseci lavez
Ima novih rijeci o novim i oštrim macima
I cudnim štitima spasenija
Budnim za badce bludne
Za njina ctenija i
Bdenija


Culi smo dakle rijeci što nam umiju
Nešto novo reci

6.



Culi smo eto sada neke nove rijeci
Kakve ranije još nikto
Govorio nije


Culi smo rijeci o hljebu nasušnome:
Da hljeba valja dati svakome
Koji ga treba


No neka se od sada zna da nije sve u
Hljebu ovome:
Neka se istina zna o hljebu
Inosušnome

7.



Do nas stigle i kroz brenija
Ove rijeci su stvorene
Za cista
Prenija

8.



On govoraše glasom i glasnim i jasnim
Da ništa ni ikoga i niti od koga da ne krije
Od takve rijeci kroz usahlosti kroz oholosti i lasti
Procvjetace iz pustih mladica zeleni jeleni i mlijeci
Ovako još nikto govorio ranije nije
Da svaka rijec je na ranu recena
Da rane lijeci
On tako toplo i meko govoraše
Kao kad blagodetna proljetna kiša romoraše
U pusti kakvoj kroz mrak mrkli i gusti
Na obali slanog mora kao u hramu


Na cesti kao na maslinovoj gori
Kad nigdje još zlatne zrake kad nigdje glasa
Ni pijetlu navještenom ni bilo kakvoj hori
U kojoj bi od rijeci da se
Uznemiri zice
Ustalasa
Masa


On slovom svojim gorkim a ne macem i kopljem
Ucini se i zeteocem i snopljem
On slovom svojim krci pute
I put otvori
Zori

9.



Tako još nikto ovdje na zemlji govorio nije
Govori on nam dakle i smjerno i vjerno
I silno govori on nekada
Kao da fijuce bicem
S medom i pelin daje nam u svojoj caši
Nikada nas nikto ne casti takvim picem
Silno nekada govori kao da fijuce bicem
To nas on samo bicem rijeci
Plaši


A kad se slovom svojim on ponekad nasmije
Najtanjom zlatnom zicom iz tog smijeha
Nekad nas miluje
A nekada
Bije


Ovako još nikto
Govorio
Nije

10.



Govoreci tako ja vam ne govorih sam od sebe ništa
To što vam glagoljah samo je moje tijelo i moja pišta
Ja rekoh vam rijec od drugog što je stekoh
Ja rekoh rijec tek onoga
Koji je kroz mene
Rekao


Culi smo eto sada njegove rijeci
Kakve ne govoraše nikto prije
Zato blago nama
I zato jao
Nama


Jer tako još nikto
Govorio
Nije


To kroza nj progovori
Rijec
Sama

11.



Pokušavah ovdje pronaci prave rijeci o Rijeci
Okušavah podobnu sliku naci za rijec covjeka
Rijec o onome svemu što nas oko nas
Od iskoni tišti i što nas
Ceka
Kušah urezat slovo o Slovu
Što u nama vapije
I vrišti


Ne znadah ne umjeh
Na kraju ništa
Ja
Ništi