Zapis o izvoru


Rastvorio sam se
I potekao


Potocima


Rijekama


Morima


Sada sam tu


Sada sam tu Bez sebe


Gorak


Kako svom izvoru
Da se vratim?

Sunce


Jedno mlado sunce odbjeglo od oca
nastani se na ledini izmedj ledenih planina


Ne prepoznasmo ga odmah i pogledasmo poprijeko


Ono zasuka rukave i preora zemlju duboko
dok ne stize do njene utrobe i njenog srca


Kada od trudova odahnu pozdravi veselo rukom
i izdize se kao tica krilima iznad same tame


I obasja sve staze sva raskršca i stramputice
i u sjaju pokaza svoje oranje i naše lice


Zagrlismo se tada kao da smo cekali samo na to


Postadosmo bliski pa smo kao jedno
i jeli i pili kao od iskoni da smo tu bili


Nije navracalo sunce od ljeta do ljeta samo
i na jalovoj dolini cvijet do cvijeta procvjeta


Mlado sunce se nenadno iskrade od nas


Kuda je otišlo kako to i zašto
to sam dobri Bog sada moze da zna


I mozda bismo ga zaboravili kao lijepu slucajnost
(kako je bilo došlo tako bi bilo i prošlo)
da se vascijelim svojim bicem ne grijemo još


Od onih davnih njegovih zlatnih i topli dlanova

Ruke


Kroz kamen zivi nosih ruke dvije
kao dva znamena
Sad ruke ove trudne zive
u srcu tog kamena

Mjesec


Iz guste tame dana na umoru iznikao je
ponad naših glava mlad i njezan lik mjeseca


Sada plovi cijelom širinom svoga neba
budec iz snenosti one koji su sebe izgubili


Prije no što se umori na tom sjajnom putovanju
i prije nego što u svom rašcenju izgubi korak


(i dobije okolo svih svojih strana
bijelu i srebrnu kosu)


Urezi njegov znak u mehkoj bijelini miljevine
kako bi mogao što vjernije upiti u sebe sliku


Svoje neizrecive boli i nade

Zapis o vremenu


Davno ti sam legao
I dugo ti mi je
Lezati


Davno
Datrava mi kosti
Davno
Da crvi mi meso
Davno
da stekoh tisuc imena
Davno
Da zaboravih svoje ime


Davno ti sam legao
I dugo ti mi je
Lezati

Dazd


Trebalo bi opet nauciti
da slušamo kako dazd pada pada


Trebalo bi se odkameniti
i poci bez osvrtanja kroz kapiju grada


Trebalo bi ponovo pronaci
izgubljene staze od one plave trave


Trebalo bi u obilju bilja
zagrliti panicne makove i mrave


Trebalo bi se iznova umiti
i sniti u jasnim kapima ozorne rose


Trebalo bi onesvijestiti se
u tamnim vlasima neke travne kose


Trebalo bi nacas stati
sa suncem svojim i sjenkom svojom stasati


Trebalo bi se konacno sastati
sa vec davno odbjeglim vlastitim srcem


Trebalo bi se odkameniti
i proci bez osvrtanja kroz kamenu kapiju ovog kamenog grada


Trebalo bi htjeti
i svu noc bdjeti slusajuc kako dazd pravedni pada pada pada

Kolo bola


Kolo bola od dola do dola
Koliko bola od kola do kola


Koliko jada od grada do grada
Koliko greba od brega do brega


Koliko krvi od usudnih rana
Koliko smrti do sudjenog dana


Kolo bola od dola do dola
Koliko bola od kola do kola


Kolo do kola od bola do bola

Zapis o rijeci


Jutros se jedan vrutak probudi u meni


U podne poce da tece
Poce da buja da se pjeni


Navece oblinom velike rijeke obrameni


Ukasne case noci
Nestvarno tijelo ove tamne vode ove tajne
Nemirni koraci moji kao cudo svako pohode

Poruka u mramorje prispjelom


Tek što si pošao izgubio si se vec na tom kratkom putu
traganja
Kroz drevna granja i davne paprati i prti
Uz neka laka i plitka vaganja
O prošloj slavi i stravi
No cim odmace pun sebe i o sebi
Jer snebi se prestrašen od jednog smrtnog brijega
Ti opet nevoljan stize na drugi brijeg neumitne smrti
Mada od te teške misli kako su
Kroz mecave crnog snijega
Umirali ili svisli
Prezadovoljan sobom


I bjeza ti
I stalno
Bijega


Zalutalom medju upitnicima ovih biljega
Sada ti koljeno drhti i lede ti se prsti
Jer


Povratka više nema
I dalje ceš tako beznadno ici
I stici od bola do bola što se za te sprema
Kao nagrada za saznanje o spasenju i propasti
Od krika do krika koji se penje sa visa ka visu
I ici ceš tako i neceš da se vratiš dok ne shvatiš
Da svi glasovi ne bjehu u ovome davorju


Da svaka sudba huda ne dobi svoj biljeg u mramorju
Ostaceš klet i uklet u ovom bijelom mramornom gorju
Sve dok ne shvatiš da mrtvaci mnogi sahranjeni još nisu
Sve dokle ne shvatiš da i mrtvaci u smrti od davnina
nejednaki su

Brotnjice


Cekali smo dugo
Vrijeme je da shvatimo kako smo dugo
cekali
Jedni su bili praznih ruku a drugi ne znaše dobaciti
Svi jednako okrenuti suncu ali sudbina raznih
Ima ih koji su i gdje nikada sijani nisu
Ima ih koji su hrabro nikli ali nikada na sebe svikli
Pa sada blude kao pijani od stare nade do nove zablude
Ima ih što marljivo su djeljali razanj a zec kao zec
Ima ih koji su voljeli nego išta na visokoj grani
Al onaj golub je u ruci koju smo vam baš od srca dali
I gavrani tavni sjeli nam na mozak
A na vrh te patnje
Nismo ih ni zvali
Opsjednuti vremenom što nasilno u
nas udje
Pamti li ikto vrijeme što iznevjerilo nije
Kroz mreze od bude davnom obecanju idemo
Što pred nama se krije sve zbiljnije sve lude
Dobar dan dobri dane dobrom danu još uvijek dobrimo
Kroz kupinje crno kroz drace vremena kroz vrazije kroz
vrace
Ruke su još tu al još se ne rukovasmo
Od opcinjenosti još se ne izlijecismo
Jer lijeka još ne nadjosmo
Osim one stare molitve
Osim one stare kletve
Osim
Od Drine do Ukrine i Save od Une i Sane do Rame i
Neretve
Zapreštaju vam dijavole i studeni grade i suhi vjetre
Zapreštaju vam sa vasemim silama nebesnim urilom i
rapailom i epimilom
pa ne prihodite ka siemu ka metehu tom silama
necastivim pometenom
Lijeka još nemamo osim molitve ove i kletve
Ali ni molitvu nam ne primaju za molitvu ni kletvu za
kletvu
Iako vrazdu jaku sa vragom stalno i stameno vodimo
Da oblasti se i vlasti vrazje osvobodimo
I tako kroz silne zvijezde što jezde u krilu mjesecine
Izmedj sokolara i gospara pokraj zdura i providura
onkraj agalara
Krcimo kroz grce kroz sulude grane kroz dane od lane
Kroz dane od sjutra Kroz ova nam jutra Sve kroz zive
rane
S golubom u ruci koja nije naša S gavranom vranim što
na tjeme pane
Otkud kazi sada Kuda kazi tada Kada kazi ikad
A zec kao zec Stalno na mjesecu Ovdje nikad
Opsjednuti vremenom što samo udje u nas koji u njeg
nismo Nikto
Pamti li vrijeme koje iznevjerilo nije ikto
Idemo kroz dobar dan dobri dane dobrom danu gdje
si da si
Još se ne izlijecismo od lijekova mnogih jer
Lijeka još ne nadjosmo Osim ove molitve od carne carke
od vilne varke
I kletve ove od kletvenika mnogih od klevetnika ubogih
Zapreštaju vam dijavole sa ancilijašom akomirašom
cemicašom
Da ne prihodite ka metehu ka siemu
Al šta sam ja Glas vapijuceg u pustinji iako
Nisam bio ni drvodjelja ni ribar ni vodonosac iako
Nikad nisam jeo lipov krst ni kršcavao vodom
Moja nada je prst u stubu svjetlosti
Moja svjetlost je u nadi
Ona je vjera u koju ja vjerujem
Ta što nema imena
Ona je u dobrom danu kome kazem
Gdje si da si ako si
Kao što ste vec culi
Tako mu ja
A on nema uha
Pa nehajan kao tisuc i dva gluha
Otsjekli su ga zbog otvorenosti
Prema svim stranama slova
On nema ni glasa da san naš zatalasa
Glas su mu išcupali u grkljanu na sudu pravde
A ima pravde i osim nje i suda ima osim tog kobnog
usuda
I nece dan imati moci sve do jednog dana
Sve do dana kad nece biti ni noci
Za dan taj nek lipte rane vijeka nek kipte rijeke srdite
ljubavi
Kroz tmuše i tmace neka sve jace mocni macevi
Neka svi lijepi neka svi dobri svi ruzni i gubavi
Do mrvice podijele ovo vino ove hljebove
Kao što ubice i zrtve podijeliše bratski ove grebove
Jer treba do kraja cuti ovaj plac i ovu pjesan
Da nas ne nahrani trulez
Da nas ne sahrani plijesan
Ne sudite nas po tom što nam je zamraceno lice
Na putu ka ljubavi to gazimo kroz smetove i vijavice
Kroz pupinje ovo kroz kupinje i lozje
Nek ptice jatimice na gozbu ovu groznu na ovo kameno
grozje
Kroz suro i oštro inje kroz vitice sive
Izmedju moje molitve i kletve
Nek dodju one od vesne
Nek pridju te nebesne
Nek slete
Drobne lastavice
I kobne kukavice
Sve stajacice i lutalice
Sve pjevacice i šutalice
Prepelice jarebice i sjenice
Nek se u ruke ove zapletu
Nek se upletu u trepavice
Nek mi u sjecanje udju
Kroz zjenice
Kroz ovo vito valovito
Kroz ovo vito
Vilovito
Jer
Na ovom putu
Sada smo prvi put zastali
Znajuci da je vrijeme da vremenu pogledamo u oci
Vrijeme je da priznamo kako smo sastanak rijeci i djela
uzalud cekali
(Na kraju valja i ovo reci s pravom mjerom u izrazu i
glasu -
Ako nam glas i nije stigao duboko do neba
Vrisnuli smo bar
Kako treba)


Pitao si me brate i pobrate za zbitije
Što kriju ih brotnje Brotnjice


Ja rekoh ti sve što sam o tome znao
A više od toga ako hoceš da saznaš
Ti onda tad
Zapitaj
Ptice