12.



(Na putu zadanom izmedju zraka i mraka
Na putu tvoga znaka
Sumnjen i
Smušen


Ponovo se vracam
Duboko
U sebe
Srušen)

13.



Ja ne znam još uvijek dakle kako
Da oslovim Tebe
Pa ostah stoga na svome hudome
Be i Be
Be i
Be

14.



(Boze
Oprosti mi
Što sam tek došao
Tamo odakle sam pun nade i pošao)

Zapis o jednom zapisu


Kada pak vidjesmo pismo koje do tada vidjeli nismo
Pred naše oci stiglo iz vremena davna i daleka
Duga i golema šutnja neka
Medju nas
Udje


Muk taj prekide tad jedan smiren i smion glas -
Ovaj stari zapis kao da je risan
Kao rukom dijaka da
I nije
Pisan


Potome drugi o zapisu ce u nedoumici reci o tome -
Ovaj zapis kao da ne ide s lijeve strane na desno
On tece bez brige s desne na lijevo Naopako
Kome je ovaj zapis pisan tako
Kome


Prevarit ce se ipak svi oni uporni citaci koji ga
Sa desne strane na lijevu citali budu -
Reci ce tretji pomalo zbunjen
I pomalo
U cudu


Gle zapis ovaj tajni iz tamnih i drevnih vremena
Kao da nice pred nama iz dna nekog mutnog sna
Njegovi znaci su kao iz kakvog pisma
U zrcalu gledana -
Šapnuše slova
Tiha i ledna
Usta
Jedna


A peti od nas iz cvrstih pesti i drhtavih prsti
Ogledalo spasonosno i jasno
Nehotice
Natle
Pusti


Prepoznavši u tome trenu u njemu
Izgubljeno
Svoje
Davno
Lice

S podignutom rukom


S podignutom rukom do beskraja neba
Znamenjima veljim oko sebe velim
Sva nasušna slova spletena od greba
Što me zaustavi u kretanju bonom
Bol da pojaca na putu
Ka onom


Stani
Velim suncu
Što tjeme mi przi
Velim zemlji cvrsto što me drzi
Velim danu što opet odlazi
Velim zmiji drevnoj što okolo plazi


Velim
Pametaru
Što gori i plamti
Kad pohodom cestim ka rukama mojim
Još uvijek me misli i uvijek se pamti


Velim
A ništa
Ne zastaje
Okolo mene je sve isto
I jednako u kretanju svome
Ne okrece se za sobom Tece i jednako traje


(U stvari svi rade svoj jadan
I uzaludan posao)


I rijec
Recena u pustinji ovoj
Nemušta i nijema gubi se i nestaje


Samo je moj krik
Cvrst kao ovaj moj kamen Postojan i stalan

Zapis o petorici


Cetvorica jednog vode
Jednog gone cetvorica


Cetvorica mrka lica
Preko vode preko zica


I od ica i od pica
I od ruha i od kruha


Kroz zivice kroz izice
Od svobode do slobode


I od bize i od greba
I od zemlje i od neba


Cetvorica jednog vode
Jednog vode cetvorica


Cetvorica jednog broji
Cetiri se jednog boji

Zapis o prijestolju


Kakvo to lice cudno vidim
na svetoj stolici?


Kakvo to lice vidim na stolici
Petra i Pavla?


To lice sveto obraz je kleti
samoga Dijavla!

Slovo o sinu


Šutjela bih kao kamen
ali kamen jadna nisam


Oprostite zato slovu
koje ce se skameniti:


Ljuto hrastu zgromovljenom
uzeše mu zelen grane


Skršiše mu vite ruke
kojima se gorju dizo


Na putima nebosklonu
sa govorom nadonosnim


Kojima je ka zvijezdama
svoju vjeru govorio


Uzeše mu obje ruke
ostaviše rane dvije


Grdne rane neprebolne
jednoj boli inokosnoj


Sve mrtvace sahraniše
a on osta tavnu vranu


Šta ce majka samohrana
na svijetu bešcutnome?


Šutjela bih kao kamen
ali kamen jadna nisam


Neka barem ovo slovo
hudu povjest okameni!

Zapis o odlasku


Na svijetu ovom dugo ja zih
Bih osamdeset i osam ljeta na sijemu svijetu


U svoj dom mnoga blaga spremih i skrih
Ne casih ni casa namjernika ne castih ne pogostih gosta


Na svijetu sijem ja zivjeh dosta
I mnoga blaga revno ko mrav u dom svoj nesoh


Sada u koncini
Odlazim


Sa sobom ništa ja ništi ne ponesoh
Pusto iza mene sve blago osta

Zapis o vitezu


Volio je trave volio je ptice volio oblake
Volio je nebo volio je zemlju
I dane razigrane
Ko konjice
Lake


I zato i tako smrti nikad ne poiska
Al smrt je uza nj vavijek bila
Prisutna i
Bliska


Za sluzbu temze vjernu
Za svog gospodina
Bodoše ga
Sjekoše ga
Deraše ga


I u tom danu
I u toj noci boja velega
Tuj smrtni junak smrti ne dopade


U buni jednoj on pade
U pobuni protiv nevjerstva svijeta on skonca slavno
Umrije davno pred mnogo godina
Umrije a mrtav
Još nije


Zapitaj sad za ime njegovog gospodina
Da djelo mu bijaše nevjerstvo
I ime da bješe mu zlo
To samo se
Sada
Zna