ALEKSA ŠANTIĆ - MILANU SAVIĆU


     Dragi gospodine,

     Vaše sam pismo primio, te sam zadovoljan što će moji "Spomenici"(1) u "Ljetopis"(2) ući. No, kako bih želeo, da mi ovaj niz pjesama bude potpuniji, to vam ovde prilažem još 7 pjesama, te ako Vam se dopadnu i ako budu dobre, molim Vas, da ih pridružite tome nizu, koga Vam već poslah. - Budite dobri, pa kad ove pjesme pročitate, javite mi, jesu li dobre. - Ja i Svetozar(3) svakog časa očekujemo od Vas koji članak za našu "Zoru"(4), koja će izaći 1. aprila, pa Vas molimo, da nas ne zaboravite i sa radom i sa Vašijem savjetom i predlozima.
Primite iskreni pozdrav i srpsko poštovanje od Vašeg

U Mostaru 7/19/2/96.
Alekse Šantića         


(1) "Spomenici", ciklus od 12 pjesama, objavljeni su u "Letopisu Matice srpske" 1896, CLXXXVIII (4), 135-140.

(2) "Ljetopis Matice srpske", najstariji književni časopis na Balkanu; pokrenut u Novom Sadu 1825, pod nazivom "Serbska Letopis" (kasnije Letopis Matice Srbske) od 1826. do 1864. izlazio u Pešti, a od tada stalno u Novom Sadu. Prvi urednik bio je Georgije Magarašević. Kasnije su ga uređivali: Jovan Subotić, Jakov Ignjatović, Jovan Đorđević, Antonije Hadžić, Tihomir Ostojić, Vasa Stajić i dr.

(3) SVETOZAR ĆOROVIĆ (1875-1919) književnik. U Mostaru završio osnovnu i trgovačku školu. Književnim radom počeo se baviti rano, sarađujući u časopisima "Golub", "Neven", i "Spomenak". Uređivao je kalendar "Neretljanin" (1894, 1895), a 1896. zajedno sa A. Šantićem pokrenuo književni list "Zoru". 1907. ušao u redakciju političkog lista "Narod". Za vrijeme aneksione krize (1908) izbjegao u Italiju, a po povratku biran za narodnog poslanika u Bosanski sabor. Za vrijeme prvog svjetskog rata zatvaran, zatim interniran u Bihać i u Đer u Mađarskoj. U zatvorima je dobio tuberkulozu i vratio se veoma bolestan, u Mostar 1917. Nedugo poslije oslobođenja je umro. Njegovo književno djelo je obimno: pisao je pjesme, pripovjetke, crtice, drame, romane. Najpoznatija izdanja su:; "Poletarke", 1894; "Iz Hercegovine", 1896; "Iz moje domovine", 1898; "Iz Mostara", 1898; "Crtice" 1901; "Zapisi iz kasabe", 1901; četiri knjige "U časovima odmora" (1903, 1904, 1906, 1910); "Ženidba Pere Karantana", 1905; "Majčina Sultanija", 1906; "Stojan Mutikaša", 1907; "Zulumćar", 1913; "Beleške jednog taoca", 1919; "Među svojima" i dr.

(4) "Zora", list za zabavu, pouku i književnost. List je pokrenut u Mostaru 15. aprila 1896. i izlazio, dva puta mjesečno, do kraja decembra 1901. Prva dva godišta uređivali su Aleksa Šantić i Svetozar Ćorović, treće Aleksa Šantić i Jovan Dučić. 1899. godinu uredio je sam Dučić, a 1900. i 1901. Atanasije Šola.

ALEKSA ŠANTIĆ - MILANU SAVIĆU


     Dragi gospodine!

     Ovdje Vam prilažem najnovije pjesme, za koje Vas molim da ih pregledate, pa ako Vam se dopadnu da ih u "Ljetopisu"(1) donesete(2). Radovaću se, ako budete dobri i skoro mi saopštite rezultat.
     Evi već "Zora"(3) stupi i u drugu godinu a Vas nema, da joj se, ama ni čim javite(4). Ja Vas molim, dragi Gospodine, učinite mi tu ljubav i pošaljite Vaš koji rad, da ga uvrstim u "Zoru", na čemu bih Vam iskreno zahvalan ostao.
Očekujući Vaš dragi mi odgovor jesam Vaš odani

U Mostaru 10. Marta 1897.
Aleksa Šantić         


(1) "Letopis Matice srpske", najstariji književni časopis na Balkanu; pokrenut u Novom Sadu 1825, pod nazivom "Serbska Letopis" (kasnije Letopis Matice Srbske) od 1826. do 1864. izlazio u Pešti, a od tada stalno u Novom Sadu. Prvi urednik bio je Georgije Magarašević. Kasnije su ga uređivali: Jovan Subotić, Jakov Ignjatović, Jovan Đorđević, Antonije Hadžić, Tihomir Ostojić, Vasa Stajić i dr.

(2) U toku 1897. godine "Letopis Matice srpske" nije objavio nijednu Šantićevu pjesmu.

(3) "Zora", list za zabavu, pouku i književnost. List je pokrenut u Mostaru 15. aprila 1896. i izlazio, dva puta mjesečno, do kraja decembra 1901. Prva dva godišta uređivali su Aleksa Šantić i Svetozar Ćorović, treće Aleksa Šantić i Jovan Dučić. 1899. godinu uredio je sam Dučić, a 1900. i 1901. Atanasije Šola.

(4) Ni u toku 1897. godine nije objavljen ni jedan rad Milana Savića u "Zori"

ALEKSA ŠANTIĆ - JOVANU GRČIĆU
UREDNIŠTVO "ZORE"


     Dragi Gospodine Jovo,

     Vaše milo pismo primio sam prije tri-četiri dana, no ne mogoh Vas odma o stvari izvjestiti, jer imađah prilično posla. - Jučer pregledao sam rukopise pok. Dubeka(1) no ni traga od onoga, za koje me Vi pitate(2). A ja se ne sjećam, da mi je pok. Dubek zborio išta o tome, kako bih moga po naslovu taj potpuri naći, te mi je vrlo žao, da Vam ne mogu tu želju ispuniti... - U mene se život jednako i monotono kreće. Od kako sam Jeftana izgubio(3) izgubio sam svu radost svoju i ničim da je nadoknadim... A šta je s Vama moj dragi Gospodine? Zašto mi ni jednog retka ne poslaste za "Zoru"(4) , šta Vam je skrivila? Ja Vas molim, kao svoga iskrenog i dragog prijatelja, da budete tako dobri, te da mi koji Vaš prilog pošaljete na "Zoru". - Čitaste li kritiku na mene u "Bosanskoj vili"(5), od M.Živkovića(6). I ako je dosta pohvalna i upravo lijepa, nije istinita, niti se s njome slažem. Ja nisam nikakav "virtuoz" kao što on veli. A što kaže da u svojim pjesmama nemam osjećaja, to neka presudi srpska čitalačka publika.
Pri tom budite zdravo i veselo i primite iskreni pozdrav od Vašeg uvjek odanog

U Mostaru 20/3-1897.
Alekse Šantića         


(1) HUGO DUBEK, kompozitor, višegodišnji kapelnik novosadskog Narodnog pozorišta, horovođa mostarskih "Gusala". Živeći dugo godina među srpskim narodom, komponovao je oko stotinu muzičkih djela, među kojima su i operete "Jabuka" (od V. Miljkovića), "Zadužbina" (od M. Šapčanina) i "Krajiškinja" (od P. Krstonošića), te muziku za mnoge pozorišne komade i veliki broj narodnih pjesama.

(2) O rukopisima Huge Dubeka Grčić je zabilježio sljedeće: "Dubek mi je pred svoju smrt - umro je godine 1897. - govorio, kako je u Mostaru ostavio jedan svoj lep potpuri srpskih pesama, koje bih ja mogao izneti na svetosavskoj gimnazijskoj besedi, kao što sam već izneo bio: 1893. njegovu parafrazu pesme "Vesela je Srbadija..." (sa đačkim orkestrom) i finale prvog i petog čina "Zadužbine" (s mešovitim likom uz orkestar) a 1894. uvertiru i kolo iz "Jabuke" s orkestrom". (jovan Grčić, "Portreti s pismima", Zagreb 1925, III, 214).

(3) Jeftan Šantić umro je 28. juna 1896. godine u Mostaru.

(4) "Zora", list za zabavu, pouku i književnost. List je pokrenut u Mostaru 15. aprila 1896. i izlazio, dva puta mjesečno, do kraja decembra 1901. Prva dva godišta uređivali su Aleksa Šantić i Svetozar Ćorović, treće Aleksa Šantić i Jovan Dučić. 1899. godinu uredio je sam Dučić, a 1900. i 1901. Atanasije Šola.

(5) "Bosanska vila", list za zabavu, pouku i književnost. Pokrenut u Sarajevu 1885. godine kao organ Učiteljskog udruženja. Pokretači su bili Nikola Šumonja, Božidar Nikašinović, Stevo Kaluđerić i Nikola Kašiković. Prvi urednici Božidar Nikašinović i Nikola Šumonja. Od aprila 1887. urednik i izdavač je Nikola Kašiković. 1910. godine, pored Kašikovića, u uredništvu lista je i Vladimir Ćorović; 1911. i 1912. pored Kašikovića je Petar Kočić, a 1913. i 1914. "Bosansku vilu" opet uređuju Kašiković i Ćorović. List je prestao izlaziti 15. juna 1914. Objavio je veliki broj narodnih umotvorina, naročito u prvom periodu svog izlaženja.U daljem svom razvoju, časopis je evoluirao od porodičnog lista do uglednog književnog glasila, u kome su sarađivali značajni srpski i hrvatski književnici.

(6) Tekst Miloša Živkovića pod naslovom "Aleksa Šantić, kritička studija", objavljen je u "Bosanskoj vili" 12/1897, 3, 45-46; 60-61; 5, 76-78; 6, 92-93; 14-15, 233-234.

ALEKSA ŠANTIĆ - MILORADU PAVLOVIĆU(1)
UREDNIŠTVO "ZORE"


     Dragi Mile!

     Letos, kad ono bijasmo na Kiseljaku, kazivao sam ti, da sam poslao uredništvu "Dela"(2) ciklus prevedenijeh pjesama pod natpisom "Strane pjesme"(3), pa sam te u isto vrijeme molio, kad budeš u Biogradu da odeš kod uredništva "Dela" pa da zapitaš jesu li taj moj rad primili i hoće li ga uvrstiti. No kako mislim da si na ovo zaboravio, to te ovijem bratski molim, da odma odeš kod "Dela" i da upitaš. Ako je "Delo" taj moj rad primilo pa ako mu se ne svidi, ja te molim ti ga uzmi i odma po pošti na moje troškove pošalji.
Nadam se da ćeš mi ovoj molbi na susret izaći i odma mi haber o stvari dostaviti. Ovdje je sve kao što je bilo: Neretva šumi; jesen se prikrada; nebo je mračno a mi sumorno gledamo na nj... Zbogom! Budi zdravo i veselo tvom odanom

Mostar 4/16/9 1897.
Aleksi Š.         


(1) MILORAD PAVLOVIĆ-KRPA (1865-1957), književnik i novinar. Studirao na Filozofskom fakultetu u Jeni, Lajpcigu i Berlinu. Bio je profesor u Beogradu. Kao opozicionar u političkim borbama do 1903. češće osuđivan, otpušten iz službe zbog članka u "Odjeku", kome je jedno vrijeme bio i urednik. 1899. poslije atentata na kralja Milana, bio 13 mjeseci u požarevačkom zatvoru. Penzionisan 1916. kao profesor beogradske realke. Poznatija njegova djela su: "Slike i karakteri iz srpskog društva", 1888; "U suton", 1890; "Napuljske šetnje", 1911; "Iz rata", zapisi, 1913; "Vojvoda Mišić od Suvobora do Maribora", 1922; "Priče o neznanom junaku", 1927; "Stevan Sremac", 1936; "Anegdote iz života naših književnika i umetnika". 1953.

(2) "Delo", mjesečni časopis za nauku, književnost i društveni život. Izlazio od 1894. do 1899. i od 1902. do 1915. u Beogradu i Nišu (samo poslednje sveske). Okupljao je istaknute književnike i društvene radnike iz Srbije i Hrvatske. Uređivali su ga: Ilija Vukičević, Stojan Protić, Lazar Marković i drugi. Iza njega je stajala radikalna stranka.

(3) U toku 1897. "Delo" nije objavilo stihove u prevodu Alekse Šantića

ALEKSA ŠANTIĆ - MILANU SAVIĆU


     Dragi Gospodine!

     Hvala Vam, velika Vam hvala na iskrenom saučešću u mojoj neočekivanoj tuzi, za mojim najboljim prijateljem, za mojim anđelom hraniteljem, za mojom dobrom i dragom majkom(1). Zaista ako je Bog htio da me za kakve grijehove kazni, on me i kaznio, ljuto kaznio; on mi je srce iščupao; on tiranin zaklao me je, zaklao me je po srcu i duši, oteo mi je najsvetije blago - majku. Eto, dragi Gospodine, kroz 16 mjeseci predadoh hladnom grobu, brata - divnog Jeftana(2), a za njim dragu sestru(3) a sad, jao meni, i svoju dušu - svoju majku. Budite uvjereni da mi je sada život vrlo grk, jadan i žalostan. Ja, koji sam uvjek u sreći bio i ne znao šta su boli, ostao sam bez svega, i ništa mi ne može nadoknaditi i povratiti pokoj i sreću moju. Ljubio sam pa i ljubav, crna mi je, pusta mi je. Ona, koju za anđela držah, poda mnom je iskopala zjalo, - otrovala me je, iznevjerila. Te eto razloga, što napisah "Sjenke"(4), koje sam u 11. broju "Zore"(5) od ov. g. štampao. Oprostite mi što sam slobodan, da Vam sa svojijem jadima dosađujem. No, ja držim, vjerujem i nadam se da ste mi prijatelj, te da Vam se mogu slobodno ispoviditi. Od kako sam ugledao svijeta, nikad mi ne bijahu tako crni dani kao sada. Još da mi nije ovdje moga vjernog i iskrenog druga Jovana Dučića(6), ovog divnog i slatkog pjesnika, čisto ne znam šta bih od života. No on, svojom veselom i prijatnom pojavom i svojim prijatnim razgovorom, oduzimlje mi polovinu tuge. Zbilja, Gospodine, sinoć reče mi Jova, da ste mu pisali i javili, da njegove "Jesenje elegije"(7) ulaze u 193. svesku "Ljetopisa"(. Zato Vas evo i ja uljudno molim da budete tako dobri, te da i meni javite, kakva je sudbina postigla moje "Istočne zrake"(9) i kad će one ugledati dana? Imam za štampu drugi dio "Sjenka"(10), od kojih sam kao što reko prvi dio u "Zori" štampao, te ako bi ste željeli ja bih Vam ga poslao, pa ako Vam se dopadne da ga u "Ljetopis" uvrstite. Jeste li dobili "Lirski intermeco"(11)? Kako Vam se svidi? Sad prevodim isto od Hajnea, "Povratak u zavičaj"(12) (Die Heinkehr). Molim Vas odgovorite mi.
Pri tom primite iskreni pozdrav od Vašeg odanog prijatelja

U Mostaru 16/12-1897.
Alekse Šantića         


(1) Šantićeva majka Mara, rođena Aničić, umrla je 1897. godine.

(2) Jeftan Šantić umro je 28. juna 1896. godine u Mostaru.
JEFTAN ŠANTIĆ (1875-1896), pjesnik, mlađi brat Alekse Šantića. Gimnaziju je učio u Novom Sadu, gdje je 1892. godine, kao učenik šestog razreda, zapažen prilikom školske svetosavske svečanosti svojom prigodnom pjesmom "Novoj gimnazijskoj zastavi" (o sv. Savi, 1893. na osvećenju joj). Pjesma je čitana na svečanosti i štampana u "Izveštaju o srpskoj velikoj gimnaziji" u Novom Sadu za škol. godinu 1892/1893, str. 63, kao najbolji rad koji je napisan za tu priliku. Prve stihove Jeftan je objavio krajem 1893. u "Bosanskoj vili", a zatim, u toku posljednje dvije godine života, javlja se i u "Brankovom kolu", "Delu" "Braniku" i "Zori". Veći dio njegovih stihova objavljen je poslije njegove smrti u "Zori", "Bosanskoj vili" i nekim drugim časopisima.

(3) Najmlađa Šantićeva sestra Staka, udata Kovačević, živjela je u Stocu. Staka je umrla 1897. godine, a nepune četiri godine poslije umro je i njen muž Đorđe Kovačević. Njihovu kćerku Radojku Šantić je doveo u Mostar, u dom Perse i Svetozara Ćorovića, i brinuo se o njoj cijelog života.

(4) U "Zori" 1897, 11, 355-358 objavljeno je sedamnaest pjesama pod naslovom "Sjenke". 1898. godine (2, 58-61) objavljeno je još dvadeset pjesama pod istim naslovom. Po svemu sudeći, to je drugi dio "Sjenki", koje je - na kraju pisma - Šantić ponudio Milanu Saviću za "Letopis". Naime, u toku 1897. a ni kasnije, "Letopis Matice srpske" nije objavio Šantićeve stihove pod tim naslovom.

(5) "Zora", list za zabavu, pouku i književnost. List je pokrenut u Mostaru 15. aprila 1896. i izlazio, dva puta mjesečno, do kraja decembra 1901. Prva dva godišta uređivali su Aleksa Šantić i Svetozar Ćorović, treće Aleksa Šantić i Jovan Dučić. 1899. godinu uredio je sam Dučić, a 1900. i 1901. Atanasije Šola.

(6) JOVAN DUČIĆ (1874-1943), pjesnik. Otpočeo književni rad u Mostaru, u književnom krugu Alekse Šantića i Svetozara Ćorovića. Studirao u Ženevi i Parizu. Kasnije, kao diplomata, boravio je dugo vremena u inostranstvu (Francuska, Švajcarska, Italija, Grčka, Španija i dr.). Glavnija izdanja: "Pesme", "Pesme u prozi", "Pisma", "Eseji", "Blago cara Radovana", "Putopisi" i dr.

(7) "Jesenje elegije". Treći dio, Jovana Dučića, objavljene su u "Letopisu Matice srpske" 1898, CXCIII/1, 127-133. Štampano je deset pjesama. (Devet pjesama pod istim naslovom objavljeno je prvi put u "Letopisu Matice srpske" 1896, CLXXXIII/3, 138-143). U "Zori" 1897, 1, 9-12 objavljeno je još deset pjesama pod naslovom "Jesenje elegije" drugi dio.

( "Letopis Matice srpske", najstariji književni časopis na Balkanu; pokrenut u Novom Sadu 1825, pod nazivom "Serbska Letopis" (kasnije Letopis Matice Srbske) od 1826. do 1864. izlazio u Pešti, a od tada stalno u Novom Sadu. Prvi urednik bio je Georgije Magarašević. Kasnije su ga uređivali: Jovan Subotić, Jakov Ignjatović, Jovan Đorđević, Antonije Hadžić, Tihomir Ostojić, Vasa Stajić i dr.

(9) "Istočni zraci" objavljeni su u "Letopisu Matice srpske" 1898, CXCIV, (2), 92-98.

(10) U "Zori" 1897, 11, 355-358 objavljeno je sedamnaest pjesama pod naslovom "Sjenke". 1898. godine (2, 58-61) objavljeno je još dvadeset pjesama pod istim naslovom. Po svemu sudeći, to je drugi dio "Sjenki", koje je - na kraju pisma - Šantić ponudio Milanu Saviću za "Letopis". Naime, u toku 1897. a ni kasnije, "Letopis Matice srpske" nije objavio Šantićeve stihove pod tim naslovom.

(11) "Lirski intermeco" H. Hajnea, u prevodu Alekse Šantića, objavljen je prvi put 1897. godine u Mostaru. Knjiga je doživjela još dva izdanja za Šantićeva života: 1898. i 1919. godine

(12) Hajneov "Povratak u zavičaj" u Šantićevu prevodu nije objavljen.

ALEKSA ŠANTIĆ - MILANU SAVIĆU


     Dragi gospodine

     Vaše iskreno pismo primio sam i budite uvjereni da sam Vam puno zahvalan na Vašim prijateljskim primjedbama, koje ću i usvojiti. -Vi mi pišete, da Vam se nastavak mojih "Spomenika"(1) sada ne svidi i da ih nećete u "Ljetopisu"(2) donijeti. Vi ste meni već davno o tome saopštili i ja sam na taj nastavak "Spomenika" već davno i zaboravio. - No, dragi gospodine: ima već godina dana, kako sam Vam poslao drugi ciklus svojih pjesama pod natpisom "Istočni zraci"(3). Vi ste mi s Vašim pismom odma odgovorili, da Vam se "Istočni zraci" vrlo dopadaju, osim dvije-tri pjesmice u njima, koje ćete izostaviti. Ja sam odma po prijemu Vašeg odgovora, poslao Vam još nekoliko pjesama, da ih uvrstite na mjesto onih, koje Vam se u tom već poslatom ciklusu (Istočni zraci) ne dopadaju. Vi ste i te naknadno poslate pjesme primili i odgovorili mi da Vam se dopadaju, te da ćete moj ciklus pjesama "Istočne zrake" skorim u "Ljetopis" uvrstiti.

ALEKSA ŠANTIĆ - MILORADU PAVLOVIĆU


     Dragi Mile!

     Evo ti odma odgovora. Primio sam, jutros, po pošti sve radove, koje si u dopisnici naznačio. No, dragi Mile, u njima sam našao stvari koje nisu podesne za "Zoru"(1) jer nisu - dobre. Jamačno da si ih pročitao, ne bih mi ih poslao. Tako pjesme "Jedinče" od Bakića(2), "Koliko sam puta" od Kečkića(3), "Ja ne tražim" od Sokoljanina(4), i "Na uranku", nisu obrađene da bi se mogle uvrstiti. Zbog toga ja ti ih evo povraćam, pa, ti dragi Mile, pročitaj ih i uvjeren sam, da ćeš biti moga mišljenja. Ostale priloge uvrštavaću poredu i što mog'o prije. Pjesma R. Odavića(5) ući će u naredni broj "Zore" i to na prvom uvodnom mjestu, ako je cenzura propusti. Ja ti bratski zahvaljujem na zauzimanju. No molim te dragi Mile, poradi pa nam pošalji valjanije i odabranije stvari, jer pravo ti kažem volio bih sa "Zorom" i prestati, nego turati u nju "koješta". Reci Odaviću da ga puno pozdravljam, da mi još pošalje svojijeh lijepijeh pjesama. Tako te isto molim, piši mi, đe je Milorad Mitrović(6). Pisasmo mu toliko puta, pa nikad odgovora. Gledaj pa nam izradi kod St. Sremca(7) ili Matavulja( jednu priču; s tijem bi nas jako obavezao.
Kad ćeš poslati referat o knjigama Jel. Mihajlovića(9). Rado bih da bude u narednom broju "Zore".
Molim te odma mi za ovo odgovori i budi zdravo i veselo tvome odanom prijatelju

U Mostaru 4. Apr. 1898.
Aleksi Šantiću         


(1) "Zora", list za zabavu, pouku i književnost. List je pokrenut u Mostaru 15. aprila 1896. i izlazio, dva puta mjesečno, do kraja decembra 1901. Prva dva godišta uređivali su Aleksa Šantić i Svetozar Ćorović, treće Aleksa Šantić i Jovan Dučić. 1899. godinu uredio je sam Dučić, a 1900. i 1901. Atanasije Šola.

(2) VOJISLAV BAKIĆ Dr. (1847-1929) pedagog. Studirao pedagogiju i filozofiju u Lajpcigu i Hajdelbergu, gdje je odbranio i doktorat. Službovao je u Srbiji, u Kragujevcu, kao profesor i upravitelj učiteljske škole. Od 1892. do 1905. predaje pedagogiju na Velikoj školi u Beogradu. Objavio je znatan broj radova o školi, vaspitanju i raznim drugim prosvjetnim i kulturnim pitanjima. Pisao je stihove.

(3) BLAGOJE KEČKIĆ NED, pjesnik. Javio se u "Golubu" 1895. pod pseudonimom Bl. Nedeljković. Sarađivao u "Golubu", "Spomenku", "Bosanskoj vili", "Luči", "Ženskom svetu", "Pravdi", "Maloj Srbadiji" i dr.

(4) DIMITRIJE GLIGORIĆ SOKOLJANIN, (1869-1913), učitelj i književnik. Prve stihove objavio u "Bosanskoj vili" 1892. Kasnije postao saradnik "Dela", "Zvezde", "Nove iskre", "Carigradskog glasnika", "Brankova kola", te dječjih novina "Zorice" i "Spomenka". Za života izdao dvije zbirke pjesama, 1901. i 1906. godine.

(5) RISTO ODAVIĆ (1870-1932), književnik. Istorijsko-filološki odsjek Velike škole završio u Beogradu, postdiplomske studije u Lajpcigu. Bio je profesor gimnazije, dramaturg, načelnik Umetničkog odelenja Ministarstva prosvete, upravnik Državne arhive u Beogradu. Vlasnik i urednik "Nove iskre" (1899-1907, 1911) i urednik "Dela" (1910-1911). Pisao je pjesme, dramske slike sa patriotskim temama ("Duh naših dedova", "Hej slaveni", "Pod krstom", "Posle oslobođenja"). Prepjevao je "Evgenija Onjegina" od Puškina, "Utopljena zvona" od G. Hauptmana, pripremio antologiju "Zvuci ruske lire" (1914). Preveo "Fausta" (1931).
Pjesma Riste Odavića nije objavljena u narednom broju "Zore" (tj. od 30. aprila 1898) kako je to Šantić obećao

(6) MILORAD MITROVIĆ, pjesnik (1866-1907), izraziti liričar. Pisao lirske prigodne pjesme, romanse, balade, političko-satirične pjesme i dr. Najznačajnija su mu djela: zbirka romansi i balada "Knjiga o ljubavi", zbirka satirično-političkih stihova "Prirodne pesme", fragmenti tragedije "Despot Lazar Branković" i dr. Neke njegove pjesme su komponovane kao "Bila jednom ruža jedna".

(7) STEVAN SREMAC (1855-1906), književnik, jedan od najistaknutijih srpskih realista. Profesor istorije tradicionalističke orijentacije i politički konzervativac, ova svoja shvatanja izražavao je jedino u poetizovanim pripovjetkama iz prošlosti, koje je objavio pod naslovom "Iz knjiga starostavnih" i u političkoj satiri "Limunacija na selu". U ostalim djelima on je realist koji život posmatra s izvjesnim superiornim humorom. Naročito je dobro poznavao i volio Niš, u kome je jedno vrijeme radio kao profesor. Nišu su posvećena djela "Ivkova slava" i "Zona Zamfirova". Najpoznatija njegova djela su "Pop Ćira i pop Spira" i "Vukadin".

( SIMO MATAVULJ (1852-1908) književnik. Bio je učitelj u dalmatinskim selima, a zatim nastavnik gimnazije na Cetinju, gdje se sprijateljio sa Lazarom Kostićem. Znao je italijanski, francuski i ruski. Počeo je da piše relativno kasno, ali se već u početku javio kao zreo i formiran pisac. Napisao je veliki broj pripovjedaka iz crnogorskog života i romane "Uskok" i "Bakonja fra Brne". Najvažnije zbirke pripovjedaka su mu "Iz primorskog života", "S mora i planine", "Beogradske priče". Pisao je i drame, a dosta je i prevodio, naročito sa francuskog (Monpasana, Zolu, Molijera i dr.).

(9) JELENKO MIHAJLOVIĆ (1869-1956), profesor Univerziteta, rektor Više pedagoške škole u Beogradu, osnivač i upravnik Seizmološkog zavoda u Beogradu. Objavio veliki broj originalnih naučnih radova iz seizmologije, astronomije i meteorologije. "Zora" je u više navrata donijela kratke bilješke o njegovim naučnim radovima.

ALEKSA ŠANTIĆ - MILANU SAVIĆU


     Dragi Gospodine!

     Po Vašoj želji, evo Vam prilažem članak, odnosno podatke o Pljevlju i man. Sv. Trojice. Što sam znao i doznao sve sam tu pribilježio, te će mi milo biti ako sam Vam mogao štogod u toj stvari privrijediti. Ako biste slučajno ove podatke usvojili i u Vaš rad uvrstili, ja Vas molim, da moje ime ne spominjete. -
Ovom prilikom dopustite mi, da Vam se, kao svome prijatelju, izjadam na nepravdu koje mi je učinilo "Brankovo kolo"(1). Pomenuti list u svome 20. broju o. g. a u Književnijem bilješkama(2), prikazujući "Letopis Matice srpske"(3) knj. 194, između ostalog veli - pohvaljujući i suviše S. Stanojevića(4) i Jovana Radonića(5) - "Ne možemo primeniti to i na ciklus pesama, što je u ovoj knjizi štampan. Šta više, osuđujemo, što je uz take prestavnike trezvenog rada i uz pesnike kao što su Laza Kostić(6) i Simo Matavulj(7), dato mesto ovim slabim stihovima, ispunjenim najobičnijim frazama. Ako letopis nema čim boljim da prikaže našu suvremenu liriku, bolje neka je ne prikazuje nikako". i.t.d. Eto tako veli kritičar -ov(8)Za divno mi je čudo zašto taj -ov, nije iznio pred svijet te najobičnije fraze u mojim pjesmama. Kad se nešto tvrdi onda treba to i obrazložiti faktima. No ja sam velim - pa ma i drsko bilo da zaista te pjesme nisu ispunjene najobičnijim frazama, jer da bjehu take, uvjeren sam da ih Letopis ne bi primio, a to mi je svakako mjerodavnije od jetke bilješke "Br. kola", koja je naročito i u nervoznom stanju napisata. Ja sam namjeran da u "Zori"(9) pozovem toga vazljubljenog -ova-a, da mi kaže, koje su to "najobičnije fraze u tome ciklusu pjesama. - Neću da se hvalim, no vjerujte mi, da sam ja te pjesme iz dna duše svoje radio i ja ih držim za lijepe tim više što ste ih Vi primili za Ljetopis. - Budite dobri pa mi pišite, šta mislite o stvari i da li bi umjesno bilo, da kritičar -ov-u ili bolje ovnu, odgovorim.
Primite iskreno pozdravlje i poštovanje od Vašeg

U Mostaru, 17. Maja 1898.
A. Šantića         


(1) "Brankovo kolo", književni časopis. Počeo izlaziti u Sremskim Karlovcima 1895. godine svakog četvrtka. Prvi vlasnik i urednik bio mu je Paja Marković Adamov, a 1905. postao je odgovorni urednik Milan Budisavljević, koji je poslije Markovićeve smrti (1907) uzeo i uredništvo u svoje ruke. 1912. bio je urednik Dragutin J. Ilić, a odgovorni Dušan Kotur. Kao list za zabavu, pouku i književnost "Brankovo kolo" bilo je, pored "Letopisa Matice srpske", najbolji časopis u Vojvodini. Prestao je izlaziti u početku prvog svjetskog rata.

(2) Prikaz (Letopis Matice srpske. Uređuje Milan Savić. Knjiga 194. Sveska druga. U Novom Sadu) koji je potpisao - ov objavljen je u "Brankovom kolu" 4/1898, 20, 636-637. Autor je, vjerovatno, Boško Petrović, književnik i kritičar, koji se najčešće potpisivao Stevanov (ili Željski), ali je neke kraće radove potpisivao - ov.

(3) "Letopis Matice srpske", najstariji književni časopis na Balkanu; pokrenut u Novom Sadu 1825, pod nazivom "Serbska Letopis" (kasnije Letopis Matice Srbske) od 1826. do 1864. izlazio u Pešti, a od tada stalno u Novom Sadu. Prvi urednik bio je Georgije Magarašević. Kasnije su ga uređivali: Jovan Subotić, Jakov Ignjatović, Jovan Đorđević, Antonije Hadžić, Tihomir Ostojić, Vasa Stajić i dr.

(4) STANOJE STANOJEVIĆ dr. (1874-1937), istoričar, profesor Univerziteta u Beogradu (od 1919), akademik. Napisao više djela iz srpske istorije: "Vizantija i Srbi", "Sv. Sava", "Biografija St. Lazarevića od Konstantina Filozofa", "Studije o srpskoj diplomatici", "Istorija srpskog naroda". Organizovao i uredio veliku "Narodnu enciklopediju Srba, Hrvata i Slovenaca", prvo djelo te vrste na našem jeziku.

(5) JOVAN RADONIĆ dr. (1873-1956), istoričar i profesor Univerziteta u Beogradu, akademik. Studirao i doktorirao u Beču (1896). Jedno vrijeme boravio u Petrogradu i Moskvi (1897-1898), zatim bio nastavnik u srpskoj gimnaziji u Carigradu. Za bibliotekara Matice srpske izabran je 1899. i na tom položaju ostao do 1905, kada je izabran za vanrednog profesora opšte istorije srednjeg vijeka na Univerzitetu u Beogradu. 1919. biran je u zvanje redovnog profesora. Napisao je veliki broj djela iz naše istorije: "Istorija srba u Ugarskoj", "Zapadna Evropa i Balkan", "Grof Đorđe Branković i njegovo vreme" i dr.

(6) LAZA KOSTIĆ (1841-1910), pjesnik, dramski pisac i prevodilac. Bavio se i književnom kritikom i estetikom. Bio je istaknuta ličnost Omladinskog pokreta, ali se kasnije u svom političkom radu veoma udaljio od ideja kojima se rukovodio pokret. U poeziju je unio nove i smjele oblike, pokušavajući da obogati naš jezik novim izrazom, ali je u tome i pretjerivao i išao u apsurd. Pored lirskih pjesama i balada napisao je i dvije tragedije: "Maksim Crnojević" i "Pera Segedinac", kao i pozorišnu igru "Gordana" ili Uskokova ljubav". Kao prevodilac istakao se prevođenjem Šekspira, te mu s pravom pripada zasluga za uvođenje Šekspirovog djela kod nas.

(7) SIMO MATAVULJ (1852-1908) književnik. Bio je učitelj u dalmatinskim selima, a zatim nastavnik gimnazije na Cetinju, gdje se sprijateljio sa Lazarom Kostićem. Znao je italijanski, francuski i ruski. Počeo je da piše relativno kasno, ali se već u početku javio kao zreo i formiran pisac. Napisao je veliki broj pripovjedaka iz crnogorskog života i romane "Uskok" i "Bakonja fra Brne". Najvažnije zbirke pripovjedaka su mu "Iz primorskog života", "S mora i planine", "Beogradske priče". Pisao je i drame, a dosta je i prevodio, naročito sa francuskog (Monpasana, Zolu, Molijera i dr.).

( Prikaz (Letopis Matice srpske. Uređuje Milan Savić. Knjiga 194. Sveska druga. U Novom Sadu) koji je potpisao - ov objavljen je u "Brankovom kolu" 4/1898, 20, 636-637. Autor je, vjerovatno, Boško Petrović, književnik i kritičar, koji se najčešće potpisivao Stevanov (ili Željski), ali je neke kraće radove potpisivao - ov.

(9) Šantić nije napisao nikakav tekst u "Zori", kojim bi komentarisao ovu nepovoljnu ocjenu iz "Brankova kola"

ALEKSA ŠANTIĆ - MILANU SAVIĆU


     Dragi Gospodine!

     Kao što sam Vam pisao "Intermeco"(1) izlazi u drugom popravljenom, potpunjenom i ilustrovanom izdanju, sa prikazom g. M. Cara.(2) No, želeći, da mi prevod bude što bolji, to se ovijem obraćam na Vas, da budete tako dobri te da mi rastumačite šljedeće Hajneove stihove u "Intermecu": Pošljednja kitica pjesme pod brojem 53, glasi na njemačkom:

Wenn ich ein Gimpel wäre
So flög ich gleich an dein Herz;
Du bist ja hold den Gimpeln
Und heilest Gimpelschmerz.

     Za ove stihove pitao sam ovdje mnoge švabe, da mi kažu, šta je s njima Hajne htio reći, no đavolji nije mi znao kazati. Ja znam šta je Gimpel, ali ne znam smisao cijele kitice. Ja Vas molim kao svoga dobrog prijatelja, da mi Vi to tačno rastumačite i kažete, kako bi se to na srpski prevesti moglo, pa da smisao bude isti kao u originalu.
Oprosti mi što Vas sa ovakvijem malenkostima bunim u Vašem radu, no nadam se da se nećete na me, kao na svoga odanog prijatelja srditi.Očekujući što skorim Vaš mili mi odgovor, iskreni pozdrav šalje Vam Vaš

U Mostaru, 19. Maja 1898.
Aleksa Šantić         


(1) "Lirski intermeco", pjesma Hajnriha Hajnea. Drugo popunjeno, popravljeno i ilustrovano izdanje, s prikazom Marka Cara. U Mostaru, izdanje i štampa izdavačke knjižarnice Pahera i Kisića, 1898.

(2) MARKO CAR, književnik, kritičar, esejista i putopisac (1859-1953). U mladosti je pisao pjesme i pripovjetke, ali bez većeg uspjeha. Objavio nekoliko knjiga putopisa. Pisao o gotovo svim našim istaknutijim piscima, svojim prethodnicima i savremenicima. Prevodio sa italijanskog i francuskog. Bio je dopisni član SANU i jedno vrijeme predsjednik SKZ. Djela: "Venecija", 1891; "U Latinima", 1894; "Moje simpatije" I-III, 1895, 1897, 1904; "Od Jadrana do Balkana", 1898; "Niz rodno primorje", 1899; "S bojnog i ljubavnog polja", prigodne priče, 1904; "Sava Bjelanović", 1911; "Estetička pisma", 1921; "Ogledi i predavanja", 1931; "Eseji", 1936; "Jedan zaboravljeni pesnik mora" (Josip Bersa) 1937.

ALEKSA ŠANTIĆ - RISTI ODAVIĆU(1)


     Moj dragi Risto!

     Jutros primio sam tvoje ljubazno pismo. Ja brate nisam znao da si u Lajpcigu, nego sam tvrdo držao da si u Biogradu, pa sam s toga i uputio na te onu molbu. Po tvom savjetovanju ja sam se za stvar obratio danas brzojavom na protu Savu Pješčića(2) i on mi je odgovorio da se stvari drage volje prima i sad sam miran. Hvala tebi brate! Potrebne svjedodžbe za Jakova(3) pribaviću i poslati proti. A tebe molim kao brata, kad se, ako bogda, u Biograd povratiš, da mi brata po mogućnosti uzgledaš i da ga izvedeš na pravi put. - Ti veliš da si mi pisao toliko pisama. Ja, brate, nisam primio ni jednog tvog pisma ima već toliko zemana, pa sam se čisto čudio i sumnjao da se nisi što na me ražljutio. Bog zna gdje su ta pisma!...
     Ti veliš da si u neprilici zbog moga "Intermeca"(4), jer da si i ti isti preveo ima već dvije godine. E, brate Risto taki je slučaj, no to neka te ne odvrati da i ti tvoj prepjev neobjelodaniš. Ja sam uvjeren, bez ikakva ulagivanja, da će tvoj prepjev biti daleko bolji od moga, jer si bolji nijemac od mene a uz to si se mnogo u prevođenju vježbao. No još jedna novost: kroz kratko vrijeme Kisić(5) izdaće drugo izdanje "Lirskog Intermeca"(6) jer se prvo sve rasprodalo. Ja sam ovog puta "Intermeco" popravio i dopunio, a Marko Car(7) napisao je "Prikaz", koji će zajedno sa "Intermecom" štampan biti. Prvi prepjev bio mi je slab jer sam ga kroz sedam dana svršio, te zbog svoje nepažnje mnoge stvari izopačio. No ovaj drugi prepjev dosta je dobar. - Ja nikad nisam znao da ti ne dobiješ "Zore"( te sam ti danas uputio preko pošte sve dosadašnje brojeve od ove godine. A sad te molim dragi Risto budi dobar, te mi odma po prijemu ovoga pisma pošalji nekolike tvoje pjesme za "Zoru", jer kao što znaš još nijednog retka od tebe nije "Zora" do sad donijela(9). Ja te opet molim da ne zaboraviš! A sad budi zdravo i veselo tvom iskrenom prijatelju

U Mostaru, 3/15/7/98.
Aleksi Šantiću         


(1) RISTO ODAVIĆ (1870-1932), književnik. Istorijsko-filološki odsjek Velike škole završio u Beogradu, postdiplomske studije u Lajpcigu. Bio je profesor gimnazije, dramaturg, načelnik Umetničkog odelenja Ministarstva prosvete, upravnik Državne arhive u Beogradu. Vlasnik i urednik "Nove iskre" (1899-1907, 1911) i urednik "Dela" (1910-1911). Pisao je pjesme, dramske slike sa patriotskim temama ("Duh naših dedova", "Hej slaveni", "Pod krstom", "Posle oslobođenja"). Prepjevao je "Evgenija Onjegina" od Puškina, "Utopljena zvona" od G. Hauptmana, pripremio antologiju "Zvuci ruske lire" (1914). Preveo "Fausta" (1931).

(2) Prota Savo Pješčić predavač vjeronauke na Višoj ženskoj školi u Beogradu

(3) JAKOV ŠANTIĆ (1882-1905), pjesnik, najmlađi brat Alekse Šantića. Nemirna duha, plahovit, a uz to sanjar, Jakov je proveo neobičan i pomalo pustolovan život. Poslije nekoliko razreda gimnazije, on se 1900. godine otisnuo sa jednom putujućom družinom glumaca koja je gostovala u Mostaru, i u toku godine dana, zlopateći se i potucajući, proputovao gotovo cijelu Srbiju. Ova "avantura" narušila je njegovo inače slabo i načeto zdravlje. Poslije toga dolazi Ženeva, gdje je prijateljevao sa Jovanom Dučićem, zatim Lezen i život u bolnicama i sanatorijumima za grudobolne, pa Boka, Dalmacija i kraj u Malom Lošinju. Njegova pjesnička ostavština nije mala, s obzirom na trajanje njegova života i vrijeme koje je utrošio na pisanje: preko stotinu dužih i kraćih pjesama (uključujući i splet pjesama "Oblaci"), koje su, najvećim dijelom, objavljene još za njegova života u "Bosanskoj vili", "Brankovu kolu", "Zori", "Delu", SKG i u maloj zbirci "Pjesme", štampanoj 1904. u Mostaru.

(4) "Lirski intermeco" H. Hajnea, u prevodu Alekse Šantića, objavljen je prvi put 1897. godine u Mostaru. Knjiga je doživjela još dva izdanja za Šantićeva života: 1898. i 1919. godine

(5) Paher i Kisić, knjižari i izdavači iz Mostara. Poslovali od 1878. do oko 1935. Glavnu izdavačku djelatnost razvili su prije prvog svjetskog rata. Izdavali su, između ostalog, književni časopis "Zoru" i poznatu ediciju "Mala biblioteka".

(6) "Lirski intermeco", pjesma Hajnriha Hajnea. Drugo popunjeno, popravljeno i ilustrovano izdanje, s prikazom Marka Cara. U Mostaru, izdanje i štampa izdavačke knjižarnice Pahera i Kisića, 1898.

(7) MARKO CAR, književnik, kritičar, esejista i putopisac (1859-1953). U mladosti je pisao pjesme i pripovjetke, ali bez većeg uspjeha. Objavio nekoliko knjiga putopisa. Pisao o gotovo svim našim istaknutijim piscima, svojim prethodnicima i savremenicima. Prevodio sa italijanskog i francuskog. Bio je dopisni član SANU i jedno vrijeme predsjednik SKZ. Djela: "Venecija", 1891; "U Latinima", 1894; "Moje simpatije" I-III, 1895, 1897, 1904; "Od Jadrana do Balkana", 1898; "Niz rodno primorje", 1899; "S bojnog i ljubavnog polja", prigodne priče, 1904; "Sava Bjelanović", 1911; "Estetička pisma", 1921; "Ogledi i predavanja", 1931; "Eseji", 1936; "Jedan zaboravljeni pesnik mora" (Josip Bersa) 1937.



( "Zora", list za zabavu, pouku i književnost. List je pokrenut u Mostaru 15. aprila 1896. i izlazio, dva puta mjesečno, do kraja decembra 1901. Prva dva godišta uređivali su Aleksa Šantić i Svetozar Ćorović, treće Aleksa Šantić i Jovan Dučić. 1899. godinu uredio je sam Dučić, a 1900. i 1901. Atanasije Šola.

(9) Risto Odavić objavio je u "Zori" samo jednu pjesmu: "Božanska iskra". Iz zbirke "Fantom". (Zora 4/1899, 8-9, 367).