SRPSKE RANE         


Plavo nebo, visina ti tvoji'
I sunašca što nas žićem poji,
I tako ti one vječne tajne,
I večeri, i zorice sjajne,
De mi reci, ko Srbu pomože,
Da se dosad održati može?

Je li im'o Srbin kakvog brata
Da mu vjerno vjernu ruku hvata,
U nevolji, kad mu propast pr'jeti
Da s njim gine i s njim da se sveti,
Da mu čuje lelek i jauke,
Pa slobodi da raširi ruke?

Nebo ćuti... al' kroz srpske gore
Iz grobova odjeci se hore:
Niko nije Srbinu pomog'o,
I ko može i taj je odmog'o! -
Sunce jarko, i ti s nama zbori,
Šta Srbina tako slavnim stvori?

Sunce prenu, a kroz zrake sjajne
Čujem pjesmu, čujem glase tajne:
"Srpske rane Srbu su pomogle,
One samo održat' ga mogle
A da Srbin bojao se rana
Ne bi im'o ni zore ni dana...

Srpske rane, što se svetit' znaše,
Srpske rane sve Srbinu daše!"
Pa čuj, brate, čuj, Srbine živi,
Nek' i otsad sunce ti se divi:
Ne plaši se krvavijeh rana -
Časnog znaka sa časnog mejdana!


1896.         

***         


Onamo, gdje lipa usamljena stoji
Odvode me misli uspomena moji';
      Tu je mjesto drago,
Gdje sam snove snio, gdje sam ljubljen bio
      Ljubeć' čedo blago.
Tu, gdje mnoge noći i večeri kasne
Iz mirne daljine slušah zvuke jasne.

Svaki trepet zvuka bješe sreća sama
I utjeha mila, koja bole slama
      A podiže nad,
O, al' mile zvuke raznese mi tama
      I jesenski hlad...
Samo lipa stoji, gole grane stoje
Nad pustinjom mrtvom davne sreće moje...


1896.         

***         


Mila sliko njena, uspomeno draga,
Ja te vječno gledam... Ta dva oka blaga
      Dva su sunca moja!
Gle, na milom njedru priljubljena stoji
      Ona ruža moja...
Pod grocem b'jelim biserje se roji, -
Kao tajne suze uspomena moji'...

Oj, vi oči mile, oj, njedra, oj vlasi,
K vama u daljinu otimlju se glasi
      Sa uzdaha mog...
Još su vaše draži sancima mi svijem
      Neporušen Bog!
Na žrtvenik njima, evo, v'jenac vijem,
Zaostale suze na cv'jetiće lijem...


1896.         

***         


I doći će trenut... horiće se glasi,
Vijenac će obvit' tvoje meke vlasi,
      Zašuštaće svila...
Pod tankim duvakom odvešće te svati
      Od majčinog krila...
Pred svetim oltarom ti ćeš mirno stati
I njemu ćeš vječno tvoju ruku dati...

Ako u tom času tvoje sreće mirne
Jedan tajni uzdah sa trepetom dirne
      Tvoje lice blago,
Ne goni ga s kletvom, nek' mu nije žao,
      Već znaj, čedo drago,
Anđ'o moga mira da je tada pao
I uzdahom zadnjim blagoslov ti dao...


1896.         

***         


Ne sjećaj se na me... U dalekom sv'jetu
Počivaj mi mirno k'o rosa na cv'jetu;
      Zaboravi glas
Ljubavi i vjere, što nas nekad zvao
      Na zavjetni čas, -
Zaboravi uzdah koji sam ti dao
Na rastanku vječnom, kad sam s bola pao...

Ne sjećaj se mene, niti moje tuge,
Veselo mi gledaj nebo, šarne duge
      I zeleni kraj,
Jer u mojoj tuzi i sreća se krije
      K'o proljećnji sjaj:
U njezinoj suzi nikad kletva nije,
Nego tvoja slika u kapljici sije...


1896.         

***         


I doći će danci pramaljeća vedra,
Gorica će cv'jetom okititi njedra;
      Kroz zeleni gaj
Hor milih slavuja letiće sa grana
      Da proslavi maj,
U svjetlosti zlatnoj nebeskijeh strana
Dizaće se himna uskrsnulih dana.

Sa uzdahom slatkim ljubičica mladi'
Doletiće vjetrić da nam čelo hladi,
      A lagan mu let,
K'o uzdisaj mio, lelujaće ti'o
      U dolini cv'jet...
Samo u mom vrtu lelujat' se neće
Pod rosicom blagom pramaljeće cv'jeće...


1896.         

***         


Kad mi sjetna suza mutno oko rosi,
Uzdah moje duše na krilu je nosi
      Na daleki put,
Uzalud je tamo s hladnim dahom bije
      Mraz i vjetar ljut,
Ona trepti, sjaje, jer što ljubav grije
Ni u hladnom mrazu bez života nije...

Čuj, kad suzu moju uzdah ti donese,
Pa je sa svog krila polagano strese,
      Daj joj njedra, daj!...
Jer na njedru tvome proljeća su živa
      I zlaćani maj,
A suza je rosa, što tek sretna biva
Kad na l'jepom cv'jeću umire i sniva.


1896.         

***         


Sahraniću ljubav. U pokoju svetom
Pokriću je dušom i uvelim cv'jetom,
A tičica roj
Pozvaću iz luga, da nad njome slije
Oproštajni poj,
I sunce ću molit', da vječito grije
Na mogilu mirnu što mi ljubav krije.

Oj, putniče, ako u proljeće sjajno
Nanesu te puti na to mjesto trajno:
O, ne gazi cv'jet,
Što će tude mirit'. Ljubavi umrle
To je sanak svet,
U kome se blago njene draži grle
I mila čistota njene duše vrle...


1896.         

NA GROBU JOANIKIJA PAMUČINE         

Blago grobu i u tami, što se sjaji
Gde kandilo pripaljuju naraštaji.
                           Zmaj


8. septembra 1896. ova je pjesma
čitana na grobu pok. Pamučine,
dobrotvora i književnika srpskog, po parastosu koji je dala srpsko-pravoslavna
crkvena opština u Mostaru.
       

O spusti se sa rajskih visova,
Sveta dušo, koju djela krase,
Pa u kolo srpskijeh sinova
Za čas stani, pa nam počuj glase.

Na tvom grobu, što ga trava skriva
I godine za godinom broji,
Evo danas Srbadija živa,
Ushićena tvojim radom, stoji.

U časima, kad svud bješe tama,
Ti si zublju prosvjete nam svio,
Srpskog roda i njegova hrama
Službenik si neumorni bio.

TVoje slovo bješe melem rana,
Bješe iskra, što duhove kreće,
Tvoja ruka svakoga je dana
Srbu srpsko njegovala cv'jeće.

Što je narod, to si i ti htjeo,
Kud je narod, pošao si i ti,
Time sebi divan v'jenac spleo,
Što će trajan, što će vječit biti.
Nisi im'o ni srebra, ni zlata,
Al' od zlata tvoj je duh nam bio.
U narodu gledao si brata,
S njim si pjev'o, s njim si suze lio.

A mi danas lijemo ih jadni,
Da oduška svome bolu damo,
Jer međ' nama, svešteniče radni,
Sveštenika takvog ne imamo.

Srpski boli bjehu tvoji boli,
Srpska sreća bješe tvoja sreća,
Pa gle! Danas, kad se Srbin moli,
U molitvi i tebe se sjeća.

Slava onim', koji radit' mogu,
Pa ih narod poštovati znade
I moli se milostivom Bogu,
Da mu uv'jek takovijeh dade.

I mi danas molimo se žudno
I s tvog' groba podižemo glase:
"Daj nam, Bože, tako srce budno,
Koje samo srpske misli krase!"


1896.                   

SRBIMA U MITROVICI NA KOSOVU
koji su započeli zidati crkvu,
hram Svetog Save


Ja ne snivam... moju dušu
Anđeoska dižu krila,
Pa Kosovu leti ravnom,
Da vas grli, braćo mila!

Da vas grli, i da ljubi
Vaše lice, vaše čelo,
Na koje je mutno doba
Mučenički v'jenac splelo;

Da vas ljubi, da vam suzom
Svoju velju radost kaže:
Blago rodu, blago zemlji,
Gdje se bratac s bratom slaže!

Vi ste braća, vi ste ljudi,
Zažižnici srpske zore, -
Svete sjenke sa Kosova
Blagoslov vam danas zbore!

C'jelo Srpstvo danas kleči
I krst časni meće na se,
A molitva čista, sveta
U visini talasa se:

"Daj im, Bože, volje jake,
Da izdržat' muke mogu,
Da dovrše sveto djelo,
Posvećeno tebi - Bogu;

Pa kad kube sjajnog hrama
U tvom jarkom suncu sine,
I zabruje zvona sveta
Jasnim zvukom sa visine,

Čuj molitvu njinog srca,
Čuj im želje, čuj im glase...
Pa nek' jekne Šar-planina:
Srpstvu zora rodila se!"


1896.