POD JABLANOM SUNCOKRET DRIJEMA . . .

Pod jablanom suncokret drijema
i opija nam grudi
mirisnim poljupcima sunca.
Kiti nas zrelim ljubavnim uzdasima,
kao mekim oblacima, tiho
i mi na zlatnim poljima
poèinjemo stidljivo rasti.
Sa visine nebeskih obraza
pod jablanom kaplje sunce
i sa èežnjom ptica
pogledom pšenicu grli,
a naši prsti,
tople krošnje ljeta pletu
i bujicom rujnih jabuka
naša tijela presvlaèe.
Nièu slatki voænjaci
i dok osmjehom dio neba crtamo,
poput vjetra, trava nam bokove njiše,
a crvenilo trešanja usne oblaèi.
Pod jablanom suncokret drijema
i mi se napijamo ljubavi . . .

ZENI KOJA IMA DUSU ZENE

Vec duze vrijeme promatram
tvoje prste na mojim usnama
i naèin s kojim dopadljivo
rubom crtaš krugove podsjeca
na uzbudjene trenutke nasih prvih dodira.
Slusam tvoje uzdahe,
kao neubranu ljubav
provlace te zrakom
u ovo nedjeljno popodne
Uvijek iznova, tako u meni
zanosom prokapljes i zavedes me
kao zena koja ima dusu zene.
Smijem li te osmjehom zagrliti,
dok me beskrajnim plavetnilom
svojih ociju pozudno uzimas?
Zelim, tvoje tijelo
u ovo kisno popodne posjetiti
i mirisnim pjevom ptica
u njemu zadrhtati.

PROLJECE TVOJIH USANA

Pored tebe pocinjem zivjeti uspravno
i koliko god ti se cini, kako zastajkujem
ja se na proljece tvojih usana oslanjam
i u sebe unosim mirise ljubavnog pogleda.
Da cekam, ne jednom i ne samo sada,
strepim i ceznem dok me uzimas i osvajas,
jer tek u tisini zagrljaja sanjam obecani dah
i u tom predivnom snu tvojih obraza ostajem.

Pocinjem osjecati kako si zavodljivi poljubac,
kako u meni ispisujes plamene otkucaje mira
i raskosne savjete iskonskih nadanja nudis,
njihovim dodirima raspolazes cijelom vjecnoscu
i cijelog me radosno pripremas za svoje dlanove.
Koliko mi sada srece zelis? Ti miloscu ovjencana,
kako me samo prisvajas kao svoje dragocjeno blago,
ti ljubavi i ljubavi moja, daleko izvan vrtloga samoce.

Dolazis i kao zvjezdani sjaj pratis moje zjenice
nepomucena i blaga, crvenim zarom otvaras osmjeh,
a preko puta struka, ustajes i nadamnom se izvijas,
ponekad u dugu, kadkada rijekom medju bedrima,
uvijek iznova otvorena, poput drvoreda zanosna,
ti jedina i jedino moja, u mom srcu zasticena.
Promatram te i uzivam dok cvjetas mojim nebom
i mnozis se mojom kozom beskonacnim milovanjima.

O, kako se divna ponosno uspinjes mojim trbuhom
i medju moje prepone svojim prstima dolazis rastopljena,
svom mojom ceznjom natapas svoje prekrasne grudi.
Tako po meni smireno klizis, da prije uzdaha stizes,
nastajes i nestajes iznenada, tu na mom tijelu hodas,
a ja te pozudno pratim i raspolazem tvojim koracima,
kao zrno vremena, rasporedjujem se slatkom obalom
donoseci svoje mirisne valove sa horizonta njeznosti.

SANJAM TE

Ti me odsvakuda
svojim pogledom pratis
i sanjam kako tvoje lice,
mojim licem zlati,
pa se u beskrajnom svemiru moga bica
osmjehom svoga lica
kao zvijezda sklanjas.
Ti me grlis
i zagrljenog,
njezno usnama nosis.
Optocena suncem,
s lakocom se po meni dizes
i mojim tijelom
iskre sjajne radjas.

Ti se oduvijek
u prekrasnom mirisu lipe stvaras
i ravnicu moga tijela
bojom suncokreta ljubis.
Ti si ista ona raskos,
koju u njedarima slatko snivam,
a i divlja usred mojih ruku,
jedina si ptica u mom oku
i bezbrojna u velikom uzdahu.
Ti si beskonacna misao,
u rijecima dodirnuta,
a istovremeno i blaga narav
moga skromnog bica
u kojem se tvoje lice zlati.

TVOJE POSTOJANJE

Odnedavno si moje uzdahe obogatila
i pomalo vec mojim usnama nudis
narancin sok s okusom svoga tijela.
Moji su osjecaji uzavreli pred tvojim postojanjem
i kad tvoje nabrekle grudi
pocnem prstima uzivati,
teci cu zasladjenim poljupcima
i medenim milovanjima,
kao jedina potreba tvoga disanja.
Tada cu svu tvoju ljepotu uzeti
i tako priviti u narucje svojih zjenica,
da ces se njihovim nebom,
beskrajnim zanosom rascvjetati
i dostici zeljene vrtove strasti.
Kakvim li ces me onda mirisima docekivati,
kakvom pozudom htjeti nahraniti,
kad vec sada nad tvojim dalekim tijelom
moram na trenutak predahnuti
i sa tvojih udaljenih usana piti radost,
kako bih mogao nastaviti sanjati blazenstvo
svoje dugo cekane ljubavi.
Neznam, je li ponesen tobom
ili zbog toga sto u njemu rastes,
ali moj se svemir pokrenuo
i kad prvi puta osjeti dodir tvoga trbuha,
moje ce sazvjezdje,
poput nabujale rijeke u tebe poteci
i preplaviti tvoje uzdrhtalo tijelo,
a ti ces se podamnom,
u dugom luku izvijati
i obuhvatiti citav moj smisao.
Znas li, da sam sada namjerno
zaljubljen u tvoju dusu
i kako zbog toga,
nikada necu otici od tebe,
jer, ti si jedina,
koja me ispunjava osjecajima ljubavi.

NOC JE NAGODBA ZA MOJE SNOVE

Noc je nagodba za moje snove
i u njoj me vrelina tvojih poljubaca stiti,
a ljubav tvoja, u meni izaziva silno rusenje sumnji.
Potrebni su mi tvoji mramorni trenuci
i tvoja svjetlost da po meni bdije,
potreban mi je tvoj glas,
kao potvrda vjecne smjelosti,
pa, iako sada sutis,
ja te moram pitati,
jesam li te vec negdje volio, ljubavi moja
ili samo neobicno drhtim?
I jesam li nekada davno
razgrtao mjesecinu po tebi,
kad na tvojim usnama
prepoznajem isti onaj osmjeh,
u kojem nikada nisam sam.
Zbrajam godine i pokrete
i neznam, osjecas li moju stvarnost,
divlju i raspjevanu,bez straha,
u ovom nasem krevetu prepunom ceznje,
crvene i slatke,mirisno oznojene,
slutis li misao, medju nasim tijelima,
veliku i spokojnu,hranjivu misao,
slutis li,ljubavi moja
nasu tjelesnu besmrtnost?
To sto ljubimo, to smo mi,
zgrceni u bojama i njezno rasporedjeni,
poslagani po zagrljajima i dodirima uokvireni,
u dubokom miru, u milovanja pretvoreni.
Dok te cijelu posjecujem,pitam se.
jesam li te vec nekada bez prestanka imao, mila moja
kad se ovoliko u tebi uspinjem
ili sam samo sunce otkinuo,
pa tvojim stablom iz korijena trcim?
Jesi li se sjetila draga,
zasto me snagom pozude uzdizes ramenima
i tako iz mene, sve udaljenosti brises?

U OBRISU TVOJIH POLJUBACA

U nekom sam se davnom vremenu,
kao trenutak vjecnosti iskrao
i posao ususret obrisima tvojih poljubaca,
jer sam osjecao koliko si zaboravljena,
da negdje duboko pod mjesecinom snivas
i nadas se mom pogledu i mojim dodirima.
Pustio sam neka ceznja u mislima krikne i potrazi vjetar
s kojim cu preokrenuti sve krosnje svijeta
i tako iz njih izliti na svoje obraze kapi kise
u koje si beskonacnim likom osmjeha zatocena.

S tim sam uvjerenjem krenuo prema nepoznatom,
zakoracio divljim snom i buducem vremenu
nisam dozvoljavao umor niti klonulost duse,
vec samim obecanjem svitanja,
na kojem me tvoja predivna smjelost cekala, zapoceo put .
Slike sto su te nizale moj pogled je primao,
i svakim tvojim sjajnim drhtajem mirisao
i pruzao mojoj nepreglednoj dusi dugine boje,
a ja sam u svemu prepoznao dalek i tihi obris tvojih poljubaca,
toplih poput daha uspavane skoljke.

Prisla su mi sa letom nebeskih pjevica
i nagradila bozanstvenim crvenilom tvojih mekih usana,
zlatnim pramenom tvog glasa prvi puta moje ime rascvjetala
i probudila ga u pupoljku tisine,
gdje je spavalo i bilo preplaseno od uzaludnog ustajanja,
bojeci se nemirnih uzvisina i ponovnog propinjanja.
Naslutila si me kao cijeli svoj san
i sve moje strepnje prekrila zagrljajima,
dozvala u svoje srce i pustila da se njezno napijem otkucaja
i zauvijek ostanem u obrisu tvojih poljubaca.

DAH PROLJECA

Jos sam jucer drhtao
i kao rijeka nemirnih uzdaha
takav obale oplakivao,
a danas,
rukopisom svoga srca,
na mekom papiru svoje duse
tvoje biserno ime ispisujem
i kazem ti,
kako za tebe imam osmjeh
u onom lopocu sto je jaci od svake trave koju znam
i kako narastam dahom tvoga proljeca u svom snu.
Ljubavi, mozda ti se cini da placem,
ili moj glas u ponoci nestaje,
ali ti zaista plovis mojim zjenicama
i znam,
da je svako slovo kojim pisem tvoje ime,
zlatno slovo tvoga imena u mojim otkucajima.
Ako sumnjas, upitaj svoje oci
i moje prste sto se u plavoj noci lome,
i tad mi reci zasto lutas ruzinim vrtom
i dajes mi svoje usne slatkih poljubaca,
zasto tvoju kosu zvijezde pletu,
a na tvojim grudima lisce lipe spava
i zasto se odjednom bistrom rijekom cutis
i gledas jutro u granama proljeca.
Dopusti jasnoj vrelini mog daha da te uz mene privije,
kazi svojim mislima neka zagrle moje tijelo
i ja cu ti prici crvenim jabukama
i njihovm sokovima natopiti tvoje pore.
Ne cekaj uzalud, ljubljena moja,
vec u boji mojih obraza ugasi zedj,
lezi u moje ruke i radosno zamirisi
i tada ces osjetiti,
kako s njima tvojim tijelom pjevam,
kako se u mojim prstima tvoje ime budi,
kako ih tvoji otkucaji mojom dusom slazu
i tebe,
u dahu proljeca,
mom zivotu daju.

TI SI DRAGA BICE . . .

Ti si draga bice, u kojem neprestano sanjam
i tijelo si zene cijim mirisinim morem plovim,
dodirujes me slatkom jekom probudjenih boja
i dok se valom uvlacim u tebe, zlatna pjevas.

Razasute kapi mojih misli u biserne pore tocis,
a svoje ruke donosis k meni, vjetrom pozude
i u moje srce, kao njezni trag, mjesecinom lijezes,
gdje me tvoje vrele bradavice poljupcima nude.

Kako li sam sretan dok mi tako sjajna stizes,
dok se moja muskost tvojim toplim vrtom seta,
kako li sam sretan dok snivam u toj plodnosti
i na izvoru svojih vjecnih zelja, u tebi uzivam.

Ti si draga bice, u kojem neprestano bujam
i toliko te trebam, da se nicega ne sjecam,
osim zadovoljstva svojih uzdrhtalih prepona,
kad ih duga tvoga neba, sa zvijezdama spaja.

Imas za mene dosta mjesta u svojoj kosi
i ljupkosti na obrazima gdje te moji prsti srecu,
u tvojim dodirima i ja sam ponosna visina,
imas za mene draga vrijeme, u svojoj samoci.

Kako li sam sretan dok te posteljom sluzim,
dok se tvoje grudi, ispod mene, bjelinom mnoze,
kako li sam sretan, sto u tebi oduvijek postojim,
jer me, u sebe blagu, svojim zagrljajima spremas.

Ti si draga bice, u kojem neprestano plamtim
i moje vatre, tvojim tijelom neprekidno kruze,
ti si citav uzbudjeni svemir, u mom jednom dahu
i ja te takvu svojim bicem, beskonacno slavim.

LJUBAV

Mila, postoje latice koje same napustaju pupoljak,
postoji i more, koje u svojim valovima radja skoljke,
a iznad ovog vremena, postoji moj san u kapi rose
i tvoja sjetna sutnja, sto bolno sjeda mojim srcem.

Osjecam, kako su tvoje misli rastrgane na mjesecini
i kako ih vjetar, mirisima jorgovana pokusava sakupiti,
slutim beskrajnu omamljenost tvog njeznog pogleda,
svaki tihi uzdah cutim na tvojim predivnim grudima.

Vjeruj mi, dobro prepoznajem drhtanje jezera u ocima
i znam, koliko se nemira krije u bojama leptirovih krila
i stoga strahujem, kad se sa obronaka sjecanja vratis,
jer ponekad, zapletena u niti kajanja pocnes disati.

Vjestina odustajanja ne postoji u tvojim otkucajima,
uporna si, ali krhkim glasom brezinih krosnji sapuces,
i ljepotom duge prekrivas nebesko plavetnilo ptica
i zbog toga se plasim usnuti sate beskrajnih cekanja.

Kad vodimo ljubav, ti se u sjaj zvijezda pretvaras
i kao takva, mojim dlanovima vjecnom vatrom kruzis,
kad utihnemo, zagrljenog me u sebe toplu pretaces
i ja se u tebi rastacem, iskonskom dubinom ponornice.

A opet, kad me tako preko svojih bijelih obala poneses
i kad se u tim beskonacno crvenim usanama zateknem,
tvojim tijelom strepim, jer mi sebe ne predajes cijelu,
vec u zrnima uspomena zastajes i izgubljenu utjehu trazis.

Stojis kao rumena jabuka u mom grlu, slatka od meda,
kao zlatno klasje moje kose, bistrinom kapi rose postojis,
tvoje svitanje moj san obasjava i zatice iznad vremena,
volis me, a sjetnom sutnjom svoga srca moje posjecujes.

Nemoj se bojati mila, ljubav u nasoj dusi ne zastaje,
ona radoscu odmara i zauvijek toplinu milovanja nudi,
ona za nama zudi i svaki nas trenutak, blago u sebe upija,
opusti se u njenim dodirima i rasiri na njenim obrazima.