--СА или БЕЗ Црне Горе??? -- :: Arhiva: Srpski Nacionalisticki forum

U srpskom jeziku se kaze i "lijepo" i "lepo" isto kao sto se kaze "bijelo" i "belo" ili "mlijeko" i "mleko" itd

. Sto se mene licno tice, na prostoru bivse SFRJ (sa izuzetcima Slovenije i Makedonije) se govorio samo jedan jezik a to je srpski sa razlicitim narjecjima :yes: . Ne treba se odricati ni jedne rijeci vlastitog jezika ma kako ona beznacajna naoko bila jer svaka ta rijec obogacuje jezik.
Uostalom evo nesto malo o jeziku i kako se odnositi prema njemu.
Pisano je davno ali kao da je pisano za danasnje vrijeme i vrijednost ovih rijeci se tek danas nabolje vidi.

Zaveštanje Stefana Nemanje o jeziku
Reč Stefana Nemanje (oca Simeona) izgovorene na samrtničkoj postelji, koje je zapisao njegov najmlađi sin Rastko, Sveti Sava (iz knjige Zaveštanje Stefana Nemanje pisca Mileta Medića)
Čuvajte, čedo moje milo, jezik kao zemlju. Reč se može izgubiti kao grad, kao zemlja, kao duša. A šta je narod - izgubi li jezik, zemlju, dušu? Ne uzimajte tuđu reč u svoja usta. Uzmeš li tuđu reč, znaj da je nisi osvojio, nego si sebe potuđio. Bolje ti je izgubiti najveći i najtvrđi grad, nego najmanju i najneznatniju reč svoga jezika. Zemlje i države ne osvajaju se samo mačevima, nego i jezicima. Znaj da te je tuđinac onoliko osvojio i pokorio, koliko ti je reči potkrao i svojih naturio.
Narod koji izgubi svoje reči prestaje biti narod. Postoji, čedo moje, bolest koja napada jezik kao zaraza telo. Pamtim ja takve zaraze i morije jezika. Biva to najčešće na rubovima naroda, na dodirima jednog naroda s drugim, tamo gde se jezik jednog naroda tare o jezik drugog naroda. Dva naroda, milo moje, mogu se biti i mogu se miriti. Dva jezika nikad se pomiriti ne mogu. Dva naroda mogu živeti u najvećem miru i ljubavi, ali njihovi jezici mogu samo ratovati. Kad god se dva jezika susretnu i izmešaju, oni su kao dve vojske u bitki na život i smrt. Dok se god u toj borbi čuje i jedan i drugi jezik, borba je ravnopravna, kad počinje da se bolje i više čuje jedan od njih, taj će prevladati. Najposle se čuje samo jedan. Bitka je završena. Posle izgubljenog jezika nema naroda. Znaj, čedo moje, da ta bitka između jezika ne traje dan-dva, kao bitka među vojskama, niti godinu-dve, kao rat među narodima, nego vek ili dva, a to je za jezik isto tako mala mera vremena kao za čoveka tren ili dva.
Zato je, čedo moje, bolje izgubiti sve bitke i ratove, nego izgubiti jezik. Posle izgubljene bitke i izgubljenih ratova ostaje narod. Posle izgubljenog jezika nema naroda. Jezik je, čedo moje, tvrđi od svakog bedema. Kad ti neprijatelj provali sve bedeme i tvrđave, ti ne očajavaj, nego gledaj i slušaj šta je sa jezikom. Ako je jezik ostao nedirnut, ne boj se. Pošalji uhode i trgovce neka duboko zađu po selima i gradovima i neka samo slušaju.
Tamo gde odzvanja naša reč, gde se još glagolja i gde se još, kao stari zlatnik, obrće naša reč, znaj, čedo moje, da je to još naša država, bez obzira ko u njoj vlada. Carevi se smenjuju, države propadaju, a jezik i narod su ti koji ostaju, pa će tako osvojen deo zemlje i narod kad-tad vratiti svojoj jezičkoj matici i svome matičnom narodu.

A sad vam evo i nesto o tome kako se treba postovati srpsko-crnogorska tradicija i kako su se nasi pretci borili za slobodu.

Zavet potomcima
Čuvajte svetu uspomenu i poštovanje prema velikanima naše slavne prošlosti. Volite se, čuvajte obraz i borite se za svoju zemlju i narod, za svoju Otadžbinu, časno i pošteno, kao što smo se mi borili i izborili. Borite se za slobodu i nezavisnost svoga naroda, jer bez izvora nema vode, niti života bez slobode. Ponašajte se humano i ljudski, a svoje potomstvo učite: nikad kao neljudi - uvek samo kao ljudi; zemlja je srećna ako na nju nije pala suza srama, a njiva na kojoj je grob pretka ne prodaje se. Ne činite nepravdu i zločin prema drugima, svoje čuvajte a tuđe ne otimajte, jer je čovek i narod slobodan ako ne ugrožava drugog čoveka i drugi narod. Činite sebe i ostale srećnima, jer samo srećan čovek sreću stvara, a nesrećan čovek nesreću stvara. Ne odvajajte se od svoje istorije, sačuvajte svoje mitove i legende, ne cepajte tapije vaših predaka, ne odričite se nasleđa, svetlih likova i imena slavne prošlosti, ne udaljavajte se od naših oltara i ne odričite se velikih i svetlih datuma i praznika, ne dajte da vam lome krstove i badnjake, slavite velike događaje i budite ponosni na svoju Otadžbinu, da bi se i ona ponosila sa vama, stoji u „Zavetu ratnika oslobodilačkih ratova Srbije i Crne Gore od 1912. - 1918. godine potomcima“.

Kada ce vec jednom ljudi u Srbiji i Crnoj Gori shvatiti da su jedan narod (srpski) i da imaju zajednicke interese bilo koje vrste (ekonomske, nacionalne, politicke itd) i da se u skladu sa tim trebaju i ponasati. Ja sam porijeklom Crnogorac i imam crnogorsko prezime ali se osjecam i deklarisem kao Srbin jer to i jesam. Prije rata sam sa ogromnim ponosom pricao o Crnoj Gori i ljudima koji tamo zive i ponosio sam se svojim crnogorskim porijeklom ali otkako je ona lopuza Milo Smile

:punch: (da bog da mu se sjeme zatrlo) pojavio i preuzeo vlast i od jedne casne drzave napravio leglo najveceg kriminala u Evropi i otkad su ga mnogi Crnogorci podrzali u tome skoro da se stidim svog porijekla. Jos uvijek cijenim i postujem sve one casne i postene ljude i patriote u Crnoj Gori koji znaju kuda ih vodi spomenuti Milo i koji se bore protiv toga koliko mogu. Oni su ti koji se trude da koliko-toliko isprave los imidz Crne Gore i kod nas i u svijetu i vjerujem da ce doci vrijeme kada ce razum prevladati i kada ce se opet vratiti sve one vrijednosti u crnogorsko drustvo po kojima je Crna Gora bila poznata i cuvena oduvijek. Dovoljno je samo prisjetiti se zadnje afere u Crnoj Gori oko imena jezika pa da se covjeku smuci od cinjenice koliko daleko su neki ljudi spremni ici zarad licnih interesa i ko zna cega jos.
Sa druge strane situacija nije nista bolja ni u Srbiji koja je takodje postala stjeciste i leglo kriminalaca najgore vrste, gdje su takodje zaboravljene i pogazene one najsvjetlije tradicije srpskog naroda. Tacno je ono sto kaze Bajadk u vezi prodaje nasih politicara Hagu, tacno je da su se Srbi generalno (tu mislim i na nas iz Republike Srske) srozali prilicno nisko a tome srozavanju najvise doprinose nasi jebeni politicari koji se prosto utrkuju u tome kako da sto vise ponize svoj narod a sve zarad licnog interesa i materijalne koristi. Pa se tako srbijanski i crnogorski politicari izvinjavaju po okolnim zemljama (Hrvatska i BiH) kao da smo u najmanju ruku mi Srbi zapoceli secesiju i rat u bivsoj SFRJ (otkad se to zrtva treba izvinjavati dzelatu) a ovi nasi u Republici Srpskoj se utrkuju da se pojave na ceremonijama postavljanja kamena temeljaca za dzamije ili otvaranja istih na mjestima na kojima su bile ali i na mjestima gdje ih nikad prije toga nije bilo.
Najjednostavnije receno, svi smo mi jedan narod, srpski narod, i kao takvi se moramo medjusobno postovati, pomagati i drzati se skupa u nastupu prema trecim licima ili narodima. Trebamo vratiti dostojanstvo koje smo oduvijek imali a koje nam stranci gaze svaki dan na svakom koraku. Najzalosnije od svega je to sto ga mi sami nekad vise gazimo nego ti isti stranci a dokaz za to su i diskusije i prepucavanja poput ove.