Poučne pričice :: Biblioteka ~ Library

Toolbar

Pravilnik foruma

Burek marketing

Najčešća pitanja

Posetite Burek Prodavnicu

Zatvori

BUREK marketing

Burek :: Forumi :: > Drustvene teme > Knjizevnost ~ Umetnost ~ Kultura > Biblioteka ~ Library

Tema: Poučne pričice (Moderatori: Anea, vojvođanka)

Trenutno vreme je: 03. Avg 2025, 13:28:30

Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 0 gostiju pregledaju ovu temu.

Ovo je forum u kome se postavljaju tekstovi i pesme nasih omiljenih pisaca.
Pre nego sto postavite neki sadrzaj obavezno proverite da li postoji tema sa tim piscem.

Stranice:

1 ... 42 43

45 46 ... 67

Tema: Poučne pričice (Pročitano 351295 puta)

vojvođanka

Poruka #430

26. Apr 2011, 14:14:38

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Internet Explorer 8.0
	Nokia

Zabranjeno je

Zabranjeno je plakati a da se nešto ne nauči,
probuditi se, a ne znati šta sa sobom,
plašiti se svojih sopstvenih uspomena.

Zabranjeno je ne smijati se problemima,
ne boriti se za ono što želiš,
odustati od svega zbog sopstvenog straha
da ostvariš svoje snove.

Zabranjeno je ostaviti svoje prijatelje,
ne pokušati razumjeti sve što ste zajedno proživjeli,
i zvati ih samo onda kad su neophodni.

Zabranjeno je ne biti svoj pred drugima,
pretvarati se pred ljudima do kojih ti nije stalo,
izigravati klovna da bi te pamtili,
i zaboraviti sve kojima je zaista stalo do tebe.

Zabranjeno je ne učiniti sve za sebe samog,
biti uplašen od života i od onoga čime te život obavezuje,
ne živjeti svaki dan do posljednjeg daha.

Zabranjeno je da ti nedostaje neko bez radosti,
da zaboraviš njegov osmijeh i oči,
a sve samo zato što je on izabrao drugačiji put od tvog,
zabranjeno je zaboraviti njegovu prošlost
i zamijeniti je njegovom sadašnjošću.

Zabranjeno je ne pokušavati shvatiti druge
misliti da je njihov život vrijedniji od tvog,
ne spoznati da svako ima svoj put i slavu.

Zabranjeno je ne stvarati sopstvenu priču,
ne imati trenutak za one kojima si potreban,
ne razumjeti da je život ono što daje,
a takođe i ono što uzima.

Zabranjeno je ne tražiti sreću,
ne živjeti život s pozitivnim stavom,
ne smatrati da uvijek možemo biti bolji;

Zabranjeno je zaboraviti da bez tebe
ovaj svijet ne bi bio isti.

Pablo Neruda

IP sačuvana

Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Zatvori

vojvođanka

Poruka #431

27. Apr 2011, 14:06:23

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Internet Explorer 8.0
	Nokia

Zrno pšenice

Zrno pšenice skrilo se u ambaru.
Nije htjelo sudjelovati u sjetvi,
nije htjelo umrijeti u brazdi,
nije se htjelo žrtvovati.

Htjelo je spasiti sopstveni život.
Ništa mu nije značilo doći na sto,
biti hljeb nekog svečanog dana,
biti blagoslovljen i podijeljen gostima.

Nije htjelo izgubiti svoj život
ni biti radost drugima.

Nakon nekoliko mjeseci došao je seljak,
pomeo i očistio ambar,
sa smećem je izbacio i pšenično zrno.

Bruno Ferero

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #432

27. Apr 2011, 14:09:22

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Internet Explorer 8.0
	Nokia

Čovjek koji je mislio da je mrtav

Bio jednom jedan čovjek, hipohondar kad je posrijedi bilo njegovo zdravlje, a iznad svega se bojao dana kad će doći smrt. Jednog dana, među tolikim ludim idejama, padne mu na pamet da je možda već mrtav. Pa je upitao svoju ženu:

“Reci mi, ženo, da nisam ja mrtav?” Žena se smijala i rekla mu da dotakne ruke i noge.

“Vidiš? Tople su. Dobro, to znači da si živ. Da si mrtav, ruke i noge bile bi ti ledene.”

Čovjeku se odgovor učini razumnim pa se smiri. Nakon nekoliko nedjelja, jednog snježnog dana, čovjek je otišao u šumu sjeći drva. Kad je došao u šumu, skinuo je rukavice i počeo sjekirom sjeći stabla. Bez razmišljanja prijeđe rukom po čelu i primijeti da je hladno. Prisjeti se što je rekla njegova žena, skine cipele i čarape i užasnuto ustvrdi da su mu i noge ledene. U tom trenutku nije uopšte sumnjao: “Shvatio” je da je mrtav.

“Nije dobro da mrtvac hoda uokolo i siječe stabla”, rekao je sam sebi. Ostavio je sjekiru kraj mule i legao na ledenu zemlju, ruku prekrštenih na prsima i zatvorenih očiju. Nakon što je neko vrijeme ležao na zemlji, naprtnjačama sa živežnim namirnicama približi se čopor pasa. Kad su vidjeli da ih ništa ne sprečava, pojedoše sve jestivo u njima. Čovjek je pomislio: Imaju sreću što sam mrtav. Inače bih ih najurio.

Čopor je nastavio njuškati i otkrio mulu zavezanu za stablo, lak plijen za oštre pseće zube. Mula je cviljela i ritala se, ali čovjek je samo razmišljao kako bi je rado branio da nije mrtav. Za nekoliko minuta osladili su se mulom i još je samo nekoliko pasa glodalo kosti.

Nezasitan čopor nastavio je lutati tim krajem. Nedugo nakon toga jedan je pas osjetio ljudski miris. Pogledao je uokolo i ugledao nepokretnog drvosječu na tlu. Polako se približio, veoma polako, jer je smatrao da su ljudi vrlo opasni i nepouzdani. Za nekoliko trenutaka svi su psi okružili čovjeka svojim slinavim zubima. Sad će me pojesti, pomislio je čovjek. Da nisam mrtav, bila bi to druga priča.

Psi su se približili i vidjevši da je nepokretan… pojeli ga.

Horhe Bukaj

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #433

27. Apr 2011, 14:16:32

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Internet Explorer 8.0
	Nokia

Stvari zbog kojih se osjecas sjajno

Zaljubljenost.

Smijanje dok te vilica ne zaboli.

Tuširanje (probaj hladnom vodom).

Specijalan pogled samo tebi upućen.

Omiljena pjesma na radiju.

Slušanje kiše.

Mirišljava posteljina.

Iznenadni poklon.

Komadić čokolade,

Neočekivani poziv prijatelja.

Mirišljava kupka.

Kikotanje.

Zanimljiv razgovor.

Plaža, rijeka, planina…

Kad nađeš novčanicu na koju si zaboravio.

Smijanje samom sebi.

Smijanje bez ikakvog razloga.

Kad ti neko kaže da si lijepa.

Prijatelji.

Roditelji,

Slučajno si čuo nešto lijepo o sebi.

Kad se probudiš a ne moraš baš tad ustati…

Prvi poljubac.

Upoznavanje zanimljivih ljudi.

Kad se neko se igra s tvojom kosom.

Slatki snovi.

Ljuljuškanje na ljuljašci.

Nezaboravan koncert.

Šumske jagode.

Jabuke.

Banana, grožđe, maline…

Svitanje ili zalazak sunca.

Ustajanje iz kreveta kad si svjestan da ovaj spisak može ići unedogled jer je pred tobom još jedan divan dan…

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #434

27. Apr 2011, 14:19:41

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Internet Explorer 8.0
	Nokia

Veseo i tuzan zbog obicnih stvari

Vraćao sam se kući, na nezarađeni ručak, kao i svakog dana, umoran od nekorisne upornosti s kojom sam tražio izlaz iz zazidanosti. Navikao sam da tražim i ne nalazim, jedno je zavisilo od mene, drugo ne znam od koga, i ništa nisam imao da predbacim sebi, a nisam mogao da se ljutim što me ne prihvataju. Nekad sam, u ljutini, prijetio mržnjom, a nisam je osjećao. Ni sad je ne osjećam. I hvala bogu.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.

A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri, srećan zbog žene koja mi je olakšavala život, i zbog djeteta koje je nosila. S djetetom će nam, doduše biti teže, ali, opet ćemo nekako živjeti.

To je jedna od tajni ovoga svijeta: toliki ljudi žive teško, ni sam ne znaš kako ni od čega, a niko ne umire od gladi. Znam, nije pravo što tog malog čovjeka dočekujem s utjehom što neće umrijeti od gladi, ali znam i to da nikad ne vjerujemo u svačiju zlu sreću, i da uvijek postoji nada u bolje.

Od svoje muke nisam uspijevao da stvorim ni veliki bol ni veliki misao. Rođen sam, izgleda, za sitne stvari, kao i većina ljudi i nije mi žao što je tako.

Pošten sam koliko mogu, nikome ne želim suviše zla, htio bih da ljude više volim nego što ih žalim, molim se svojoj sreći da mimo mene prođe ono što me se ne tiče.

Nisam se umorio.

Meša Selimović

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #435

06. Maj 2011, 14:35:05

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Internet Explorer 8.0
	Nokia

Prestani da čekaš

…Jedna poznata mudrost kaže: Život je ono što ti se dešava, dok ti praviš planove za život.

Događa li ti se često da gledaš kroz prozor, da pratiš apatičnim pogledom kapi kiše kako se razlijevaju po staklu i da misliš da je svijet jedno beskrajno dosadno mjesto za Život?

Budiš se ujutru i potajno proviruješ kroz prozor, sa nadom, da će sunce toga dana konačno zasijati silnije nego obično.

A ono te samo zaslijepljuje svojim zrakama, i čak ti se čini da ti se ruga.
Šteta, reći ćeš. Jer očigledno da se ni taj dan ne razlikuje bitno od prethodnog.

I nastavljaš da čekaš…Da prođe i taj dan, i ta sedmica, taj mjesec, ta godina…

Sve dok odjednom ne osjetiš da ti Život odlazi u nepovrat, a ti još uvijek stojiš tu i čekaš pravi trenutak da počneš da uživaš u njemu i da ga proživiš u potpunosti.

I shvataš, kako neprimjetno, nekako nesvjesno, kao po nekoj navici stojiš i čekaš da sve prođe, što ti daje osjećaj beskrajnog razočarenja i umora.

Pitaš se, kada će konačno da krene tvoj ‘Pravi život’?! Oni prekrasni, nezaboravni trenuci, zbog kojih je vrijedilo progutati sve suze i uvrede, svu tu nakupljenu gorčinu i onda samouvjereno pogledati prema naprijed.

Kao da si već zaboravio izvorni cilj i jednostavno samo čekaš. Po navici. Čekaš ‘nešto’. Zaboravljajući pritom, šta zaista želiš i šta je zaista važno za tebe.

Nećeš moći razumjeti, da dok čekaš da se desi nešto ‘veliko, interesantno, važno’, ti ustvari propuštaš stvarnu ljepotu oko sebe! Propuštaš suštinu!

Propuštaš male stvari, koje ti ispunjavaju dane. Dok tako stojiš i očekuješ da se dogodi nešto veliko, da bi bio srećan: propuštaš, osmijehe i poglede; propuštaš izlaske i zalaske sunca; propuštaš ljubav i emocije…

Propuštaš sadašnjost stremeći da dočekaš budućnost. Propuštaš ‘Danas’, jer se nadaš da ćeš početi živjeti ‘Sutra’.

Dok gledaš kroz prozor i pratiš pogledom kapi kiše kako se razlijevaju po prozoru; dok stojiš tamo udubljen u misli, apatično čekajući da bljesnu sunčevi zraci, životni časovnik nastavlja tiho, ali neumitno da odbrojava tvoje izgubljene minute.

Polako, ali dosljedno i nepovratno iščezava tvoj Život pretvarajući se u prošlost. Tvoju prošlost. I bez da uopšte osjetiš kako se to moglo desiti, jednoga dana ćeš sa užasom ustanoviti da je tvoj Život prošao, a da nisi ni stigao da uživaš u njemu.

I zato: ne čekaj da dođe takav dan, stvori drugačiji dan. Zaustavi kišu, rastjeraj oblake i načini svoje sopstveno sunce. Prestani da čekaš. Napravi nešto od svoga Života. Budi kovač svoje sreće. Ne čekaj da sreća dođe po tebe. Sprijatelji se sa časovnikom Života. Uzmi ga samouvjereno u ruke i postani gospodar svoga Života. Živi Život! Živi ga danas! Živi ga sada! Živi ga u ovom trenutku!

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #436

10. Maj 2011, 16:58:12

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Internet Explorer 8.0
	Nokia

Seljakova obitelj morala je napustiti svoje imanje. Spakovali su svoje stvari i stavili ih na zaprezna kola te krenuli na put. Obitelj je sedela na kolima, a njihov je mali pas trckarao ispod kola, u hladu. Uskoro je mali pas poceo verovati da je upravo on taj koji tegli citava kola na svojim ledjima. Trcao je i trcao, i uskoro je bio potpuno iscrpljen i na kraju snaga. Tada je pomislio: "Doista je nerazumno ocekivati da cu ja, najmanji i najslabiji, ne samo trcati citavim putem vec i morati nositi citava zaprezna kola. Jednostavno ne mogu vise. Odustajem!"

Iscrpljen, stao je - i na njegovo ogromno zaprepascenje, kola su nastavila put bez njega. Tek je tada jasno razumeo da nije on taj koji je vukao kola - bio je to konj."

I zato se treba opustiti i prepustiti. Problemi su sastavni deo zivota itreba ih resavati, gledajuci na njih kao na trening. Ne prepustati se brigama, negativnim mislima, negativnim osecanjima... Ne radimo sve sami i nismo sami u svemu.

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #437

12. Maj 2011, 17:31:43

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Internet Explorer 8.0
	Nokia

Portir u bordelu

Nije u onom selu bilo neuglednijeg i lošije plaćenog posla od posla portira u bordelu. Ali što je drugo mogao raditi taj čovjek? Zapravo nikada nije naučio čitati i pisati, nije ništa drugo radio niti se čime bavio. To je bilo njegovo mjesto jer je prije njega njegov otac bio portir u bordelu, a prije njega otac njegovog oca. Decenijama je bordel prelazio s očeva na sinove, a tako i portirnica. Jednog dana stari je vlasnik umro i neki je mladić, pun nespokoja, kreativan i preduzetan, preuzeo bordel. Preuredio je sobe i poslije sazvao osoblje da im da nova uputstva. Portiru je rekao:

“Vi ćete mi od danas, osim što ćete stajati na vratima, predavati sedmični izvještaj. U njemu ćete zapisati koliko je mušterija ušlo svakog dana. Jednu od pet mušterija pitaćete je li zadovoljna uslugom i što bi promijenila u bordelu. Jednom nedjeljno predaćete mi izvještaj o komentarima koji vam se učine zgodnim.”

Čovjek je zadrhtao. Nikada se nije bojao rada, ali…

“Rado bih vam ugodio, gospodine”, promucao je, “ali ja… ne znam ni čitati ni pisati.”

“Joj, baš mi je žao! Kao što vjerovatno razumijete, ne mogu plaćati još nekoga da to radi i ne mogu čekati da vi naučite pisati, tako da…”

“Ali, gospodine, ne možete me otpustiti. Ovo radim čitav život, jednako kao i moj otac i moj djed…”

Nije mu dopustio da dovrši. “Gledajte, ja vas razumijem, ali ne mogu ništa učiniti za vas. Logično, daćemo vam otpremninu, drugim riječima, određeni iznos kojim se možete prehranjivati dok ne nađete drugi posao. Žao mi je. Svako dobro.”

Na to se okrenuo i otišao.

Čovjek je osjetio kako mu se čitav svijet ruši. Nikada nije ni pomislio da bi se mogao naći u toj situaciji. Došao je kući, prvi put u životu nezaposlen. Šta je mogao raditi? Sjetio se da se povremeno u bordelu, kad bi se potrgao krevet ili slomila noga ormara, snalazio u sitnim i profanim popravcima čekićem i ekserima. Pomislio je da mu to može biti privremeno zanimanje dok mu neko ne ponudi posao. Po čitavoj kući tražio je alat koji mu je bio potreban, ali našao je samo nekoliko zahrđalih eksera i jedna krezuba kliješta. Morao je kupiti kompletnu kutiju s alatom, a za to bi potrošio dio dobijenog novca. Na uglu svoje ulice doznao je da u selu nema željezarije i da bi morao putovati dva dana na muli kako bi u najbližem selu obavio kupovinu. Pa šta?, pomislio je i krenuo na put. U povratku je nosio lijepu i kompletnu kutiju s alatom. Nije ni izuo čizme, a već je neko kucao na kućna vrata; bio je to njegov susjed. “Došao sam vas pitati imate li čekić da mi ga posudite.”

“Gledajte, imam. Upravo sam ga kupio, ali treba mi za posao. Znate, ostao sam bez posla.”

“Dobro, ali vratio bih vam ga sutra rano ujutro.”

“U redu.”

Idućeg jutra, kao što je i obećao, susjed je pokucao na njegova vrata.

“Gledajte, čekić mi je još potreban. Zašto mi ga ne biste prodali?”

“Ne, treba mi za posao i osim toga željezarija je na dva dana jahanja na muli.”

“Možemo se pogoditi”, rekao je susjed. “Ja ću vam platiti dva dana putovanja u onom smjeru i dva dana putovanja u ovome i cijenu čekića. Ionako ste bez posla. Što kažete?” Zaista, to mu je bio posao od četiri dana. Prihvatio je. Kad se vratio, na kućnim ga je vratima čekao drugi susjed.

“Dobar dan! Vi ste prodali čekić našem prijatelju?”

“Jesam…”

“Treba mi neki alat. Spreman sam vam platiti četiri dana putovanja i malu platu za svaki dan. Znate, nemamo svi četiri dana na raspolaganju da odemo u kupovinu.” Bivši je portir otvorio kutiju s alatom, a njegov je susjed izabrao stegu, odvijač, čekić i dlijeto. Platio mu je i otišao.

“Nemamo svi četiri dana na raspolaganju da odemo u kupovinu”, prisjetio se.

Ako je to istina, mnogim bi ljudima trebalo da on putuje i donese im alat. Na sljedećem je putovanju odlučio riskirati nešto novca koji je dobio za otpremninu kako bi donio više alata kakav je prodavao. Tako će uštedjeti na putovanjima. To se pročulo po okolini i mnogi su susjedi odlučili prestati putovati kako bi obavili kupovinu. Jednom nedjeljno novopečeni je prodavač alata putovao i kupovao ono što je trebalo njegovim mušterijama. Ubrzo je shvatio da ako nađe mjesto na kojem će uskladištiti alat, može uštedjeti još više putovanja i zaraditi više novca. Tako da je unajmio lokal. Poslije je proširio ulaz u skladište i za nekoliko nedjelja dodao izlog, tako da je skladište postalo prva željezarija u gradu. Svi su bili zadovoljni i kupovali su u njegovoj trgovini. Više nije trebao putovati jer mu je željezarija iz susjednog sela slala narudžbe: bio je dobar klijent. S vremenom su kupci iz malih udaljenih sela počeli radije kupovati kod njega i tako štedjeti dva dana puta. Jednog mu je dana sinulo da bi njegov prijatelj tokar mogao za njega izrađivati glave čekića. I nakon toga… Zašto ne? I kliješta, stege i dlijeta. Poslije su došli ekseri i vijci.

Za deset godina taj čovjek postao milioner, proizvođač alata, ali poštenjem i radom. Na kraju je bio najmoćniji preduzetnik u tom kraju. Tako moćan da je jednog dana, na početku školske godine, darovao svom selu školu. Osim čitanja i pisanja, ondje su ih poučavali umjetnosti i najpraktičnijim onodobnim zanatima. Oblasni poglavar i gradonačelnik organizovali su veliku zabavu za otvorenje škole i veoma važnu večeru u osnivačevu čast. Na kraju večere gradonačelnik mu je dao ključeve grada, a direktor ga je zagrlio i rekao: “S velikim ponosom i zahvalnošću molimo vas da nam ukažete čast i potpišete se na prvu stranicu zapisnika naše nove škole.”

“To bi mi bila velika čast”, rekao je čovjek. “Mislim da ništa radije ne bih učinio nego potpisao se ovdje,

ali ne znam ni čitati ni pisati. Nepismen sam.”

“Vi?” upitao je direktor u nevjerici. “Vi ne znate čitati i pisati? Sagradili ste industrijsko carstvo a da

niste znali čitati i pisati? Zapanjen sam. Pitam se šta biste sve učinili da ste znali čitati i pisati.”

“Mogu vam odgovoriti”, rekao je mirno čovjek.

“Da sam znao čitati i pisati… bio bih portir u bordelu! “

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #438

13. Maj 2011, 17:20:35

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Internet Explorer 8.0
	Nokia

Danas

“U tome leži velika mudrost. Ko to ostvari, otarasiće se velikih briga i biće srećan.”
Dejl Karnegi piše kako se je jedan gospodin riješio svih briga dok je posmatrao neku ženu kako pere suđe. Za vrijeme tog pranja žena je pjevala i to ga je navelo na razmišljanje: “Vidiš, ja sam već osamnaest godina oženjen i moja žena mora svakoga dana prati posuđe. Da je onda, kada smo se vjenčali vidjela pred sobom sve te zdjele, tanjire i kašike na gomili, koje će morati oprati, bilo bi to zaista preveliko brdo. Samo ta slika mogla bi je uplašiti, da bi izgubila svu radost za život sa mnom.”

I onda je razmišljao dalje. Razlog zašto moja žena ne stvara nikakve probleme u vezi pranja suđa je samo u tome, jer pred očima ima uvijek samo suđe od toga dana. Tada mu je sinulo: uzrok njegovih briga je baš u tome – jer želi da sve suđe opere u jednom danu!! Ovo koje je danas prljavo, i ono što će biti sutra i prekosutra prljavo. I tada je došao do jako korisne spoznaje: Svakog dana treba poceti iznova

‘Danas’ je jedino vrijeme u mojim rukama. Za sutra još ne znam ništa. Jučerašnji dan već je potonuo u vječnost.
Carpe diem (iskoristi dan), mudra izreka starih Rimljana. Jednakom snagom moramo isključiti prošlost i budućnost. Budućnost je danas. ‘Ne brinite se za sutrašnji dan!’
Naravno da će mnogi na to odgovoriti: ‘moramo se brinuti, jer kako ćemo inače dospjeti negdje. Moramo stvarati planove, jer ne može se živjeti iz dana u dan.’

Sve to zaista moramo činiti. Moramo imati pred očima ozbiljnost života. Ali to samo znači da moramo ispuniti zadatke današnjeg dana. Svakoga dana svaku stvar moramo iznova uzeti u ruke, a ne elektrificirati naše živce. Englezi imaju poslovicu: “Ne prelazi preko mosta, dok ne dođeš do njega.”

Dosta je svakom danu njegovog zla. Nije ga potrebno opterećivati prošlošću i budućnošću. Što se tiče prošlih dana, šta se tu može učiniti, a za buduće ne znamo hoćemo li ih uopšte i doživjeti. Ako ih i dočekamo, vjerovatno više nećemo imati ovih današnjih briga. Naime, sve je u neprestanom toku. Heraklit kaže: “Ne možete nogom stupiti u istu rijeku dva puta.” Rijeka stalno teče i svakog trenutka je u njoj druga voda. Tako teku i naši dani. Svaki je drugačiji i prije nego sutrašnji dan ‘protekne’ pored nas, već će izgledati drugačiji, nego što nam ga naše brige danas predočavaju.
Jedino sto imamo je danas.

« Poslednja izmena: 13. Maj 2011, 17:24:51 od vojvođanka »

IP sačuvana

Zatvori

vojvođanka

Poruka #439

16. Maj 2011, 16:47:18

Moderator

Legenda foruma

Sve ima svoje...

Zodijak
Pol
Poruke	44533
Zastava

	Windows XP
	Internet Explorer 8.0
	Nokia

Istrajnost

Hrabrost i nada zavise od jedne presudne vrline: od istrajnosti, sposobnosti da se ide dalje u nepovoljnim prilikama – veselog držanja ako je moguće, ali ako nije, a ono makar u duhu riječi Seneke, umornog od života:

“Čak i poslije loše žetve mora se saditi.”
Neko može reći da je čovjek kvrgavih prstiju i bez sluha, koji istrajava u svojim pokušajima da svira violinu, očigledno na lošem putu, i da nema svrhe hvaliti njegovu istrajnost.
Ipak, ma koliko bilo teško tom čovjeku da nauči da svira, opet je mnogo dobio iz svog truda. Jedan od pisaca govora Džona Kenedija ostavio je trag u istoriji kada je 1961. rekao da će čovjek otići na Mjesec do kraja te decenije ne zato što je to lako učiniti, već zato što je teško; a čovjek postaje bolji kada čini teška djela.
Tajna istrajnosti jeste u razumijevanju ‘krive učenja’ – grafikona koji prikazuje jednu liniju koja se uspinje, potom malo opadne, ali samo da bi još više porasla – i tako dalje, raste pa pada, pa opet raste, i tako sve do vrha. Ovo se i nama dešava kada savlađujemo nešto.
Sve teče glatko; onda se odjednom čini da čovjek nazaduje, da napredak koji je ostvario, gubi. U tom trenutku većina ljudi odustane.
Ali, kada bi istrajali, uvidjeli bi da poslije svakog pada slijedi još veći uspon i da je sveukupni tok naprijed i naviše, što potvrđuje latinska izreka: “Per ardua ad astra” – Kroz muku do zvijezda.
Opšte je poznato da je istrajnost djelotvornija od slike, kapi vode nagrizaju stijenu koja se nije mogla razbiti maljem. To ukazuje na još neke osobine koje krase onoga koji istrajava: odlučnost i snaga volje. Najbolja odluka i ona koja donosi najviše zadovoljstva jeste istrajati do kraja.

E.K. Grejling

IP sačuvana

Zatvori

Stranice:

1 ... 42 43

45 46 ... 67

Burek :: Forumi :: > Drustvene teme > Knjizevnost ~ Umetnost ~ Kultura > Biblioteka ~ Library

Tema: Poučne pričice (Moderatori: Anea, vojvođanka)

Trenutno vreme je: 03. Avg 2025, 13:28:30

Prebaci se na:

Oznake: jedni daj kazati dom postaje ruzu lejli makar napred tobom
ionako osetila uzvratio uciteljicu oprostaj crvene ljepotu omeksala zaista treceg

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Nova godina Beograd :: nova godina restorani :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Sudski tumač Novi Beograd

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.