Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 14. Avg 2025, 19:15:30
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 0 gostiju pregledaju ovu temu.

Ovo je forum u kome se postavljaju tekstovi i pesme nasih omiljenih pisaca.
Pre nego sto postavite neki sadrzaj obavezno proverite da li postoji tema sa tim piscem.

Idi dole
Stranice:
1 ... 41 42 44 45 ... 67
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Poučne pričice  (Pročitano 351870 puta)
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.16
mob
Nokia 
Nekada u Bagdadu, Kerim je volio ljepoticu po imenu Elma. Čista ljubav i prepoznatljivi bili u cijelom gradu po toj ljubavi. Jedne veceri kopajući u bašći sa prijeteljem, nađoše ćup prepun zlatnika. Izvadiše ga, oči im zasijaše od sreće. Tada Kerim reće prijatelju:" Ja uzimam svoju polovicu i večeras idem iz Bagdada. Napokon sam sretan."
Prijatelj ga u čudu pogleda, pa mu reće: " A, Elma, pa valjda nju vodiš sa sobom?" "Ne, idem sam, ti joj nešto reci, utješi je idem sam i napokon imam bogatsvo i imaću sreću" To izgovoriše i razđiše se. Sutradan čekajući na uobičajenm mjestu svoga Kerima, Elma je obuzeo čudan nemir, neka nedefinisana slutnja. Mjesto Kerima ona uglada njegovog prijatelja. Očiju zažarenih od ljubavi, ali i brige upita:"Gdje je Kerim, Gdje je duša moja? Da mu se nije šta dogodilo? " I to je izgovorila takvim glasom, da je prijatelj ostao skamenjen i do srca rastužen ljubavlju i brigom u njenom glasu. I tada on odlući da joj kaže istinu. Isprića joj sve i prenese razgovor sa Kerimom u cjelosti. Elma je čutala i slušala. Kada je završio, kriknu i poče plakati, jecaji su joj podrhtavali tijelom. Prijatelj je pokuša tješiti.. ( Ma vratiće se on, ne brini, voli te, proći će ga ludost)... Elma ga pogleda mrtvim očima u kojima je nestalo sjaja i ljubavi, drhtavim bolnim glasom odgovori:

" Prijatelju dobri, ne placem ja sto je Keram otisao, nego za sobom sto sam isla sa takvim momkom, koji je zarad zlatnika izgubio dragulj..."

IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 8.0
mob
Nokia 
Dva jezera (i dve vrste ljudi)

U Palestini postoje dva jezera. Jedno je slatkovodno i u njemu žive ribe. Obale su mu ukrašene zelenilom. Stabla šire grane nad njim i produžuju žedno korenje kako bi se napila te lekovite vode.
Reka Jordan to jezero puni bistrom vodom s okolnih brežuljaka. I tako se ono smeši na suncu. A ljudi uz njega grade kuće, ptice svijaju gnezda, i svaki oblik života je srećniji zato što se nalazi upravo tamo.
Reka Jordan zatim teče prema jugu i ulazi u jedno drugo jezero. Ovde ribe ne iskaču ne površinu, ovde ne šušti lišće, nema pesme ptica, nema dečjeg osmeha. Putnici biraju neki drugi smer, osim ako im se silno ne žuri. Vazduh nad tom vodom je težak, a ne želi da je pije ni čovek, ni životinja, ni ptica.
I u čemu je ta silna razlika između dvaju susednih jezera?
Stvar nije u reci Jordanu. Ona i u jedno i u drugo donosi istu kvalitetnu vodu. Nije stvar ni u zemlji u kojoj se nalazi, ni u okolini oko njih.

Evo u čemu je razlika: Genisaretsko jezero prima, ali ne zadržava reku Jordan. Za svaku kapljicu vode koja uđe u jezero, jedna iz njega istekne. Davanje i primanje jednakih su razmera.
Drugo jezero je 'lukavije' i ljubomorno gomila ono što prima. Ne dopušta da ga u iskušenje dovede bilo kakav velikodušan podsticaj. Zadržava svaku kap koju primi.

Genisaretsko jezero i dalje živi. Drugo jezero ne daje ništa. Nazivamo ga Mrtvim morem.
Na ovom svetu žive dve vrste ljudi. U Palestini postoje dva jezera.

Brus Barton
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 8.0
mob
Nokia 
Sve dok nas smrt ne rastavi

Kada sam stigao kući, večera je već bila na stolu. Svojoj supruzi sam rekao da za nju imam važnu vest. Sela je da me, kao i uvek, sasluša. Gledala je u mene i očekivala tu važnu vest koju ću joj reći.
Bože, kakvu ću joj samo bol sada naneti. Hoće li to ona moći podneti? Jezik se zapliće. Osećam da neću moći izgovoriti ono što želim, a moram. Sakupljam snagu i uspevam izgovoriti: "Želim da se razvedemo". Pređoše te teške reči preko moga jezika i raniše ovu slabašnu ženu. Vidim da joj je teško. Bol koja se jasno vidi u njenim izmorenim očima je veća od nje. Tako je velika da se ne može opisati. Samo je uspela upitati: "A zašto?"
Njeno pitanje sam zanemario, kao da ništa nije ni rekla. Više nije bilo reči. Njih je zamenio njen plač. Poluglasno reče: "Pa ti nisi čovek!"
Celu noć je plakala i verovatno razmišljala zašto joj to činim. Stvarni razlog nisam mogao izneti. Kako da kažem da među nama više nema ljubavi i da sada volim drugu ženu!? Tačno je da među nama više nije bilo one stare ljubavi.
Ujutro sam joj dao papire da potpiše sporazumni razvod braka, prema kome joj ostavljam stan, auto i 30% deonica koje posedujem u jednoj velikoj kompaniji. Samo ih je pogledala i pocepala. U braku smo već 10 godina, a sada smo samo dva stranca pod istim krovom. Među nama više nema bliskosti. Udaljili smo se jedno od drugoga. Njeno cepanje papira prihvatio sam kao nepotrebno odugovlačenje, ali od moje namere ne može me ništa odvratiti. Volim Džejn i tu činjenicu ne može ništa promeniti. Ono što sam sedmicama planirao, počinje se ostvarivati.
Uveče sam se kući vratio kasno. Zatekao sam svoju suprugu kako nešto piše. Večeru nisam očekivao niti želeo pa sam odmah otišao na spavanje. Čitav dan proveo sam sa Džejn i umorio sam se. U ponoć se budim i vidim da ona još uvek nešto piše. Tome nisam pridavao nikakav značaj pa sam ponovo zaspao.
Ujutro su na mom stolu bili papiri koje je ona te noći pisala. Napisala je uslove pod kojima će potpisati ugovor o sporazumnom razvodu braka. Bili su to čudni zahtevi. Nije za sebe tražila ništa, osim jednog meseca koji bi još trebalo da provedemo zajedno. Tražila je da u tom periodu, pred drugima, postupamo onako kako se ponaša svaki normalan bračni par. Obrazložila je to činjenicom da naš sin ima ispite u školi, a ona ne želi da naš razvod loše utiče na njegov uspeh. Bez razmišljanja sam pristao na to. Ali, ona ima još jedan uslov. Želi da svako jutro radim ono što sam učinio prvo jutro u našem bračnom životu. Traži da je svako jutro na rukama iznesem iz spavaće sobe.
Pomislio sam da već gubi razum. Međutim, ako je to njena poslednja želja i to ću ispoštovati. Ta, mesec će brzo proći i ja ću biti slobodan.
O tim čudnim uslovima sam obavestio Džejn, a ona je podrugljivo primetila da je to njen poslednji bezuspešni pokušaj da izbegne razvod braka.
Sa suprugom već dugo vremena nisam delio postelju, ali kada sam je prvo jutro uzeo u naručje, moja osećanja prema njoj se probudiše. Sećanja su navirala. Bila su živa i snažna. Nisam ih se mogao osloboditi. Moj prvi dan braka sa ovom ženom je izašao na površinu.
Naš sin je video kako sam njegovu mamu uzeo u naručje, i počeo vikati: "Tata nosi mamu!" Osetio sam nekakvu gorčinu u grlu. Šta bi moj sin rekao da zna šta ja činim njegovoj mami!? Ne zna on koliku joj bol nanosim. Poneo sam je kroz dnevni boravak do kućnog praga, onako kako sam to učinio pre 10 godina. A ona je zatvorila oči i prošaputala: "Molim te, nemoj još govoriti detetu o našem razvodu". Klimnuo sam glavom, potvdivši da neću.
Kada sam krenuo na posao, ona je stajala na autobuskoj stanici. Idemo u istom pravcu, ja sam sam u autu, a ona čeka autobus. Pored nje sam prošao kao da je ne poznajem. To nikada ne mogu zaboraviti.
Sledećeg dana, dok sam je nosio, njen miris me podsetio na srećne dane našeg bračnog života. Uvideo sam da sam je potpuno zapostavio. Vreme je ispisalo blage crte po njenom licu. Više nije mlada i lepa kao nekada. I njena kosa se promenila. Jedno pitanje me mučilo: Kakav sam ja to čovek i da li joj činim nepravdu!?
Četvrti dan, dok sam je nosio na svojim rukama, vratila se ona nekadašnja bliskost prema toj ženi. Bio je to jak osećaj koji me potpuno nadvladao. Darovala mi je deset nalepših godina svoga života. Bila je prema meni dobra i poslušna. Takva žena je pravo blago. Svaki naredni dan je jačao ta osećanja prema njoj. Džejn o tome nisam ništa govorio. Iz dana u dan moja supruga je bila sve lakša. Nije je bilo teško nositi. Mislio sam da gubi težinu zbog briga i nešeg skorog rastanka. Za ženu nema većeg udarca od razvoda braka.
Jednog dana sam promatrao kako traži odeću da se obuče. Sva odeća joj je bila velika. Tada sam znao da mi je lako da je nosim zato što je smršala.
Kada sam je poslednje jutro uzeo u naručje, nisam mogao ni jednog koraka krenuti napred. Naš sin je već bio u školi. Ostali smo sami u kući. Nisam vjerovao da se tako nešto može dogoditi. Bez nje više nisam mogao. Mome kajanju nije bilo kraja. Spustio sam je na krevet, zagrlio i zaplakao. Molio sam je da mi oprosti i govorio: "Sve do sada nisam znao koliko si dobra i šta mi značiš!"
Zatim sam istrčao iz kuće, seo u auto i otišao do Džejn. Pred njenom kućom istrčao sam iz auta ne zatvorivši vrata. Bojao sam se zadržavanja pred njenom kućom, da se ne bih predomislio i ponovo promenio svoju odluku. Džejn me je čekala pred svojim vratima sa osmehom na licu. Rekao sam: "Džejn, žao mi je, ali ja se nikada neću razvesti od svoje supruge!" Moje reči su je izbezumile. Bila je nepomična. Kroz suze je izustila: "Jesi li ti normalan!?" Ponovo sam se izvinuo, a ona me ošamarila i zalupila kućnim vratima.
Monotoniju u moj brak donele su sitnice. Nismo se jedno od drugoga udaljili zato što se ne volimo. Nedostajali su nam samo poneka lepa reč i lep postupak. Nosio sam je na svojim rukama samo mesec dana i sreća se vratila u našu kuću. Vraćajući se od Jane, doneo sam čvrstu odluku da ću od sada svako jutro nositi svoju suprugu u naručju, sve dok nas smrt ne rastavi.
Svratio sam u cvećaru da kupim supruzi buket cveća. Prodavačica me upita: "Što ćemo napisati na podsetnici?" Sav srećan rekao sam: "Nosiću te u naručju sve dok nas smrt ne rastavi".
Požurio sam kući da je obradujem. Ušao sam u njenu sobu, ali... Moja draga supruga ležala je nepomično. Napustila je ovaj svet.
Saznanje da se moja plemenita supruga mesecima borila s tumorom, a da mene o tome nije ni obavestila, pogodilo me kao grom iz vedra neba! Zato je ona onako naglo oslabila. Poštedila me brige i tuge, a ja sam je povredio na najgori mogući način. Okrenuo sam joj leđa kada joj je bilo najteže. Bio sam potpuno zaslepljen i zaveden. Možda će ona meni i oprostiti, ali ja to sebi nikada neću oprostiti.
Znala je da na ovom svetu neće dugo ostati pa je želela našeg sina poštedeti trauma kojima bi bio izložen da smo se rastali. Želela je da se naš sin mene seća kao čoveka koji je iskreno voleo njegovu mamu.

Udoban stan, luksuzni automobil, deonice i velika ušteđevina nisu garancija za sreću u braku. Sitnice čine život i ljude usrećuju. Nađite vremena za svog životnog saputnika/saputnicu.

Nadam se da će neko izvući pouku iz onoga što se meni dogodilo i da će ova moja ispovest spasiti neki brak i neku porodicu.

Nepoznati autor
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 8.0
mob
Nokia 
Sta sve hocu?

Hoću da živim! Da pokidam lance prošlosti i gradim bolju budućnost na lijepoj sadašnjosti. Da zaliječim rane iz djetinjstva, kako bih jednog dana ja svojoj djeci mogla da pružim svu ljepotu iste.

Hoću da volim! Svim bićem i bez ograničenja. I stare i mlade; i zastarjelo i moderno; i proslavljeno i neprimjećeno; i druženje i samoću; i riječ i tišinu; i snove i stvarnost. I da sve to postane normalno.

Hoću da pomognem! Svim onima koji lutaju tražeći sebe. Svima koji ne znaju za podršku. Svim onima koji su na životnom putu izgubljeni u besmislu sopstvene sudbine koju su sami izgradili.

Hoću da praštam! Prošlosti, koju nosim kao teško breme, ali da nikad ne zaboravim lekcije življenja koje mi je ostavila. Drugima, koji su, svjesno ili nesvjesno, vrijeđajući mene povrijedili sebe. Ali da nikad ne oprostim sebi za svaku grubu riječ i najmanje loše učinjeno djelo drugima.

U životu ljudi hoće sve, a ja samo hoću da bar u mislima stvorim svijet u kome će svi ljudi željeti da žive.

Danica Radović
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 8.0
mob
Nokia 
Samootrovani

Jedna grupa kampera nepažnjom je ponijela konzerve mesa čiji je rok trajanja istekao. Pošto je najbliža prodavnica bila daleko, riješili su da ih pojedu. Ipak radi svake sigurnosti prethodno su jednu dali psu, koji nije pokazaoo nikakve znake trovanja. Međutim, sutradan su našli psa mrtvog i sve ih je zahvatila panika. Mnogi su počeli da povraćaju i žale se na groznicu i dijareju. Odmah su poslali po ljekara, ubijeđeni da je riječ o kolektivnom trovanju. Ljekar je prvo ispitao kako je uginuo pas. Jedan od mještana obližnjeg sela posvjedočio je da je psa udario automobil i da su ga našli u jarku kraj puta.

Ljudska bića ne reaguju toliko na stvarnost koliko na ideje koje imaju o stvarnosti.
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 8.0
mob
Nokia 
Trgovac i dijamant

Živio jednom jedan bogаti trgovаc dijаmаntimа. Ali on nije bio sаmo trgovаc. Bio je i mudrаc pored toga.
Jednog je dаnа sjedio sа svojim prijateljima, kаd mu slugа donese lošu vijest kako mu je nestаo vrlo skupocijen dijаmаnt. Čuvši to, trgovаc nа čаs zаtvori oči, а ondа promrmljа: “Prekrаsno! Zaista prekrаsno!”
Prođe sаt vremenа, a slugа mu dojаvi veselu vijest: dijаmаnt je pronаđen. Trgovаc opet zаtvori oči, trenutаk utonu u tišinu, pa reče: “Prekrasno! Zаistа prekrаsno!”

Ne mogаvši rаzumjeti trgovčevo ponаšаnje, jedаn gа njegov prijаtelj upitа: “Objаsni mi zаšto si upotrijebio iste riječi i kod gubitkа, i kod  dobitkа? U čemu je tаjnа tаkvog ushićenja?” Trgovаc mu mirno odgovori: “Jа cijenim tišinu i spokoj svogа umа više od dijаmаnаtа. Jа sаm trаgаč zа neiscrpnim blаgom duhovnih vrlinа. Kаdа su mi jаvili dа je skupocijeni dijаmаnt nestаo, pogledаo sаm unutar sebe dа bih vidio hoće li se moj um uznemiriti i izgubiti svoju drаgocjenu rаvnotežu i mir zаrаdi nečegа što je tаko prolаzno kаo što je stvаr po imenu dijаmаnt. I otkrio sаm dа moj um nije izgubio svoj mir i svoju rаvnotežu. Stogа sаm rekаo: “Prekrаsno! Zaista prekrasno!” A kаdа me je slugа obаvijestio dа je dijаmаnt pronаđen, opet sаm pogledаo u sebe dа bih vidio hoće li se moj um sada ushititi, izgubiti svoju rаvnotežu i stаloženost zbog novonastalog dogаđаjа. I otkrio sаm dа se je moj um više brinuo o unutаrnjem duhovnom blаgu, nego što se bаvio materijalnim predmetom, kаo što je dijаmаnt. Zbog togа sаm i rekаo: “Prekrаsno! Zaista prekrаsno!”
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 8.0
mob
Nokia 
Poslovni covek godine

Jednog dana jedan vrlo imućan čovjek popeo se na tavan svoje kuće u potrazi za nagradom koju je dobio kao poslovni čovjek godine! Kopajući po kutijama, naiđe na malu bilježnicu svoga sad već odraslog sina. Bio je to njegov dnevnik.

„Ne sjećam se da sam je ikada vidio“, pomisli on. Listajući, lice mu obasja osmijeh i oči mu zaiskriše. Stranice su ga na trenutak vratile u prošlost, kada je kućom odjekivao smijeh osmogodišnjeg dječaka. Na neke događaje potpuno je zaboravio. Čitajući dnevnik, postajao je sve ozbiljniji. Uvidio je da je u djetinjstvu njegova sina bilo i tužnih razdoblja, kojih se on kao otac nije sjećao. „Ali kako je to moguće?“ upitao se. „Pa ja na to nisam tako gledao.“

Tad se sjeti da je i on vodio dnevnik, doduše poslovni, pa otiđe po njega u kućnu biblioteku. S jedne od polica izvuče veliku knjigu u kožnom uvezu s pozlaćenim inicijalima i položi je na sto pored dnevnika na kojem je olovkom bilo jednostavno napisano Jimmy. Otvori svoj dnevnik na mjestu na kojem je pisalo:

„Protratio cijeli dan. Bio s Jimmyjem u ribolovu, ništa nisam upecao!“ Potom listajući sinovljev dnevnik potraži isti taj datum i pročita riječi svoga sina:

„Bio s tatom u ribolovu. Najljepši dan u mom životu!“


Cijelom svijetu možete biti samo jedna od osoba, ali jednoj osobi možete biti cijeli svijet.
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.16
mob
Nokia 
Smijaću se cijelom svijetu.

Smijaću se cijelom svijetu.

Nijedno živo biće ne može da se smije osim čovjeka. Drveće može da krvari kad je ranjeno, životinje da cvile od bola ili gladi, ali ja imam dar smijanja i mogu da ga koristim kad god to zaželim. Ubuduće ću njegovati običaj smijanja.

Smijaću se i lakše ću moći da svarim neke stvari; smijaću se i olakšaću sebi teret; smijaću se i život će mi se produžiti, jer je to tajna dugovječnosti, a koju ja sada posjedujem.

Smijaću se cijelom svijetu.

Najviše od svega, smijaću se sebi, jer je čovjek najsmješniji kad sebe uzima suviše ozbiljno. Nikada neću upasti u tu klopku uma. Jer i ako sam ja najveće čudo prirode, zar nisam ipak samo obično zrnce koje bacaju vjetrovi vremena? Da li ja stvarno znam odakle dolazim i kuda idem? Neće li moja briga zbog ovog dana izgledati besmislena za deset godina? Zašto bih dozvolio da me danas uznemiravaju sitni događaji? Šta može da se desi do zalaska sunca što ne bi izgledalo beznačajno u rijeci vijekova?

Smijaću se cijelom svijetu.

A kako da se smijem kad se suočim sa čovjekom ili djelom koji me toliko vrijeđaju da mi tjeraju suze na oči ili mami psovke? Vježbaću sebe da izgovaram četiri riječi sve dok one ne postanu tako jaka navika da će se javljati u mom umu kada god dobro raspoloženje prijeti da me napusti. Ove riječi, prenošene od davnina, nosiće me kroz svaku nevolju i održati mi život u ravnoteži. Ove četiri riječi su: “I TO ĆE PROĆI.”

Smijaću se cijelom svijetu.

Sve zemaljske stvari će proći. Kad mi srce oteža od patnje, tješiću se da će i to proći; kada sam ushićen uspjehom, upozoriću sebe da će i to proći; kad me ščepa siromaštvo, reći ću sebi da će i to proći; kada me optereti bogatstvo, reći ću sebi da će i to proći. Da, zaista, gdje je onaj što je gradio piramide? Zar nije i on pokopan u njihovom kamenju? Neće li i piramida jednog dana isto biti zakopana ispod pijeska? Ako sve stvari prolaze, zašto bih se ja brinuo za današnji dan?

Smijaću se cijelom svijetu.

Obojiću ovaj dan smijehom, uramiću ovu noć pjesmom. Nikada neću raditi da bih bio srećan. Bolje da budem suviše zaposlen da bih imao vremena za tugu. Uživaću današnju sreću danas. To nije zrno da se drži u kutiji. To nije vino da se čuva u flaši. Ona se ne može sačuvati za sutra. Ona se mora sijati i ubrati istog dana, i ja ću to raditi, od danas pa nadalje.

Smijaću se cijelom svijetu.

Mojim smijehom sve će stvari biti smanjene na svoju pravu veličinu. Smijaću se svojim neuspjesima i oni će nestati u oblacima novih snova. Smijaću se svojim uspjesima i oni će se skupiti do njihove istinske vrijednosti. Smijaću se zlu i ono će umrijeti neiskušano. Smijaću se dobroti i ona će uspijevati u izobilju. Svaki dan biće trijumf samo ako moji osmijesi izmame osmijehe od drugih, a ja to radim iz sebičnosti, jer oni na koje se mrštim su oni koji ne kupuju moju robu.

Smijaću se cijelom svijetu.

Odsada ću liti samo suze od znoja, jer suze od tuge, kajanja, ili razočarenja nemaju vrijednost na tržištu, dok svaki osmijeh može da se zamijeni za zlato i svaka ljubazna riječ, izgovorena iz mog srca, može da sagradi dvorac.

Nikada neću dozvoliti sebi da postanem tako nestrpljiv, toliko mudar, toliko dostojanstven, toliko moćan, pa da zaboravim kako da se smijem sebi i svom svijetu. U ovome ću uvijek ostati kao dijete, jer jedino mi je kao djetetu data sposobnost da gledam naviše u nekoga. Nikada neću prerasti svoj krevet.

Smijaću se cijelom svijetu.

I sve dok mogu da se smijem neću biti siromašan. Ovo je, dakle, jedan od najvećih poklona prirode, i ja ga neću proćerdati. Samo smijehom i srećom mogu postati istinski uspješan. Samo uz smijeh i sreću mogu da uživam plodove svoga rada. Da nije tako, bolje bi bilo ne uspjeti, jer je sreća vino koje pojačava ukus jelu. Da bih uživao u uspjehu moram imati sreću, a smijeh će biti djevojka koja me služi.

Bicu srecan.

Bicu uspjesan.


Iz knjige, “Najveća tajna na svijetu” – Og Mandino
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 3.6.16
mob
Nokia 
Postani kao sunce

Postani kao sunce. Ako to postigneš svu tamu ćeš odagnati. Bez obzira šta se desi, živi s uvjerenjem da si baš ti ’sunce’. Naravno, u životu ima sunčanih i oblačnih dana. Međutim, čak i za oblačnih dana sunce je i dalje sunce. Čak i kad patiš od presudne je važnosti da postigneš da sunce sija u tvom srcu.

Odluka da počnete djelovati je dokaz da napredujete. Čak i kad ste skloni donošenju odluka ali ih se pridržavate samo dva ili tri dana, potrudite se da stalno obnavljate odlučnost. Tako ćete postati tip ličnosti koja može sve izdržati i ostvariti svoje ciljeve.

Samo prevazilaženjem životnih problema i prepreka možemo postati snažni. Kad bi sve išlo glatko mi bismo postali samozadovoljni i nesposobni da izgradimo čvrst temelj naših života. Samo kroz sopstveno iskustvo patnje možemo shvatiti patnje drugih i produbiti naše saosjećanje.

Daisaku Ikeda
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 8.0
mob
Nokia 
Pačići

“Često sam se svađao s roditeljima. Osjećao se potpuno neshvaćeno. Činilo mi se nemogućim da se složim s njima. Pogotovo s ocem. Uvijek sam mislio da je moj otac fantastičan čovjek i u to sam vrijeme još uvijek tako mislio. Ali on se ponašao kao da misli da sam budala. Sve što sam radio, njemu se činilo loše, beskorisno, opasno ili neprikladno.
A kad bih mu to pokušao objasniti, bilo bi još gore: nisu postojale ni dvije ideje koje su nam bile zajedničke. Odbijam vjerovati da je moj tata postao glup. Dobro, pa ne vjerujem baš da je postao glup. Ali uvjeravam te, Debeli, da se ponaša kao idiot. Kao da je zapeo za tupe i staromodne ideje. Moj otac nije tako star da ne bi mogao shvatiti mlade… Definitivno je jako čudan.”

“Može priča?”

“Može.”

…Bila jednom jedna patka koja je snijela četiri jajeta. Dok je sjedila na njima, lisica je napala gnijezdo i ubila je. Ali, iz nekog razloga, nije pojela jaja prije no što je pobjegla i ona su ostala napuštena u gnijezdu. Onuda je prolazila kvočka i našla napušteno gnijezdo. Instinkt ju je natjerao da sjedne na jaja i grije ih.

Ubrzo nakon toga izlegli su se pačići i, kao što je bilo logično, mislili su da im je ona majka pa su hodali u redu iza nje.

Kokoš, zadovoljna svojim novim mladuncima, odvela ih je na farmu. Svakog jutra prije pijetlovog pjeva, mama kokoš grebala bi tlo, a pačići su se trudili oponašati je. Kad pačići nisu uspjeli izvući iz zemlje ni običnog crva, mama je pribavljala hranu svim pačićima, trgala svaku glistu na komade i hranila svoju dječicu dajući im hranu u kljun.

Jednoga dana, kao i obično, kokoš je izašla u šetnju sa svojim pačićima oko farme. Njezini su je pačići disciplinovano slijedili u koloni. Ali iznenada, čim su stigli do jezera, pačići u jednom skoku zaroniše u rukavac, sa svom prirodnošću ovoga svijeta, dok je kokoš očajnički kokodakala zahtijevajući da izađu iz vode.

Pačići su sretno plivali praćakajući se, a njihova je mama skakala i plakala bojeći se da se ne utope.

Došao je i pijetao, privučen majčinom vikom, i uočio o čemu se radi.

“Mladima ne možeš vjerovati”, bilo je njegovo mišljenje. “Baš su nepažljivi.”

Jedan od pačića, koji je čuo pijetla, približio se obali i rekao im: “Ne okrivljujte nas za svoje nedostatke.”

… I sada, nemoj misliti, da je kokoš griješila.

Ne osuđuj ni pijetla.

Nemoj misliti ni da su pačići umišljeni i drski.

Niko od ovih likova u priči ne griješi. Oni samo vide stvarnost sa svojih ličnih tački gledišta. Jedina je greška, i to skoro uvijek, misliti da je moje gledište jedino sa kojeg se može shvatiti istina.


Gluvi uvijek misle da su oni koji plesu ludi.
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
1 ... 41 42 44 45 ... 67
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 14. Avg 2025, 19:15:30
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Nova godina Beograd :: nova godina restorani :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Sudski tumač Novi Beograd

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.086 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.