Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 21. Avg 2025, 20:51:51
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 0 gostiju pregledaju ovu temu.

Ovo je forum u kome se postavljaju tekstovi i pesme nasih omiljenih pisaca.
Pre nego sto postavite neki sadrzaj obavezno proverite da li postoji tema sa tim piscem.

Idi dole
Stranice:
1 ... 51 52 54 55 ... 67
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Poučne pričice  (Pročitano 352385 puta)
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows 7
Browser
Mozilla Firefox 8.0
mob
Nokia 
Sedam prirodnih zakona ljubavi

Ljubav je sam svoj zakon. Dozvolite da ljubav bude vaš upravljački princip. Kada ste u nedoumici, slušajte svoje srce. Ne dozvolite mentalnim konceptima, uvjerenjima ili pretpostavkama koje nisu zasnovane na ljubavi da određuju vaše ponašanje.

Zakon izvora. Vi ste izvor ljubavi. Ljubav u vama je izdašna i vječna. Ne trebate da molite, kontrolišete ili da pravite kompromise da bi bili voljeni.

Zakon privlačnosti. Što se više fokusirate na ljubav i zahvalnost, više ćete biti okruženi ljubavlju. Ako kukate, okrivljujete ili ste opterećeni strahom, privući ćete druge koji su takođe potišteni, bijesni i uplašeni.

Zakon jedinstva. Ljubav ne poznaje granice ili ograničenja. Ljubav uključuje sve i svakoga. Pošto ljubav ne zauzima stav na taj se način izdiže iznad ljudskih podjela. Pronađite jedinstvo rješavanjem unutrašnjih konflikta pa nećete morati biti u zavadi s drugima.

Zakon istine. Neka vaš temelj bude istina o vašoj prirodi i o onome šta osjećate i mislite. Ranjivost koju pokažete otvara vrata empatiji i razumijevanju. Što se više istine podijeli s drugima, ljubav više raste.

Zakon svjesnosti. Ljubav je stanje svijesti koje je dostupno samo kada ste spremni da se odreknete svojih mehanizama odbrane. Zaštita je prepreka u ljubavi. Ljubav se ne može davati ili oduzimati već dijeliti. Vibraciju ljubavi u vama obično stimuliše neko ko je nosi s druge strane a dođe u kontakt s vama.

Zakon opraštanja. Ljudski je griješiti. Veoma mali broj ljudi je u stanju da voli savršeno. Oprostite sebi i drugima velikodušno i uvijek ćete dobiti drugu priliku. Više se fokusirajte na davanje nego na uzimanje i tako ćete morati mnogo manje da opraštate.

Dr. Debora Anapol
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows 7
Browser
Mozilla Firefox 9.0.1
mob
Nokia 
Hvala ti na vremenu!

Prošlo je dosta vremena od kada je Džek video starca. Fakultet, devojke, karijera i sam život našli su mu se na putu. Ustvari, Džek se preselio u drugi kraj zemlje, trudeći se da ostvari svoje snove. Tu, u užurbanosti života, Džek nije imao vremena da razmišlja o prošlosti i često nije imao vremena za svoju suprugu i sina. Radio je na svojoj budućnosti i ništa nije moglo da ga zaustavi. Majka mu je javila telefonom: „Gospodin Belser je sinoć umro. Sahrana je u sredu.“ Uspomene su mu navrle na um dok je sedeo i tiho se prisećao svog detinjstva. „Džek, da li si me čuo?“ „Oh, izvini, mama. Da, čuo sam te. Prošlo je toliko mnogo vremena od kada sam poslednji put mislio na njega. Žao mi je, ali mislio sam da je umro još odavno.“ „Pa, on nije zaboravio tebe. Kada god sam ga videla pitao je kako si.

Prisećao se mnogih dana koje si provodio „s njegove strane ograde“, kako je govorio,“ rekla mu je majka. „Voleo sam tu staru kucu u kojoj je živeo,“ rekao je Džek. „Znaš, Džek, nakon što je tvoj otac umro, gospodin Belser se potrudio da u svom životu imaš uticaj dobrog muškarca,“ rekla je. „On me je naučio stolarskom zanatu,“ rekao je Džek. „Ne bih danas bio u ovom poslu da nije bilo njega. Provodio je mnogo vremena učeći me ono što je važno... Mama, doći ću na sahranu,“ rekao je Džek. Koliko god da je bio zauzet, ispunio je datu reč. Ukrcao se na sledeći let prema kući. Sahrana gospodina Belsera bila je mala i beznačajna. Nije imao dece, a većina njegovih rođaka već je umrla.

Veče pre nego što je trebalo da se vrati kući, Džek i njegova majka zastali su pored stare kuće u komšiluku još jedan put. Stojeći na prilazu, Džek je zastao za trenutak. Bilo je to kao da prelazi u neku drugu dimenziju, preskače prostor i vreme. Kuća je bila tačno onakva kakvom je se sećao. Svaki stepenik čuvao je uspomene. Svaka slika, svaki deo nameštaja... Džek je iznenada stao. „Šta nije u redu?“ pitala je majka. „Nema kutije,“ odgovorio je. „Kakve kutije?“ upitala je majka. „Bila je jedna mala zlatna kutija koju je držao na svom stolu. Sigurno sam ga hiljadu puta pitao šta se nalazi unutra. A on mi je uvek govorio da je to nešto najdragocenije,“ rekao je Džek. Sada je nije bilo. Sve u kući bilo je onako kako se Džek sećao, osim kutije. Pretpostavio je da ju je uzeo neko iz porodice Belser. „Sada nikada neću znati šta je njemu bilo toliko dragoceno,“ rekao je Džek. „Bilo bi bolje da odem na spavanje, mama. Imam let rano sutra ujutro.

Prošlo je oko dve nedelje od kada je gospodin Belser umro. Vraćajuci se kući s posla jednog dana, Džek je otkrio poruku u poštanskom sandučetu. „Potreban je vaš potpis za prijem paketa. Nikoga nema kod kuce. Molimo vas da u roku od tri dana dođete na poštu,“ pisalo je u poruci. Rano sledećeg dana Džek je otišao po paket. Mala kutija je bila stara i izgledala je kao da se sto godina nalazi u pošti. Rukopis je bio težak za čitanje, ali povratna adresa privukla mu je pažnju, „Gospodin Harold Belser,“ pisalo je. Džek je odneo kutiju u svoj automobil i pokidao papire. Unutra se nalazila zlatna kutija i jedan koverat. Ruke su mu se tresle dok je čitao poruku koja se nalazila unutra. „Posle moje smrti, molim vas da ovu kutiju i njen sadržaj prosledite Džeku Benetu. To je ono što sam najviše cenio u životu.“ Za pismo je bio zalepljen mali ključ. Dok mu je srce tuklo a oči se punile suzama, Džek je pažljivo otključao kutiju. Unutra je pronašao divni zlatni džepni sat. Polako prelazeći prstima preko prekrasno izgraviranog poklopca, otvorio je sat. Unutra je našao ugravirane reči: „Džek, hvala ti za tvoje vreme! - Harold Belser.“

„Ono što je najviše cenio u životu bilo je moje vreme...“ Džek je nekoliko trenutaka držao sat, a zatim je pozvao kancelariju i otkazao sastanke za sledeća dva dana. „Zašto?“ upitala je njegova sekretarica Dženet. „Potrebno mi je vreme za mog sina,“ rekao je. „Oh, uz put, Dženet, hvala ti za tvoje vreme!“
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows 7
Browser
Mozilla Firefox 9.0.1
mob
Nokia 
Prava ljubav nikad ne umire

Na kraju jednog polja stajaše Ljubav i Samoća i posmatraše mladi zaljubljeni par. Samoća reče Ljubavi:
- Kladim se, da ću ih rastaviti.
Ljubav uzvrati:
- Sačekaj samo malo! Daj mi šansu da provjerim samo jednu stvar kod njih, a poslije toga možeš da odeš kod njih koliko god hoćeš puta.

Samoća se složi sa tim. A Ljubav se približi zaljubljenima, dodirnu ih, pogleda ih u oči i spazi u njima sjaj.
Vrati se nazad i reče Samoći:
- Hajde, sada je red na tebe!
- Ne, – odgovori Samoća – Sada ništa ne mogu da napravim, sada su njihova srca ispunjena ljubavlju. Doći ću malo kasnije.

Proteče neko vrijeme i Samoća navrati pokraj kuće onog zaljubljenog para i vidje mladog oca i mladu majku sa novorođenom bebom. Samoća se bila nadala, da će ih do tada napustiti ljubav i nestrpljivo iščekujući, prekorači preko njihovog praga. No pogledavši im u oči, ona vidje samo Zahvalnost.
Okrenu se nazad i reče:
- Doći ću kasnije…

Proteče još dosta vremena i Samoća se pojavi ponovo pred njihovim vratima i začu dječiju vrisku. Otac se tek vratio sa posla umoran, a majka je uspavljivala djecu. Samoća se opet ponada, da će ovog puta moći da ih rastavi, jer kako reče:”Prošlo je toliko vremena i Ljubav i Zahvalnost bi dosad već trebali da napuste njihova srca.” No pogledavši im u oči, ona sada spazi u njima Poštovanje i Razumijevanje.
- Doći ću kasnije, reče i ovog puta i okrenu se i ode.

Proteče opet mnogo vremena. I Samoća se, po običaju, još jednom pojavi pred domom zaljubljenih. Primjeti sada da su im djeca već bila porasla. Sijedi otac je nešto objašnjavao sinovima, a majka je pripremala večeru u kuhinji. Zagledavši im se u oči, Samoća se još jednom razočara, vidjevši ovaj put u njima Povjerenje.

Proteče najviše vremena od tada. I Samoća još jednom svrati u isti dom. Zapazila je sada da unučad odlaze od kuće, a da kraj kamina ostade da sjedi rastužena i onemoćala starica. Samoća je pogleda i slavodobitno reče:
- To je to, došao je konačno i moj trenutak!
Htjede zatim da joj pogleda u oči i da se uvjeri, no istog trena starica ustade i izađe iz kuće. Samoća krenu za njom. Uskoro, nekada mlada djevojka, a sada stara žena, stiže do groblja i sjede pored jednog groba. Bješe to grob njenog supruga.
- Izgleda, da sam ipak zakasnila – reče Samoća. – Vrijeme je dovršilo ono što je bio moj zadatak.
Tek tada se Samoća zagleda u rasplakane oči starice, i u njima vidje po prvi put USPOMENU: Uspomenu na Ljubav, Zahvalnost, Poštovanje, Razumijevanje i Povjerenje.
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows 7
Browser
Mozilla Firefox 9.0.1
mob
Nokia 
Opraštanje

Nakon dugo godina susrela se dva prijatelja – nekadašnja zatočenika koncentracionog logora.

“Je si li oprostio nacistima?”, upita prvi.

“Da.”, odgovori drugi.

“E pa, ja nisam! I nikada i neću! Mrzim ih iz dna duše i tako bih se rado osvetio samo kad bi mi se pružila prilika za to.”, pun bijesa na to odvrati prvi.

“Onda si ti još uvijek njihov zatočenik.”, s tugom izgovori drugi.


“Slabići nikada ne mogu oprostiti. Opraštanje je karakteristika jakih.” – Mahatma Gandi
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows 7
Browser
Mozilla Firefox 9.0.1
mob
Nokia 
Muha i med

Zahvaljujući svojim izuzetnim čulima i izvježbanim sposobnostima, jedna se je muha uvijek uspijevala uvući u svježe, i hranom bogate, prostorije, gdje to drugim muhama nije polazilo za rukom, a izlažući se pritom mnogostrukim rizicima jer je njena prisutnost redovno bila nepoželjna.

Međutim, naoružana samopuzdanjem i oprezom, opremljena satelitskim okom, uz izuzetnu sposobnost manevra krilima, blagovremeno je izbjegavala mnogobrojne udarce koji su se na nju obrušavali, bilo otvoreno ili iz prikrajka. Znala je kada i gdje se treba primiriti, a kada otvoreno izaći i uživati u blagodatima namirnica koje su ljudi ostavljali iza sebe. Sve je bilo dobro do onoga dana kad je osjetila neodoljivi miris meda u nosnicama. Opijena njime, kao da je izgubila razum, nestrpljivo čekajući da prestane lov na nju, koji je bio u toku. I da se potom prepusti čulima da je dovedu na izvor blagodati njoj omiljene hrane.

I dok je halapljivo jela razmazani med, noge su joj sve dublje tonule u ljepljivu smjesu iz koje se više nije mogla pomjeriti. Ni izuzetan napor krila nije bio dovoljan da se izvuče iz kobnog zagrljaja slasti u koji ju je gurnula nesputana strast. Posljednje riječi koje je čula, prije nego štu su je napori potpuno isrcpili, bio je komentar jednog prolaznika, za čiju je mudrost bilo kasno da je primjenjuje:

“Više se muha uhvati na kašiku meda nego na sto litara sirćeta.”
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows 7
Browser
Mozilla Firefox 9.0.1
mob
Nokia 
Pijesak i dijete

Na mekoj pješčanoj plaži igrao se četverogodišnji dječak puneći pijeskom svoju kanticu. S ozbiljnim izrazom lica zario bi ruke u pijesak, stisnuo, izvukao pijesak i praznio ga u kanticu, uvijek iznova razočaran kako je tako malo pijeska ispadalo iz njegovih stisnutih šaka. Što je on odlučnije hvatao i jače stiskao, to bi više pijeska curilo između prstiju, a manje ga stizalo u kantu. Ne bi mu pomogao ni sav nagomilani bijes da se nije dosjetio pretvoriti dlanove u lopatice, pa je otvorenih dlanova uspijevao umetnuti mnogo više pijeska nego stisnutih šaka.

Pouka do koje je došlo ovo dijete, pouka je života.

Život je poput pijeska. Mnogo više ga stane na otvoreni dlan, nego u stisnutu šaku. Kad ga želiš uskogrudno posjedovati stišćući ga, te s egoističkom sigurnošću zadržati obuhvaćajući ga, on upravo tada iscuri iz čvrstog stiska, te ruka ostane sablasno prazna. Samo kad primaš Život raširenih ruku i nosiš njegovo bogatstvo otvorenih dlanova u spremište vječnosti, možeš smatrati da imaš pravi imetak.

Ako si se tako poklonio Životu, osigurao si sebi veće potomstvo nego što ima pijeska na obali morskoj.
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows 7
Browser
Mozilla Firefox 9.0.1
mob
Nokia 
Kad bi se sve u životu odvijalo glatko od početka mi ne bismo mogli postati ljudi od integriteta i čvrstog karaktera. Savlađivanjem bolnih poraza i prepreka mi možemo stvoriti briljantnu istoriju trijumfa koji će zauvijek sijati. To je ono što život čini uzbudljivim i ugodnim. Oni koji se izbore sa teškoćama i razvijaju se kao ljudska bića u bilo kojoj oblasti djelovanja napreduju ka uspjehu i pobjedi u životu.

Svaki put kad padnete, samo ustanite. Ako sami sebe možete podići, možete ići naprijed. Pružimo nešto svakoj osobi koju sretnemo: radost, hrabrost, nadu, uvjerenje ili filozofiju, mudrost, viziju budućnosti. Uvijek ljudima pružimo nešto.

Tuđa nesreća je naša nesreća. Naša sreća je sreća drugih. Vidjeti sebe u drugima i osjetiti unutrašnji osjećaj jedinstva sa njima predstavlja fundamentalnu revoluciju načina na koji gledamo i živimo svoje živote. Zato je diskriminacija druge osobe isto kao i diskriminacija samog sebe. Kad povrijedimo drugoga mi povrijeđujemo sebe. A kad poštujemo druge mi poštujemo i uzdižemo naše sopstvene živote.

Ljudi čija su srca puna zahvalnosti i uvažavanja su istinski lijepi. Skromno srce je izvor ogromnog rasta i razvoja.

Sve počinje sa odlukom da se načini prvi korak. Od toga nastaje mudrost i počinje promjena. Ništa se ne može promijeniti bez djelovanja.


IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows 7
Browser
Mozilla Firefox 9.0.1
mob
Nokia 
Moram

Koliko često koristimo tu riječ ? Moram nešto uraditi, moram negdje otići, moram nešto završiti. Koliko često osjetimo da smo na nešto natjerani, da se ne uspijevamo oteti nekom neugodnom osjećaju, da nešto moramo iako smo već u startu svjesni da nam to neće donijeti ni sreću ni zadovoljstvo.

Definicija riječi morati znači uraditi nešto pod unutrašnjim ili vanjskim pritiskom. Raditi nešto pod pritiskom je raditi nešto nazor, na silu. Kvaka je u tome da sila nikad nije bila odraz snage već slabosti.

Velika je razlika kad nešto radimo iz sopstvene želje (potrebe) nasuprot onome što radimo jer osjećamo da nemamo izbora, da nešto trebamo, da tako moramo (nemoći). Ako imamo dojam kako stalno nešto moramo, kako je morati postala naša svakodnevnica zastanimo na trenutak i upitajmo sami sebe:

Da li zaista sve to mora biti baš onako kako sada jeste?

Ako na to odgovorimo potvrdno i sa uzdahom… mora, ja nemam izbora… ja zaista ne znam drugačije!?

Mora li to biti tako ? Da li želimo da je tako ili se nikako ne uspijevamo oduprijeti svemu tome.

Ako preskočimo svoja refleksna opravdavanja i relativiziranja možemo doći do odgovora na pitanje kako razmišljamo i kako svoje odluke provodimo u stvarnosti. Činjenica je da imamo slobodnu volju toliku da možemo poželjeti bukvalno sve što nam može pasti na pamet. Ako i pored toga ne osjećamo sposobnost da radimo nešto jer to od srca želimo onda smo se možda nekad, u nekom trenutku prošlosti odrekli jednog dijela svoje slobode.


Natjerani bili… morali tako !?

Ako smo pod utiskom da naša djela nisu adekvatan nastavak naših želja već posljedica nekog oblika pritiska sumnjam da tako bilo ko može biti istinski sretan i zadovoljan. Nekad možemo imati utisak da smo izgubljeni u vremenu i prostoru. Tada čovjeku, pritjeranom uza zid ne ostaje ništa sem njegovih misli. To je jedan korak u pravom smjeru iako će nas teško sama misao izbaviti iz neke situacije. Ipak, već i spoznaja njenog postojanja u nama nam daje odličnu priliku da hrabro napravimo taj prvi korak.
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows 7
Browser
Mozilla Firefox 9.0.1
mob
Nokia 
Duša

Nemoguće je sresti čovjeka a da ne utičete na njegovu dušu.

Vaša se fizička tijela razlikuju na način koji određuje vaš duhovni razvoj. Mnogi ste doslovce izgladnjeli svoje duše i dopustili da materijalizam potpuno zavlada vašim umom. Duša uvijek ide naprijed, nikad natrag. Ona nosi nadu i ljubav u životu. Nije uvijek lako. Čak ni uz puno napora ne živite uvijek prema tim idealima. Ali, ako se trudite, to je već korak naprijed.

Ponekad duše nisu zle, nego su samo izgubljene ili su zapale u loše društvo. Ako se slažu, pomažemo im da iziđu iz tame na put svjetlosti. Duše koje obavljaju taj posao nazivamo spasiteljima. Njihov je zadatak da se spuste na niže nivoe. Za taj posao odabrani su zbog visoko razvijene snage volje. Usuđuju se spustiti u najtamnija područja. Za to je potrebno puno znanja i hrabrosti. U najtamnija područja uvijek idu u grupama od četiri. Time sačuvaju sve četiri dimenzije duše kojoj pomažu. Tako se zlo ne može umiješati u naš posao.

Stiven Turof
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Legenda foruma


Sve ima svoje...

Zodijak Libra
Pol Žena
Poruke 44533
Zastava Vojvodina
OS
Windows 7
Browser
Mozilla Firefox 9.0.1
mob
Nokia 
Posmatranje s prihvatanjem

Svi mi možemo postati umjetnici; jer, umjetnost ne zavisi o tehnici, već o osjetljivosti samog posmatrača. Možete izmijeniti svoj način percipiranja tako da život više ne doživljavate kao nešto što se odvija izvan vas samih, kao nešto s čime se valja boriti i upravljati. Život postaje odraz vas samih, a taj odraz možete prihvatiti ili odbaciti, prihvatajući ili odbacujući zauzvrat – sebe samog.

Kad posmatrate s prihvatanjem, omogućavate zapravo da započne stvaralački proces. Upravo, kao kad se umjetnik radeći na slici odmakne u stranu, kako bi propustio drugu snagu da prodre u njegovo stvaralaštvo, tako i vi možete koristiti isti takav pristup u svom svakodnevnom životu. Postajete umjetnikom, a život vašim slikarskim platnom. Postajete svjedokom stvaralačkog preobražaj. Proživljavate iskustvo radosti stvaralačkog čina, te pronalazite ljepotu i u najbjednijim djelićima svog postojanja.

Kad posmatrate s prihvatanjem, ostvarujete još nešto. Tako učite, da je prihvatanje zapravo ljubav, te u prihvatanju samog sebe i vlastitih osjećaja takvih kakvi jesu, gradite iskustvo ljubavi prema samom sebi na jedan način, koji se ne bi mogao ostvariti nikakvim drugim sredstvima. Ljubav prema samom sebi postaje iscjeliteljska snaga, koja preobražava vaš unutrašnji svijet. Voljeti samog sebe postaje najviše umijeće.


Džon Raskan
IP sačuvana
social share
Ni jedan čovek nije ostrvo, sam po sebi celina; svaki je čovek deo Kontinenta, deo zemlje; ako Grudvu zemlje odnese more Evrope je manje, kao da je odnelo neki Rt, kao da je odnelo posed tvojih prijatelja ili tvoj; smrt ma kog čoveka smanjuje mene, jer ja sam obuhvaćen Čovečanstvom.
I stoga nikad ne pitaj za kim zvono zvoni; ono zvoni za tobom...

Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
1 ... 51 52 54 55 ... 67
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 21. Avg 2025, 20:51:51
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Nova godina Beograd :: nova godina restorani :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Sudski tumač Novi Beograd

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.057 sec za 14 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.