No I can't forget this evening or your face as you were leaving But I guess that's just the way the story goes You always smile, but in your eyes Your sorrow...
Više i ne brojim godine, čak i ne živim više... ja u ovoj stvarnosti nikome se više ne dam... i nikog više ne čekam,jer znam da nisi ti....Dan za danom,.sve sam bliža svojoj istini....čuvam to što nemam,.čuvam sve što meni bio si!!! Gde da osvanem, a da te više ne tražim u drugim ljudima?! Gde da odem da te ne volim... gde kad dolaziš u moje snove da bih te kao nekad ljubila... i da tvoju dušu zagrlim?! Šta mi vredi sad, što pitam se da li si sam...kao i ja u hladnim noćima... Nikad ti nisam priznala, moje je Sunce ostalo u tvojim očima...
Danas je i nada umrla u meni... Ostala je pustoš slomljenoga srca... Razum shvata snagu neumitnog, ali srce ne može i neće... Kako dalje planinom života, vijugavom stazom izaći na vrh kad njega nema da me hrabri usput, kad klecaju noge, da mi snage da?........
Помози ми Господе пресвети, да ми ова честитка одлети, до Србина који чита ово , који слави име Исусово, којем куца срце Синђелића, а куне се мачем Обилића, да ће вјеру Христову да пази и да људску ријеч не погази, да се крсти и да се помоли и да своје православље воли. Да БОЖИЋ слави довијека,да на путу нема му препрека! МИР БОЖИЈИ ХРИСТОС СЕ РОДИ!
Obecavam da ti nikada vise necu napisati ni jednu jedinu pesmu. Obecavam da te vise necu voleti,niti cu te za ista moliti.Obecavam! Da cu iz tvoga zivota tiho izaci, isto onako tiho kao sto sam usla. Bez kucanja, i pozdrava.Bez dobar dan i dovidjenja. Sve ti obecavam,samo ne trazi od mene da ti budem prijatelj. Jer ti to nikada ne mogu biti. Jer moje srce za tobom drugim ritmom bije. Bez reci,i patetike,bez osmeha na usnama, sa tobom sada sve je drugacije. Putujem kroz izmaglicu secanja, i pitam se koliko sam ti uopste znacila?
Hodala je između zelenih cvetova sanjajući dolinu ruzmarina. Prišao joj je vjetar i nežno šapnuo : "Devojko, od uspomena se ne može živeti " Nasmejala se i rekla :" ZNAČI JA NE ŽIVIM " I nastavila je prema reci.Hodala je po vodi sklopljenih očiju. Reka ispod njenih bosih nogu je žuborila : " Devojko probudi se, oko tebe je život " ŽIVOT ? OKO MENE ? NE, ON JE OSTAO U DOLINI RUZMARINA" I nastavila je prema šumi. Hodala je kroz stabla drveća a krošnje su šumele : " Devojko zašto si tužna ?Moraš shvatiti da je sve prolazno.Živi za danas... " ALI IMAM JUČER- TO MI JE JEDINO OSTALO OD NJEGA. I nastavila je prema livadi . Hodala je ispod duge s boje su kapale na njenu bijelu haljinu: " Devojko nije on jedini ". Nasmešila se i rekla : NIJE JEDINI ALI JE JEDINI KOJEG VOLIM I nastavila dalje. Hodala je po plišanoj mahovini,sunčevi zraci su se preplitali sa vlasima njene kose : " Devojko tek si na početku ". Nasmešila se i rekla : POČETAK ĆE BITI KAD UVELI RUZMARIN PONOVO ZAMIRIŠE I nastavila prema rajskoj dolini. Hodala je bosa po belim kristalima.Padao je zeleni sneg na njene žedne usne : " Devojko budi ono što jesi, zašto se praviš da si dovoljna sama sebi " JA SAM LJUBAV I ŽIVIM U NADI DA ĆU SE JEDNOG DANA PONOVO OSTVARITI I nastavila je putem svoje čežnje. Hodala je kroz muziku i uspomene i pisala njegovo ime po nebu : " Devojko budi iskrena prema sebi, znaš da je tako moralo biti. Zaboravi ga " Nasmešila se i rekla : ŠTA OSTAJE OD ŽIVOTA AKO SE ZABORAVI ONO NAJLEPŠE. I krenula je ka sadašnjosti . Hodala je veselim ulicama grada. Očima sanjalice posmatrala je život izbegavajući da učestvuje u njemu.Bila je previše duboko u sebi i PREVIŠE GA JE VOLELA . .
Ja savrseno zivim, u savrsenoj lazi, imam sve sto ima cenu,ali srce svoje trazim. A gde je ljubav, gde ste je od moga oka sakrili? A gde su ti kovaci moje srece, zar ste zaspali?! Ja nisam htela tako da se rodim, ja nisam htela ovo! Ja savrseno vidim, u savrsenom mraku, kad ponestane mi Sunca, daju ga na slamku.. Posaljite mi odgovor, da ne umrem u zabludi, sta cu ja na svetu ovom gde ima srca manje nego sto ima ljudi?