SOKO I GOSPODAREVE ĆERI

Lijepo ti je pod noć pogledati
Đe gospoda rujno vino piju,
Soko im se po trpezi šeće:
Žute mu se noge do koljena,
Zlate mu se krila do ramena,
Kruni mu se kruna na vr' glave!
Pitala ga sva gospoda redom:
"Bogom tebi, siv zelen sokole,
Ko ti žuti noge do koljena?
Ko ti zlati krila do ramena?
Ko ti kruni krunu na vr' glave?"
Al' govori siv zelen sokole:
"Služio sam dobra gospodara,
U njega su do tri ćeri bile:
jedna mi je noge ožutila,
Druga mi je krila pozlatila,
Treća mi je krunu nakrunila!"

 DOJČIĆ PETAR I KRALJ MATIJAŠ

Pije vino Dojčić Petar, varaždinski ban;
Popio je sto dukata, sve za jedan dan,
I još k tome konja vrana, zlatan buzdovan.
Karao ga kralj Matija, zemlje gospodar.
Oj, govori Dojčić Petar, varaždinski ban:
"Ti da piješ rujno vino koj što pijem ja,
Oj, da ljubiš mlade snaše koj što ljubim ja,
Ti b' popio Budim Peštu i sav Budim grad,
A da ne bi konja vrana, zlatan buzdovan!"

POD BUDIMOM OVCE PLANDOVALE

Pod Budimom ovce plandovale,
Plandujući Budim potkopale.
Otisnu se stijena od Budima,
Pa ubije tri čobana mlada:
Prvog žale star otac i majka,
Drugog žale bratac i sestrica,
A za trećeg nitko i ne pita -
Samo jedna iz sela djevojka.
Žalila ga tri godine dana:
Za godinu kose ne češljala,
A za drugu lice ne mivala,
A za treću kola ne pjevala.
Kad je stala kosu raspravljati,
Tri pazara češlja potrgala!
Kad je stala lice umivati,
Tri bunara vode zamutila!
Kad je stala u kolu pjevati,
Tri je kola sama natpjevala!

VIDRA-DJEVOJKA

Rasla jela usred Sarajeva,
Pod njom voda bistra studena:
U njoj vidra zimu zimovala,
Zimujući ljeto dočekala.
Terao je težak od volova,
Govori mu vidrica iz vode:
"Kud me teraš, težak od volova?
Il' me teraš djetetu dadilja,
Il' me teraš da ti budem sluga,
Il' me teraš da ti budem ljuba?"
"Ne teram te djetetu dadilja,
Nit te teram da mi budeš sluga,
Već te teram da mi budeš ljuba!"
"Kako bi ja tvoja ljuba bila,
Mene mama u gori rodila,
Ko anđela u krilu* donijela!"

* Ispravka prema naknadnom zapisu sakupljača.

IZVOR VODA IZVIRALA

Izvor voda izvirala
Ispod gloga zelenoga,
Iz kamena studenoga;
Svako trunje iznosila,
A najpotla šaren sanduk!
U sanduku lepa Mara,
Lepa Mara progovara:
"Mili Bože i Marijo,
Ko bi mene otvorio?
Ja bi' njemu ljuba bila,
Ljuba bila, neljubljena!"
Otud idu tri lugara,
Nose ključe svakojake,
Otvoriše lepu Maru,
Otvoriše, ne mogoše,
Uzdan'uše pa odoše.
Izvor voda izvirala,
Ispod gloga zelenoga,
Iz kamena studenoga;
Svako trunje iznosila,
A najpotla šaren sanduk.
U sanduku lepa Mara,
Lepa Mara progovara:
"Mili Bože i Marijo,
Ko bi mene izbavio?
Ja bi, njemu ljuba bila,
Ljuba bila, neljubljena!"
Otud idi tri čobana,
Nose ključe od ormara,
Otvoraše lepu Maru,
Otvoraše, ne mogoše,
Uzda'nuše, pa odoše.
Izvor voda izvirala,
Ispod gloga zelenoga,
Iz kamena studenoga;
Svako trunje izmetala,
A najpotla šaren sanduk:
U sanduku lepa Mara,
lepa mara progovara:
"Mili Bože i Marijo,
Ko bi mene izbavio?
Ja bi' njemu ljuba bila,
Ljuba bila, neljubljena!"
Otud idu tri Cigana,
Nose ključe od ormana,
Otvoriše lepu Maru,
Otvoriše, izbaviše,
Lepu Maru obljubiše!
lepa Mara Progovara:
"Mili Bože i Marijo,
Ko je mene obljubio!
Ni Vlašići, ni Šokčići,
Nego crni Cigančići!

DJEVOJKA I USNULI DRAGI

Djevojka je rano uranila,
Uranila u zoru na vodu,
"Ja ne ranim što ja vode nemam,
Već ja ranim da Jovana vidim.
Kad mi Jovo kod volova spava;
Pokrio se zelenom dolamom,
U ruci mu tri struka bosiljka,
Iza pasa pitoma jabuka.
Da b' uzela pitomu jabuku,
Žao mi je, razgladneće Jovo;
D b' uzela tri struka bosiljka,
Žao mi je, rad mirisa Jovi;
Da b' uzela zelenu dolamu,
Žao mi je, pomešće mi Jovu."

DJEVOJČINI DAROVI

Priđe goru javorovu
I tu drugu jabukovu,
Tute mene konj zanese,
Tute mene Bog nanese.
U toj gori bili dvori,
Isprid njije seka šeta:
Gandelj joj je do zemljice,
Rusa kosa do petice,
Sjajni noži oko pasa,
Zlatna puca niz nidarca.
"Ko je seku darova,
Od Boga se radova?"
"Dragi puca darova,
Bratac nože sakova."

KO SE ONO BRDOM ŠEĆE

Ko se ono brdom šeće?
Nije l' kogod roda moga,
da poručim majci svojoj
da mi seje moje ne da,
da je ne da u samoću;
nek je daje ko i mene:
u đevere neženjene,
u zaove neprošene;
kad ja hoću u rod poći,
jedan đever konja sedla,
drugi đever konja uzda,
zaovice biser nižu,
a svekrva torbu sprema.
Babo sjedi pa besjedi:
"Snao moja, žarko sunce,
kad ti uđeš u goricu,
zavij lice u ridicu;
kad iziđeš iz gorice,
izvij lice iz ridice;
ko te sretne, neka reče:
'Čije ono žarko sunce?
Blago dvoru u kome je
i junaku za kime je'"

LJUBA PAVLA NA ZLO NAGOVARA

Ljuba Pavla na zlo nagovara:
"Ajde, Pavle, da se dijelimo;
Ako li se dijeliti nećeš,
A ja ću se udavati mlada,
U Doljane za Jovana sama.
U Jovana niđe ništa nema,
Samo jedna srčali-tambura.
Žice su joj kose djevojačke,
A čivije oči djevojačke."

ĆIRO OD BUDIMA I LJEPOTA DJEVOJKA

Kad se ženi Ćiro od Budima,
I on prosi Ljepotu nejaku,
Al' govori Ljepotina majka:
"Prođ se, Ćiro, Ljepote nejake,
Još Ljepota nije za udaju,
Ti ju čekaj sedam godin' dana,
Onda ć' ona tvoja ljuba biti!"
"Vjera moja, oće biti moja!"
Ode Ćiro bijelome dvoru,
On ne čeka ni sedam neđelja,
A kamoli do sedam godina!
Dol' on pravi bešiku od zlata,
U nju stere svilenu perinu,
Pa on kupi kićene svatove,
Pa on vodi Ljepotu od majke,
Pa ju obdan u bešiki ljulja,
U bešiki, u svilen-perini,
A obnoćke na desnici ruci!
Kad ujutru bijeli dan osvanu
Pita Ćiro Ljepote djevojke:
"A Bogom ti, Ljepoto djevojko,
Il' je bolje u bešiki bilo,
U bešiki, na svilen-perini,
Il' je bolje na desnici ruci?"
Al' govori Ljepota nejaka:
"Bešika ti ognjem izgorila!
Perinu ti voda odnijela!
Junačka se posvetila ruka,
Na njoj sam se naspavala mlada!"