ĐEVOJKA I KALUĐER

Ovce pase kistanjska đevojka,
Povrh brine, povrh namastira;
K njoj dolazi Stevan kaluđere:
"Pođi za me, kistanjska đevojka!"
"Bogme neću, Stevan kaluđere!"
Bradu brije Stevan kaluđere!
Al' govori kistanjska đevojka:
"Ne brij brade, Stevan kaluđere,
Ne brij brade, nije tebi vajde;
mene moja proklinjala majka:
Da ne ljubim bradata junaka,
Neg' da ljubim momče golobrče!"

OŽENIO SE UDOVICOM

Bor sadila lijepa djevojka,
Bor sadila, boru govorila:
"Rasti bolje, moj zeleni bore,
Da se penjem na visine tvoje,
Daja gledam ide l' dragi s vojske!"
U ta doba knjiga od dragoga,
U knjizi je lijepo pozdravlja:
"Udavaj se, ne uzdaj se u me!
ja se jesam mlađen oženio,
Ispred grada mladom udovicom;
Ja nju ljubim, ona mene neće,
Ona žali prvoga nekoga.
Kad s' obuva, obuću joj davam,
Kad se češlja, ja joj češalj davam,
Kad s' umira, ja je polijevam."

MOMAK I DJEVOJKA

Sadrža se momče i đevojče,
U najljepše doba od godine,
Kad se ovce u planinu jave;
Mlado momče u planinu ode,
A đevojče na selu ostade.
Kad su bile doba od godine,
Šalje njojzi lada bukovoga,
Ona njemu cmilja premorskoga.
U cmilju joj lipo odgovara:
"Nema cmilja do đevojke ljepe!"
Ona njemu u bukovom ladu:
"Nema lada do momčeta mlada!"

POBRATIMOVA MOLBA

Jovo, brate, žao mi je na te!
Moja draga 'oće poći za te;
Ne uzmi je, moj po Bogu brate!
Svemu mi je rodu omiljela:
Mome babi dvorbom i ugodbom;
A materi rodom i plemenom:
Mojoj braći lijepim uzrastom;
A sejama dugijem kosama;
Men' junaku crnijem očima.
Ne uzmi je, moj po Bogu brate,
Sablja mi se sama vadi na te!

LEPA MARA I JOVO

A što radiš, Maro, a što radiš, lepa Maro,
a što radiš, Maro?
Jagluk vezem, Jovo, jagluk vezem, lep Jovane,
jagluk vezem, Jovo.
Kome će ti, Maro, kome će ti, lepa Maro,
kome će ti, Maro?
Meni, tebi, Jovo, meni, tebi, lep Jovane,
meni, tebi, Jovo.
A što, radiš, Jovo, a što radiš, lep Jovane,
a što radiš, Jovo?
Prsten kujem, Maro, prsten kujem, lepa Maro,
prsten kujem, Maro.
Kome će ti, Jovo, kome će ti, lep Jovane,
kome će ti, Jovo?
Meni, tebi, Maro, meni, tebi, lepa Maro,
meni, tebi, Maro.

 SRPČE MOMČE I CAR

U otoci drijen drvo,
Za to drvo nitko ne zna,
Nego jedno Srpče momče.
PO grudicu ubiralo,
Sv'jetlom caru donosilo.
Sv'jetli care zaspanuo,
Al' carica cara budi:
"Usan' malo, sv'jetli care!
Evo j' došlo Srpče momče,
I don'jelo grudu smilja,
Čim ćemo ga darivati?"
"Daćemo mu varana konja.
Momče oči naoblači:
Da on neće vrana konja.
(Otpočetka opet tako)
"Čim ćemo ga darivati?"
"Daćemo mu đevojčicu."
Momče oči razoblači,
I obrve raskostruši:
Da on oće đevojčicu!

DJEVOJKU DRAGI IZBAVIO

Smilje brala Smiljana djevojka,
Smilje beruć u jezero pala,
Iz jezera brata dozivala:
"Doći, brate, i dovezi lađu!"
Eto brata, al' ne vozi lađe.
Iz jezera majku dozivala:
"Dođi, majko, i dovezi lađu!"
Eto majke, al' ne vozi lađe.
IZ jezera dragog dozivala:
"Dođi, dragi, i dovezi lađu,
Daću tebi obljubiti lice!"
Eto dragog i on vozi lađu,
Pa uveze u to sinje more.
pa on meće preda se Smiljanu.
"O Smiljano, draga dušo moja,
Sad smo došli obali na more:
Daj, Smiljana, da obljubim lice!"
Odgovara lijepa djevojka:
"ne budali, momče neženjeno,
Ne ljubi se kraj mora djevojka,
Već u dvoru tvome junačkome,
Vozi mene svome bijelom dvoru!"
To je rekla, to su učinili,
Odvezli se bijelome dvoru.
Pa je uze za vjernu ljubu,
Uzelo je momče neženjeno.

TRI DELIJE I DJEVOJKA

S one strane Šibenika
Šiba trava do rukava,
Graorina do ramena,
Djetelina do koljena,
Po njoj pasu tri pauna,
I tri tice paunice,
Čuvala i' l'jepa seka;
Na seki je pregačica,
Nit je tkata ni snovata,
Ni u brdlo uvođena,
Već od zlata sal'jevata.
Drumom idu tri delije,
I među se vode zbore
Koji b' čemu najvolio;
Najstariji govorio:
"ja b' paun'ma najvolio";
Najsrednji je govorio:
"Ja b' pregači najvolio";
Najmlađi je govorio:
"Najmlađi sam, najluđi sam,
ja bi seki najvolio:
Pauni će pocrkati,
Pregača se poderati,
Meni seka dovijeka!"

OJ, JOVANKO, DRUGARICE MOJA

"Oj Jovanko, drugarice moja,
Druguj sa mnom, ne govori sa mnom!
Drugujuć' smo goveda čuvale,
Drugujuć' smo goveda gubile:
Izgubile Ždrala i Jablana,
I Visotu, vola visokoga,
I Dragulju, kravu materinu."
"Nađo' Ždrala - đe sam užinala.
A Jablana - đe sam plandovala,
A Visotu - đe sam vodu pila,
A Dragulju - đe sam mrve tresla!"

 ĐEVOJKA SE NADMUDRUJE S MOMKOM

Đevojka je žuti neven brala,
U nevenu ljuta zmija spava,
Đevojka joj crne oči vadi,
Pa i' nosi zanadžiji Jovi:
"Zanadžijo, tako ti zanata,
Na der tebi oči od zmijice,
Pa mi sakuj devet prstenova,
I desetu burmicu od zlata,
Što li tebi i ostane zlata,
Okreni ga sebi oko vrata."
Al' govori zanadžija Jovo:
"Boga tebi, lijepa đevojko,
Na der tebi jedno povjesamce,
Pa mi otkaj gaće i košulju,
Što li tebi i ostane platna,
Okreni ga sebi u darove."