***

Kada te za rukav vuku,
o tvom svijetu pitanja postavljaju,
ti samo čuješ buku,
misli ti u glavi podivljaju.

Žele sve da znaju
o tvom početku i kraju,
oni su kontrolori tvoga svijeta,
da li ti to smeta?

Istačkane su ulice
svim tim likovima,
potpuno čistim i nitkovima,

ali kada pogledaš,
malo se zapitaš,
sve su to istog komada mrvice!

***

Izgužvana lica po ulici,
kao ispisani papiri
Na podu...
U zaglavlju ime i datum.


Ko si ti prolazniče,
Da li je ova ulica
Tvoja ili naša,
Zašto nam se
Ovaj svijet ruga?

Zašto je život ispisan
U tvojim očima,
Zašto ti se usne smiješe
Iskrivljenim osmijehom?

Ko si ti prolazniče,
Zašto si tužan i zabrinut,
Zašto je tvoj odgovor prazan?

Poklanjam ti nadu
U osmijehu,
Ruku ti pružam i
Upoznajem sebe!

06.10.06.

Trazio sam srecu,
U predjelima besmisla,
U pogresnim ocima
U cudnim, prokletim rijecima
U laznim dolinama,
Tudjim vremenima.

Tako lako
Zagrlio sam pogresne suze
Ozivio sopstvene propasti.
Glasovi kazu da nijesam spreman.

I rode se izvori,
Dokazi svih zabluda,
Drugacija imena isto odjekuju.

Grijeh...
Mnogih se ni ne sjecam
Tuga uvijek isto koraca.

***
Kako smiješ da kreneš iz novog početka
kada ni stari još nisi završio?
Kako smiješ da gledaš nebo
i dole na zemlju,
kada još ni horizont nisi sagledao?
Kako smiješ da trčiš
kada ni puzati nisi naučio?
Kako smiješ da bisere sa dna trgaš
i za zvijezdama se propinješ
kada je tvoja torba nespremna za takav teret?
Kako smiješ da gledaš unaprijed
kada su ti oči pozadi
i ljubiš a nemaš dušu i usne?
Kako smiješ da slušaš pjesmu ptica
i diraš prstima njihovih krila let
kada ne znaš!
Kako smiješ da govoriš o ovome ili onome
a glas ti je tanan i piskav,
nema snagu da se razvije i drekne na sve oko sebe?
Zapitaj se ponovo, a ne pitaj njih,
Ko si?

***

Neko te traži
kroz sunčane kapi
nebeskog mora.
Osjetiš li dah
što lista knjigu sa stola
u zrelo jutro?
Nisi sam!
Šapućem ti kroz plavetnilo
kad je bistar na pomolu dan.
Tvoje riječi su čini
koje me pozivaju.
Govori glasno...
Čitam ti san iz očiju.
Dođi da mi ugasiš misli!

***

Do tebe ću pogled pružiti
i most sagraditi.
Dođi, put znaš,
nemoj  bar ti da me izdaš!
Potrebne su mi riječi pjesnika,
treba mi malo tvojih  stihova...

Most  ćemo srušiti
i  ovdje zauvijek ostati.
Između plavog kamena
i sivog neba.
Pisaćemo u prašini prstima,
samo nam malo zemlje treba.

***

Nadam se da neću umrijeti u tvojim mislima
i da je tuga radi „pesme” postala!
Da se pretoči u riječi,
da se pretvori u poziv.
Dragi, oči su nijeme!
Potrošile su boje svijeta u samo jednom dobu,
ljeto ih je spalilo
plamenovima sunca.
Buktinja prži riječi posvete iz „Traganja”
„Verno do kraja”!
Oprosti što se borim za jedno obećanje,
a tako malo mi je trebalo!
Oprosti što se još uvijek sreći nadam
i ako ne bih smjela,
i tako se nevješto branim
od vremena koje dolazi.
U prošlosti još živim,
pa i zato mi oprosti!

***

Zašto te tražim,
u talogu ovog staklenog svijeta,
dobro vino već je popijeno...
Zveckaju misli
dok te zovem,
a ti se kao čudiš.
Kasno je,
i smijem se, a suze klize
na plave usne.
Baš je ljubav pijana
i tetura mi u duši,
ko si ti,
crni prinče,
da li u tišini
moliš i za mene?
Priznajem ti snove,
zašto si se prevario?
Ćutala sam,
oči su ti govorile,
plamen si tražio.
Kasno je...
Ugasio si misli,
narugao se mojoj budućnosti.
Hvala ti za sve stihove,
naučila sam da ne vjerujem.
Lažne su ti usne,
uzaludno traganje...
(s ovom pjesmom sam osvojila nagradu na konkursu ljubavne poezije)   
***

„Nasmejana devojčica” zna da čeka,
veže ti misli za grijehe,
greške od sada i juče.
Ja-proračunato ime ,
ima skovanu zavjeru!
Ma, samo ti se učinilo,
glup si za ljubav,
mudar za izmišljanje!
Znaš da sam ti govorila da vidiš
neke stvari koje ne postoje,
sitne riječi, um ti mrače,
bez potrebe!
Isuviše ponosna , da te mamim
na sažaljenje, kao ona,
gledam tragediju tvoje ličnosti.
Baš je crno tražiti u tebi
plavetnilo misli!.
Siromašan si za jednu ljubav!
Nema te da čuješ moj glas,
nisi znao da tumačiš ćutanje.
Valjda pomisliš, sjetiš se nekada
proračunate ljubavi?
Zar ti nije žao snova?
Žali Bože sve te riječi,
što odoše u prazno!
Otputovala,
kao da nikada ni bila nisam.
Izgaraju me planovi što trebaše postati.
Tragaj!
Možda pronađeš sebe,
i oprosti što dijelim  dio tvog života!
Imam pravo na „reč ili reči”...
Ti ne znaš zaista koga si prevario,
a, voljela sam!

***

Kad sam  zavoljela pjesnika
postala sam zavisna od njegovih stihova.
Činila me tužnom bol njegova u očima,
a srećnom njegova radost dječija.

Kad sam pjesnika zavoljela...
Dušu sam pjesmi predala,
prvi i zadnji srca otkucaj,
svaki osmijeh i udisaj.

I kada sam ga preboljela,
kao ožiljak ružni,
jedna pjesma je ostala.

Ne zanosim se više njime,
ne treba mi pjesnik tužni,
nekom drugom pišem rime...

Stvorena

Sa tobom nestajem i ja,
kao da si me ti stvorio,
na zemlji ostaju tek obrisi
nećega ljudskog.

Slomnjene reči, dželati naših
sećanja, ispariće, tu,
iznad teške zemlje,
nadomak nepokretih prstiju,
koji nisu smeli da te dodirnu,
ovaj poslednji put.

Dugo su mi bežale reči,
dugo se strah sa mnom igrao,
ali, ipak, sve je stalo
na dlan, kako si i slutio.
I ja nestajem...


crnalavice, šlifa za svihove imaš i ti... zivi dokaz za to je tvoja pesma nad vodom...

           

 

O kako mi nedostajes
sve sto bih mogao reci
pretvorilo bi se u
jedan od najobicnijih klisea, nazalost.
Nazalost, skoro uvek su istiniti,
a istina boli, ponekad;
ponekad zelim da si tu,
lazem, stalno zelim da si tu
ili bolje receno, zelim
da si stalno ovde,
pored mene.

Ljubav u vetru

Neću još dugo, pognute
glave slušati maestral,
jer, možda si me na tren zaustavio,
ali nisi zauvek.

Priznajem, ovde stojim
da prežalim ljubav,
i da obali predam
sve što je od nje ostalo.

Nisam te pitala kako da živim,
zato si pocepao moju senu,
i ako je neko ponovo zašije,
ostaće pukotine,
i ja više nikada reći neću:
‚‚ Volim kao prvi put".

Iz šake zvezda,
pronaći ću svoj sjaj,
medju milion ptica svoj glas,
samo da se maestral stiša...
samo da zaboravim...
... i nestaće suze.

seo sam za burek,
i pisem stihove-
svi neka nauce,
reci njihove

Pozdrav svima.  
Vec par dana citam stihove u ovoj temi i malo je reci ali odusevljen sam!!!
Zaista se mnogo talentovani, svaka cast.  .  .  

Ako neko ima pesmu koja bi mogla da se odpeva i ZELI da je da neka mi je posalje na mail.  .  .  
Ivancorba@hotmail.  com i moj bend ce je otpevati.  .  .  

Hvala Pozzzz