Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 23:00:07
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Ovo je forum u kome se postavljaju tekstovi i pesme nasih omiljenih pisaca.
Pre nego sto postavite neki sadrzaj obavezno proverite da li postoji tema sa tim piscem.

Idi dole
Stranice:
1 ... 25 26 28 29 30
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Mitovi i legende  (Pročitano 316092 puta)
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Ne tece to reka,nego voda!Ne prolazi vreme,već mi!

Zodijak Taurus
Pol Žena
Poruke 18761
Zastava Srbija
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.3
136 OMFALA

Hermes, zaštitnik svih novčanih poslovanja, odveo je Herakla u Aziju i tamo ga izneo na prodaju kao bezimenog roba, a tri srebrenjaka koja je za njega dobio uručio je Ifitovim siročićima. Ali Eurit ostade uporan i tvrdoglavo zabrani svojim unucima da prime ma kakvu novčanu odštetu, rekavši da se prolivena krv samo krvlju može platiti; šta se dogodilo sa srebrenjaeima, to samo Hermes zna.1 Kao što je Pitonka predskazala, Herakla je kupila Omfala, kraljica Lidije, žena koja je imala smisla za trgovinu; Herakle joj je verno služio godinu dana, a možda i tri, i oslobodio je Malu Aziju od razbojnika koji su njome harali.2
b) Omfala, kći Jordana i, prema nekim tvrdnjama, Tantalova mati, nasledila je kraljevstvo od svoga nesrećnog muža Tmola, sina Arejevog i Teogoninog. Tmol je lovio na Gori Karmanoriji, zvanoj tako u čast Karmanora, Dionisovog i Aleksirojinog sina, koga je tu ubio divlji vepar — i zaljubio se tom prilikom u lovicu po imenu Arhipa, Artemidinu devicu pratilju. Arhipa, neosetljiva na Tmolove pretnje i molbe, pobeže u hram svoje gospodarice, gde ju je Tmol, oskrnavivši svetilište, silovao na samoj boginjinoj postelji. Ona se obesila o gredu, prizivajući Artemidu koja, čuvši je, oslobodi pobesnelog bika: bik jurnu na Tmola, baci ga uvis, i Tmol padne na šiljasto kolje i oštro kamenje i izdahnu u mukama. Teoklimen, Omfalin sin, sahranio je oca na mestu gde ga je zatekao mrtvog i po njemu planinu nazva »Tmol«; istoimeni grad, podignut na padinama te planine, uništio je veliki zemljotres za vlade imperatora Tiberija.3
c) Među mnogim sporednim delima koje je Herakle izvršio kao sluga, u to vreme beše i hvatanje dvojice Kerkopa iz Efesta, koji su ga neprestano potkradali dok je spavao. Oni su bili blizanci Okeana i Teje, zvali su se ili Pasal i Akmon, ili Ol i Euribat, ili Sil i Tribal, a behu najveći prevaranti i lažovi za koje zna čovečanstvo. Oni su lunjali svetom i neprestano izmišljali nove prevare. Teja ih je opomenula da se čuvaju Herakla, i njene reči »Moji mali beloguzi, vi još niste sreli velikog crnoguzog!'' postale su poslovične, ''beloguz'' otada znaci ''kukavica, prostak i pohlepan''.4 Oni su se vrzmali oko Heraklove postelje prerušeni u zunzare, dok ih se on jedne noći nije dočepao, naterao da povrate svoj pravi lik, pa ih glavom nadole obesio o krajeve obramice i tako izneo iz sobe. Heraklova zadnjica, koju lavlja koža nije pokrivala, ličila je na stari kožni štit, onako izgorela od sunca ili od plamenog daha Kakovog, ili daha kretskog bika. Kerkopi prsnuše u nezadrživ smeh kad je ugledaše, našavši se u nezgodnom ložaju. Njihova iznenadna veselost zbuni Herakla, pa kad je shvatio čemu se smeju, on sede na stenu i poče se i sam smejati od srca, te ga oni nagovoriše, da ih pusti. Ali pošto se grad Kerkopija, zborno mesto Kerkopa, nalazio u Aziji, a stena nazvana »Crna zadnjica« u Termopilima, moguće je da se ta dogodovština zbila nekom drugom prilikom.5
d) Neki tvrde da su Kerkopi bili pretvoreni u kamen zato što su pokušali da obmanu Zeusa, drugi, opet, da su za svoje podlaštvo kažnjeni na taj način što su pretvoreni u čupave majmune i poslani na italijanska ostrva Pitekuse.6
e) U jednoj klisuri u Lidiji živeo je neki Silej, koji je imao običaj da hvata slučajne prolaznike i da ih prisiljava da mu obrađuju vinograd: Herakle mu, međutim, počupa lozu iz korena. Kada su Lidijci iz Itone počeli da pljačkaju Omfalinu zemlju, Herakle je povratio sav plen i obnovio grad.7 A u Kelajni je živeo seljak Litijers, vanbračni sin kralja Minoja, koji je nudio gostoprimstvo prolaznicima, a onda ih prisiljavao da se takmiče s njim kao žeteoci. Kad bi ih izdala snaga, on ih je udarao bičem, a uveče, pošto bi pobedio, odsecao im je glave i sakrivao tela u snoplje pevajući žalopojke. Herakle je došao u Kelajnu da bi izbavio pastira Dafnida, Hermesovog sina, koji je obišao ceo svet zbog svoje voljene Pimpleje, koju behu odveli guslari, dok je najzad nije pronašao među robinjama Litijersovim. Litijers pozva i Dafnida na takmičenje u žetvi, ali ga Herakle zameni, pobedi Litijersa, i odrubi mu glavu srpom, a trup baci u reku Majandar. Dafnid dobi svojun Pimpleju, a povrh toga joj Herakle dade i Litijersov dvor u miraz. U čast Litijersa, frigijski žeteoci su pevali žetelačke pesme koje mnogo podsećaju na pesme što su se pevale u čast Manerosa, sina prvog egipatskog kralja, koji je takođe umro u polju za vreme žetve.8
f) Najzad, kraj lidijske reke Sagar, Herakle ustreli džinovsku zmiju koja je uništavala ljude i žetvu, a zahvalna Omfala, shvativši ko je on i kakvog je porekla, oslobodi ga i posla u Tirint, obdarivši ga mnogim blagom; Zeus je ustanovio sazvežđe Ofijuh u znak sećanja na pobedu. Reka Sagar, uzgred rečeno, dobila je ime po sinu Mindonovom i Aleksirojinom, koji se udavio u njenim vodama izgubivši razum, jer je tako htela Majka svih Bogova, zato što je omalovažavao njene misterije i vređao sveštenike evnuhe.9
g) Omfala je kupila Herakla više radi toga da joj bude ljubavnik nego ratnik. Ona je s njime imala tri sina: Lama, Agelaja — pretka slavnog kralja Kroesa, koji je pokušao da sebe prinese na žrtvu na lomači kada su Persijanci zauzeli Sard — i Laomeda.10 Neki dodaju i četvrtog — Tirena ili Tirsena — koji je izumeo trubu i poveo lidijske iseljenike u Etruriju, gde su se nazvali Tirenjanima; ali verovatnije je da je Tiren bio sin kralja Atisa i daljnji potomak Herakla i Omfale.11 Sa jednom od Omfalinih dvorjanki. koja se zvala Malida, Herakle je već imao Kleodaja ili Kleolaja, i Alkaja osnivača lidijske dinastije, koga je kralj Kreos svrgnuo sa prestola u Sardu.1
h) U Grčkoj se proneo glas da je Herakle skinuo svoju lavlju kožu i jasikov venac i da umesto njih nosi ogrlice sa draguljima, zlatne narukvice i ženski turban, purpurni ogrtač i majonijski pojas. On sedi, pričalo se dalje, okružen razuzdanim razmaženim jonskim devojkama. grebena vunu iz uglačane drvene kutije ili upreda tanak konac i drhti kad ga gospodarica grdi. Ona ga udara svojom zlatnom papučom kad mu nespretni prsti prekinu nit ili prelome preslicu, radi zabave tera ga da joj priča o svojim nekadašnjim podvizima: a on se, izgleda, zbog toga nimalo ne stidi. Na osnovu tih priča slikari prikazuju Herakla u žutoj suknji, kako ga Omfaline devojke češljaju i čiste mu nokte, dok Omfala oblači njegovu lavlju kožu i nosi njegovu batinu i luk.12
i) U stvari, evo šta se dogodilo. Jednog dana Pan ugleda sa visokog brega Herakla i Omfalu kako obilaze Tmolov vinograd, ona u purpurnoj, zlatom obrubljenoj odori, a on galantno držeći suncobran iznad njene glave. Zaljubivši se na prvi pogled u Omfalu, on reče zbogom svojoj planinskoj Boginji, uzvikujući: »Od sada će ona biti moja jedina ljubav!« Omfala i Herakle stigoše kuda su naumili — u jednu usamljenu grotu, i tu iz obesti promeniše odeću. Ona ga opasa lepim čipkanim pojasom, koji beše isuviše kratak za njegov struk, i navuče mu svoju purpurnu odoru. Iako ona beše do kraja razvezala haljinu, on pocepa rukave; a vezice njenih sandala behu isuviše kratke za njegove debele risove.
j) Posle večere oni odoše na spavanje u zasebne postelje, pošto su obećali Dionisu da će mu prineti jutarnju žrtvu, koji u tom slučaju zahteva bračnu uzdržljivost svojih poklonika. Oko ponoći uvuče se Pan u pećinu, pa pipajući po mraku, nađe postelju za koju je mislio da je Omfalina; verovao je to otud što je osoba koja je u njoj spavala bila odevena u svilu. Drhtavim rukama on zadiže pokrivač i uvuče se unutra, ali Herakle, probudivši se, skoči na noge i ritnu ga nogom iz perine. Čuvši snažan udarac i jauk, Omfala skoči i potraži svetlo, kad se svetlost ukaza, ona i Herakle smejahu se do suza kad ugledaše Pana u uglu pećine kako trlja svoje modrice. Od tog dana, Pan se užasava odeće i zahteva da u njegovim obredima svi činodejstvuju nagi, a da bi se osvetio Heraklu, on Heraklovu ćudljivu trenutnu odluku da promeni odelo sa Omfalom proglasi trajnom i poče širiti glasine kako je Herakle postao izopačen.14

1. Apolodor: II. 6, 3; Diodor sa SiciliJe: IV, 31; Ferekid, navodi ga sholijast uz Homerovu Odiseju: XXI, 22;
2. Sofokle: Trahinjanke 253; Apolodor; II, 6, 2; Diodor sa Sicilije: loc. cit.:
3. Apolodor: II, 6, 3; Plutarh: O rekama 7; Takit: Anali II, 47;
4. Apolodor: loc. cit.; Suida sub Cercopes; Sholijast uz Lukijanovog Aleksandra 4; Ceces: O Likofronu 91:
5. W. H. Roscher: L,exikon der Griechischen und Römischen Mytologie II, 1166; K. O. Müller: Dorci I, 464; Ptolemaj Klaudije: V, 2; Herodot: VII, 216;
6. Suda sub Cercopes: Harpocratije sub Cercopes, navodeći Ksenagoru; Eustatije uz Homerovu Odiseju XIX, 247; Ovidije: Metamorfoze XIV, 83:
7. Ceces: Hilijade II, 432; Diodor sa Sicilije: IV, 31; Dionisije: Opis zemlje; 465; Stefan Vizantinac sub Itone;
8. Sholijast uz Teokritove idile X, 41; Atena: X, 615 i XIV, 619; Eustatije uz Homera 1164; Hesihije, Fotije i Suda sub Lityerses; Poluks: IV, 54;
9. Higin: Pesnička astronomija II, 14: Plutarh: O rekama 12;
10. Diodor sa Sicilije: IV, 31; Bakhilid: III. 24—92; Apolodor: II, 6, 3; Palajfat: 45;
11. Pausanija: II, 21, 3; Herodoi: I, 94; Strabon: V, 2, 2; Dionisije iz Halikarnasa: I, 28;
12. Helanik: Fragmenat 102, izd. Didot; Diodor sa Sicilije: loc cit.; Eusebije: Pripreme za jevandelje II, 35; Herodot: I, 7;
13. Ovidije: Heroide IX, 54; Lukijan: Razgovori bogova 13; Plutarh: O tome da li star čovek treba da se bavi državnim poslovima 4;
14. Ovidije: Fasti II, 305.
*
1. Karmanor je, po svemu sudeći, naziv za Adonida (vidi 18, 7), koji je takođe nastradao od divljeg vepra. Kad je Tmol oskrnavio Artemidin hram, ne može se vremenski odrediti, niti se može odrediti čime bi Herakle mogao Euritu nadoknaditi sinovljevu smrt. Ipak izgleda da su oba ova događaja istorijskog porekla. Moguće je da je Omfala bila Pitonka, čuvarka delfiskog Omphalusa, i da je ona odredila visinu naknade pa zadržala Herakla kao roba dok ne isplati odštetu. Pošto je »Omfala« bilo ime lidijske kraljice, mitografi su promenili mesto Heraklovog robovanja, podešavajući priču prema nekom drugom predanju.

2. Kerkopi, kako pokazuju njihova različita imena, bili su   ceres, ili zlodusi u obliku varljivih i zloslutnih snova, i mogli su se oterati prizivanjem Herakla, koji je jedini imao vlast nad morama (vidi 35, 3—4). Kekropi su najpre predstavljeni kao prosti duhovi (njihovo ime je jedan oblik od cercops), kasnije, u umetničkoj obradi, oni se pojavljuju kao cercopithecoi, »majmuni«, verovatno zato što se Herakle dovodi u vezu sa Gibraltarom kao jednim Heraklovim stubom, a iz tih oblasti su trgovci Kartaginjani donosili majmune za ljubimce grčkim i rimskim gospođama. Izgleda da su majmuni bili česti na Ishijli i Prokidi, ostrvima severno od Napuljskog zaliva, koje su Grci nazivali Pitekuse; imena ostrva, u stvari, podsećaju na reč pithoi, što znači ''vrčevi'', a vrčevi su se proizvodili na tom ostrvlju (Plinije: Istorija prirode III, 6, 12).

3. Običaj vinogradara da u čast duše vinove loze uhvate i ubiju stranca u vreme kad grožđe dozreva, bio je rasprostranjen u Siriji i Maloj Aziji, a slične žrtve prinošene su u doba žetve i tamo i u Evropi. Ser Džems Frezer naširoko raspravlja o ovom predmetu u svojoj Zlatnoj grani. Heraklu se, dakle, pripisuje da je zabranio prinošenje ljudskih žrtava, a to je društvena reforma koju su Grci sebi pripisivali čak i u vreme kad su im ratovi postajali sve svirepiji i razorniji.

4. Klasični pisci daju Heraklovom robovanju Omfali alegorično značenje: i najsnažniji čovek može postati rob raskalašne i ambiciozne žene; a da su oni pupak smatrali središtem pohote prema ženi, dovoljan je dokaz Omfalino ime. Ali pre će biti da priča beleži odnose u svetom kraljevstvu na prelasku iz matrijarhata u patrijarhat, kada je kralj, kao kraljičin suprug, mogao samo da zastupa kraljicu prilikom žrtvenih obreda, ali pod uslovom da nosi njenu odeću. To je bio običaj u rano sumersko doba, a i izvesni kretski predmeti umetničke izrade prikazuju muškarce odevene u žensku odeću prilikom žrtvenih obreda; na primer, muškarci su odeveni u suknje-pantalone na sarkofagu Trojne Hagije, a na freskama dvorca u Knosu — u široke, lepršave suknje. Heraklovo robovanje objašnjava se zapadnoafričkim starosedelačkim matrijarhalnim običajem: Brifat ističe da je kod Abrona, Daura i Loanga kralj bio rob po rođenju i nije imao nikakvu vlast; u Agoni, Latuki i Ubembi, pa i u drugim krajevima, postoji samo kraljica, koja se ne udaje, već bira ljubavnike među robovima. Štaviše, sličan poredak zadržao se i u klasično doba kod plemstva u Lokridi, koje je bilo povlašćeno da šalje u Troju sveštenice za hram Boginje Atene (vidi 158, Smile; oni su bili prinuđeni da se 683. godine pre naše ere isele iz središne Grčke u Epizefirsku Lokridu, na vrhu italijanske ''čizme'', zbog skandala koji su prouzrokovale plemkinje nedozvoljenim ljubavnim odnosima sa robovima (vidi 18, Smile. Lokriđani nisu bili helenskog porekla i smatrali su vrlinom uzajamne odnose pre braka u kretsko-karijskom ili amoritskom stilu, a pridavali su važnost isključivo nasledstvu po ženskoj liniji (Dionisije: Opis zemlje 365—7; Polibije: XII, 6 b). Isti običaj mora da je bio zajednički u prehelenskoj Grčkoj i u Italiji, ali je samo u Bagnari, u blizini ruševina Epizefirske Lokride, sačuvano matrijarhalno uređenje. Žene iz Bagnare nose dugačke, ubrane suknje i bosonoge odlaze na nekoliko dana u trgovinu, a ostavljaju muškarce da se brinu o deci; one mogu da ponesu na glavi teret od dva kvintala. Muškarci odlaze na odmor u proleće, u vreme ribolova na osti, i tada vešto rukuju harpunom, a leti odlaze u brda i prave drveni ugalj. Iako je zvanični zaštitnik Bagnare sv. Nikola, nijedna ga žena ne priznaje; njihovi parosi se žale da one daleko više poštuju Devicu Mariju nego Sina Božjeg, zato što je Devica nasledila Devicu Koru, po čijem je velelepnom hramu Lokrida bila čuvena u klasična vremena.

IP sačuvana
social share
Ako je Supermen tako pametan zašto nosi donji veš preko odela??
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Ne tece to reka,nego voda!Ne prolazi vreme,već mi!

Zodijak Taurus
Pol Žena
Poruke 18761
Zastava Srbija
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.3
137 HESIONA

Pošto je odslužio kao rob kod kraljice Omfale, Herakle se vratio u Tirint, duševno potpuno oporavljen, i odmah u nameri da preduzme pohod na Troju.1 Evo zbog čega: da li kad su se vraćali iz zemlje Amazonki, ili kada su sa Argonautima prispeli u Sigej, tek on i Telamon se behu zgranuli kad su zatekli Laomedonovu kćerku Hesionu potpuno nagu, jedino s nakitom na sebi, prikovanu za stenu na trojanskoj obali.2 Dogodilo se da je Posejdon poslao morsku alu da kazni Laomedona zato što njemu i Apolonu nije platio ugovorenu nagradu kad su mu gradili gradske zidine i čuvali stada. Neki kažu da je Laomedon trebalo da žrtvuje svu stoku prinovljenu te godine u njegovom kraljevstvu; drugi da im je ponudio odviše nisku nadnicu, pa ih povrh toga prevario za nekih trideset trojanskih drahmi. Za osvetu, Apolon mu posla kugu, a Posejdon naredi morskoj ali da odnosi i proždire ljude i da, bljujući morsku vodu, nanosi štetu poljima. Prema drugoj priči, Laomedon je ispunio svoje obećanje Apolonu, ali ne i Posejdonu, koji mu je zauzvrat poslao i kugu i morsku alu.3
b) Laomedon je zbog toga pohodio proročište Zeusa Amona i tamo mu rekoše da ostavi na obali svoju kćerku Hesionu na milost i nemilost morskom čudovištu. Međutim on je tvrdoglavo odbijao da učini što mu je rečeno, zahtevajući od trojanskog plemstva da najpre žrtvuju svoje kćeri. Očajni, oni potražiše saveta od Apolona, ali im on dade veoma malo nade, budući da nije bio ništa manje ljutit od Posejdona. Većina roditelja odmah posla svoju decu van zemlje, a Laomedon pokuša da prisili izvesnog Fojnodamanta, koji je svoje tri kćeri zadržao kod kuće, da izloži jednu od njih na milost i nemilost morskom čudovištu. Fojnodamant pridobi članove saveta, tvrdeći da je samo Laomedon odgovoran za sve nevolje koje su ih snašle, i da on jedini treba da plati time što će žrtvovati svoju kćer. Najzad odlučiše da bace kocku, i kocka pade na Hesionu, koju onda vezaše za stenu, gde ju je Herakle našao.4
c) Herakle odmah raskinu njene okove, ode u grad i ponudi se da uništi čudovište ako mu zauzvrat dadu dva besmrtna bela konja ili kobile. Ta grla su bila bez takmaca i u stanju da poput vetra jure i preko vode i po strnjikama; njih je Zeus dao Laomedonu u zalogu kad mu je oteo Ganimeda. Laomedon rado pristane na pogodbu.5
d) Uz Ateninu pomoć, Trojanci tada sagradiše visok zid da zaštite Herakla od čudovišta kad se pomoli iz mora i uputi ravnici. Došavši do zida, ala otvori čeljusti, a Herakle joj skoči u gušu u punoj ratnoj opremi. On je proveo tri dana u trbuhu čudovišta, i izašao odatle kao pobednik, iako ga je ta borba stajala i poslednje vlasi na glavi.6
e) Mnogo se raspravljalo o tome šta se dalje dogodilo. Neki kažu da je Laomedon dao Hesionu Heraklu za ženu, preklinjući ga istovremeno da ostavi i nju i kobile u Troji, dok bude na putu sa Argonautima, a da je posle, pošto je osvojeno runo, pohlepa preovladala nad Laomedonom, te on uskrati Heraklu Hesionu i kobile. Neki kažu da je Heraklu Laomedon odbio da da što je obećao, mesec ili dva pre povratka Argonauta, kad je Herakle navratio u Troju tražeći Hilada.7
f) Ipak, najčešće se priča da je Laomedon prevario Herakla i podmetnuo mu obične konje umesto besmrtnih, na šta je Herakle zapretio ratom protiv Troje i otplovio veoma ljut. Najpre je pohodio ostrvo Par, gde je podigao oltar Zeusu i Apolonu, a zatim je otišao na Korintsku prevlaku, gde je prorekao Laomedonovu propast; najzad je sakupio vojsku u svom gradu Tirintu.8
g) Laomedon je u međuvremeriu ubio Fojnodamanta i prodao njegove tri kćeri trgovcima sa Sicilije koji su došli da kupuju žrtve za priredbe sa divljim zverima; ali devojke je na Siciliji spasla Afrodita, i najstarija, Ajgesta, dopustila se rečnom Bogu Krimisu, koji se prerušio u psa — i rodila mu sina Ajgesta ili, kako ga Latini zovu, Akesta.9 Ajgest je uz pomoć Anhisa, Elimovog vanbračnog sina, koga je doveo iz Troje, osnovao gradove Ajgestu, kasnije nazvanu Segesta; zatim Estelu, koju je nazvao po svojoj ženi, i najzad Eriku i Asku. Za samu Ajgestu se priča da se vratila u Troju i tamo udala za nekoga Kapisa, kome je rodila Anhisa.10
h) Raspravljalo se i o tome da li se Herakle iskrcao u Troji sa 18 dugih brodova sa po 50 vesala ili sa šest malih barki i veoma slabim snagama.11 U svakom slučaju, saveznici su mu bili Jolaj, Telamon., Ajakov sin. Pelej, Argivac Ojkle i Bojoćanin Dejmah.12
i) Herakle je zatekao Telamona u Salamini, na gozbi sa prijateljima. Odmah su mu ponudili zlatan pehar s vinom i pozvali ga da prvo prinese Zeusu žrtvu livenicu; on to i učini digavši ruke prema nebu i moleći se: »Oče, podari Telamonu divna sina, neka mu koža bude jaka kao u lava, a ni hrabrost neka mu ne bude manja!« Pošto je već bio ugledao Periboju, Telamonovu ženu, koja tek što se nije porodila, Zeus posla orla kao odgovor, a Herakle uveri Telamona da je molba uslišena; i odista, čim se gozba završila, Periboja rodi Velikog Ajanta, koga Herakle uvi u lavlju kožu da ga učini neranljivim, osim u vrat i pod pazuhom, gde ga je kasnije strela ipak pogodila.13
j) Iskrcavši se u blizini Troje, Herakle ostavi Ojkla da pazi na brodove, a on sam povede ostale junake u napad na grad. Iznenađen, Laomedon nije imao kad da pripremi vojsku, već prostom narodu razdeli koplja i baklje i žurno ih posla dole na obalu da zapale flotu. Ojkle se časno borio sve do smrti, štiteći drugove dok su spuštali brodove u more i bežali. Laomedon zatim požuri nazad u grad i posle okršaja sa Heraklovim snagama uspe da ponovo uđe u grad i da za sobom zatvori kapije.
k) Nemajući strpljenja za neku dužu opsadu, Herakle se odluči za iznenadni napad. Prvi koji je prešao preko zidina beše Telamon, jer je kao najslabije mesto izabrao zapadnu stranu, koju je gradio njegov otac Ajak. Herakle ga je pratio u stopu, lud od ljubomore. Telamon, iznenada shvati da je Heraklov mač uperen na njega, pa s izvanrednim prisustvom duha stade i poče da skuplja veliko kamenje koje se odronilo sa zida. ''Šta to radiš'' urlao je Herakle. ''Gradim oltar za Herakla Pobednika i Osvetnika zala!'' odgovori snalažljivi Telamon. ''Ostavljam tebi da razoriš Troju.''14 Herakle mu zahvali na brzinu i odjuri dalje. On pobi strelama Laomedona i sve njegove sinove osim Podarka, koji je jedini smatrao da Heraklu treba dati besmrtne kobile; zatim opljačka grad. Pošto je zadovoljio žeđ za osvetom, Herakle dade Hesionu Telamonu, u znak zahvalnosti, a njoj dozvoli da otkupi bilo koga od svojih sugrađana. Ona izabra Podarka. »Odlično«, reče Herakle, »ali on mora biti plaćen kao rob«. Hesiona mu tada dade svoj zlatni veo kojim je vezivala glavu. Zbog toga Podark dobi novo ime Prijam što znači »otkupljeni«. Neki kažu da je Podark u to vreme još bio dete.15
l) Pošto je spalio Troju i opusteo njene drumove, Herakle postavi Prijama na presto i otplovi. Hesiona ode s Telamonom u Salaminu i tamo mu rodi Teukara, da li u braku ili vanbračno, ne zna se tačno.16 Kasnije je ona napustila Telamona, pobegla u Malu Aziju, i otplivala do Mileta, gde ju je kralj
Arion našao skrivenu u šumi. Tu je rodila Telamonovog drugog sina, Trambela, koga je Arion odnegovao kao rođenog sina i postavio ga za kralja Telamonovim azijskim rođacima Lelegijcima, ili, po drugima, Lezbijcima. Kad je docnije, za vreme trojanskog rata, Ahilej napao Milet, on je ubio Trambela. Zatim, kad je saznao da je Trambel Telamonov sin, bi mu veoma žao što ga je lišio života.17
m) Neki tvrde da Ojkle nije pao kod Troje i da je još bio živ kad su Erinije zaludele njegovog unuka Alkmajona. Ojkle je sahranjen u Arkadiji, u blizini svetog Borejevog gaja kod Megalopolja.18
n) Herakle onda otplovi iz Troade i povede sa sobom Glaukiju, kćerku rečnog boga Skamandara. Ona je bila Dejmahova ljubavnica za vreme opsade, a kad je on pao u boju, ona zatraži zaštitu od Herakla. On je dovede na brod, presrećnu što na svetu još ima tako učtivih i uljudnih prijatelja; Glaukija je bila u blagoslovenom stanju i kasnije je rodila sina koji dobi ime Skamandar.19
o} Dok je San uljuljkivao Zeusa, Hera pozva Boreja da podigne buru, koja skrenu Heraklove brodove daleko od puta i odbaci ga na ostrvo Kos. Zeus se probudi besan i zapreti Snu da će ga baciti s neba u Erebski zaliv, ali San pobeže pod zaštitu Noći, koju čak ni Zeus nije smeo da naljuti. U besu on poče da obara bogove po Olimpu. Neki kažu da je Herine ručne zglobove okovao za rožnjak, a zglobove nogu za nakovanj; Hefajsta je sunovratio na zemlju. Pošto je tako do mile volje istutnjao svoj bes, on izbavi Herakla sa Kosa i dovede ga do Arga, a njegovi tamošnji doživljaji su opisivani mnogo puta i na razne načine.20
p) Neki kažu da su stanovnici ostrva Kosa Herakla smatrali gusarom i pokušali da spreče da se iskrca, bacajući se kamenjem na njegovu lađu. Ali on se iskrcao na silu, noću, na prepad, zauzeo grad Astipaliju i ubio kralja Euripila, sina Posejdonovog i Astipalajinog. Herakla je ranio Halkodont, ali ga je Zeus izbavio u presudnom trenutku.21 Drugi kažu da je napao Kos zato što se zaljubio u Euripilovu kćer Halkiopu.22
q) Po jednoj drugoj priči, pet od šest Heraklovih brodova potonulo je u buri. Preostali brod nasukao se kod Lakete na ostrvu Kos, a Herakle i njegovi drugovi uspeli su u brodolomu da spasu jedino svoje oružje. Dok im se sa odeće još cedila morska voda, mimo njih prođe stado ovaca, i Herakle zamoli Meropovog pastira, nekog Antagoru da mu pokloni jednog ovna; na to Antagora, koji je bio snažno građen, izazva Herakla na rvanje i ponudi mu ovna kao nagradu ako pobedi. Herakle prihvati izazov, ali kad se dva junaka uhvatiše u koštac, Meropljani pritrčaše Antagori u pomoć, a Grci na to pomogoše Heraklu te nasta opšta tučnjava. Iscrpljen nepogodom na moru, i imajući protiv sebe mnogobrojnog neprijatelja, Herakle prekide boj i pobeže u kuću snažne tračke matrone, navuče na sebe njene haljine i, tako prerušen, uspe da pobegne.
r) Pošto se u toku dana okrepio dobrom hranom i snom, on se ponovo potuče sa Meropljanima i ovoga puta mu pođe za rukom da ih savlada. On zatim primi očišćenje od greha zbog prolivene krvi, pa se, još uvek odeven u žensku odeću, oženi Halkiopom i tako postade otac Tesalu.23 Otada su se na poljani gde se tukao Herakle svake godine prinosile žrtve, a ženici sa Kosa oblačili su ženske haljine kad bi dolazili na viđenje u mladinu kuću, a isto to bi činio i Heraklov sveštenik u Antimaheji pre nego što počne sa prinošenjem žrtava.24
s) Žene u Astipaleji se uvrediše i otada počeše da proklinju Herakla, a Hera ih radi toga nagradi rogovima kao u krava; međutim, po drugima, kravlji rogovi nisu nagrada, već kazna kojom ih je Afrodita kaznila zato što su htele svoju lepotu da uzdignu nad njenom.25
t) Pošto je opustošio Kos i uništio Merope, Herakle uz Ateninu pomoć dospe u Flegru, gde pomože bogovima da pobede džinove.26 Odatle je otišao u Bojotiju, gde, uz pomoć i podršku njegovu, Skamandar bi proglašen za kralja. Skamandar dade svoje ime reci Inah, a obližnji potok nazva imenom svoje majke Glaukije; on takođe dade obližnjem izvoru ime svoje žene Akiduse. Sa Akidusom je imao tri kćeri, koje su poštovali u tom kraju pod imenom »Device«.27

1. Apolodor: II, 4, 6;
2. Apolodor: II, 5, 9; Higin: Fabula 89; Diodor sa Sicilije: IV, 42; Ceces: O Likofronu 34;
3. Apolodor: loc. cit.; Higin: loc. cit.; Lukijan: O žrtvovanju 4; Ceces: loc. cit.; Diodor sa Sicilije: loc, cit.; Servije uz Vergilijevu Ajneidu III, 3;
4. Servije uz Vergilijevu Ajneidu V, 30 i I, 554; Ceces: O Likofronu 472; Higin: Fabula 89:
5. Diodor sa Sicilije: IV, 42; Ceces: O Likofronu 34; Valerije Flak: II, 487; Higin: loc. cit.; Apolodor: 11, 5, 9; Helanik, navodi ga sholijast uz Homerovu Ilijadu XX, 146;
6. Homer: Ilijada, 145—8; Ceces: loc. cit.; Helanik: loc. cit.;
7. Diodor sa Sicilije: IV, 42 1 49; Servije uz Vergilijevu Ajneidu I, 623;
8. Apolodor: II, 5, 9; Helanik: loc. cit.; Pindar: Fragmenat 140 a, izd. Schroeder, i Istamske ode VI, 26;
9. Ceces: O Likofronu 472 i 593 Servije uz Vergilijevu Ajneidu I, 554 i V, 30;
10. Ceces: O Likofronu 472, 953 i 965; Servije uz Vergilijevu Ajneidu I, 554; V, 30 i 73;
11. Diodor sa Sicilije: IV, 32; Apolodor: II, 6, 4; Homer: Ilijada V, 638;
12. Sholijast uz Pindarove Nemejske ode III, 61 i Istamske ode I, 21—3; Apolodor: loc. cit.; i I, 8. 2; Homer: Odiseja XV, 243; Plutarh: Grčka pitanja 41;
13. Apolodor: 111, 12, 7; Pindar: Istamske ode VI, 35; Ceces: O Likofronu 455; Sholijast uz Sofoklovog Ajanta 833; Sholijast uz Homerovu Ilijadu XXIII, 821;
14. Apolodor: II, 6, 4; Helanik, navodi ga Ceces: O Lokofronu 469;
15. Diodor sa Sicilije: IV, 32; Ceces: O Likofronu 337; Apolodor: loc. cit.; Higin: Fabula 89; Homer: Ilijada V, 638:
16. Apolodor: III, 12, 7; Servije uz Vergilijevu Ajneidu III, 3; Homer: Ilijada VIII, 283 i sholijast na 284;
17. Ceces: O Likofronu 467; Atenaj: II, 43; Partenije: Ljubavne priče 26;
18. Apolodor: III, 7, 5: Pausanija: VIII, 36, 4:
19. Plutarh: Grčka pitanja 41;
20. Homer: Ilijada. XIV, 250 1 XV, 18; Apolodor: I, 3, 5 i II,7, 1; 21. Apolodor: II, 7, 1;
22. Sholijast uz Pindarove Nemejske ode IV, 40;
23. Apolodor: II, 7, 8: Homer: Ilijada II, 678—9;
24. Plutarh: Grčko pitanja 58;
25. Ovidije: Metamorfoze VII, 363—1; Laktantije: Priče iz Ovidijevih Metamorfoza VII, 10;
26. Apolodor: II, 7, 1; Pindar: Istamske ode VI. 31;
27. Plutarh: Grčka pitanja 41.
*
1. Ova legenda odnosi se na peto prehelensko razaranje grada Troje; verovatno da su grad uništili. Minijci, što znači ajolski Grci, pomognuti Lelegijcima, pošto je zemljotres koji se desio u to vreme porušio čvrste gradske zidine (vidi 158, Smile. Iz legende o zlatnom runu znamo da je Laomedon ometao Lelegijce i Minijce u trgovačkim poduhvatima na Crnom moru (vidi 148, 10) i da je jedini način da ga urazume bio da mu unište grad koji je vladao Helespontom i Skamandarskom ravnicom, gde se svake godine održavao istočno-zapadni sajam. Deveto delo Heraklovo odnosi se na sličan poduhvat na Crnome moru (vidi 131, 11). Heraklov zadatak je olakšao zemljotres, koji se dogodio negde oko 1260. godine pre nove ere.

2. Heraklovo spasavanje Hesione, upoređeno sa Persejevim spasavanjem. Andromede (vidi 73, 7) očigledno je izvedeno sa ikone poznate u Siriji i u Maloj Aziji: na njoj je prikazana Mardukova pobeda nad morskim čudovištem Tijamat, emanacijom Boginje Ištar, čiju je moć on uništio na taj način što ju je prikovao za stenu. Tijamat je progutala Herakla, i on se tri dana borio u njoj dok je uspeo da izađe. Tako je i u jednoj jevrejskoj poučnoj priči, verovatno zasnovanoj na istoj ikoni, Jona proveo tri dana u kitovom trbuhu, a Mardukov predstavnik, vavilonski kralj, svake je godine izvesno vreme bio odsutan dok se vlast prenosila na drugog i smatralo se da se u to vreme bori sa Tijamatom (vidi 71, 1; 73, 7 i 103, 1). Mardukovi ili Persejevi beli sunčani konji u ovom mitu postaju nagrada za Hesionino spasenje. Heraklovo gubljenje kose naglašava njegov sunčani karakter; postriga uvojaka svetoga kralja kad se godina približava kraju označava slabljenje njegove magijske snage, kao u priči o Samsonu (vidi 91, 1). Kad bi se ponovo pojavio, imao je kose koliko i malo dete. Verovatno da opis kako Hesiona otkupljuje Podarka predstavlja posredovanje kraljice-majke od Seha (Skamandar?) kod hetitskog kralja Mursila u korist svoga nevaljalog sina Manapadata.

3. Fojnodamantove tri kćeri predstavljaju trojnu Boginju Mesec koja vlada trouglastim ostrvom Sicilijom. Posvećen joj je bio pas kao i Artemidi, Afroditi i Hekati. Stanovnici Sicilije grčkog jezičkog područja bili su odani Homerovom epu kao i Rimljani, i podjednako su se zalagali da dokažu svoje trojansko poreklo, uprkos tome što se ono zasnivalo na nesigumim dokazima. Skamandarove tri kćeri predstavljaju istu boginju u Bojotiji. To što je Glaukija rodila dete Skamandaru nije ništa neobično. Mlade Trojanke imale su običaj da se kupaju u reci i da mole: »Skamandare, uzmi mi devičanstvo!« što ukazuje na drevno doba kad se smatralo da rečna voda ubrzava razvijanje ploda (vidi 68, 2).

4. Ne zna se tačno šta predstavlja, i na koju se helensku pobedu odnosi Heraklova okupacija ostrva Kosa, ali to što su posle toga ženici nosili ženske haljine kad su išli u pohode mladinoj kući, izgleda da predstavlja popuštanje ranijem matrijarhalnom običaju po kome je mlada mladoženju primala u svoju kuću, a ne on nju (vidi 160, 3). Igra kralja biće da se izvodila na Kosu, slično argivskom obredu poštovanja Mesečeve Boginje Ije (vidi 56, 1). U Antimaheji su sveti kraljevi bili još uvek na vrlo primitivnom stupnju kraljičinih izaslanika, i zato su bili obavezni da nose ženske odore (vidi 18, 8 i 136, 4).

5. Laomedonove kobile su bile istog porekla kao i kobile koje je Borej zapatio u Troji (vidi 29, e).

6. Inah je bila argivska reka; PIutarh je, izgleda, jedini znao za bojotijski Inah, ili Skamandar.
IP sačuvana
social share
Ako je Supermen tako pametan zašto nosi donji veš preko odela??
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Ne tece to reka,nego voda!Ne prolazi vreme,već mi!

Zodijak Taurus
Pol Žena
Poruke 18761
Zastava Srbija
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.3
138 OSVAJANJE ELIDE

Nije prošlo mnogo otkako se vratio, a Herakle pokupi tirintske i arkadijske snage pa, pošto su mu se dobrovoljno pridružile najuglednije grčke porodice, pođe u pohod protiv Augeje, kralja Elide, sa kojim se zavadio dok je obavljao svoje peto delo.1 Augeja se, predosećajući da će doći do napada, pripremi za odbranu, postavivši za zapovednike Eurita i Kteata, sinove svog brata Aktora i Molione ili Molionide, Molove kćeri; on takođe podeli vlast, u Elidi sa neustrašivim Amarinkejom koga obično opisuju kao sina Pitija, iseljenika iz Tesalije.2
b) Aktorovi sinovi su se zvali Molioni ili Molionidi, po svojoj majci, da bi se razlikovali od sinova onog Aktora koji se oženio Ajginom. Om su bili blizanci rođeni iz srebrnog jajeta, i prevazišli su snagom sve svoje savremenike; ali, za razliku od Dioskura, oni su od rođenja bili spojeni u struku.3 Molioni su se oženili bliznakinjama, kćerima Kentaura Deksamena, i, jednu generaciju kasnije, njihovi su sinovi vladali Elidom zajedno sa Augejinim unukom i Amarinkejevim sinom. Svaki od te četvorice zapovedao je jednom desetinom brodova u pohodu na Troju. Aktor je već imao pravo udela u vladavini kraljevstvom preko svoje majke Hirmine, Nelejeve kćeri, čije je ime dao gradu Hirmini, koji je kasnije nestao.4
c) Herakle se nije proslavio svojim pohodom na Elidu. On se razboleo, a kad su Molioni poterali njegovu vojsku koja se ulogorila u srcu Elide, Korinćani zatraže da se sklopi istamsko primirje. Među onima koje su ranili Molioni, beše i Heraklov brat Ifikle; drugovi su ga onesveslog odneli u Fenej, u Arkadiju, gde je ubrzo umro i bio proglašen herojem. Tri stotine i šezdeset Kleonjana takođe je hrabro izginulo boreći se na Heraklovoj strani; on je na njih preneo počasti koje su mu dodelili Nemejci kad je ubio lava.5 Herakle se tada povuče u Olen, u dom svog prijatelja Deksamena, tasta Molioninog. Tu je uzeo devojaštvo Deksamenovoj najmlađoj kćeri Dejaneiri, obećavši da će se njome oženiti. Kad je Herakle otišao Kentaur Eurition zatraži njenu ruku, a Deksamen ne smede da ga odbije; ali na samom venčanju Herakle se pojavi bez najavljivanja, pobi Euritiona i njegovu braću i odvede Dejaneiru sa sobom. Neki pak kažu da se Heraklova nevesta zvala Mnesimaha, ili Hipolita; jer Dejaneira je češće opisivana kao Okeanova kći. Deksamen je bio rođen u Buri, čuvenoj po Heraklovom proročištu.6
d) Kad se Herakle vratio u Tirint, Euristej ga optuži za zaveru protiv visokog kraljevstva, koje je Zeus poverio njemu samom, i progna ga iz Argolide. Sa majkom Alkmenom i nećakom Jolajom, Herakle se ponovo pridruži Ifiklu u Feneju, gde uze za ljubavnicu Laonomu, Gunejevu kćer On je reci Aroan prokopao sredinom fenejske ravnice kanal deset kilometara dugačak i trideset stopa dubok; ali reka ubrzo napusti kanal, i vrati se u svoje pređašnje korito. Herakle je takođe iskopao u podnožju fenejskih planina duboke jame za odvod vode u slučaju poplava; ove jame su dobro poslužile, osim u jednom slučaju kad je posle provale oblaka reka Aroan toliko nabujala da je poplavila drevni grad Fenej, a visina vodostaja u toj poplavi još se vidi na padinama planine.7
e) Kasnije, čuvši da Eliđani šalju svečanu povorku u čast Posejdona na Treći Istamski festival, i da će Molioni prisustvovati igrama i učestvovati u prinošenju žrtava, Herakle ih sačeka u zasedi u šipražju pored puta, u blizini Kleone, i obojicu ubi strelama; on ubi i njihovog rođaka, drugog Eurita, sina kralja Augeje.8
f) Moliona ubrzo sazna ko je pobio njene sinove i natera Eliđane da zatraže zadovoljenje od Euristeja na osnovu toga što je Herakle rodom iz Tirinta. Kad Euristeja odbi da se smatra odgovornim za Heraklova nedela, pošto ga je proterao iz svog kraljevstva Moliona je zatražila od Korinćana da isključe Argivce sa Istamskih igara dok ne bude dobijena nadoknada za ubistvo. Oni to odbiše, a Moliona onda baci prokletstvo na svakog Eliđana koji bude učestvovao na festivalu. Njena se kletva otada poštovala i nijedan Eliđanin atleta nije više nikad učestvovao na istamskim igrama.9
g) Herakle onda pozajmi od Onka konja Ariona, belog s crnim pegama, ovlada njime, podiže novu vojsku u Argu, Tebi i Arkadiji i uništi grad Elidu. Neki kažu da je pobio Augeju i njegove sinove, vratio kraljevstvo Fileju i posadio ga na eliđanski presto; drugi, da je poštedeo Augeji život. Kad je Herakle odlučio da ponovo naseli Elidu, on naredi udovicama mrtvih Eliđana da se dopuste njegovim vojnicima, a udovice se zajednički pomoliše Ateni da im pomogne da odmah začnu. Ova molitva bi uslišena, i one iz zahvalnosti osnovaše svetilište Ateni Materi. Povodom ovog srećnog događaja nasta takva radost da su Eliđanke mesto gde su srele svoje nove muževe i potok koji je tekao u blizini nazvale Badi, što na eliđanskom znači »slatko«. Herakle tada pokloni konja Ariona Adrastu, govoreći da on ipak najviše voli da se bori kao pešak.10
h) Nekako u to vreme Herakle je stekao naziv Bufag, »onaj koji jede volove«. To se desilo ovako: Leprej, sin Kaukona i Astidameje, koji je osnovao grad Leprej u Arkadiji (ovaj kraj je dobio ime po lepri koja je harala među najranijim stanovnicima), beše glupo posavetovao kralja Augeju da okuje Herakla kad bude zatražio da mu plati za čišćenje štala i štalskih torova. Dočuvši da se Herakle uputio k njima, Astidameja nagovori Lepreja da ga ljubazno primi i da ga zamoli za oproštaj. Herakle primi Leprejevo izvinjenje, ali izazva Lepreja na trostruko takmičenje: da bacaju disk, da piju vino vrč za vrčem i pojedu vola. Herakle je pobedio u bacanju diska i u piću ali Leprej pojede vola brže od njega. Ponesen uspehom, on izazva Herakla na dvoboj, ali ga Herakle ubi prvim udarcem; grob mu se mogao videti u Figaliji. Leprani, koji poštuju Demetru i Zeusa Bele topole, oduvek su bili podanici. Elide; i kad bi neko od njih dobio nagradu u Olimpiji, glasnik.ga je najavljivao kao Eliđana iz Lepreja. Kralja Augeju su poštovali kao heroja Eliđana, i tek su ih za vreme vladavine Likurga iz Sparte naterali da zaborave na neprijateljstvo prema Heraklu i počnu i njemu da prinose žrtve; to je bio uslov da se oslobode kuge.11
i) Pošto je pokorio Elidu, Herakle sazva svoju vojsku kod Pise i upotrebi sav ratni plen da ustanovi čuveni četvorogodišnji olimpijski festival i igre u čast svog oca Zeusa, a za olimpijske igre se tvrdi da su bile tek osmo atletsko takmičenje koje se dotada održavalo.12 Pošto je premerio zemljište posvećeno Zeusu i ogradio granice svetog gaja, on siđe sa stadiona i obližnjem brdašcu dade ime »Kronov breg«, pa podiže šest oltara za olimpijske Bogove: po jedan za dvoje. Prinoseći žrtve Zeusu, on je spaljivao žrtvene butove na vatri od bele topole, koju su sekli u obližnjoj šumi pored tespotijske reke Aheron; on je još ustanovio žrtveno ognjište u čast svoga pradeda Pelopa, i označio mu ćivot. Tom prilikom su ga muve žestoko napadale, pa je prineo i drugu žrtvu Zeusu odstranjivaču muva; na to Zeus učini te se muve uz zujanje uputiše na drugu obalu reke Alfeja. Eliđani još uvek prinose žrtve Zeusu, koji je oterao muve iz Olimpije.13
j) O prvom punom mesecu posle letnje dugodnevice sve je bilo spremno za festival, osim što je u dolini nedostajalo hlada od vrelog sunca. Zato se Herakle vrati u zemlju Hiperborejaca, gde su ga zadivile divlje masline što su rasle na izvoru Dunava, te nagovori Apolonove sveštenike da mu dadu
jednu da je posadi u Zeusovom zabranu. Vrativši se u Olimpiju, on obnarodova da će sudije na igrama krunisati pobednike vencima od lišća te masline, što je trebalo da bude jedina nagrada pobednicima, budući da je on sam izvršio sva dela koja mu je naložio Euristej bez ikakve nagrade. Ovo drvo, nazvano »maslina svete krune«, raste još uvek u svetom gaju iza Zeusovog hrama. Grane za vence vezuje zlatnom svilom dečak čija su oba roditelja živa.14
k) Neki tvrde da je Herakle pobeđivao svuda, jer se niko nije usuđivao da se takmiči s njim, ali je istina da je svaki njegov sukob izazivao žučnu raspravu. Nijedan se protivnik za takmičenje nije mogao naći sve dok Zeus ne pristade da prerušen stupi na borilište. Takmičenje je završeno, Zeus se pokazao svom sinu Heraklu, svi gledaoci su ga pozdravili, a pun mesec sijao je kao da je dan.15
l) Ali jedna starija legenda kaže da je Olimpijske igre osnovao Herakle Daktil, i da je on doneo divlju maslinu iz zemlje Hiperborejaca. Čarobnjaci su češće upotrebljavali uroke i amajlije u čast Herakla Daktila i nisu gajili neko naročito poštovanje prema Heraklu, Alkmeninom sinu. Zeusov oltar postavljen je na podjednakoj razdaljini od Pelopovog ćivota i Herinog svetilišta, ali tako da leži ispred njih. Priča se da ga je podigao raniji Herakle, kao i oltar u Pergamu, iz pepela butnih kostiju žrtava koje je prineo Zeusu. Jedanput godišnje, devetnaestog dana meseca Elafija, proroci uzimaju pepeo iz gradske većnice, i pošto ga pokvase vodom sa reke Alfej — drugu vodu ne upotrebljavaju — stavljaju svežu oplatu na oltar.16
m) To, dakako, ne znači da Herakle, Alkmenin sin, nije obnovio igre; u Elidi postoji stari, zidom ograđen gimnazijum, gde se vežbaju atletske veštine. Visoki platani rastu između staza za trčanje, a ograđeni prostor se zove Xystus zato što je Herakle sam tu vežbao. Ali Klimen Krećanin, sin Kardisov, potomak Daktila, proslavljao je festival jedva nekih pedeset godina posle Deukalionove poplave; a posle toga Endimion je činio isto, pa Pelop i Amitaon, sin Kretejev, zatim Pelija i Nelej, a neki kažu i Augeja.17
n) Olimpijska svetkovina održavala se u razmacima od četrdeset i devet do pedeset meseci, prema kalendaru, i trajala 5 dana, od jedanaestog do petnaestog u mesecu. Glasnici bi celoj Grčkoj oglašavali da je pristup potpuno slobodan svim atletama koji nisu krivi ni za kakav zločin, i nisu vređali bogove. Prvobitno su festivalom rukovodili građani iz Pise, ali kasnije, posle konačnog povratka Heraklida, njihovih ajtolskih saveznika u Elidu, Heraklidi preuzeše tu dužnost.18
o) Na severnoj strani Kronovog brega boravila je u ejlejtijskom ćivotu zmija po imenu Sosipolj, a devica sveštenica u belom velu hranila ju je medenim kolačima i pojila vodom. Taj običaj čuvao je uspomenu na čudo koje je oteralo Arkađane kad su se borili protivu svete zemlje Elide: jedna nepoznata žena došla je eliđanskim vojskovođama sa detetom na prsima i dala im ga za vođu. Oni joj poverovaše i čim ona posadi dete između dve vojske, ono se pretvori u zmiju; Arkađani pobegoše uz velike gubitke, dok su ih Eliđani gonili. Ejlejtijski ćivot označava mesto gde je zmija iščezla u Kronovom bregu. Na vrhu brega, u vreme prolećne ravnodnevice u mesecu Elafiju, sveštenice poznate kao »kraljice« prinose žrtve Kronu.19

1. Apolodor: II, 7, 2: Pindar: Olimpijske ode X, 31—3;
2. Pausanija: V, 1, 8 i V, 2, 2; Eustatije uz Homerovu Ilijadu IX, 834 i XXIII, 1442;
3. Homer: Ilijada XI, 709; Apolodor: loc. cit.; Ibik, navodi ga Atenaj- II, 50; Porfirije: Pitanja povodom Homerove Ilijade 265; Plutarh: O bratskoj ljubavi I;
4. Pausanija: V, 1, 8 1 V, 3, 4; Homer: Ilijada II, 615—24; sholijast uz Apolonija sa Roda: I, 172;
5. Apolodor: loc. cit.; Pindar: Olimpijske ode X, 31—3; Pausanija: V, 2, 1 i VIII, 14, 6; Ajlijan: Varia Historia IV, 5;
6. Higin: Fabula 33; Apolodor; II, 5, 5 1 7, 5; Diodor sa Sicilije: IV, 33; Pausanija: VII, 25, 5—6;
7. Diodor sa Sicilije: loc. cit.; Pausanija: VIII, 14, 1—3;
8. Apolodor: II, 7, 2; Diodor sa Sicilije: loc. cit.; Pausanija: II, 15, 1-Pindar: Olimpijske ode X, 26;
9. Pausanija: V, 2, 2—3;
10. Pausanija: VIII, 25. 5; 1 V, 3, I; Apolodor: II, 7, 2; Homerski sholijast, navodi ga Mersije; O Likofronu 40; Servije uz Vergilijevu Ajneidu VII, 666;
11. Atenaj: X, 412; Pausanija: V, 4, 1; 4, 4 i 5, 3—4;
12. Pindar: Olimpijske ode X, 43; Ceces: O Likofronu 41; Higin: Fabula 273;
13. Pindar: loc. cit.; Apolodor; loc. cit.; Pausanija: V, 13, 1 i 14, 2—3;
14. Pindar: Olimpijske ode III, 11; Diodor sa Sicilije: IV, 14; Pausanija: V, 15, 3;
15. Diodor sa Sicilije: loc. cit.; Pindar: Olimpijske ode X, 60; Pausanija: V, 8, 1; Ceces: O Likofronu 41;
16. Pausanija: V, 7, 4 i 13, 5; Diodor sa Sicilije: V, 64;
17. Pausanija: VI, 23, 1 i V, 8, 1;
18. Sholijast uz Pindarove Olimpijske ode III, 35 i V, 6; Demosten: Protiv aristokrata, str. 631—2; Strabon: VIII, 3, 33:
19. Pausanija: VI, 20. 1—3
*
1. Ovaj mit, po svoj prilici, beleži propali ahajski pohod na zapadni Peloponez, koje je sledio drugi, uspešan, pred kraj trinaestog veka pre nove ere, a taj je na neki način pobrkan sa dorskom invazijom iz jedanaestog veka pre nove ere, verovatno zato što je Herakle bio i dorski heroj. Priča o ubistvu Euritiona se, izgleda, ispredala po istoj onoj ikoni koja prikazuje svetu svadbu i ubistvo Folovo. Heraklovo kopanje kanala za reku Aroan poređeno je sa sličnim delima u Elidi (vidi 121, d), u Bojotiji (vidi 142, 3) i Trakiji (vidi 130, b); počast ukazana tri stotine šezdesetorici Kleonjana verovatno se odnosi na kalendarsku misteriju, jer egipatska godina ima tri stotine šezdeset dana, kad se izuzmu pet dana posvećenih Ozirisu, Horu, Setu, Izidi i Neftisu.

2. Lepra u vezi sa Leprejom, bila je bolest kože koju prouzrokuje pokvarena hrana vitiligo, koju je mesečeva Boginja Bele Topole mogla da izleči (Beio Boginja, str. 432); prava lepra nije dospela u Evropu do prvog stoleća pre nove ere.

3. Heraklov naziv Bufag prvobitno je označavao da Heraklovi poklonici jedu vola.

4. Sosopolj mora da je bio Kronov duh po kome je brdo i dobilo ime, a Kronova glava bila je zakopana na severnim padinama da štiti stadion koji se prostirao pod njima, u blizini raskrsnice za Kladej i Alfej. Njegov britanski parnjak Bran je na sličan način čuvao utvrđeno brdo koje dominira Londonom (vidi 146, 2). Prolećna ravnodnevica, doba kad košute donose mlade na svet, pada, po kalendaru drveća, u mesecu jove, koji se još zove Elafij (''košutin'') i naročito je posvećen Kronu-Branu (Bela Boginja, str. 168—72 i 206—7). Ovo ukazuje da je prvobitno godina kod Eliđana počinjala o prolećnoj ravnodnevici, kao i u nekim krajevima Italije; kralj stare godine je prema tome nosio rogove kao Aktajon (vidi 22, 1); a ubijale su ga divlje žene, »kraljice«; Herakle Daktil pripadao je tom kultu (vidi 53, b). Kad su Pelopljani došli sa svojim sunčanim kolima, morskim prasetom, i letnjim pogrebnim igrama, kojima su proslavljali smenjivanje Zeusa, svetog kralja i postavljanje njegovog zamenika, oni su, izgleda, izmenili kalendar, pošto se kralj svetio svom zameniku u vreme zimske kratkodnevice. U klasično vreme, prema tome, Eliđani su novu godinu proslavljali leti. Pominjanje Pelopa ukazuje da je žrtvovani kralj bivao pojeden, a pepeo njegovih kostiju, pomešan s vodom, služio je kao oplata za Boginjin oltar. Njegovo ime bilo je Zeleni Zeus, ili Ahilej (vidi 164, 5 a), i Herakle.

5. Divlja maslina, koja se u Grčkoj upotrebljavala da otera demone stare godirie i zle duhove, koji na sebe uzimaju oblik muva, doneta je iz Libije, a i kult severnog vetra (vidi 48, 1 i 133, 5) potiče iz Libije, a ne sa severa. U Olimpiji bi imelu (ili lovor), a ne divlju maslinu dečak uplitao zlatnom svilom (vidi 7, 1 i 50, 2); divlja maslina je imala svoje mesto u hiperborejskom kalendaru (vidi 119, 3). Utakmica devojaka u trčanju za položaj Herine sveštenice bio je davnašnji običaj; kad se jedna godina kraljeve vladavine produžila na veliku godinu, nominalno na sto meseci — da bi se što bliže podudarilo sunčano i mesečevo vreme — kralj je vladao polovinu velike godine, a njegov zamenik drugu polovinu. Kasnije su obojica vladali zajedno pod titulom Molioni i bili su isto tako jedinstveni kao i kraljevi u Sparti (vidi 74, 1). Verovatno da je u Grčkoj bio poznat slučaj sličan sijamskim blizancima, pa je to upotrebljeno da bi se pojačala metafora. Činjenica da Augeja deli Elidu, o čemu govori Homer, pokazuje da je još kasnije sveti kralj zadržavao za sebe trećinu kraljevstva u vreme kad je trebalo da se povuče; to je i Proet učinio u Argu. Amarinkej je svoj udeo stekao pobedom.

6. Moliona je, verovatno, naziv za eliđansku Boginju Mesec, pokroviteljku igara, ili »Kraljicu Moli«; moly je bila biljka koja je svuda poznata kao biljka mesečeve čarolije (vidi 170, 5). Moliona je bila poznata i kao (»vrlo vešta«), a to je ime i Augejine kćerke čarobnice koja je »znala sve lekovito i otrovno bilje na svetu« (Homer: Ilijada XI, 739—41). U klasičnoj Grčkoj je »Atena Majka« bila neobična i neprilična misao koju je trebalo objasniti (vidi 25, 2 i 141, 1), a eliđansko predanje potvrđuje da su se erotske orgije proslavljale u njenu čast pored reke Badi.

7. Savlađivanje Ariona izgleda da je činilo deo krunidbenog obreda u arkađanskom Onku (vidi 130, 1).
IP sačuvana
social share
Ako je Supermen tako pametan zašto nosi donji veš preko odela??
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Ne tece to reka,nego voda!Ne prolazi vreme,već mi!

Zodijak Taurus
Pol Žena
Poruke 18761
Zastava Srbija
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.3
139 OSVAJANJE PILA

Herakle je zatim porušio i spalio Pil, jer su građani Pila pritekli u pomoć Elidi. On je pobio sve Nelejeve sinove osim najmlađeg Nestora, koji je bio u Geraniji, ali je Neleju uspelo da se spase.1
b) Atena, borac za pravednost, borila se na Heraklovoj strani, a Pil su branili Hera, Posejdon, Had i Arej. Dok je Atena zadržavala Areja, Herakle se obračunavao sa Posejdonom, tojagom protivu trozupca, i naterao ga da popusti. Zatim požuri sa mačem u ruci da pomogne Ateni, i trećim ubodom probode Arejev štit, a Areja glavačke tresnu o zemlju; zatim snažno zamahnu mačem i zari ga duboko u božansko meso Arejevog bedra. Arej, u velikim bolovima, pobeže na Olimp, gde mu Apolon pruži prvu pomoć i isceli mu ranu u roku od jednog sata; tako se Arej vrati u boj i tukao se dok mu jedna od Heraklovih strela ne probode rame, te ga natera da potpuno napusti bojno polje. Herakle je u međuvremenu ranio Heru u desnu dojku jednom od svojih strela sa trokrakim vrškom.2
c) Nelejevog najstarijeg sina, Argonauta Periklimena, Posejdon je obdario neograničenom snagom i moći da se pretvara u šta god hoće — u ptice, životinje ili drveta. Ovom prilikom on se prvo preobrazi u lava, zatim u zmiju, pa posle izvesnog vremena, da bi izbegao da ga uoče, polete na uzengiju Heraklovih konja kao mrav ili muva ili pčela.3 Herakle, kome je Atena skrenula pažnju, prepoznade Periklimena i poteže svoju batinu, na što se Periklimen. pretvori u orla i pokuša da mu iskopa oči, ali mu se strela sa Heraklovog luka iznenada zabode pod krilo. On polete k zemlji, a dok je padao, strela mu prođe kroz vrat i dokrajči ga. Neki kažu da je odleteo čitav, a da je Herakle napao Posejdona nekom drugom prilikom, posle ubistva Ifita, kad Nelej nije pristao da ga očisti od greha, a da se borba sa Hadom odigrala u drugom Pilu, u Elidi, kad su Herakla izazvali da ukrade Kerbera bez odobrenja.4
d) Herakle je grad Mesenu ostavio Nestoru da ga sačuva za Heraklove naslednike, imajući na umu da Nestor nije učestvovao u krađi Gerionovog krda; ubrzo Herakle zavole Nestora više od Hilada i Jolaja. Nestor je bio prvi čovek koji se zakleo Heraklovim imenom.5
e) Iako su sami obnovili grad Pil, Eliđani su, koristeći se njihovim nepovoljnim položajem, građanima Pila zagorčavali život bezbrojnim sitnicama. Nelej je bio veoma strpljiv sve do jednog događaja. On je naime, poslao dvokolice sa četiri konja pobednika da učestvuju u takmičenju za tronožac na Olimpijskim igrama. Međutim Augeja ih zadrža, a kočijaše posla kući pešice. Na to Nelej naredi Nestoru da pođe u pohod i opustoši eliđansku ravnicu. Nestor je uspeo da opljačka i otera pedeset krda goveda, pedeset stada ovaca, pedeset krda svinja, pedeset stada koza i sto pedeset kestenjastih kobila, većinu sa ždrepcima, tukući usput Eliđane koji su pokušavali da mu se suprotstave; tako je okrvavio mač u svojoj prvoj bici. Nelej sada sazva sve građane Pila kojima su Eliđani ponešto dugovali, pa, ostavivši lavovski deo Nestoru, podeli građanima plen i prinese bogate žrtve bogovima. Tri dana kasnije Eliđani su se približili Pilu, do zuba naoružani, a među njima su se nalazili i sinovi Moliona koji su nasledili njihova imena. Ali Atena u toku noći opomenu građane Pila i opremi ih za borbu. Kad je bitka počela, Nestor, koji se borio kao pešak, obori eliđanskog vojskovođu Amarinkeja, pa, dočepavši se njegovih dvokolica, projuri kao oluja kroz redove Eliđana, zarobi još pedesetak dvokolica i poubija stotinu ljudi. I Molioni bi poginuli od njegovog munjevitog mača, ali ih Posejdon obavi neprozirnom maglom i tako izvuče. Eliđani, koje su žestoko gonili Nestorovi vojnici, pobegoše čak do Olenske stene, gde ih Atena pozva da stanu.6
f) Zatim je sklopljeno primirje, Amarinkej je sahranjen u Buprasiju uz pogrebne igre na kojima je učestvovao veliki broj građana iz Pila. Molioni pobediše u trci kočija na taj način što Nestoru preprečiše prolaz, ali on pobedi u svim drugim veštinama: u pesničenju i rvanju i u bacanju džilita. Istini za volju, Nestor je sam bio jedini svedok svojih dela o kojma je mnogo brbljao u starosti, jer mu je Apolon milostivo poklonio godine života kojih su njegovi ujaci bili lišeni, te je živeo tri stotine godina i nijedan ga savremenik nije nadživeo da bi njegove reči mogao da potvrdi ili porekne.7

1. Pausanija: II, 2, 2; III, 26. 6 i V, 3, 1; Apolodor: II, 7. 3; Diodor sa Sicilije: IV, 68;
2. Pausanija: VI, 25, 3; Sholijast uz Homerovu Ilijadu XI. 689; Hesiod: Heraklov štit 359; Pindar: Olimpijske ode X, 30—1; Homer: Ilijada V, 392; Ceces: O Likojronu 39;
3. Apolonije sa Roda: I, 156—60; Eustatije uz Homerovu Odiseju XI, 285; Sholijast uz Homerovu Ilijadu II, 336 i XI, 283;
4. Apolodor: I, 9, 9; Hesiod. navodi ga Sholijast uz Apolonija sa Roda I, 156; Ovidije: Metamorfoze XII, 548;Higin: Fabula 10: Sholijast uz Pindarove Olimpijske ode IX, 30;
5. Pausanija: II, 18, 6; Filostrat: Heroika 2;
6. Pausanija: VI, 22, 3; Homer: Ilijada XI, 671 i 761;
7. Homer: Ilijada. XXIII, 630—42; Higin: Fabula 10.
*
1. Zauzimanje Pila bilo je, izgleda, još jedan događaj u ahajskom nadiranju na Peloponez u trinaestom veku. Hera, Posejdon, Had i Arej, starija božanstva, pomagala su Elidi; mlađa, Atena, rođena iz Zeusove glave i Herakle, Zeusov sin, bili su joj protivnici. Heraklova pobeda nad Periklimenom, koji menja oblik, može da znači ukidanje prinošenja na žrtvu dečaka o novoj godini; Periklimenova moć da se pretvara u obličja drveta koja označavaju trinaest meseci u stvari se odnosi na ritual kroz koji prolazi interrex; svaki mesec je bio predstavljen jednim drvetom kao simbolom, od divlje masline do mirte (vidi 52, 3 i 169, 6). Ranjavanjem Hada, Herakle postaje pobednik određen da iskuša umiranje i postane besmrtan (vidi 145, h); štaviše, po Homeru (Ilijada V, 319) on je ranio Hada »kod Pila, na razbojištu prekrivenom leševima« — što isto tako može da znači: »na kapiji među mrtvima«; ta kapija značila je podzemni svet, a ono se nalazilo na dalekom zapadu (vidi 170, 4). Ako je tako, onda je Had, koga je Herakle porazio na svetom ostrvu Eriteji, Kronov zamenik (vidi 132, d), a to je sukob istovetan sa onim iz dvanaestog dela, kada je poharao pakao. Homer opisuje saveznike, građane Pila, kojima pomaže Atena — kao Ahajce, iako je Nelejeva dinastija u stvari bila ajolska (Ilijada XI, 617 i 716).

2. Opis kako Herakle ranjava Heru u desnu dojku, sa strelom trokrakog vrška, u stvari je alegorija na dorski pohod na zapadni Peloponez; tada su tri plemena, koja su sebe zvala Heraklovim sinovima, podvlastili eliđansku Boginju (vidi 146, 1).
IP sačuvana
social share
Ako je Supermen tako pametan zašto nosi donji veš preko odela??
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Ne tece to reka,nego voda!Ne prolazi vreme,već mi!

Zodijak Taurus
Pol Žena
Poruke 18761
Zastava Srbija
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.3
140 HIPOKOONTOVI SINOVI

Herakle je odlučio da napadne Spartu i kazni Hipokoontove sinove. Oni nisu pristali da ga očiste od greha posle Ifitove smrti i borili su se protivu njega pod zapovedništvom Nelejevim, a povrh toga ubili su mu i prijatelja Ojona. Dogodilo se da je Ojon, Likumnijev sin, koji je pratio Herakla u Spartu, šetao po gradu kad iz Hipokoontove palate izlete ogroman molosinski pas i nalete na njega; da bi se odbranio, Ojon baci kamen i pogodi psa u njušku. Uto izleteše Hipokoontovi sinovi i izudaraše ga tojagama. Herakle, s drugog kraja ulice, potrča Ojonu u pomoć, ali stiže prekasno. Ojon je bio na smrt premlaćen, a Herakle, ranjen u lakat i bedro, pobeže u svetilište eleusinske Demetre u blizini planine Tajget, gde mu Asklepije izvida rane.1
b) Pošto je naoružao malu vojsku, Herakle se sad uputi u Tegeju, u Arkadiji, i tamo zamoli Alejevog sina Kefeja da mu se pridruži sa svojih dvadeset sinova. Kefej prvo odbi Herakla strepeći za sigurnost Tegeje za vreme svog odsustva, ali Herakle, kome je Atena svojevremeno dala uvojak Gorgonine kose u jednom bronzanom vrču, pokloni uvojak Kefejevoj kćeri Ajropi; u slučaju da grad bude napadnut, reče on, ona treba tri puta da pokaže uvojak sa zidina grada okrenuvši leđa neprijatelju, i on će smesta pobeći. Međutim, kao što su događaji pokazali, Ajropa nije imala potrebe da upotrebi čaroliju.2
c) Tako se Kefej pridruži pohodu na Spartu, u kome su zlom srećom pali i on i njegovih sedamnaest sinova. Neki tvrde da je tada poginuo i Ifikle, ali pre će biti da je to bio Argonaut Ajtoljanin, koji se takođe zvao Ifikle, nego Amfitrionov sin. Heraklova vojska je pretrpela još nekoliko nedaća dok su Spartanci izgubili Hipokoonta i njegovih dvanaest sinova i veliki broj drugih ljudi visokoga roda; sam grad je zauzet na juriš. Herakle je zatim vratio Tindareja na presto, ostavljajući mu nasledno prvenstvo.3
d) Pošto Hera, iz neobjašnjivih razloga, nije bila protivu Herakla u ovom pohodu, Herakle joj sagradi ćivot u Sparti i prinese joj na žrtvenik koze, jer drugih životinja nije imao pri ruci. Zato su Spartanci jedini Grci koji Heru zovu »ona koja jede koze« i prinose joj koze na žrtvu. Herakle podiže hram i Ateni časnih zasluga, a na putu za Terapnu sagradi Asklepiju ćivot u spomen na ranu pod pazuhom. Ćivot u Tegeji nazvan »Zajedničko zdravlje Arkađana« značajan je po Heraklovoj statui sa ranom na bedru.4

1. Apolodor: II, 17, 3; Pausanija: III, 15. 3; 19, 7; III, 20, 5 i VIII. 53, 3:
2. Apolodor: loc. cit.; Pausanija: VIII, 47, 4;
3. Apolodor: loc. cit.; 1 III. 10, 5; Diodor sa Sicilije; IV. 33;
4. Pausanija: III, 15, 7; III, 19, 7 i VIII, 53, 3.
*
1. Ovde mit o Heraklu prelazi u Sagu, a unet je i pseudomit da bi se objasnile neobičnosti kao što je ona o Heri, kojoj prinose na žrtvu koze, Asklepiju i rani ispod pazuha, Heraklu sa ranjenim bedrom i činjenica da Tegeju dugo vremena niko nije pokušavao da osvoji. Međutim, Herine divlje žene su jedanput pojele Zagreja Zeusa i Dionisa u obliku divlje koze; Asklepijeva je statua, verovatno, držala lek u šaci; Herakla je, verovatno, divlji vepar ranio u bedro (vidi 157, e), a Tegejci su svakako istakli Gorgoninu glavu na kapijama grada kao proročku čaroliju. Napasti tako zaštićen grad značilo bi isto što i napasti devicu-boginju Atenu; to sujeverje su naročito podržavali Atenjani.

2. Kad god je Herakle ostavljao u nasleđe neki ahajski, ajtolski, sicilijanski ili pelaški grad svojim potomcima, ovim su se docnije pravdale okupacije kasnijih dorskih osvajača (vidi 132, q i 6; 143, d; i 146, e).
IP sačuvana
social share
Ako je Supermen tako pametan zašto nosi donji veš preko odela??
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Ne tece to reka,nego voda!Ne prolazi vreme,već mi!

Zodijak Taurus
Pol Žena
Poruke 18761
Zastava Srbija
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.3
141 AUGA

   Tegejski kralj Alej bio je sin Afejdanta, a oženio se Neajrom, kćerkom Perejevom, koja mu je rodila Augu, Kefeja, Likurga i Afidamanta. U jednom drevnom svetilištu Ateni Aleji, koje je Alej osnovao u Tegeji, još uvek postoji Boginjina postelja.
b) Kad je Alej, posetivši Delfe, saznao u proročištu da će Neajrina dva brata umreti od ruke sina njene kćeri, on požuri kući da postavi Augu za Ateninu sveštenicu i zapreti joj da će je ubiti ako izgubi devojaštvo. Da li je Herakle svratio u Tegeju na prolazu kad je išao da se bori protiv kralja Augeje, ili kad se vraćao iz Sparte, ne zna se tačno; ali, u svakom slučaju, Alej ga je ljubazno primio i ugostio u Ateninom hramu. Medutim, Herakle, rumen od vina, silova devičansku sveštenicu kraj fontane na severnoj strani svetilišta, a pošto Auga nije ni vikala niti se branila, smatra se da se sastala s Heraklom po dogovoru.2
c) Herakle je produžio svoj put i u Stimfalu sa Partenopom, Stimfalovom kćerkom, začeo Eureja; u međuvremenu izbi kuga i glad u Tegeji, a Alej saznade od Pitonke da se na Ateninom zabranu dogodio zločin. On ode tamo i zateče Augu uveliko noseću. Iako je Auga plakala i tvrdila da ju je Herakle silovao u pijanstvu, Alej joj ne poverova. On je odvuče na pijacu, gde ona pade na kolena pred hramom Ejlejtija, koji je postao čuven po slici »Auga na kolenima».3 Aleja beše stid da javno ubije kćerku, te nagovori kralja Nauplija da je on udavi. Nauplije, po dogovoru, krete sa Augom za Naupliju, ali nju porođajni bolovi snađoše na planini, te zamoli za izvinjenje i zađe u šumu. Tu dade život sinu i sakri ga u žbunje, pa se vrati Naupliju, koji je strpljivo očekivaše pred šumom. Nauplije u stvari nije ni nameravao da je ubije, jer je za nju, budući da je princeza, mogao dobiti visoku cenu na trgu robova. Tako Nauplije prodade Augu nekim karijskim trgovcima koji su se upravo pojavili u Naupliji i koji je tu, odmah, prodadoše Teutrantu, kralju misijske Teutranije.4
d) Auginog je sina hranila srna na planini Parteniji (on je tu kasnije imao svoj sveti zabran); našli su ga kravari, dali mu ime Telef i odveli ga svom gospodaru kralju Koritu. U to vreme, Koritovi pastiri slučajno nađoše i Atalantinog sina začetog sa Meleagarom, koji je ostavljen na istoj planini: oni mu dadoše ime Partenopaj, što znači ''sin device'', zato što je Atalanta i dalje tvrdila da je devica.5
e) Kad je Telef odrastao, on ode u Delfe da od proročišta sazna nešto o svojim roditeljima. Rekli su mu: »Navezi se na more i potraži kralja Teutranta iz Misije«. Telef u Misiji nađe Augu udatu za Teutranta, i od njega saznade da mu je ona majka, a Herakle otac; u to je mirne duše mogao da veruje, jer nijedna žena nije Heraklu rodila sina koji je više ličio na oca. Teutrant onda dade Telefu svoju kćerku Argiopu za ženu i odredi ga za naslednika kraljevine.6
f) Drugi kažu da je Telef pobio svoje ujake Hipotoja i Nereja, i otišao ne govoreći nikom ništa u Misiju, u potragu za majkom. »Ćutanje Telefovo« je ušlo u poslovicu; ali Partenopaj je išao sa njim kao tumač.7 Dogodilo se da se glasoviti Argonaut Idaj baš u to vreme pripremao da se dočepa prestola u Misiji, i Teutrant u očajanju obeća Telefu da će mu dati vlast i kćer usvojenicu za ženu, ako otera Idaja. Na to Telef, uz pomoć Partenopajevu, otera Idaja jednom jedinom bitkom. Međutim, Teutrantova kći usvojenica beše Auga. Niti je ona prepoznala Telefa, niti je on u njoj video svoju majku. Verna uspomeni na Herakla, ona sakri mač u svoju spavaću sobu prve bračne noći, i ubila bi Telefa kad joj je ušao da bogovi nisu poslali ogromnu zmiju među njih. Auga baci mač u stranu i priznade da je htela da ga ubije. Ona poče prizivati Herakla; a Telef, koji beše na ivici da počini materoubistvo, odjednom, u nadahnuću, uzviknu: »Oh, majko, majko!« Oni padoše jedno drugom u naručje plačući, i, sledećeg dana, vratiše se u svoj rodni kraj praćeni Teutrantovim blagoslovom. U Pergamu se mogao videti Augin grob pored reke Kaik. Pergamci su tvrdili da su poreklom Arkađani, iseljenici, koji su za Telefom prešli u Malu Aziju; oni Telefu prinose žrtve kao heroju.8
g) Drugi kažu da se Telef oženio Astiohom ili Laodikom, kćerkom trojanskog Prijama. Neki opet kažu da je Herakle obležao Augu u Troji kad je otišao po Laomedonove besmrtne konje. Ima ih koji pričaju da je Alej zatvorio Augu i njeno dete u kovčeg i prepustio ih talasima, i da je kovčeg, pod brižljivom Ateninom zaštitom, lako doplovio do Male Azije i bio izbačen na obalu u blizini reke Kaik, a tu se kralj Teutrant oženio Augom i usvojio Telefa.9
h) Teutrant je jednom zgodom lovio na planini Teutrant i gonio ogromnog vepra. Vepar pobeže u hram Artemide Ortosijske. Taman da kroči unutra, kad vepar povika: »Poštedi me, gospodaru! Ja sam Boginjin mezimac!« Teutrant ne obrati pažnju na to, već ubi vepra i tako duboko uvredi Artemidu. Ona vrati vepru život, a Teutranta kazni leproznim krastama i posla ga da sumanut luta planinskim visovima. Ali Teutrantova mati Leukipa pohita u šumu povevši sa sobom i proroka Poliejda, i umiri Artemidu bogatim žrtvama. Teutrant bi izlečen kamenom antipatom od lepoznih krasta koji se oduvek mogao naći na vrhu planine Teutrant; Leukipa podiže oltar Artemidi Ortosijskoj i dade da se napravi vepar od zlata. Taj vepar bio je snabdeven mehanizmom i kad bi ga gonili, on se sklanjao u hram i izgovarao reči: »Spasi me!«10
i) Kad je Herakle bio u Arkadiji, on je obišao i planinu Ostrakinu i tamo obležao Fijalu, kćerku junaka Alkimedona. Kad ona rodi sina Ajhmagora, Alkimedon i nju i dete istera iz pećine ne bi li umrli od gladi u planini. Ajhmagora je tužno plakao a dobroćudna kreštalica odlete da nađe Herakla. Ona je podražavala zvuk detinjeg plača i tako Herakla dovede do drveta gde je sedela Fijala, koju je njen svirepi otac ostavio vezanu. Herakle ih oboje izbavi, a dete odraste u čoveka. Obližnji izvor se od tada zove Kisa — po kreštalici.11

1. Apolodor: III, 9, 1; Pausanija: VIII, 4, 5—6 i 47, 2;
2. Alkidamant: Odisej 14—16; Diodor sa Sicilije: IV, 33; Apolodor: II. 7, 4; Pausanija: VIII, 4, 6 i 47, 3;
3. Diodor sa Sicilije: loc. cit.; Apolodor: II, 7, 8; Pausanija: VIII, 48, 5;
4. Kalimah: Himna Delu 70; Diodor sa Sicilije: loc. cit.; Apolodor: I, 7, 4 i III, 9, l;
5. Pausanija: VIII, 54, 5; Apolodor: III, 9, 1; Diodor sa Sicilije: IV, 33; Higin: Fabula 99;
6. Pausanija: X, 28, 4; Alkidamant: Odisej 14—16; Apolodor: loc. cit.; Diodor sa Sicilije: loc. cit.;
7. Higin: Fabula 244; Aristotel: Poetika 24, 1460 a; Aleksid, navodi ga Atenaj: X, 18, 421 d; Amfid, navodi ga Atenaj: VI, 5, 224 d;
8. Pausanija: I, 4, 6; V, 13, 2 1 VIII, 4, 6;
9. Higin: Fabula 101; Dlktij sa Krete: II, 5; Hesiod: Oxyrhynchus Papyrus 1350, Fragmenat 1; Hekataj, navodi ga Pausanija: VIII, 4, 6; Euripid, navodi ga Strabon: XIII, 1, 69;
10. Plutarh: O rekama 21;
11. Pausanija: VIII, 12, 2.
*
1. Atenina postelja u Tegeji i Heraklovo silovanje njene sveštenice Auge poistovećuju Atenu sa Neit ili Anatom, orgastičkom Boginjom Mesec, čije su se sveštenice jedanput godišnje obredno venčavale sa svetim kraljem da bi osigurale dobru žetvu. Tragovi ovog običaja nađeni su u Heraklovom hramu u Rimu, gde se njegova nevesta zvala Aka. Na Peloponezu je to bila Bela Boginja Ako — a u Jerusalimu su se pre verske reforme Izgnanstva u septembru, izgleda, venčavali Visoki sveštenik, predstavnik Jehove, i boginja Anata. Profesor Rafael Patam prikupio je podatke o takvim jerusalimskim venčanjima u svome delu Čovek i hram (str. 88—94, London 1947). Božanska deca za koju se smatralo da su rođena u takvim obrednim brakovima bila su žitni duhovi sledeće godine; tako je Atena Alea — žitna boginja, pokroviteljka mlinova. Mnogobrojni sinovi koje je Herakle izrodio sa nimfama dokazuju preovlađivanje te teorije. Pripisuju mu samo jednu suludu kćer, Makariju (»blažena«). Mit o Augi priča o arkađanskoj seobi u Misiju, verovatno pod pritiskom Ahajaca, a i o tegejskim svetkovinama u čast novogodišnjeg Boga u vidu srne, koji je, prema Hesiodovom fragmentu, imao dvojnika u Troadi.

2. Činjenica da su Auga i njeno dete u kovčegu doplovili do ušća reke Kaik — taj prizor je predstavljen na oltaru u Pergamu i na pergamskom kovanom novcu — samo potvrđuje da je kult Auge i Telefa došao u Misiju zajedno sa tegejskim kolonistima i da se smatralo da je Auga, kao Mesečeva Boginja, došla u svom čamcu oblikovanom kao mlad mesec na proslavu nove godine. Atenini preobražaji od orgastičke neveste do časne device-ratnika uneli su zbrku u ovu priču. U nekim verzijama Teutrant postaje Augin mladoženja, a u drugim on je pobožno usvaja kao kćer. Higinova verzija se zasniva na kasnijoj umetničkoj drami.

3. Mit o zlatnom vepru delom objašnjava da su sveštenici imali pravo poseda nad kamenom antipathes na planini Teutarant: a delom se, po svoj prilici, odnosi na misijski običaj izvođenja rituala osvete za pogibiju Adonida, koga je ubio Apolon u obliku divljeg vepra. Izgleda da je onaj ko je igrao ulogu Adonida,
ogrnut kožom divljeg vepra sa pozlaćenim zubima, mogao da se spase od svojih gonilaca ako se skloni u svetilište Apolonove sestre Artemide. U Tegeji, rodnom gradu Auginom, izgleda da su kraljeve obično ubijali veprovi (vidi 140, 1 i 157, e).

4. Fijalin doživljaj sa kreštalicom je anegdotska maštarija koja se, verovatno, isprela oko imena izvora, po svemu sudeći nekada posvećenom Totemu ptice kreštalice.

IP sačuvana
social share
Ako je Supermen tako pametan zašto nosi donji veš preko odela??
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Ne tece to reka,nego voda!Ne prolazi vreme,već mi!

Zodijak Taurus
Pol Žena
Poruke 18761
Zastava Srbija
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.3
142 DEJANEIRA

Pošto je proveo četiri godine u Feneju, Herakle odluči da ode sa Peloponeza. Na čelu jakih arkađanskih snaga on zaplovi za Kalidon u Ajtoliji i odluči da se tu nastani. Kako u to vreme nije imao ni zakonitih sinova ni žene, on se udvarao Dejaneiri, koju su smatrali Ojnejevom kćerkom, da bi na taj način održao obećanje koje je dao duhu njenog brata Meleagara. Ali Dejaneira je, u stvari, bila kći boga Dionisa i Ojnejeve žene Alteje, što je postalo jasno kad je Meleagar umro a Artemida pretvorila njegove plačljive sestre u biserke, Dionis je tada nagovorio Artemidu da dozvoli Dejaneiri i njenoj sestri Gorgi da se vrate u ljudsko obličje.1
b) Mnogi prosci su došli u Ojnejevu palatu u Pleuron da zatraže ruku Dejaneire, koja je vozila dvokolice i bavila se ratničkom veštinom; ali su svi redom odustajali kad bi videli da su im suparnici Herakle i rečni bog Aheloj. Svima je bilo dobro poznato da se besmrtni Aheloj pojavljivao u tri oblika: kao bik, kao pegava zmija i kao bik s ljudskom glavom. Potoci vode su se neprestano slivali s njegove čupave brade i Dejaneira bi pre umrla nego što bi se udala za njega.2
c) Herakle, kad ga je Ojnej pozvao u dvor da se izjasni o prosidbi, hvalio se da će Dejaneira, ako se uda za njega, imati Zeusa za svekra, a povrh toga uživaće i deo slave njegovih dvanaest dela. Aheloj (u tom trenutku u obliku bika sa ljudskom glavom) rugao se ovome, napominjući istovremeno da je on dobro poznata ličnost, otac svih grčkih voda, a ne nepoznati stranac kao Herakle, i da je proročište u Dodoni obavezalo sve posetioce da mu prinose žrtve. Zatim se strogo obratio Heraklu: »Ti ili nisi Zeusov sin, ili ti je majka bila bludnica!« Herakle pobesne. »Ja sam bolji u borbi nego u raspravljanju«, rekao je on, »i neću da čujem ikoga da vređa moju majku!«
d) Aheloj zbaci sa sebe zelenu odeću i poče da se rve sa Heraklom, dok ga Herakle ne tresnu o zemlju, na šta se Aheloj brzo pretvori u pegavu zmiju i odgmiza. »Pegava zmija u mojoj kolevci!« nasmeja se Herakle i priđe da je ščepa za gušu. Sad se Aheloj pretvori u bika i poče da navaljuje; Herakle se spretno izmače u stranu i dohvativši ga za oba roga, slomi mu ih. Aheloj se povuče bedno osramoćen, i prikri svoju povredu vencem vrbinih grančica.3 Neko kaže da je Herakle vratio Aheloju slomljen rog u zamenu za rog koze Amalteje, a neko, opet, da ga je poklonio Ojneju kao svadbeni dar.4 Drugi pričaju da je u vreme obavljanja svojih dela Herakle poneo taj rog u Tartar. Hesperide su pre toga rog napunile zlatnim jabukama, te ga on tako darova Plutu, Tihinom pomoćmku.5 Rog se otada zvao kornukopija (»Rog izobilja«).
e) Pošto se oženio Dejaneirom, Herakle sa Kalidoncima pođe na tesprotski grad Efiru — kasnije Kihiru — pobedi i ubi kralja Fileja. Među zarobljenicima beše i Filejeva kći Astioha — i s njom Herakle izrodi Tlepolema, ali neki tvrde da je Tlepolemova mati bila kćerka Amintore Astidameja, koju je Herakle oteo iz elajske Efire, grada čuvenog po svojim otrovima.6
f) Po savetu jednog proročišta, Herakle je poslao poruku svom prijatelju Tespiju: »Zadrži sedam svojih sinova u Tespiji, pošalji trojicu u Tebu i naredi ostaloj četrdesetorici da nasele Sardiniju!« Tespija posluša. Potomci onih koji su otišli u Tebu još su uvaženi i poštovani u tom gradu; oni koji su ostali u Tespiji zvali su se Demuhi i vladali su gradom do u klasično doba. Snage koje je Jolaj poveo u Sardiniju, uključujući Tespijance i Atenjane, bile su prva grčka kolonijalna ekspedicija čiji su kraljevi bili poreklom iz naroda. Pošto je u bici pokorio stanovništvo Sardinije, Jolaj podeli ostrvo na provincije, posadi masline i učini ostrvo tako plodnim da su Kartaginjani od tada bili spremni da podnesu ogromne žrtve i opasnosti samo da bi ga zaposeli. Jolaj je osnovao grad Olbiju i pomogao Atenjanima da osnuju Ogrilu. Tespijevi sinovi koji su Jolaja smatrali svojim drugim ocem, složiše se da se kolonisti nazovu Jolajima; otada su Jolaji prinosili žrtve ocu Jolaju, baš kao što Persijarici prinose ocu Kiru. Govorilo se da se Jolaj vratio u Grčku, preko Sicilije, gde su se neki od njegovih drugova nastanili i ustanovili odred u čast heroja Jolaja; ali, kako Tebanci kažu, ko bi znao da li je to tačno kad se niko od kolonista nije vratio.7
g) Tri godine kasnije, na jednoj gozbi, Herakle se naljuti na mladog Ojnejevog rođaka, Arhitelovog sina, koga nazivaju različitim imenima, Eunom, Eurinom, Enom, Arhija ili Hajrija. Dečaku naložiše da Heraklu polije da opere ruke, a on nespretno prosu vodu po nogama. Herakle udari dečaka po uvu malo jače nego što je želeo i ubi ga. Iako je Arhitel shvatio to kao nesretan slučaj i oprostio mu, Herakle ipak odluči da se oduži i kazni sebe izgnanstvom. On je sa Dejaneirom i svojim i njenim sinom Hilom otišao u Trahin Amfitrionovom nećaku Keiku.8
h) Slično se dogodilo i u Fliji, gradu koji leži na istoku Arkadije, kad se Herakle vratio iz vrta Hesperida. Nezadovoljan pićem koje su stavili pred njega, on je Kijata, vinotoču, čvoknuo samo jednim prstom, ali ga je ipak ubio. Naspram Apolonovog hrama podignuta je kapela u  spomen Kijatu.9
i) Neki kažu da se Herakle rvao sa Ahelojem pre no što je ubio Ifita, i da je zbog toga došao u Trahin; drugi da je tamo otišao u vreme svog prvog izgnaristva iz Tirinta.10 U svakom slučaju, on je sa Dejaneirom došao do reke Euena, neobično nabujale od kiša, kad im pristupi kentaur Nes, i reče kako su bogovi jedino njega ovlastili da prevozi preko reke, i to zbog njegove čestitosti. On ponudi da uz malu nagradu prenese Dejaneiru, neukvašenu, na drugu obalu dok Herakle prepliva reku. Herakle pristade, plati Nesu za prevoz i baci svoju tojagu i luk preko reke, pa zapliva. Nes, međutim, umesto da se drži pogodbe, poče da trči u suprotnom pravcu, noseći Dejaneiru u naručju; zatim je baci na zemlju i pokuša da je siluje. Ona poče da zove u pomoć, a Herakle brzo dohvati svoj luk nanišani i prostreli Nesu grudi sa daljine od pola milje.
j) Izvukavši strelu, Nes reče Dejaneiri: »Ako pomešaš seme koje sam prosuo po zemlji sa krvlju iz moje rane i dodaš maslinovog ulja, pa tajno natopiš Heraklovu košulju tom mešavinom, nikad se više nećes požaliti na njegovo neverstvo.« Dejaneira brzo pokupi što joj je rečeno u jedan mali vrč, zapečati ga i uze da ga čuva dobro ne progovorivši o tome ni reči Heraklu.11
k) Po drugom tumačenju, Nes je ponudio Dejaneiri vunu natopljenu svojom krvlju i rekao joj da je utka u Heraklovu košulju. Treći opis ovog događaja glasi da je on dao Dejaneiri svoju košulju kao ljubavni dar i da je pobegao do obližnjeg plemena Lokriđana i tamo umro od rane; međutim telo mu je trunulo nepokopano u podnožju Gore Tafijas, tako da je okužio okolinu mirisom truleži, pa su stoga Lokriđani nazvani Ozolcima. Izvor pored koga je izdahnuo bazdi na lešinu i sadrži u sebi tragove zgrušane krvi.12
l) Sa Dejaneirom Herakle je već bio izrodio Hila, Ktesipa, Glena i Hodita, a takođe i Makariju, svoju jedinu kćer.13

1. Diodor sa Sicilije: IV, 34; Apolodor: I, 8, 1 i II, 7, 5; Bakhilid: Epinicia V, 165; Antonije Liberal: Preobraženja 2;
2. Ovidije: Metamorfoze IX, 1—100; Apolodor: I, 8, 1; Sofokle: Trahinjanke 1;
3. Ovidije: loc. cit., Efor, navodi ga Makrobije: IV, 18; Ceces: O Likofronu 50;
4. Apolodor: loc. cit. 1 II, 7, 5; Ovidije: loc. cit.; Diodor sa Sicilije: IV, 35; Strabon: X, 2, 19;
5. Higin: Fabula 31; Laktantije o Statijevoj Tebaidi IV, 103;
6. Strabon: VII, 7, 5 i 11; Apolodor: II, 7,6; Diodor sa Sicilije: IV, 36; Pindar: Olimpijske ode VII, 23 uz sholijast; Homer: Ilijada II, 658—61) 1 Odiseja I, 259—61;
7. Apolodor: loc. cit.; Diodor sa Sicilije: IV, 29—30; Pausanija: VII, 2, 2; X, 17, 4 1 IX, 23, 1;
8. Diodor sa Sicilije: IV, 36; Apolodor: toc. cit.; Ceces: O Likofronu 50; Eustatije uz Homerovu Ilijadu str. 190(1; Sholijast uz Sofoklove Trahinjanke 39;
9. Pausanija: II, 13, 8;
10. Sofokle: Trahinjanke 1—40; Pausanija: I, 32, 5;
11. Apolodor: II, 7, 6; Sofokle: Trahinjanke 555—61; Ovidije: Metamorfoze IX, 101; Diodor sa Sicilije: IV, 46;
12. Sholijast uz Horatijeve Epode III; Ovidije: loc. cit.; Pausanija: X, 38, 1; Strabon: IX, 4, 8:
*
1. Priča o Meleagarovim sestrama treba da objasni kult Artemidinih biserki na Leru (vidi 80, 3).

2. Dejaneirina ljubav prema ratu otkriva da je ona predstavnica Atene, olimpijske Boginje bitke, sa kojom se Herakle ženio pod raznim okolnostima (vidi 141, 1).

3. Heraklovo takmičenje sa Ahelojem, slično Tesejevom sa Minotaurom, treba shvatiti kao deo rituala kraljevske svadbe. Bik i zmija predstavljaju godinu u opadanju i podmlađivanju — »bik koji je zmijin otac i zmija koja je sin bika« — a Herakle savladava godinu. Bikov rog, koji se od najranijih dana smatrao središtem plodnosti, ustoličavao je kandidata na kraljevstvo kad bi ga osvojio u borbi sa pravim bikom, ili sa protivnikom prerušenim u bika. Vavilonski junak Enkidu, Gilgamešov brat, poklonik kraljice Neba, koji nije bio besmrtan, dohvatio je nebeskog bika za rogove i ubio ga mačem; osvajanje Kornukopije bio je svadbeni zadatak postavljen velikom junaku Pereduru u Mabinogionu (vidi 148, 5). Na Kreti je kult bika nasledio kult divlje koze, čiji je rog imao istu moć. Ali izgleda da su ikonu koja je prikazivala ritualno takmičenje Grci tumačili kao Heraklovu borbu sa rekom Aheloj; to je, naime, nasipanje i isušivanje Paraheloita, dela zemljišta koje je postalo od mulja što ga je nanosila reka Aheloj. Nanos je polako počeo da spaja Ehinska ostrva sa kopnom, pa su tako nastale površine odradive zemlje, Heraklu su se često pripisivali ovakvi i slični inženjerski radovi (Strabon: X, 2, 19; Diodor sa Sicilije: IV, 35). Žrtve koje je odredilo dodonsko proročište teško da je trebalo prinositi reci Aheloj; pre će biti da su bile namenjene Aheloidi — Mesečevoj Boginji koja »otklanja bol«.

4. Eunom i Kijat su bili deca zamenici svetog kralja, žrtvovani na izmaku njegove vladavine.

5. Nesov pokušaj da otme Dejaneiru podseća na prizore sa Pejritojevog venčanja, kada je Tesej (atenski Herakle) spasavao Hipodameju od nasilništva Kentaura Euritona (vidi 102, d). Pošto su Kentauri ranije slikani kao kozoliki ljudi, ikona sa koje mit potiče verovatno je prikazivala kraljicu kako jaše kozjeg kralja, što je ona činila uoči svoje svete svadbe; ona se u severnoj Evropi proslavlja kao majka svetkovina. Eurition je »krijumčar«:, odomaćen kao glavna ličnost u Aristofanovim komedijama, a još se javlja na svadbenim svetkovinama u severnoj Grčkoj. Najraniji mitski lik krijumčara je sam Enkidu; on upada na Gilgamešovo sveto venčanje sa boginjom Ereh i izaziva ga na boj. Agenor je još jedan smutljivac koji pokušava da otme Andromedu od Perseja sa same svadbene gozbe (vidi 73, 1).

6. Prvi naseljenici Sardinije, neolitski Libijci, uspeli su da se održe na planinskim područjima, a kasniji naseljenici — Krećani, Grci, Kartaginjani, Rimljani i Jevreji — pokušavali su da se održe u primorskim oblastima, ali bi ih malarija dotukla. Tek poslednjih nekoliko godina smrtnost je opala prskanjem baruština otrovom protivu legla komaraca.

7. »Ozolski« (»smrdljiv«), nadimak za Lokriđane naseljene u blizini Fokide, za razliku od njihovih rođaka iz Opunta i Epizefirana, odnosi se verovatno na njihov običaj da nose neuštavljenu kozju kožu koja je smrdela na vlažnom vremenu. Sami Lokriđani više su voleli da smatraju da to potiče od reči »ozoi«, »izdanak vinove loze« (Pausanija: X, 38, 1), zato što je vinova loza prvo sađena i gajena u njihovoj zemlji (vidi 38, 7).
IP sačuvana
social share
Ako je Supermen tako pametan zašto nosi donji veš preko odela??
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Ne tece to reka,nego voda!Ne prolazi vreme,već mi!

Zodijak Taurus
Pol Žena
Poruke 18761
Zastava Srbija
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.3
143 HERAKLE U TRAHINU

Herakle, koga su i dalje pratili njegovi arkadijski saveznici, stiže u Trahin i tu se nastani za izvesno vreme pod Keikovom zaštitom. Na putu za Trahin, prolazeći zemljom Driopa, koju natkriljuje planina Parnas, on zateče njihovog kralja Tejodamanta, Driopovog sina, kako ore s ujarmljenim volovima.1 Svima je bilo poznato da Driopi nisu imali pravo na zemlju, te Herakle, gladan, ali tražeći povod za sukob zatraži jednog vola, a kad Tejodamant ne htede da mu ga da, Herakle ga jednostavno ubi. Pošto je zaklao vola i pogostio se mesom, Herakle otme Tejodamantovog malog sina Hilada, čija majka beše nimfa Menodika, Orionova kći.2 Neki smatraju da je Hiladov otac bio Keik, ili Eufem ili Tejomen, a tvrde da je Tejodamant bio onaj orač sa Roda koji je izdaleka proklinjao Herakla dok je prinosio na žrtvu jednog od njegovih volova.8
b) Izgleda da je Filant, Tejodamantov naslednik, naneo štete Apolonovom hramu u Delfima. Naljućen u Apolonovo ime, Herakle ubi Filanta i odvede sa sobom njegovu kćerku Medu; ona mu rodi Antioha, osnivača atenske deme, koja je po njemu dobila ime.4 Zatim Herakle istera Driope iz njihovog grada na planini Parnasu, i predade grad Melejancima, koji mu behu saveznici. Glavne vođe Driopa poslao je u Delfe da budu sluge u svetilištu; ali kako Apolon nije imao nikakve koristi od njih, poslaše ih dalje na Peloponez, gde nađoše zaštitu kod velikog kralja Euristeja. Po njegovom naređenju, oni uz pomoć drugih izbeglica njihovih sunarodnika sagradiše tri grada, Asinu, Hermionu i Ejon. Od preostalih Driopa neki su pobegli na Euboju, a drugi na Kipar i na ostrvo Hint. Jedino su se ljudi iz Asine dičili imenom Driopi; oni su podigli svetilište svom praocu Driopu, postavili u njemu jedan njegov stari lik i svetkovali misterije u njegovu čast svake druge godine.5
c) Driop je bio Apolonov sin sa Dijom, kćerkom kralja Likaona. Dija je iz straha pred ocem sakrila dete u šuplji hrast; odatle mu i ime Driop. Neki, međutim, kažu da je sam Driop doveo svoj narod sa tesalijske reke Sperhej u Asinu, a da je bio sin Sperheja i Nimfe Polidore.6
d) Spor oko granica nastao je između građana iz Hestiotide, kojima je vladao kralj Ajginije i Lapita sa planine Olimpa, ranih saveznika Driopa, čiji kralj beše Koron, Kajnejev sin. Doriđani, koje su nadvladali brojniji Lapiti, pobegoše Heraklu i zamoliše ga za pomoć, ponudivši mu zauzvrat trećinu svoje kraljevine; na to Herakle i njegovi saveznici Arkađani potukoše Lapite, svrgnuše Korona, poubijaše većinu njegovih podanika i nateraše Lapite da napuste sporno zemljište. Neki se od njih nastaniše u Korintu. Ajgimije je potom držao Heraklovu trećinu kraljevine i vladao u ime Heraklovih naslednika.7
e) Herakle onda ode u Iton, grad Ftiotiđana, u kome se nalazio drevni hram posvećen Ateni. Tu je Herakle sreo Kikna, sina Arejevog i Pelopijinog, koji je stalno nudio veliku cenu gostima koji bi se usudili da mu izađu na dvoboj na dvokolicama. Kako je uvek pobeđivao, Kikno bi im odsecao glave i lobanjama ukrašavao hram svog oca Areja. Uzgred rečeno, to nije bio Kikno, Arejev sin sa Pirenom, koji je bio preobražen u labuda kad je umro.8
f) Apolon, ljut na Kikna zato što u zasedi sačekuje i otima stoku koju su slali na žrtvovanje u Delfe, podstače Herakla da prihvati Kiknovu ponudu. Dogovorili su se da Heraklu pomogne njegov kočijaš Jolaj, a Kiknu njegov otac Arej. Herakle, iako to ne beše njegov običaj, obuče uglačane bronzane oklope za butine, koje mu je Hefajst napravio, i neobično izrađen zlatan grudni štit koji mu je dala Atena, a stavi i oklope na ramena. Naoružan lukom, strelom i mačem, sa šlemom i pogolemim štitom kojim ga je snabdeo Hefajst po Zeusovoj naredbi, Herakle se gipko vinu u svoje dvokolice.
g) Atena je sišla sa Olimpa i opomenula Herakla da, iako ga Zeus hrabri da ubije i opljačka Kikna, on samo sme da se brani od Areja, a čak i ako pobedi, ne sme mu oduzeti ni konje ni njegovo sjajno oružje. Ona se zatim pope pored Herakla i Jolaja tresući svojim štitom, a Majka Zemlja jeknu kad kočije krenuše napred. Kikno je terao punom brzinom njima u susret, te se i on i Herakle nađoše na zemlji prilikom sudara mačem o štit. Ipak oni obojica brzo skočiše na noge, i posle kratkog dvoboja Herakle rani Kikna u vrat. On se zatim hrabro suoči sa Arejem, koji baci na njega koplje; ali Atena ga ljutitim pogledom skrenu u stranu. Arej jurnu prema Heraklu s mačem u ruci, ali zauzvrat bi ranjen u bedro; Herakle bi mu zadao još koji udarac da Zeus ne rastavi borce svojim gromom. Herakle i Jolaj opljačkaše zatim Kiknov leš i produžiše svojim putem; Atena je na Olimp vratila onesveslog Areja. Keik je sahranio Kikna u dolini Anaura, ali Apolon zapovedi nabujaloj reci da mu zbriše grob.9
h) Neki, međutim, tvrde, da je Kikno živeo u Amfanaju i da ga je Herakle probo strelom ili kraj reke Penej ili kod Pegase.10
i) Prošavši kroz Pegasu, Herakle stiže u Ormenij, mali grad u podnožju Gore Pelion, gde kralj Amintor odbi da mu da svoju kćerku Astidameju za ženu. »Ti si već oženjen«, rekao je on, »i prevario si do sada isuviše mnogo princeza da bih mogao da ti poverujem da nećeš prevariti još jednu.« Herakle onda napadne grad, i pošto je ubio Amintora, odvede Astidameju, koja mu rodi Ktesipa, ili, po drugima, Tleptolema.11

1. Diodor sa Sicilije: IV, 36; Prob, o Vergilijevim Georgikama III, 6; Sholijast uz Apolonija sa Roda: I, 131;
2. Apolodor: II, 7, 7; Apolonije sa Roda: I. 1212; Higin: Fabula 14;
3. Nikander, navodi ga Antonije Liberal: 26; Helanik, navodi ga sholijast uz Apolonija sa Roda, I, 131 i 1207; Filostrat: Imagines II, 24;
4. Diodor sa Slcilije: IV, 37; PausaniJa: I, 5. 2;
5. Diodor sa Sicilije: loc. cit.; Herodot: VIII, 46; Pausanija: IV, 34, 6 i VIII, 34, t;
6. Ceces: O Likofronu 480; Aristotel, navodi ga Strabon: VIII, 6, 13; Antonije Liberal: Preobražaji 32;
7. Apolodor: II, 7, 7; Diodor sa Sicilije: IV, 37;
8. Euripid: Herakle 389—93; Pausanija: I, 27, 7; Sholijast uz Pindarove Olimpijske ode II, 82 i X, 15; Eustatijie uz Homerovu Ilijadu str. 254;
9. Hesiod: Heraklov štit 57—138 i 318—480; Higin: Fabula 31; Apolodor: II, 7, 7; Diodor sa Sicilije: IV, 37; Euripid: loc. cit.;
10. Pausanija: 1, 27, 7; Heslod: Heraklov štit 318—180;
11. Diodor sa Sicilije: IV, 37; Strabon: IX, 5, 18; Apolodor: III, 13, 8 1 II, 7, 7—8; Pindar: Olimpijske ode VII, 23, uz sholijast.
*
1. Heraklovo žrtvovanje oračevog vola, Tejodamantova kletva, pojava maloga Hilada u brazdi, sve su to delovi prehelenskog obreda sejanja. Volovska krv je pripadala Boginji Zemlji, kletva je odvraćala božanski gnev od prosutog zrnevlja, dete predstavlja sledeću žrtvu — zapravo Pluta, koga je Demetra rodila Jasiju pošto su uživali jedno drugo tri puta u pooranoj brazdi (vidi 24, a). Tejodamant je duh stare godine, sada uništen. Godišnji pomen i žalopojka zbog sudbine duha — drveta Hilada (vidi 150, d—e) — ovde su pobrkani sa žalopojkom zbog sudbine živog duha.

2. Isterivanje Driopa sa Parnasa koje se pripisuje Heraklu i Dorcima, i njihova seoba u južnu Grčku, dogodilo se izgleda u dvanaestom veku pre nove ere, pre dorske invazije na Peloponez (vidi 146, 1), Heraklov dvoboj sa Kiknom podseća na Pelopovu trku sa Ojnomajom (vidi 109, d—j), drugim Arejevim sinom, takođe dobro pozriatim lovcem na ljudske lobanje. U oba slučaja je pored jednog od kočijaša bila i žena; Ojnomajeva kćerka Hipodameja (radi koje se on i takmičio sa Pelopom) i Atena, koja je, izgleda, ista ličnost — predstavlja takođe buduću nevestu novog kralja. Kikno, kao spartanski Polideuk, kralj je labudovog kulta čija će duša odleteti na krajnji sever (vidi 161, 4).

3. Ajgmijevo ime znači «igranje uloge koze«, a to navodi na misao da se on, verovatno, uoči maja obredno venčao na kozjoj svadbi sa plemenskom kraljicom, i da su se protiv Lapida iz severne Tesalije njegovi Doriđani borili  uporedo sa Kentaurima, davnašnjim neprijateljima Lapita, a Kentauri su, kao i satiri, slikani na ranim umetničkim predmetima kao ljudi-koze  (vidi 142, 5).

4. Kipsel, tiranin iz Korinta, čuven po svome izgraviranom sanduku, tvrdio je da je poreklom iz lapitske kraljevske kuće Kajneja (vidi 78, 1).
IP sačuvana
social share
Ako je Supermen tako pametan zašto nosi donji veš preko odela??
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Ne tece to reka,nego voda!Ne prolazi vreme,već mi!

Zodijak Taurus
Pol Žena
Poruke 18761
Zastava Srbija
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.3
144 JOLA

U Trahinu Herakle izvrši smotru vojske koja je bila sastavljena od Arkađana, Meliejaca i epiknemidskih Lokridajana, i udari na Ojhaliju, da bi se osvetio kralju Euritu zato što je odbio da mu preda Jolu, koju je časno osvojio na takmičenju u streljaštvu. Herakle je svojim saveznicima saopštio samo da je Eurit nepravedno zahtevao danak od Eubojaca. On poruši grad, izrešeta Eurita i njegove sinove strelama, pa pošto sahrani neke svoje drugove poginule u boju, naime Keikovog sina Hipasa, i Argeja i Melana, sinove Likimnijeve, opljačka Ojhaliju i zarobi Jolu.1 Jola otrpe da joj pred očima pobije celu porodicu, a zatim skoči sa gradskih zidina da se ne bi predala Heraklu; ipak ostade živa, jer joj je široka suknja ublažila pad. Herakle je tada posla sa ostalim ženama iz Ojhalije Dejaneiri u Trahin, a on ode da pohodi eubojsko predgorje Kanaju.2 Treba napomenuti da je Herakle, pre nego što se oprostio od Dejaneire, objavio proročanstvo; kad se navrši petnaest meseci, suđeno mu je ili da pogine, ili da ostatak života provede u potpunom miru. Ovu vest donela su mu dva goluba iz drevnog proročišta Dodone.3
b) Dosta se raspravljalo koji je od nekoliko gradova koji su se zvali Ojhalija bio razoren toga puta: da li onaj u Meseniji, ili u Tesaliji, na Euboji, u Trakiji, ili. u Ajtoliji.4 Najpre će biti da je to mesenska Ojhalija, jer je Menelajev otac, kralj Driopa Eurit — koji je kao vešt strelac nazvan Apolonovim sinom — došao u Meseniju za vlade kralja Perijera, Ajolovog sina, koji mu je dao Ojhaliju da se u njoj nastani. Ojhalija je dobila ime po Menelajevoj ženi. Tu, u svetom gradu čempresa, prinosile su se žrtve Euritu kao heroju, čije su kosti čuvane u bronzanoj urni; time su počinjale misterije u čast velike Boginje. Drugi proistovećuju Ojhaliju sa Andanijom, milju udaljenom od čempresovog gaja, gde su se ove misterije ranije održavale. Eurit je bio jedan od heroja koga su Mesanijci pozvali da boravi kod njih kad je Epaminodant ponovo uspostavio peloponeški petrimonijum.5

1. Atenaj: XI, 461; Apolodor: 11, 7, 7;
2. Nikija iz Male, navodi ga Plutarh: Uporedne priče 13; Higin: Fabula 35; Sofokle: Tračanke 283; Apolodor: loc. cit.;
3. Sofokle: Trahinjanke 44—5;
4. Homer: Ilijada II, 596 i 730; Odiseja 13—14; Servije uz Vergilijevu Ajneidu VIII, 291; Strabon: IX, 5. 17, i X, 1, 10;
5. Antonije Liberal: Preobraženja 4; Pausanija: IV, 2, 2; 3, 6; 33, 5—6 i 27, 4; Strabon: X, 1. W.
*
1. Eurit je odbio da da Jolu zato što je Herakle bio rob (vidi 135, a). Iako je Jolino samoubistvo sumnjiv podatak — mikenske suknje jesu bile zvonastog oblika, a moj otac je bio očevidac jednog samoubistva u viktorijansko doba koje nije uspelo upravo zbog krinoline. Ipak, ova priča je verovatno potekla sa neke mikenske slike koja je predstavljala Boginju kako nadleće nad vojskom koja napada njen grad. Ime Ojhalija, »kuća od brašna«, kazuje da je Boginja u čiju su čast vršene misterije bila Demetra.

IP sačuvana
social share
Ako je Supermen tako pametan zašto nosi donji veš preko odela??
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Ne tece to reka,nego voda!Ne prolazi vreme,već mi!

Zodijak Taurus
Pol Žena
Poruke 18761
Zastava Srbija
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.3
145 APOTEOZA O HERAKLU

Posvetivši memerne oltare i sveti gaj na kenajskom predgorju svome ocu Zeusu, Herakle se pripremio da prinese žrtvu zahvalnicu zbog osvajanja Ojhalije. On je već otpremio Liha Dejaneiri da mu pošalje svečanu košulju i ogrtač kakav je obično nosio u ovakvim prilikama.1
b) Dejaneira već odavno udobno smeštena u Trahinu, navikla se bila na Heraklove ljubavnice; ali kad u Joli prepoznade novu Heraklovu ljubavnicu, oseti pre sažaljenje nego mržnju prema kobnoj lepoti koja je prouzrokovala razaranje Ojhalije. Ipak nije joj bilo nepodnošljivo da ona i Jola žive zajedno pod istim krovom. Pošto više nije bila mlada, Dejaneira odluči da upotrebi Nesovu tobožnju ljubavnu čaroliju i obezbedi sebi muževljevu odanost. Pošto mu je otkala novu žrtvenu košulju za svečani povratak, ona oprezno otpečati onaj vrč, potopi parče vune u mešavinu i njome natrlja košulju. Kad je stigao Lih, ona zaključa košulju u sanduk i dade mu ga, govoreći: »Ni po koju cenu ne iznosi košulju na svetlost i toplotu pre nego što dođe čas da Herakle obuče košulju za žrtveni obred«. Lih već beše odjurio punom brzinom na svojim dvokolicama kad Dejaneira ugleda parče vune koje je bacila u sunčano dvorište i sa užasom vide kako vuna gori kao strugotina, a crvena pena klobuča na kamenoj ploči. Shvativši da ju je Nes prevario, ona posla glasnika da vrati Liha pa proklinjući svoju glupost, zakle se da će, ako se Heraklu dogodi zlo i sama poći za njim u smrt.2
c) Glasnik je stigao suviše kasno na kenajsko predgorje. Herakle je u to vreme već obukao svoju košulju i prineo na žrtvu dvanaest neukaljanih bikova kao prve plodove svoje pljačke; sve u svemu, do oltara je doterao mešovito krdo od stotinu grla. Sipao je vino iz vrča na oltar i bacajući tamjan na plamen, odjednom oseti kao da ga je ujela zmija i jeknu. Toplota je omekšala u Nesovoj krvi Hidrin otrov koji se razlio po Heraklovim udovima nagrizajući mu meso. Uskoro bol postade toliko jak da se više nije dao podnositi i Herakle, urlajući od muke, prevrne oltare. Pokušao je da zdere sa sebe košulju, ali se ona tako čvrsto pripila uz kožu da je otkidao i meso, a ostajale su samo kosti. Krv mu je šikljala i cvrčala kao izvorska voda kad se hladi usijani metal. On se zagnjuri u vodu obližnjeg potoka, ali se otrov razgore još žešće, odonda je voda u tom potoku vrela do ključanja, a potok je nazivan Termopilaj ili »vreli prolaz«.
d) Krčeći sebi put kroz planinu, čupajući usput drveće, Herakle stiže do uplašenog Liha, koji se zgurio u jednu šuplju stenu, s rukama među stisnutim kolenima. Uzalud je Lih pokušavao da se opravda: Herakle ga dočepa, zavitla ga tri puta oko svoje glave i baci u Eubojsko more. Tamo se on pretvori u stenu ljudskog oblika, koja izviruje iz talasa, a mornari je nazvaše Lih. Oni se još boje da privezuju brodove uz nju, jer misle da je Lih živo biće. Vojska koja je to posmatrala izrazi svoje sažaljenje glasnom vikom, ali se niko ne usudi da se približi Heraklu, dok on, grčeći se od bolova, ne pozva Hilu i zamoli da ga odnese kako bi mogao da umre u samoći. Hila ga otprati do podnožja planine Oete u Trahini (oblast čuvena po beloj čemeriki), jer je proročište u Delfima već bilo Likimniju i Jolaju označilo to mesto kao mesto gde će umreti njihov prijatelj.4
e) Užasnuta vestima, Dejaneira se obesila, ili se, kako neki kažu, probola mačem u svojoj bračnoj postelji. Heraklova jedina misao pred smrt beše kako da joj se osveti, ali kad ga Hila uveri da je ona nevina, što je njeno samoubistvo i dokazalo, on uzdahnu u znak oproštaja i izrazi želju da Alkmena i svi sinovi dođu da čuju njegovu poslednju volju. Alkmena je, međutim, bila u Tirintu samo sa nekim Heraklovim sinovima; većina ostalih behu se nastanili u Tebi. Tako je on jedino Hili mogao da objavi Zeusovu proročku misao koja se sada ispunjavala: »Nijedan živi čovek neće moći da ubije Herakla; mrtvi neprijatelj će mu doći glave.« Hila zatim zatraži uputstva, a Herakle mu reče: »Zakuni se Zeusovom glavom da ćeš me odvesti na najviši vrh ove planine i da ćeš me tamo spaliti na lomači načinjenoj od hrastovih grana i trupaca jalove divlje masline. Isto tako zakuni se da ćeš se oženiti Jolom čim dođeš u godine.« Iako preneražen ovim zahtevom, Hila obeća da će sve ispuniti.5
f) Kad je sve bilo spremno, Jolaj i njegovi drugovi povukoše se na izvesnu razdaljinu, a Herakle se sam pope na lomaču i naredi da je potpale. Ali niko se ne usudi da ga posluša, dok jedan prolaznik, ajolski pastir po imenu Pojant, ne zapovedi Filoktetu, svom sinu sa Demonasom, da učini ono što Herakle traži. Iz zahvalnosti, Herakle Filoktetu zavešta svoj tobolac, luk i strele, a kad plamen poče da liže lomaču, on prostre svoju lavlju kožu na zaravan na vrhu lomače i leže; svoju batinu stavi pod glavu umesto jastuka. Izgledao je vedar i razdragan, kao gost okružen peharima punim vina. Iznenada iz neba puče grom i u trenu pretvori lomaču u hrpu pepela.6
g) Na Olimpu ga Zeus pozdravi kao svog najmilijeg sina i čestita mu što se tako dostojanstveno držao. »Heraklov besmrtni deo«, objavi Zeus, »sačuvan je od smrti i uskoro će s dobrodošlicom biti primljen u ovaj blagosloveni predeo. Ali ako neki Bog ili Boginja nanese uvredu njegovom božanstvu, koje je on tako pošteno zaslužio, biće milom ili silom prinuđen da mu ga prizna!« Svi se Olimpljani složiše, a Hera, koja je već bila odlučila da kazni Filokteta zbog usluge Heraklu ujedom lemljanske zmije otrovnice, uzdrža se ovog puta od osvete.
h) Grom beše odneo sa sobom Heraklov besmrtni deo. Herakle više nije ličio na Alkmenu, već kao zmija koja svuče svoju košuljicu, pojavi se u svom sjaju svog božanskog oca. Oblak ga prihvati i sakri od pogleda njegovih drugova. Uz grmljavinu Zeus ga dovede na nebo u svojim četvoroprežnim kolima; tu ga Atena uze za ruku i svečano upozna sa ostalim božanstvima, njegovim novim drugovima.7
i) Zeus je odredio Heraklu mesto među dvanaest Olimpljana, ali beše u nedoumici koga od dvanaestorice da izbaci s Olimpa. Zeus zato zamoli Heru da ga usvoji kao sina obredom ponovnog rođenja; naime, ona leže u postelju praveći se da su je spopali porođajni bolovi, pa ga zatim izvadi ispod svoje suknje — što je još uvek obred usvajanja u mnogim varvarskim plemenima. Od tada je Hera smatrala Herakla svojim sinom, i najviše ga volela posle Zeusa. Svi besmrtni pozdraviše njegov dolazak; Hera ga oženi svojom lepom kćerkom Hebom, koja mu rodi Aleksijara i Aniketa. I zaista, Herakle beše zaslužio Herinu iskrenu zahvalnost u vreme pobune džinova, kada je ubio Pronoma, kojl je hteo da je siluje.8
j) Herakle postade vratar na nebesima i nikada se nije umorio stojeći na kapijama Olimpa, očekujući da se u sumrak Artemida vrati iz lova. On je pozdravlja veselo i iznosi njen plen iz kočija, mršteći se i preteći prstom u znak neodobravanja kad bi našao samo bezopasne koze i zečeve. ''Ustreli divlje veprove'', govori joj on, ''koji uništavaju žetvu i upropašćuju voćnjake; lovi bikove, lavove i vukove koji ubijaju ljude! Kakvu nam štetu čine zečevi i koze?'' Zatim bi skidao kožu sa trupine i pohlepno jeo komade koji bi mu se dopadali.9 Ali dok se besmrtni Herakle gosti za božanskom trpezom, njegova besmrtna utvara, oborenog luka, sa strelom priljubljenom uz tetivu, luta Tartarom među mrtvima. Preko ramena prebačen joj je zlatan remen, ukrašen stravičnim lavovima, medvedima, divljim veprovima i prizorima iz bitaka i raznih ubistava.10
k) Kad su se Jolaj i njegovi drugovi vratili u Trahin, Menojtije, Aktorov sin, prineo je na žrtvu Heraklu ovna, bika i divljeg vepra i ustanovio poštovanje Herakla kao heroja u Opuntu u Lokridi; sinovi iz Tebe sledili su njegov primer; ali Atenjani, povedeni za narodom Maratona, prvi su počeli Herakla da poštuju kao boga, a zatim se ceo svet poveo za njihovim slavnim primerom.11 Heraklov sin Fajest zatekao je Sikionce kako prinose njegovom ocu žrtve kao heroju, pa je zahtevao da mu prinose žrtve kao bogu. Od toga dana su Sikionci, kad bi zaklali jagnje i ispekli butove na oltaru Herakla--boga, odvajali komad mesa za Herakla-heroja. U Ojti ga poštuju pod imenom Koriokopija zato što je uništio skakavce koji su naletali na grad; Jonjani iz Eritreje ga poštuju kao Herakla Ipoktona zato što je uništio ipes, crve koji inače napadaju vinovu lozu gotovo u svim drugim krajevima.
l) Tirintski lik Herakla, koji je kasnije prenesen u njegovu ćivotu u Eritreji, kažu da predstavlja Herakla Daktila. Našli su ga kako plovi na splavu po Jonskom moru kod rta Mesate, tačno na pola puta između luke Eritreje i ostrva Hij. Građani Eritreje, kao i stanovnici Hija, učinili su sve što je bilo u njihovoj moći da navedu splav na svoju obalu — ali bez uspeha. Najzad je jedan ribar iz Eritreje po imenu Formin, koji beše izgubio očni vid, usnio da žene Eritreje moraju isplesti konopac od svojih pletenica; tim konopcem bi muškarci iz Eritreje uspeli da privuku splav na svoju stranu. Žene tkačkog roda, koji se naselio u Eritreji, povinovaše se i tako splav dovukoše konopcem na obalu; a samo su njihovi potomci imali pravo da ulaze u svetilište gde je smešten konopac. Formionu se povratio vid i nije ga napustio do smrti.12

1. Sofokle: Trahinjanke 298 i 752—1; Apolodor: 11, 7, 7; Diodor sa Sicilije: IV, 38;
2. Sofokle: Trahinjanke 460—751; Higin: Fabula SC;
3. Sofokle: Trahinjanke 576;  Non-Vestermanovi Mythogrophi graeci: Appendix narrationum XXVIII, 8; Ceces; O Likofronu 50—1;
4. Ovidije: Metamorfoze IX, 155; Higin: Fabula 36; Sofokle: Trahinjanke 783; Apolodor: 11, 7, 7; Plinije: Istorija prirode XXV, 21; Diodor sa Sicilije: IV, 38;
5. Apolodor: loc. cit.; Sofokle: Trahinjanke 912 do kraja;
6. Diodor sa Sicilije: loc. cit.; Higin: Fabula 102; Ovidije: Metamorfoze IX, 298;
7. Ovidije: Metamorfoze IX, 241—73; Apolodor: loc. cit.; Higin: loc. cit.; Pausanija: III, 18, 17;
8. Diodor sa Sicilije; IV, 39; Hesiod o Onomakritu: Fragmenat izd. Evelyn-White, str. 615—18, Loeb; Pindar: Istamske ode IV, 59 i Nemejske ode X, 13; Apolodor: loc. cit.; Sotije Vizantijski navodi ga Ceces: O Likofronu 1349—50;
9. Kalimah: Himna Artemidi 143:
10. Homer: Odiseja XI, 601;
11. Diodor sa Sicilije: IV, 39; Pausanija: I, 15, l;
12. Pausanija: II, 10, 1; IX. 27, 5 i VII. 5. 3: Strabon: XIII, 1. 64.
*
1. Pre nego što bi prineli na žrtvu svetoga kralja da postane besmrtan, kao što je Kalipsa obećala Odiseju da će ga učiniti besmrtnim (vidi 170, w) — kraljica bi najpre svukla sa njega svu odeću i sve znake kraljevskih prava. Kakva je šibanja i sakaćenja on pri tome doživljavao pre nego što bi legao na lomaču besmrtnosti, nije naznačeno, ali ikone sa kojih su se ove priče isprele prikazuju ga kako krvari u samrtnim mukama, a borio se u beloj lanenoj košulji u znak da je posvećen Boginji smrti.

2. Pored predanja da je Herakle umro na Kenajskom predgorju, postoji i drugo, po kome je umro na planini Oeti, gde rani zapisi i statuete pokazuju da su likovi svetih kraljeva spaljivani vekovima pošto su već davno prestali da im spaljuju tela. Hrast je drvo koje se upotrebljava za letnje vatre; maslinovo drvo je drvo nove godine, kad kralj počinje svoju vladavinu odagnavši prethodno duhove stare godine. Pojant, ili Filoktet, koji je zapalio lomaču, kraljev je izabrani naslednik, on nasleđuje njegovo oružje i postelju — Jolina udaja za Hilu mora se shvatiti u tom smislu — i umire od ujeda zmije na kraju godine.

3. Prvobitno je Heraklova duša odlazila u zapadni raj Hesperida ili srebrni zamak, Corona Borealis, na konačište severnog vetra, a toj legendi je Pindar, ne zna se zbog čega, dodao kratku priču o trećem delu (vidi 125 k). Heraklov pristup na olimpijska nebesa — gde ipak, nikada nije osigurao sebi mesto među dvanaestoricom, kao što je to Dionis učinio (vidi 27, 5) — kasnija je zamisao. Ona se možda zasniva na pogrešnom tumačenju svete ikone koja prikazuje svadbu Peleja i Tetide (vidi 81, 1—5), takozvanu otmicu Ganimeda (vidi 29, 1) ili Heraklovo naoružavanje (vidi 123, 1). Ta ikona je predstavljala Atenu ili Hebu, mladu kraljicu-nevestu, kako predstavlja   kralja dvanaestorici svedoka svetog venčanja, a svaki svedok predstavlja po jedan rod u verskoj zajednici ili po jedan mesec svete godine; kralja ponovo rađa kroz ritual, bilo kobila bilo žena kao na toj ikoni. Herakle postaje nebeski vratar zato što je umro u letnjoj dugodnevici — godina je poređena s hrastovim vratima koja se najšire otvaraju u vreme letnje dugodnevice, a zatim postepeno zatvaraju kako dani počinju da kraćaju (Bela Boginja, str. 175—7). Izgleda da je Homer kriv što Herakle nije postao pravi Olimpljanin: Odiseja je zabeležila njegovo prisustvo u Tartaru.

4. Ako je eritrejska statua Herakla tirintskog porekla, konopac u hramu nije opleten od ženske kose, već od kose svetog kralja, ošišanog pred smrt u vreme zimske kratkodnevice — tako je i Dalila postrigla tirintskog heroja sunca Samsona. Jednog sličnog heroja sunca su tračke žene prinele na žrtvu kad su usvojile njegov kult (vidi 28, 2). Statua je verovatno stavljena na splav da se ne bi morao upotrebiti trgovački brod, jer bi brod morali u tom slučaju posvetiti i time ga isključiti iz trgovine. »Ipokton« je verovatno bio lokalni naziv za Ofioktona, što je bila Heraklova titula u značenju »onaj koji uništava zmije«. Obnavljanje života smrću »kao zmija koja zbacuje svoju košuljicu« pozajmljeno je iz egipatske Knjige mrtvih; smatralo se da zmije označavaju kraj stare godine zato što zbacuju svoju košuljicu, a na grčkom se i starost i košuljica kažu geros (vidi 160, 11). Herakle se penje na nebo u četvorozaprežnim kočijama, kao sunčani heroj i zaštitnik Olimpijskih igara; svaki konj predstavlja ili jednu od četiri godine između igara, ili po jedno godišnje doba, a godišnja doba traju između ravnodnevica i dugodnevica i dugodnevica i kratkodnevica. Četvrtasti lik sunca koji se poštuje kao Herakle Spasilac, stajao je u svetom zabranu Velike Boginje u Megalopolju (Pausanija: VIII, 31, 4); to je verovatno, bio drevni oltar, sličan nekolicini četvrtastih blokova koji su pronađeni u dvorcu u Knosu i jednom takvom bloku u zapadnom dvorištu palata u Fajstu.

5. Heba, Heraklova nevesta, nije morala biti Boginja mladosti, već božanstvo koje se pominje u 48. i 49. Orfičkoj himni, kao na primer Hipta, Boginja zemlje, koja je dobila na čuvanje Dionisa. Proklo kaže (Protiv Timaja, II, 124 c) da ga je ona nosila na glavi, u rešetu za vejanje žita. Hipta se vezuje za Zeusa Sabaziju (vidi 27, 3) u dva rana napisa iz Majonije, tada nastanjene lidijsko-frigijskim plemenima; profesor Krečmer je identifikovao nju sa mitanskom boginjom Hepom, Hepitom, ili Hebom, koja se pominjala u tekstovima Boghaz-Keui i verovatno dospela u Majoniju iz Trakije. Ako se Herakle oženio Hebom, mit se odnosi na Herakla, koji je izvršio velika dela u Frigiji (vidi 131, h), Misiji (vidi 131, e) i Lidiji (vidi 136, a—f); on se može poistovetiti sa Zeusom Sabazijom. Hipta je bila dobro poznata svuda po Srednjem istoku. Duborez u steni kod Hatusa u Likaoniji (vidi 13, 2) prikazuje je na lavu pred proslavu svetog venčanja sa hetitskim bogom nepogode. Ona se tu zove Hepatu, što treba da bude huritska reč, i profesor B. Hrozni (Civilizacija Hetita i Subarena, glava XV) poistovećuje je sa Havom. »majkom svega živoga«, koja se pojavljuje u Drugoj knjizi postanja kao Eva. Hrozni pominje kanaanskog kraljevića Jerusalima Abdihepa; a Adam, koji se oženio Evom, bio je heroj zaštitnik Jerusalima (Jeronim: Komentar Poslanice Efežanima V, 15
IP sačuvana
social share
Ako je Supermen tako pametan zašto nosi donji veš preko odela??
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
1 ... 25 26 28 29 30
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 23:00:07
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.222 sec za 18 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.