Деца која одрастају на чистом ваздуху интелигентнија

Деца која су изразитије изложена загађењу лошије су резултате постигла и на тесту речника, памћења и учења

Утицај загађења на кардиоваскуларни и респираторни систем деце проучаван је детаљно, а о утицају удисања загађеног ваздуха на мозак мање се зна. Др Шакила Франко, с харвардске школе јавног здравља, и тим који је учествовао у овом истраживању резултате објављују у часопису „American Journal of Epidemiology”. Резултати показују да деца која живе у четвртима у којима је густ саобраћај имају нижи квоцијент интелигенције и постижу лошије резултате на тестовима интелигенције и памћења од деце која удишу чист ваздух живећи у здравијим срединама, без много саобраћаја у близини својих кућа.

 – Последице загађеног ваздуха сличне су онима које су уочене код деце чије су мајке пушиле десет цигарета дневно у трудноћи или као код деце која су била изложена дејству олова, изјавила је др Франко, аутор студије.

У истраживању из кога су наведени подаци, она и њене колеге проучиле су 202 деце из Бостона старе између осам и једанаест година, као и студију о пушењу код трудница. Истраживачи су најпре испитивали само утицај процењене изложености деце чађи на степен њихових когнитивних функција. Радило се о утицају чађи настале сагоревањем горива, посебно код возила која користе дизел.

– Што су деца била више изложена чађи нижи је био њихов резултат на испитивањима интелигенције.

Када су истраживачи резултате ускладили и са факторима као што су образовање родитеља, језик којим говоре код куће, тежина при порођају и изложеност дуванском диму, веза је и даље постојала.

Тако, на пример, велика изложеност остацима сагоревања горива доводи се у везу с падом IQ-а просечно од 3,4 бодова. Деца која су изразитије изложена загађењу лошије су резултате постигла и на тесту речника, памћења и учења.

Аутор ове студије такође је истакла да је загађење изазвано саобраћајем повезано и с бројним другим штетним последицама и да, осим да се преселе из подручја с густим саобраћајем, људи не могу ништа друго значајно да учине за своје здравље.

С. М.

Извор: Политика

Ne tucite djecu po guzi!

Nedavno istraživanje otkrilo je negativne posljedice udaranja djece po guzi koje prakticiraju neki roditelji. Naime, takva djeca neće jednog dana postati serijski ubojice, pljačkaši banaka ili otmičari, no mogla bi postati osobe devijantnog i opasnog seksualnog ponašanja

Takvo fizičko kažnjavanje djece općenito povećava šanse roditeljima da jednog dana saznaju da im dijete, kao odrasla osoba, prakticira seks bez zaštite ili sado-mazo seksi igrice, tvrde znanstvenici.

Mnogi se ljubitelji udaranja po guzi vjerojatno neće složiti da je njihovo ponašanje devijantno ili opasno, a nije isto ni volite li malo tapšanja po guzi ili osjećaj jake boli, kao ni jeste li mazohist, sadist ili oboje. No činjenica je da postoje neki ljubitelji sado-mazo igrica koji u djetinjstvu nikad nisu dobili po guzi. Ili jako rijetko.

U svakom slučaju, veće su šanse da će vam dijete jednog dana voljeti sado-mazo igrice tučete li ga po guzi. Odavno je poznato da primjena fizičke sile na djecu nikako nije poželjna jer uči nasilnom rješavanju problema.

H.B.F./kasidie.com
subota, 12.4.2008.
   TPortal

   

O razvodu se ne šuti

U većini slučajeva roditelji misle da čine najbolje za djecu i dugo im ne govore ništa o promjenama u odnosima među njima i potencijalnom razvodu braka. Psiholozi savjetuju razgovor.

Bračni parovi koji razmišljaju o rastavi trebali bi o tom problemu otvoreno i iskreno razgovarati s djecom, savjetuju stručnjaci iz njemačke Udruge psihijatara za djecu i adolescente.

Vrlo je važno objasniti djeci novonastalu situaciju na njima razumljiv način, dakle "njihovim riječima".

"U većini slučajeva, roditelji misle da čine najbolje za djecu i ne govore im ništa o promjenama u odnosima među njima i potencijalnom razvodu braka", rekla je predsjednica Udruge Christa Schaff. Djeca razdvajanje roditelja doživljavaju kao prijetnju vlastitoj sigurnost i često vjeruju da su oni odgovorni za konflikt nastao između majke i oca.

"Djeci svakako treba dati na znanje da će majka i otac nastaviti biti njihovi roditelji i nakon razvoda braka, dakle kada više ne budu živjeli zajedno", rekla je Schaff. Također, djeci treba jasno objasniti da oni ne snose nikakvu odgovornost za događaj te da razvod ne znači permanentno odvajanje od bilo kojeg od roditelja.

Schaff tvrdi kako vijest o razvodu roditelja bolje prihvaćaju, odnosno bolje razumiju adolescenti, no i za njih je kao i za manju djecu taj događaj veliki stres koji se obično manifestira psihološkim i fizičkim problemima, zbog čega u svakom slučaju treba djelovati preventivno.


Izvor: NetPortal

Uznemiravanje porukama
Autor: E.B. | 17.04.2008 - 06:59

Mnogo dece dobija uznemiravajuće poruke od svojih vršnjaka. Ovaj oblik psihičkog nasilja najvažnije je što pre prepoznati i sprečiti.

Za razliku od pristupa internetu, mobilni telefon danas poseduje skoro svako dete, koje ga uglavnom koristi bez nadzora odraslih. Taj medij je zato idealno sredstvo zlostavljača - vršnjaka ili pedofila, kojim terorišu i psihički maltretiraju osnovnoškolce i stariju decu.
Poruke poput „Debela svinjo!“, „Odvratna, glupa kravo!“, „Niko te ne podnosi!“, „Posmatram te...“, samo su neke od ružnih poruka koje svakodnevno SMS-om primaju mnoga deca u Srbiji. Ovaj oblik psihičkog nasilja, popularno nazvan „cyberbullying“, ima za cilj da uvredi, zapreti ili nanese bilo kakvu štetu vlasniku mobilnog, a najčešće i najugroženije žrtve su upravo deca i tinejdžeri.
Stručnjaci savetuju da bi bilo najbolje da dete, odmah pošto primi ružne, uznemirujuće poruke, obavesti roditelje i nastavnike. Ukoliko je vaše dete dobilo ovakvu poruku popričajte s njim o pozadini cele situacije.
Zajedno možete da odlučite šta da uradite ako je dobio ružnu poruku. Pokažite detetu da mu verujete, pitajte ga za savet oko tehnologije, zahvalite mu što vas uči. I nikako nemojte da reagujete prenaglo ako dobije vaše dete dobije ružnu poruku. Sednite i razmislite šta je najpametnije pa tek onda odlučite šta ćete da radite.

Razgovarajte o telefonu
Detetu nikako ne treba uskratiti i zabraniti mobilni jer je on i vrlo koristan. Roditelj tako uvek može da zna gde je i s kim je dete. Umesto zabrane, važno je da roditelj pre nego što nabavi mobilni razgovara s detetom i nauči ga bontonu rukovanja (za šta mobilni služi, kome sme da se odgovori na poruke i da broj, a kome ne...). Tako će ono uvideti da mu verujete .

Izvor: Blic

MALIŠANI NISU MALI

S decom treba iskreno razgovarati o razvodu

Bračni parovi koji razmišljaju o razvodu trebalo bi o tom problemu otvoreno i iskreno da razgovaraju s decom, savetuju stručnjaci iz nemačkog Udruženja psihijatara za decu i adolescente. Oni kažu da je vrlo važno objasniti deci novonastalu situaciju na njima razumljiv način, dakle „njihovim rečima".

- U većini slučajeva roditelji misle da čine najbolje za decu i ne govore im ništa o promenama u odnosima među njima i potencijalnom razvodu braka - rekla je predsednica Udruženja Krista Šaf.

Ona kaže da deca razdvajanje roditelja doživljavaju kao pretnju sopstvenoj sigurnost i često veruju da su oni odgovorni za konflikt između majke i oca.

- Deci svakako treba dati na znanje da će majka i otac nastaviti da budu roditelji i posle razvoda braka, dakle, kada više ne budu živeli zajedno - rekla je Šaf.

Takođe, deci treba jasno objasniti da oni ne snose nikakvu odgovornost za događaj i da razvod ne znači permanentno odvajanje od bilo kojeg roditelja. Šaf tvrdi kako vest o razvodu roditelja bolje prihvataju, odnosno bolje razumeju adolescenti, ali i za njih je, kao i za manju decu, taj događaj veliki stres, koji se obično manifestuje psihološkim i fizičkim problemima, zbog čega u svakom slučaju treba delovati preventivno.

Izvor: Press

Zdrava ishrana za bolji uspeh u školi

Učenici koji se zdravo hrane postižu bolji uspeh u školi, zaključak je kanadske studije obavljene na Univerzitetu Alberte.

Tim stručnjaka, predvođen dr Polom Veglerom, ustanovio je - na uzorku od 4.598 učenika petog razreda iz Nove Škotske, u okviru studije o uticaju načina života dece na školski uspeh - da oni đaci koji konzumiraju adekvatne količine voća, povrća, belančevina i drugih sastojaka zdrave ishrane imaju znatno manje šanse da loše urade test pismenosti od svojih vršnjaka koji se ne hrane zdravo, preneo je Rojters.

Od navedenog broja dece, na testu osnovne pismenosti nije zadovoljilo njih 875 (19,1 odsto).

Stručnjaci su po nekoliko kriterijuma kvaliteta ishrane (kojima je obuhvaćena i količina i raznolikost) zaključili da su đaci koji se dobro hrane izloženi manjem riziku da ne zadovolje na testu. Pri tom su uzeti u obzir u drugi faktori koji su mogli da budu od uticaja na rezultat - prihod i obrazovanje roditelja, vrsta škole, pol itd.

Ispostavilo se, između ostalog, da konzumiranje znatnijih količina voća i povrća, kao i manji kalorijski unos iz masne hrane, predstavlja recept za bolji uspeh u školi.

Dosad se većina istraživanja koja su se bavila odnosom ishrane i školskog uspeha koncentrisala na značaj doručka i loše posledice gladi i nedovoljne uhranjenosti, a ova kanadska studija prvi put ukazuje na važnost redovne i zdrave ishrane đaka tokom celog dana.

Izvor: B92

Zašto je devojčici potrebno da mama bude mama, a ne najbolja prijateljica

Autor: Blic online | 17.04.2008 - 12:27

“Svaki put kada čujem fatalnu rečenicu `Ja sam mojoj ćerki najbolji prijatelj`, ja pomislim: “Ajde, odrasti već jednom ti budalasta ženo”, citat je iz knjige “Faktor Majka” američkog porodičnog psihologa dr Stefana Poltera, koji smatra da moderni fenomen “majka kao najbolji prijatelj” predstavlja veoma zastupljenu pretnju, prenosi Dejli mejl.

“Idete ulicom i vidite otpozadi dve plavuše, duge kose, obe u visokim štiklama, a onda se okrenu. Jedna ima 18, druga 40 godina. Još jedan par mama-ćerka koji žudi da svi pomisle da su sestre - bar mama to sigurno želi. Ćerka, ukoliko ima imalo razuma, trebalo bi da umire od sramote. Sad, nemojte da me shvatite pogrešno. Razumem ja majku”, navodi se u knjizi.

“Ne tako davno, jedan čuvar parkirališta mislio je da sam ja sestra moje ćerke. Bila sam presrećna sve dok nisam videla njen izraz lica. Koliko god me ona volela mogla sam da vidim izraz horora pomešanog sa sažaljenjem zbog toga što sam ja želela da ljudi pomisle da sam joj sestra. To me je nateralo da se prisetim jedne od mojih prijateljica u srednjoj školi koja je imala glamuroznu mamu koja se oblačila neverovatno dobro i flertovala je sa svim tatama. Mi ostale bile smo ispunjene ljubomorom. Ako se to izuzme, kad biste pogledali malo dublje, bilo je jasno da je mojoj prijateljici bilo odvratno saznanje da ima majku koja je brinula više o tome da bude poželjna, nego sreća njene ćerke. Ustvari, sećam se da sam se osećala veoma zahvalnom što je moja majka “izgledala” kao mama, sa malo viška kilograma, radije obučena u komotnu, jeftiniju odeću kako bi uštedela novac za naše školarine i koja je bila "očigledna mama". A, ipak mojoj majci nikada nije nedostajalo autoriteta. Štaviše, imala ga je na pretek. I, kako se školovala za doktora, znala je da je za psihu bilo jako važno da roditelji postave granice koje dete mora poštovati” , piše dr Polter.
A to je glavna prepreka, ističe on. Najbolji prijatelji ne postavljaju granice. Oni vam se pridružuju i podstiču. A, na kraju najvažniji posao roditelja je da postave granice. Prema njegovim rečima, roditelji moraju da otkriju svojoj deci neprijatne, nelagodne istine: da ne možete imati sve što poželite, da povremeno morate misliti i na druge, kao i da život ponekad može biti dosadan i tmuran. Svaki psiholog će vam reći da su svi oni, koji su se našli zaglavljeni u samodestrukciji, kao što je alkoholizam, promiskuitet, pa čak i zaviosnost od droge, deca koja nikada nisu umela da kažu sebi “Ne” uz pomoć i savet roditelja. Najveća ironija je to da, iako većina nas nikada ne bi udarila ili zlostavljala svoju decu, mi im i dalje činimo loše pokušavajući da budemo njihovi prijatelji.
Mi smo blagi sa našom decom, zato što želimo da nas oni vole. Naši roditelji su možda bili strogi i nije bilo prijatno, tako da mi, mešajući autoritet sa diktaturom, govorimo sebi da želimo da upražnjavamo drukčiji način roditeljstva. Nažalost, na kraju ne uspemo da budemo roditelji uopšte. Kada mame postanu najbolje prijateljice, njihova deca ostanu bez majke, tvrdi dr Polter.

On u svojoj knjizi još kaže da je rezultat taj da devojčice ponekad moraju da dovedu sebe do opasnih nivoa nenormalnog ponašanja sve dok neko ne interveniše i ne kaže “što je previše previše je”. Ali, biti čvrst roditelj nije baš udobna pozicija. “Jedna prijateljica mi je rekla da je mrzela da se suprotstavlja svojoj deci kada dođe kući s posla jer je to bilo jedino vreme kada su mogli da budu zajedno i ona nije htela da ih grdi. Drugom prilikom, jedan prijatelj mi je rekao da je želeo da kazni svoju ćerku zbog lošeg ponašanja i rekao joj je da je neće izvesti na ručak ali je onda shvatio da neće ni on ići, pa se predao”, kaže Polter.
Prema njegovim rečima, želja da budete prijatelj umesto roditelja može biti jednako katastrofalno i za majke dečaka.
“Osećaj da imaju prijatelja umesto majke može dovesti do ogromnog besa kod dečaka”.
”Niko ovde ne želi da se vrati viktorijanskom roditeljstvu, da gledamo svoju decu, a da ih ne slušamo, ali moramo ponovo uspostaviti osećaj roditeljskog autoriteta. Naravno, dobro je da se roditelji slažu sa sa svojom decom, da ćaskaju s njima i smeju se zajedno, ali samo da ne postanu one jezive majke koje tvrde da im njihove ćerke “govore baš sve”.
Ćerkama, koje su odrasle sa jasnim saznanjem da su imale majku umesto starijeg najboljeg prijatelja, neće biti potrebno da svuda “vuku svoju majku sa sobom”. Imaće svoje prijatelje i momke. A, ukoliko majke koje žele da budu najbolje prijateljice svoje ćerke ne vide to, ostaće tužne figure koje pokušavaju da spreče svoju decu da odrastu, samo zato da bi mogle zajedno na zabavu, tvrdi doktor Polter.


Izvor: Blic

Neizbježne životne promjene koje donose djeca

Neprospavane noći i mijenjane prljavih pelena dječja su igra prema nekim istinama o roditeljstvu koje možete shvatiti tek kada ih doživite. Promjene koje se događaju, poput nove životne perspektive, stalnog osjećaja brige, ali i bezuvjetne ljubavi, postanu kristalno jasne tek kada roditelji ugledaju svoje prvo dijete. I poznate mame Ecija Ojdanić i Maja Vučić proživjele su slične promjene i otkrile nam što ih je najviše iznenadilo te na koji su im način njihove kćeri promijenile život

U mnogim priručnicima za mlade roditelje nalaze se brojni savjeti i upute o malim bebama i njihovim potrebama, no pravu istinu i osjećaje možete otkriti tek kada i sami jednog dana postanete mama ili tata. U knjigama se, naime, uglavnom nalaze praktični savjeti poput onih kako držati dijete, kako ga dojiti, previjati i slično. No dobiti priliku za odgajanje malog čovjeka je velika zadaća i vjerojatno nitko nije osjetio veću ljubav nego roditelj za svoje dijete.

Donosimo vam još nekoliko savjeta kojih često nema u knjigama za odgoj djece.

Dijete mijenja vaš pogled na svijet
Kada dobijete dijete, stvari poput globalnog zatopljenja ili polugole žene koja reklamira novu marku automobila za vas dobivaju potpuno novo značenje. Počnete na sve gledati ovisno o tome kakav utjecaj te pojave imaju na vaše dijete te kako će izgledati svijet kada vas više ne bude. Ostaviti bolji svijet u nasljeđe svojoj djeci i unučadi sada se čini itekako važno.

Ponekad ćete se osjećati kao gubitnik
Bit će trenutaka kada će vam se činiti da dajete svoj maksimum, no da vaša djeca nikada nisu zadovoljna. Učinit će vam se da vam se život svodi na to da im non-stop vičete ‘ne’, naređujete da pospreme sobu, dignu posuđe sa stola ili da pomognu bratu napisati zadaću. Oni će se, naravno, stalno žaliti, no vi ne smijete popuštati. Morate postavite granice slobode i zabrane i dobro odvagnuti gdje prestaje jedno, a počinje drugo.

Kupaonica je jedino mjesto za odmor, ali i to traje kratko
Kada su vaša djeca sasvim mala, kupaonica će vjerojatno biti jedino mjesto gdje ćete imati odmora. No kada počnu hodati, okupiraju i vašu posljednju mirnu oazu. Većina roditelja s djecom ide čak i u WC, a ako ih se ne pusti da se igraju u kupaonici, mališani obično urlaju i lupaju po vratima.

Roditeljstvo će vas smekšati
Ova promjena dogodi se mamama, ali osobito tatama. Možda ćete se čak i raznježiti na neki obiteljski film koji ranije ni u ludilu ne biste pogledali, a ponekad se možete uhvatiti i kako se sa svojom kćerkicom igrate s lutkicama.

Osramotit će vas
Ovo je uvijek šok i nikako se na njega ne možete pripremiti. U vašim mislima oni su uvijek mali dobri anđeli, no u stvarnosti su mali ljudi koji pokušavaju shvatiti kako svijet funkcionira. Nažalost, tako uvijek i na svakom mjestu kažu što misle, žele ili osjećaju. Nemojte se, stoga, čuditi ako vam dijete dok se vozite tramvajem kaže da ‘striček smrdi’ ili vas pita zašto baka ima brkove. Možda će čak i svojim ili, još gore, vašim prijateljima nevino reći kako ‘tata stalno prdi’. Pripremite se na neugodnosti dok malo ne porastu.

Konstantna briga
Ovo je križ koji nose svi roditelji od dana kada im se dijete rodi. Briga roditelja, bez obzira na dob djeteta, nikada ne prestaje. Kada su mali, bojite se da se ne razbole, da dobro pričvrstite auto-sjedalicu, kada narastu, bojite se da ne padnu. Kako godine idu, bojite se da ne bi upali u loše društvo, da nađu dobre prijatelje, da uspiju u životu, da će upasti u situaciju koju neće znati riješiti.

Uvijek će vam nedostajati vremena
Iako se čini očito, tek kada postanete roditelji, shvatit ćete što zapravo znači imati malo vremena. Stvari i događaje počet ćete mjeriti sekundama i minutama.

Osjećaj bezuvjetne ljubavi
Pretpostavljate da ćete svoju djecu voljeti više od ikoga, no kada ih dobijete, obuzme vas osjećaj koji ni približno niste mogli dočarati. Samo jedan osmijeh vašeg mališana može uljepšati i najlošiji dan. Ovo je razlog zašto su roditelji naprosto ludi za svojom djecom, pa čak i kada su potpuno izmoreni i 'njihova princeza' im doslovno skače po glavi ili kada im se djetetova svježa bljuvotina cijedi niz leđa.

Nećete biti roditelj kakvog ste zamišljali
Svi imaju viziju kakav bi roditelj željeli biti i mnogima se čini da neće ponavljati greške svojih roditelja. Kad smo zamišljali sami sebe kao savršene roditelje i mislili da nikada nećemo vikati na dijete, dati mu slatkiše ili mu dozvoliti da gleda televiziju do treće godine, nismo znali kako je to kuhati ručak dok dijete neprestano plače ili kako je to javiti se na važan telefonski poziv dok naš mališan bučno gura novi autić po parketu. Probajte biti što bliže svojoj slici savršenog roditelja, no znajte da ćete ponekad i griješiti.


Izvor: Tportal

Djeca i sport

"Na mladima svijet ostaje" jedna je od omiljenih krilatica u našem narodu. No, kao što svi znamo, da bi ti mladi u budućnosti uistinu i postali ljudi na koje se možemo osloniti, potreban je značajan angažman, kako onih koji ih odgajaju tako i njih samih.

   Bavljenje sportom
   Podrška roditelja
   Koji sport odabrati
   Kada početi
   Krize u sportu

Bavljenje sportom

Ljubav prema sportu je izrazito lijepa osobina koju kod djece treba njegovati, bilo da je riječ samo o povremenom "haklu" s prijateljima ili o bavljenju sportom unutar sportskog kluba. Uključivanje u organiziranu sportsku aktivnost koja je primjerena dobi može izrazito povoljno utjecati na razvoj mlade osobe i usaditi joj neke vrijedne kvalitete kao što su odgovornost, upornost, sposobnost za timski rad i dr.

Za sportsku aktivnost je dokazano kako:

    * unapređuje zdravlje- kontrola tjelesne težine, prevencija bolesti srčanog i krvožilnog sustava, a i nekih kroničnih bolesti kao što je osteoporoza u kasnijoj dobi
    * poboljšava tjelesnu kondiciju- navika vježbanja stvorena već u ranoj dobi čini osnovu za održavanje tjelesne kondicije tijekom cijelog života. Osim blagotvornih učinaka na zdravlje, ona također smanjuje rizik od težih oštećenja pri padovima, sudarima i sl., te ostvaruje preduvjet za razvoj motoričkih znanja
    * razvija osnovna motorička znanja kao što su trčanje, skakanje, bacanje i dr. čime se stvara baza za usvajanje težih vještina
    * spoznajne sposobnosti- dokazano je kako sudjelovanje u tjelesnim aktivnostima poboljšava koncentraciju i učenje
    * oplemenjuje ličnost- djeca koja su u sustavu organizirane tjelesne aktivnosti su manje sklona nervozi, potištenosti, napetosti i stresu
    * bolja društvena prilagodba

Podrška roditelja

Za dijete koje se bavi sportom potpora okoline je vrlo važna. Koliko će ono biti ustrajno u svom bavljenju sportom, vrlo često ovisi o tome koliko su roditelji spremni uložiti svog vremena u sportsku aktivnost djeteta. Vožnja na trening ili utakmicu, briga o prehrani i pranje dresova samo su neki od poslova koji postaju roditeljska dužnost.

Za napredak djeteta je isto tako važna i dobra komunikacija između roditelja i sportskih trenera. Pritom je vrlo važno da roditelji znaju do koje se granice smiju upletati u posao trenera. Autoritet trenera ne bi trebali pred djecom dovoditi u pitanje zato što u suprotnom mogu izazvati zbunjenost kod djece.

Česta roditeljska greška je i prekomjerna briga za djetetov sportski uspjeh što može jako opterećivati dijete i uzrokovati dalekosežne posljedice. Za dijete je najvažnije da se na sportskoj aktivnosti dobro zabavlja i druži s vršnjacima. Postavljanje nerealno visokih ciljeva pred njega, može izazvati gubitak vjere u sebe te trajno poremetiti odnos između roditelja i djeteta. Dobri sportski pedagozi će reći "sporta se treba igrati", a to je vrlo često i najjednostavnija formula za uspjeh.

Koji sport odabrati

U odabiru sporta bi trebalo voditi računa i tome kakve su psihičke osobine djeteta.
Glavni čimbenik pri ovoj odluci bi trebala biti djetetova želja. No u odabiru bi isto tako bilo važno uzeti u obziru tjelesne karakteristike djeteta. Primjerice, ukoliko je dijete po visini među najnižima u razredu, a roditelji su također niski rastom, male su vjerojatnosti za uspjeh tog djeteta u sportovima kao što su košarka i odbojka u kojima je visina često odlučujući čimbenik za selekciju. Za djecu nižeg rasta postoji mnogo sportova između kojih mogu birati i u kojima njihova visina neće biti limitirajući čimbenik. Između ostalih, to su borilački športovi, gimnastika, nogomet, stolni tenis, biciklizam i dr.

U odabiru sporta bi trebalo voditi računa i tome kakve su psihičke osobine djeteta. Naime, smatra se kako sportovi u kojima ima fizičkog kontakta nisu prikladni za anksiozniju djecu (sklonu tjeskobi). Stoga je tu djecu najbolje usmjeriti u sportove gdje nema fizičkog kontakta kao što su plivanje, veslanje, tenis, stolni tenis i sl.. Za neke od nabrojenih sportova je nužno imati čeličnu volju, posjedovati fanatičan pristup treningu. Djecu koja su u igri sklonija šali i nemaju toliko snažnu volju, bolje je usmjeriti u neke od sportova u kojima nije nužan toliko fanatičan pristup, a trening pruža veće zadovoljstvo (košarka, nogomet i sl.).

I na kraju, čimbenici koji su često puta najvažniji su udaljenost i dostupnost sportskih klubova. Ukoliko roditelj nema mogućnost svakodnevno dijete voziti na trening i dolaziti po njega, zasigurno je da upisivanje na sport koji se trenira na drugom dijelu grada nije baš najbolja opcija. Iako u početku dijete veliku udaljenost do mjesta treniranja ne doživi kao problem, zasigurno je kako će to s vremenom postati veliko opterećenje. U tom bi slučaju upisivanje na neki drugi sport ili pak u manji sportski klub (npr.školski sportski klub) bilo bolje rješenje. U konačnici, za dijete je najvažnije da se druži i zabavlja.

Kada početi

Za većinu sportova vrijedi pravilo da je najbolje početi između 6. i 10. godine života jer u tom razdoblju dijete jako brzo usvaja fine i složene kretnje, ukoliko one ne zahtijevaju snagu. No u nekim sportovima kao što su veslanje, rukomet, atletika (posebice bacačke discipline), vrijeme početka treniranja može protegnuti do 14. godine života. Sa sportovima je moguće početi i kasnije, no tada se šanse za neki veći uspjeh u tom sportu smanjuju. No, ni to ne mora biti odlučujući čimbenik, pod uvjetom da je dijete motivirano i da vrijedno trenira.

Krize u sportu

Za mladog je čovjeka vrlo važno da bude kompletna ličnost koja će život moći sagledavati iz više kutova.
Krize u sportu djeca tipično doživljavaju nastupom puberteta kada postanu jako svojeglavi i počinju preispitivati razloge treniranja, natjecanja i drugog. Isto tako, u tom razdoblju se pobuđuje interes za suprotni spol, izlaske i slično, za koje mladi sportaši u pravilu baš i nemaju previše vremena.

Sport ne treba doživljavati previše spartanski i djeci treba pružiti mogućnost izlazaka i druženja. Za mladog je čovjeka vrlo važno da bude kompletna ličnost koja će život moći sagledavati iz više kutova. No, to je isto tako vrlo dobra prilika da dijete nauči kako je ono samo odgovorno za posljedice svojih postupaka. Ukoliko će previše izlaziti, a manje vremena posvetiti školi i sportu, lako je moguće da će jedno od tih dvaju područja patiti.

Poznata je činjenica da će sportaš/ica biti motivirani za trening dokle god budu osjećali napredak u sportu. Ukoliko on izostane, moguće je da će izgubiti interes za sport. U tom je trenutku vrlo važna uloga roditelja koji bi djetetu trebao biti potpora da prebrodi krizne trenutke i pokuša ustrajati u sportu. Iako upornost možda ne donese neke značajnije rezultate, važno je dijete naučiti da se ne smije predavati pred prvim naznakama poraza. Kako u sportu, tako i u životu.

Izvor: Pliva Zdravlje

Djeca kopiraju ponašanje roditelja

Ono što činite kao roditelj utječe na razvoj vašeg djeteta na mnogo načina. No nisu samo vaše roditeljske strategije te koje imaju utjecaja - i vaše ponašanje djetetu služi kao uzor. Dijete se stoga u mnogim situacijama vama služi kao primjerom za to kako bi se trebalo ponašati

Foto: Shutterstock
Roditelji su djeci najvažniji uzor, stoga dobro razmislite kakav im primjer pružate

Vjerojatno ste i vi toliko zaposleni odgajajući svoju djecu i obavljajući svakodnevne poslove da imate malo vremena za razmišljanje o tome kakav uzor pružate svom djetetu. Bilo bi dobro razmisliti o tome kako se ponašate pred djecom i kako se izražavate dok međusobno komunicirate.

Morate biti i pripravni promijeniti svoje ponašanje kad shvatite da svom djetetu možda pružate loš primjer. Takvo preispitivanje može dovesti do poboljšanja i u vas i u vašeg djeteta, tvrdi dr. Richard C. Woolfson, autor priručnika 'Kako imati sretno dijete' .

Evo nekoliko prijedloga kako biste svojem djetetu mogli pomoći da uči iz primjera koji ste mu pružili:

Budite svjesni svog ponašanja

Budite svjesni stvari koje izgovarate i činite pred djetetom i nemojte se iznenaditi kada vidite da se vaše ponašanje i stavovi odražavaju na njemu. Želite li da se vaše dijete ponaša drukčije, najprije promijenite svoje ponašanje.

Otvoreno komunicirajte

Vjerojatnije je da će dijete prema vama biti otvoreno i izravno ako ste i vi takvi prema njemu. Uspostavljanje dobre komunikacije ključni je dio vašeg odnosa prema vama, umjesto da to potiskujete u sebi.



Najvažnije je da s djetetom komunicirate otvoreno i izravno

Izrazite svoju životnu radost

Život valja živjeti, pa dopustite svom djetetu da vidi da život shvaćate ozbiljno, ali i da isto tako u njemu uživate. Pokažite mu da je moguće, uz malo planiranja, postići zadovoljavajuću ravnotežu između rada i uživanja u životu.

Pokažite svoju vještinu donošenja odluka

Neodlučnost je često povezana s nesretnošću. Primjer koji pružate svojem djetetu kada se radi o odnošenju odluka pomoći će mu da se odlučnije ponaša kada za to dođe vrijeme. Zato je važno objasniti mu način na koji vršite odabir i donosite odluku i to pokazati primjerom.

Podučavajte ga na njemu razumljiv način

Dok svojem djetetu pokušavate pružiti dobar uzor, pripazite da ga ne preopteretite s previše informacija. Neke su situacije za njega presložene. Razvijajte njegovo razumijevanje ritmom koje će dijete moći slijediti.

Promatrajte druge uzore

Imajte na umu da na vaše dijete utječu i drugi uzori, kao što su njegovi učitelji ili neka osoba iz medija. Pripazite na takve uzore kako biste mogli procijeniti dijele li vaš sustav vrijednosti.

G.R.
ponedjeljak, 21.4.2008.
   


Izvor: Tportal