Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 01:00:28
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Ovo je forum u kome se postavljaju tekstovi i pesme nasih omiljenih pisaca.
Pre nego sto postavite neki sadrzaj obavezno proverite da li postoji tema sa tim piscem.

Idi dole
Stranice:
1 ... 3 4 6
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Kahlil Gibran ~ Halil Džubran  (Pročitano 20220 puta)
Moderator
Capo di tutti capi


I reject your reality and substitute my own!

Zodijak Pisces
Pol Žena
Poruke Odustao od brojanja
Zastava Unutrasnja strana vetra
mob
Apple iPhone SE 2020
A jednog dana, dok su svi sedeli u debelom hladu belih topola, neko progovori te reče: "Učitelju, plašim se vremena. Ono nas gazi i otima nam mladost, a šta nam zauzvrat daje?"
      A on odgovori i kaza: "Uzmite sada pregršt plodne zemlje. Nalazite li u njoj pokoje seme, a možda i crva? Da su vam ruke dovoljno prostrane i jake, seme bi moglo postati šuma, a crv jato anđela. I ne zaboravite da godine, koje pretvaraju semenke u šume, a crve u andele, pripadaju ovome Sada, sve godine, baš ovom Sada.
      A šta su godišnja doba osim vaše rođene misli koje se menjaju? Proleće je budenje u vašim prsima, a leto tek potvrda vaše plodnosti. Nije li jesen ono drevno u vama što peva uspavanku onome u vašem biću što je još uvek dete? A šta je, pitam vas, zima do li počinak bremenit snovima svih ostalih doba."
      I tad Manus, znatiželjni učenik, pogleda oko sebe i vide biljke u cvatu gde prianjaju uz drvo egipatske smokve. "Pogledaj ove gotovane, Učitelju. Šta kažeš na njih? To su lopovi teških kapaka što kradu svetlost od postojane dece sunca i goste se životnim sokom što struji njihovim granama i lišćem."
      A on mu odgovori, rekavši: "Prijatelju moj, svi smo mi gotovani. Mi koji se mučimo da pretvorimo ledinu u treperavi život nismo iznad onih što primaju život pravo iz ledine, i ne znajući je.
      Zar majka treba da kaže svom detetu: 'Vraćam te natrag šumi, koja ti je veća majka, jer si me izmorilo zdušno'?
      Ili da pevač prekori sopstvenu pesmu rečima: 'Vrati se sad u pećinu odjeka odakle si došla, jer mi tvoj glas troši dah'?
      I treba li pastir da kaže svom grlu jednogodišnjem: 'Nemam pašnjak na koji bih te poveo; zato ćeš platiti glavom i postati žrtva u to ime'?
      Nikako, prijatelju moj, odgovori na sve ovo su jasni pre no što smo i postavili pitanja i, poput tvojih snova, ostvaruju se pre no što si i zaspao.
      Mi živimo oslanjajući se jedni na druge, u skladu sa zakonom, drevnim i bezvremenim. Hajde onda da živimo u ljubavi i dobroti. Mi tražimo jedni druge u nasoj usamljenosti i hodimo drumom kad nemamo ognjište uz koje bismo seli.
      Prijatelji moji i braćo, vaš bližnji je drum prostraniji.
      Te biljke koje žive na drvetu crpu zemljino mleko u slatkoj tišini noći, a zemlja u svom spokojnom snevanju napaja se na prsima sunca.
      A sunce, baš kao ja i vi i sve što postoji, sedi s jednakom čašću na gozbi kod Princa čija su vrata vazda otvorena, a trpeza uvek postavljena.
      Manuse, prijatelju moj, sve što postoji uvek živi oslanjajući se na sve što postoji; a sve što postoji živi s verom, bezgraničnom, u darežljivost Najvišeg."

IP sačuvana
social share
“Pronašli smo se
na zlatnoj visoravni
daleko u nama.”
- Vasko Popa
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Capo di tutti capi


I reject your reality and substitute my own!

Zodijak Pisces
Pol Žena
Poruke Odustao od brojanja
Zastava Unutrasnja strana vetra
mob
Apple iPhone SE 2020
A  jednog jutra, dok se nebo još bledelo od svitanja, svi su se zajedno šetali vrtom zagledani u Istok i utihnuli pred sunčevim rađanjem.
      Ubrzo potom, Almustafa pokaza rukom, te reče: "Prizor jutarnjeg sunca u kapi rose nije ništa manji od samog sunca. Odraz života u vašoj duši nije ništa manji od života.
      U kapi rose ogleda se svetlost jer je ona jedno sa svetlošću, a vi odražavate život jer ste vi i život jedno.
      Kad vas skoli mrak, recite: 'Ovaj mrak je svetlost još nerođena; i premda me je noćni čemer skolio sasvim, zora će mi ipak svanuti, baš kao i brdima.'
      Kap rose koja upotpunjuje svoj krug u seni ljiljana ne razlikuje se mnogo od vas, koji skupljate svoju dušu u Božijem srcu.
      Kaže li kap: 'Ali, samo jednom u hiljadu godina ja sam obična kap rose,' oglasite se i odgovorite: 'Zar ne znaš da svetlost svih godina sija u tvom krugu?' "
IP sačuvana
social share
“Pronašli smo se
na zlatnoj visoravni
daleko u nama.”
- Vasko Popa
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Capo di tutti capi


I reject your reality and substitute my own!

Zodijak Pisces
Pol Žena
Poruke Odustao od brojanja
Zastava Unutrasnja strana vetra
mob
Apple iPhone SE 2020
A jedne večeri silna oluja sručila se na njihov kraj, te Almustafa i njegovi učenici, njih devetorica, uđoše unutra i posedaše oko vatre, pritajeni i utihnuli. Jedan od učenika reče: "Sam sam, Učitelju, i kopita sati žestoko me tuku po prsima."
      A Almustafa ustade i stade sred njih, pa reče glasom nalik hučanju grdnog vetra: "Sam! I šta s tim? Došao si sam, i sam ćeš otići u izmaglicu.
      Zato ispij svoj pehar sam i u tišini. Jesenji dani pružili su drugim usnama druge pehare i napunili ih vinom gorkim i slatkim, baš kao što napuniše i tvoj pehar.
      Ispij svoj pehar sam, iako osećaš ukus sopstvene krvi i suza, i slavi život što ti je podario žed. Jer, bez žeđi, tvoje je srce tek obala presahlog mora, lišena pesme i plime.
      Ispij svoj pehar sam i ispij ga nazdravljajući. Podigni ga visoko iznad glave i pij do mile volje za one koji piju sami.
      Nekada sam tražio društvo ljudi i sedeo sa njima za njihovim svečanim trpezama, pijući izobilno sa njima; ali, njihovo vino nije mi se popelo u glavu, niti mi je prostrujalo prsima. Samo mi se spustilo u noge. Moja mudrost ostala je suva, a srce zaključano i zapečaćeno. Samo su mi noge bile s njima u njihovoj magli.
      I više nisam tražio društvo ljudi, niti sam sa njima pio vino za njihovom trpezom.
      Stoga ti kažem, iako ti kopita sati žestoko tuku po prsima, šta s tim? Za tebe je dobro da ispiješ svoj pehar tuge sam, jer ćeš i pehar radosti popiti jednako sam."
IP sačuvana
social share
“Pronašli smo se
na zlatnoj visoravni
daleko u nama.”
- Vasko Popa
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Capo di tutti capi


I reject your reality and substitute my own!

Zodijak Pisces
Pol Žena
Poruke Odustao od brojanja
Zastava Unutrasnja strana vetra
mob
Apple iPhone SE 2020
A jednog dana, dok je Grk Fardrus šetao Vrtom, spotakao se o neki kamen i razgnevio. Okrenuo se i dohvatio kamen, procedivši kroza zube: "Ti, mrtva stvari na mojoj stazi!" i bacio kamen daleko.
      A Almustafa, izabrani i voljeni, reče: "Zašto kažeš: Ti, mrtva stvari'? Zar si tako dugo u ovom Vrtu, a ne znaš da ovde nema ničeg mrtvog? Sve stvari žive i plamte u znanju dana i uzvišenosti noći. Ti i kamen ste jedno. Jedina razlika su otkucaji srca. Tvoje srce kuca nešto brže, zar ne, prijatelju moj? Da, ali nije tako spokojno.
      Njegov ritam je možda neki drugi ritam, ali ti kažem da ćeš, odmeriš li dubinu svoje duše i visine svemira, čuti jednu jedinu melodiju, a u toj melodiji kamen i zvezda pevaju, jedno s drugim, u savršenom skladu.
      Ako moje reči ne dopiru do tvog shvatanja, onda pričekaj do novog svitanja. Ako si prokleo ovaj kamen jer si se u svom slepilu spotakao o njega, bi li onda prokleo i zvezdu ako bi se tvoja glava kojim slučajem sudarila s njom na nebu? Ali, doći će dan kada ćeš skupljati kamenje i zvezde kao što deca beru đurđevak i tada ćeš znati da su sve te stvari žive i mirisne."

IP sačuvana
social share
“Pronašli smo se
na zlatnoj visoravni
daleko u nama.”
- Vasko Popa
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Capo di tutti capi


I reject your reality and substitute my own!

Zodijak Pisces
Pol Žena
Poruke Odustao od brojanja
Zastava Unutrasnja strana vetra
mob
Apple iPhone SE 2020
A prvog dana u nedelji, kada su zvuci zvona iz hrama potražili njihove uši, jedan progovori i reče: "Učitelju, mi ovde slušamo mnoge priče o Bogu. Šta ti imaš da kažeš o Bogu i ko je On uistinu?"
      A on je stajao pred njima kao mlado drvo, bez straha od vetra i oluje, te odgovori, rekavši: "Zamislite sad, drugovi moji i ljudi voljeni, jedno srce u kojem su sva vaša srca, ljubav koja obuhvata sve vaše ljubavi, duh koji prepokriva sve vaše duhove, glas koji obgrljuje sve vaše glasove i tišinu dublju od svih vaših tišina, i bezvremenu.
      Pokušajte sada da pojmite u punoći svog sopstva jednu lepotu zanosniju od svega lepog, pesmu bezmerniju od pesama mora i šume, veličanstvo što sedi na prestolju za koje je Orion tek klupica u podnožju, i drži skiptar na kojem su Plejade tek odsjaj kapljica rose.
      Vi ste uvek tražili samo hranu i krov nad glavom, odeću i štap; potražite sad Onog koji nije ni meta vašim strelama, niti kamenita špilja da vas zaštiti od sila prirodnih.
      A ako su moje reči stena i zagonetka, onda nastojte, iako vam srca mogu prepući, da vas vaša pitanja odvedu do ljubavi i mudrosti Najvišeg, kog ljudi zovu Bogom."
      I oni ćutaše, svi do jednog, a u duši behu pometeni; i Almustafu obuze samilost prema njima i gledao ih je s blagošću, pa reče: "Nećemo više o Bogu Ocu. Bolje da pričamo o bogovima, vašim susedima, i o vašoj braći, o prirodnim silama što vam se kreću po kućama i poljima.
      U mašti ćete se popeti na oblak, i smatraćete ga visokim; preći ćete more beskrajno i tvrdićete da ste prevalili veliku razdaljinu. Ali, ja vam kažem da dok sejete seme u zemlju dosežete veće visine; i dok nazivate dobro jutro svom susedu, prelazite veće more.
      Prečesto pevate Bogu, Beskrajnom, a zapravo ne čujete pesmu. Kad biste samo oslušnuli pesmu ptica i lišće koje se oprašta od grane pod naletom vetra, a ne zaboravite, prijatelji moji, ono peva samo kada se razdvaja od grane!
      Ponovo vas zaklmjem da ne govorite tako slobodno o Bogu, koji vam je Sve, već radije razgovarajte i shvatite jedni druge, sused suseda, bog boga.
      Jer, ko će hraniti ptiče u gnezdu ako mu majka odleti u nebo? I koja će šumarica u polju biti ispunjena ako je ne ovenča pčela sa druge šumarice?
      Samo onda kada se izgubite u svojim manjim sopstvima vi tražite nebo koje nazivate Bogom. Kad biste samo pronašli staze koje vode do vaših bezmernih sopstva; kad biste bili manje jalovi i popločali drumove!
      Momari moji i prijatelji, bilo bi mudrije pričati manje o Bogu, koga ne možemo da razumemo, a više jedni o drugima, koje možemo da razumemo. Pa ipak, želim da znate da smo mi dah i miomiris Božiji. Mi smo Bog, u listu, u cvetu, a često i u plodu."

IP sačuvana
social share
“Pronašli smo se
na zlatnoj visoravni
daleko u nama.”
- Vasko Popa
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Capo di tutti capi


I reject your reality and substitute my own!

Zodijak Pisces
Pol Žena
Poruke Odustao od brojanja
Zastava Unutrasnja strana vetra
mob
Apple iPhone SE 2020
A jednog jutra, kad sunce već beše visoko odskočilo, jedan učenik, od one trojice koji su se igrali s njim u detinjstvu, priđe mu i reče: "Učitelju, odeća mi je iznošena, a nemam drugu. Dopusti mi da odem na tržnicu i pogodim se, te možda i kupim novo ruho."
      A Almustafa pogleda ovog mladića, te reče: "Daj mi tvoju odeću." I on mu je dade i ostade nag sred bela dana.
      A Almustafa reče glasom koji beše nalik mladom atu što juri drumom: "Samo nagi žive na suncu. Samo bezazleni jašu na vetru. I samo onaj ko izgubi put hiljadu puta doživeće da se vrati kući.
      Anđeli su umorni od mudrijaša. Juče baš, reče mi jedan anđeo: 'Mi smo stvorili pakao za one što se sijaju. Šta drugo osim vatre može da izbriše sjajnu površinu i istopi sve do srži?"
      A ja rekoh: 'Ali stvarajući pakao vi ste stvorili i đavole da njime vladaju.' Ali anđeo odgovori: 'Nikako, paklom vladaju oni koji ne uzmiču pred vatrom.'
      Mudrog li anđela! On poznaje puteve ljudi i puteve poluljudi. On je jedan od serafima koji dolaze da služe prorocima kada ih iskušavaju mudrijaši. I on se, nesumnjivo, smeši kada se proroci nasmeše i plače kad oni plaču.
      Prijatelji moji i momari, samo nagi žive na suncu. Samo onaj bez kormila može da oplovi najveće more. Samo onaj ko omrkne s mrakom probudiće se sa svitanjem i samo onaj ko spava sa korenjem pod snegom dočekaće proleće.
      Jer vi ste upravo kao korenje i kao korenje ste jednostavni, a ipak posedujete mudrost zemlje. I ćutite, a u svojim granama još nerođenim nosite hor od četiri krila.
      Krhki ste i bezoblični, a ipak ste začetak džinovskih hrastova i ovlaš iscrtane šare vrba spram neba.
      Još jednom vam kažem, vi niste ništa drugo do korenje između mračne ledine i nebesa u kovitlanju. I često sam vas viđao kako ustajete da zaigrate sa svetlošću, ali sam vas vidao i stidljive. Svo korenje je stidljivo. Ono je skrivalo svoja srca toliko dugo da sad ne zna šta bi sa njima.
      Ali, doći će maj, a maj je neumorna devica, koja će se kao majka brinuti o brdima i poljanama."
IP sačuvana
social share
“Pronašli smo se
na zlatnoj visoravni
daleko u nama.”
- Vasko Popa
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Capo di tutti capi


I reject your reality and substitute my own!

Zodijak Pisces
Pol Žena
Poruke Odustao od brojanja
Zastava Unutrasnja strana vetra
mob
Apple iPhone SE 2020
A  jedan koji je služio u Hramu zamoli ga usrdno, govoreći: "Nauči nas, Učitelju, da naše reci budu iste kao tvoje, pojanje i tamjan za ljude."
      A Almustafa ogovori, te reče: "Vi ćete se uzneti nad svojim rečima, ali će vaša staza ostati, ritam i opoj; ritam za ljubavnike i sve koji su voljeni, a opoj za one koji bi život proživeli u vrtu.
      Ali, vi ćete se uzneti nad svojim rečima, na vrh po kojem pada zvezdani prah, i otvorićete ruke sve dok se ne napune; tada ćete leći i zaspati kao belo ptiče u belom gnezdu, i sanjaćete o svojoj sutrašnjici kao što bele ljubičice sanjaju o proleću.
      Da, i spustićete se još dublje od svojih reči. Tragaćete za izgubljenim vrelima potoka i bićete skrivena pećina u kojoj odjekuju slabašni glasovi dubina koje sada ni ne čujete.
      Spustićete se dublje od svojih reci, da, dublje od svakog zvuka, u samo srce zemlje, i tamo ćete biti sami sa Njim, koji hoda i po Mlečnom Putu."
      Trenutak potom, jedan od učenika ga upita: "Učitelju, pričaj nam o bitku. Šta je to biti?"
      A Almustafa ga je dugo gledao s ljubavlju. I ustao je, te se udaljio od njih; potom se vrati i reče: "U ovom Vrtu počivaju moj otac i mati, pokopani rukama živih; i u ovom Vrtu leži pokopano semenje minulih vremena, koje je tu dospelo na krilima vetra. Hiljadu puta će moj otac i moja mati ovde biti pokopani i hiljadu puta vetar će pokopati seme; i za hiljadu godina vi i ovo cveće sastaćete se u ovom Vrtu baš kao i sada, i mi ćemo biti, voleći život, i mi ćemo biti, stremeći put sunca.
      Ali sada, danas, biti znači biti mudar, mada ne dalek bezumnima; to znači biti jak, ali ne na nesreću slabih; igrati se sa decom, ne poput očeva, već kao drugari u igri koji bi da nauče njihove igre;
      Biti jednostavan i bezazlen sa starcima i staricama i sedeti s njima u hladu prastarih hrastova, premda sami još hodate ruku pod ruku s Prolećem;
      Tragati za pesnikom iako možda živi iza sedam reka i biti spokojan u njegovom prisustvu, ne tražeći ništa, ne sumnjajući ni u šta, i bez pitanja na usnama;
      Znati da su svetac i grešnik braća blizanci, čiji je otac naš Milostivi Kralj, i da je jedan od njih rođen tek tren pre onog drugog, a mi ga smatramo za Princa Krunisanog;
      Slediti Lepotu čak i kada vas odvodi na rub ponora; i premda ona ima krila a vi ih nemate i premda će zakoračiti preko ruba, sledite je, jer tamo gde nema Lepote, nema ničega;
      Biti vrt bez bedema, vinograd bez čuvara, riznica vazda otvorena namernicima;
      Biti poharan, prevaren, izneveren, da, zaveden i uhvaćen u klopku, a zatim ismejan i uz sve to ipak gledati odozgo, sa visine svog većeg ja i smeškati se, znajući da postoji proleće koje će doći u vaš vrt da vam zaigra u lišću i jesen u kojoj će sazreti vaše grožđe; znajući da ako vam je samo jedan prozor otvoren ka Istoku nikada nećete biti prazni; znajući da su svi oni koje smatraju za zlotvore i razbojnike, varalice i prevarante vaša braća u nuždi i da ste i vi možda sve to u očima blaženih stanovnika onog Nevidljivog Grada iznad ovoga grada.
      A sada, svima vama čije ruke oblikuju i pronalaze sve ono što nam je potrebno za okrepljenje u našim danima i noćima
     
      Biti znači biti tkač s prstima koji vide, neimar svestan svetlosti i prostora; biti ratar i osećati da skrivate blago sa svakim semenom koje posejete; biti ribar i lovac sa samilošću za ribe i za zveri, ali još većom samilošću za glad i nuždu čovekovu.
     
      I, iznad svega, reći ću ovo: želeo bih da svako od vas izađe u susret svrsi svakoga čoveka, jer samo se tako možete nadati da ćete ispuniti i svoju opravdanu svrhu.
      Drugovi moji voljeni, budite odvažni, a ne krotki; budite bezmerni, a ne ograničeni; i dok ne kucne poslednji Čas i meni i vama, budite ono vaše veće ja." I on prestade da govori, a onu devetoricu obuze duboki čemer i u srcu se okrenuše od njega, jer ne behu razumeli njegove reči.
      I gle, ona trojica koji behu momari stadoše da žude za morem; oni koji su služili u Hramu čeznuli su za utehom njegovog oltara; a oni koji mu bejahu drugovi u igri uželeše se tržnice. Svi oni bejahu gluvi za njegove reči, tako da mu se njihov zvuk vratio poput premorenih ptica beskućnica što traže utočište.
      I Almustafa se udalji od njih u Vrtu, bez ijedne reči i ne pogledavši ih.
      A oni počeše da premišljaju između sebe i da traže izgovor za njihovu čežnju kako bi otišli.
      I gle, okrenuše se i svaki od njih ode na svoju stranu, a Almustafa, izabrani i voljeni, ostade sam.
IP sačuvana
social share
“Pronašli smo se
na zlatnoj visoravni
daleko u nama.”
- Vasko Popa
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Capo di tutti capi


I reject your reality and substitute my own!

Zodijak Pisces
Pol Žena
Poruke Odustao od brojanja
Zastava Unutrasnja strana vetra
mob
Apple iPhone SE 2020
A kad je noć već sasvim pala, on se odšeta do majčinog groba i sede pod kedar koji je rastao nad njim. A na nebu se pojavi senka velike svetlosti i Vrt zablista kao čisti dragulj na prsima zemlje.
      A Almustafa zavapi u samotnosti svoga duha, te reče:
      "Silno mi je duša otežala od sopstvenog ploda sazreloga. Ima li nekog ko će doći, uzeti od njega i zasititi se? Zar nema nikog ko je postio i ko je dobar i velikodušan u srcu, da dođe i prekine svoj post mojim prvim plodovima sunca i tako mi olakša teret preobilja?
      Duša mi se preliva od vina vekovnog. Zar nema žednih da dođu i napiju se?
      Zamislite, čovek neki stajao je na raskršću ruku ispruženih spram prolaznika, a ruke mu behu pune dragulja. I dovikivao je prolaznicima, govoreći: 'Sažalite mi se, i uzmite od mene. Za ime Božije, uzmite iz mojih ruku i utešite me.'
      Ali, prolaznici bi ga smo pogledali i niko nije uzimao iz njegove ruke.
      Bolje bi bilo da je prosjak što pruža ruku da primi - da, drhtavu ruku, koju prinosi grudima praznu - nego da je ispruži punu bogatih darova i vidi da niko neće da ih primi.
      I zamislite, neki milostivi princ podigao je svoje svilene čadore između gora i pustinje i naložio svojim slugama da upale vatru, kao znak tudincu i lutalici i poslao svoje robove da osmatraju put ne bi li doveli gosta. Ali, putevi i staze pustinjske behu puste i ne nađoše nikoga.
      Bolje bi bilo da je taj princ bio niko i niotkuda, čovek što traži hranu i zaklon. Bolje bi bilo da je lutalica koji nema ništa do svoga štapa i zemljanog suda. Jer tada bi, kad padne noć, sreo sebi slične i pesnike niotkuda, te bi podelili ono što su isprosili, svoje uspomene i snove.
      I zamislite, kći velikog kralja probudila se iz sna i odenula svoje svilene haljine, stavila na sebe bisere i rubine, poškropila kosu mošusom a prste umočila u ambru. Tad je sišla sa svoje kule u vrt, gde je noćna rosa dočekala njene zlatne sandale.
      U tišini noći kći velikog kralja tragala je za ljubavlju u vrtu, ali u tolikom kraljevstvu njenog oca ne beše nikoga ko bi joj bio dragan.
      Bolje bi joj bilo da je kći ratara i da mu čuva ovce na livadi, te da se vraća s večeri očevoj kući s prašinom zavojitih drumova na stopalima i mirisom vinograda u naborima svojih haljina. A kad bi pala noć, a andeo noći natkrilio se nad svet, iskrala bi se u dolinu kojom teče reka, gde je dragan čeka.
      Bolje bi bilo da je monahinja u manastiru i da sažiže srce uz tamjan, da bi joj se srce uzdiglo sa vetrom, i iscrpljuje duh, tu sveću, za svetlost što se uzdiže ka svetlosti većoj, zajedno sa svima onima koji slave i koji vole i voljeni su.
      Bolje bi bilo da je žena u dubokoj starosti, što sedi na suncu spominjući se s kim je podelila svoju mladost.



      A noć je odmakla duboko, i Almustafa beše mračan zajedno s noći, a duh mu je bio kao oblak bremenit. I zavapi ponovo:
     

      "Silno mi je duša otežala od sopstvenog
         Ploda sazreloga;
      Silno mi je duša otežala od sopstvenog ploda.
      Ko će sad doći, jesti i zasititi se?
      Duša mi se preliva od sopstvenog vina.
      Ko će sad da natoči i popije i osveži se
         od žege pustinjske?
     
      Voleo bih da sam drvo bez cveta i ploda,
      Jer je bol preobilja gorča od jalovosti,
      A tuga bogataša od kog niko neće da uzme
      Veća je od patnje prosjakove
         kome niko ne daje.
     
      Voleo bih da sam bunar, presahao i sasušen,
      Pa da ljudi u mene bacaju kamenje,
      Jer to bi bilo bolje i lakše bi se podnelo
      Nego da sam vrelo žive vode
      Kraj kojeg ljudi prolaze, a neće da piju.
     
* * *

     
      Voleo bih da sam svirala zgažena pod nogama,
      Jer to bi bilo bolje nego biti lira srebrnih struna
      U kući čiji je gospodar bez prstiju
      A deca su mu gluva."
IP sačuvana
social share
“Pronašli smo se
na zlatnoj visoravni
daleko u nama.”
- Vasko Popa
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Capo di tutti capi


I reject your reality and substitute my own!

Zodijak Pisces
Pol Žena
Poruke Odustao od brojanja
Zastava Unutrasnja strana vetra
mob
Apple iPhone SE 2020
I tako sedam dana i sedam noći niko nije ni blizu prišao Vrtu, a on beše sam sa svojim sećanjima i bolom; jer, čak i oni koji su saslušali njegove reči sa ljubavlju i strpljenjem okrenuli su se i otišli za svojim poslovima.
      Samo je Karima došla, s ćutnjom na licu kao velom prebačenom; i sa vrčem i tanjirom u ruci, s pićem i okrepljenjem za njegovu samoću i glad. I pošto bi ih položila preda nj, otišla bi svojim putem.
      A Almustafa je ponovo potražio društvo belih topola na kapiji i sedeo je, gledajući na drum. I posle nekog vremena ugleda kao nekakav oblak prašine koji se diže iznad druma i primiče se k njemu. A iz oblaka se pojaviše ona devetorica, a pred njima, na čelu, Karima.
      I Almustafa im pođe u susret i dočeka ih na drumu, a oni prodoše kroz kapiju i sve je bilo na mestu, kao da su se razilšli pre jednog sata.
      Oni uđoše i založiše se s njim za njegovom skromnom trpezom, pošto je Karima iznela hleb i ribu i natočila poslodnje vino u vrčeve. I dok je točila, zamolila je Učitelja usrdno, rekavši: "Dopusti mi da odem do grada i donesem vina, pa da vam dopunim vrčeve, jer ovog nema više."
      A on je pogleda, i u očima mu behu putovanje i zemlja daleka, te reče: "Ne, jer za sada je dovoljno."
      I tako su jeli i pili i zasitili se. A kad završiše Almustafa progovori gromkim glasom, dubokim kao more i punim kao plima nadošla pod Mesecom, pa reče: "Drugovi moji i saputnici, moramo se rastati danas. Dugo smo brodili morima pogibeljnim, uspinjali se na najstrmije planine i hvatali u koštac sa olujama. Iskusili smo glad, ali smo i sedeli na svadbenim pirovima. Često smo bili goli, ali smo nosili i kraljevsko ruho. Putovali smo zaista daleko, ali se sada rastajemo. Vi ćete zajedno krenuti svojim putem, a ja svojim moram poći sam.
      I, premda će nas mora i prostrane zemlje razdvajati, još uvek ćemo biti saputnici na našem putovanju ka Svetoj Planini.
      Ali, pre no što podemo odvojenim putevima, darovaću vam žetvu i berbu srca svog:
      Krenite svojim putem pevajući, ali neka vam svaka pesma bude kratka, jer samo će one pesme koje umru mlade na vašim usnama živeti u ljudskim srcima.
      Izrecite lepu istinu sa malo reči, ali ružnu istinu nikada i nijednom rečju. Recite devojci čija se kosa sija na suncu da je kćer jutra. Ali, ako ugledate slepoga, ne recite mu da je sin noći.
      Slušajte frulaša kao da slušate april, ali ako začujete govor zakerala i zanovetala, budite gluvi kao sopstvene kosti i daleki kao vaša mašta.


     
      Drugovi moji voljeni, na svom putu srešćete ljude s kopitima: podajte im od svojih krila. I ljude rogate: dajte im lovorove vence. I ljude s kandžama: dajte im latice za prste. I ljude račvastih jezika: dajte im meda za reči.
      Da, srešćete sve ove i još mnoge druge; srešćete hrome kako prodaju štake i slepe gde trguju ogledalima. I srešćete bogataša kako prosi na kapiji Hrama.
      Podajte hromome od svoje hitrosti, slepome odsvog vida; i postarajte se da date sebe bogatim prosjacima; oni su u najvećoj nuždi od svih, jer nijedan čovek nipošto ne bi ispružio ruku za milostinju da zaista nije siromašan, i pored velikog imetka.
      Drugovi moji i prijatelji, zaklinjem vas našom ljubavlju da budete bezbrojne staze koje se prepliću u pustinji, kud hode lavovi i zečevi, vukovi i ovce.
      I zapamtite ovo od mene: ja vas ne učim davanju,  već primanju; ne odricanju, već ispunjenosti; i ne popustljivosti, već razumevanju, s osmehom na usna ma.
      Ne učim vas ćutnji, nego pesmi ne odveć glasnoj.
      Učim vas vašem većem sopstvu, koje sadrži sve ljude."
     
      I on ustade od trpeze i izađe pravo u Vrt, te krenu pod senkom čempresa dok je dan čileo. A oni hodaše za njim, malo dalje, jer im beše teško u srcu, a jezik im se prilepio uz nepce.
      Samo mu je Karima, pošto je pospravila ostatke, prišla i rekla: "Učitelju, želela bih da mi dopustiš da ti pripreraim hranu za sutra i za tvoj put."
      A on je pogleda očima koje su videle druge svetove pored ovoga, te reče: "Sestro moja voljena, ona je zgotovljena, još otkako je sveta i veka. Hrana i piće su spremni, za sutra, kao i za naše juče i danas.
      Odlazim, ali ako krenem s nekom istinom neizgovorenom, ista ta istina ponovo će me potražiti i naći, čak iako mi delovi budu razasuti kroz tišine večnosti i ponovo ću doći pred vas da bih mogao da progovorim glasom nanovo rođenim iz srca tih bezgraničnih tišina.
      A ako ima imalo lepote koju vam nisam predočio, biću ponovo pozvan, da, baš mojim imenom, Almustafa, i daću vam znak, tako da znate da sam se vratio da kažem sve ono što propušteno, jer Bog neće dopustiti sebi da bude sakriven od ljudi, ni da Njegova reč leži zatajena u ambisu čovekovog srca.
     

      "Živeću s one strane smrti,
         i pevaću za vaše uši,
      Čak i kad me bezmerni morski talas odnese
         natrag
      U bezmernu dubinu mora.
      Sedeću za vašom trpezom, iako
         bestelesan,
      I ići s vama na vaša polja,
         duh nevidljivi.
      Doći ću vam dok sedite kraj vatre,
         gost nesagledljivi.
      Smrt ne menja ništa osim maski koje nam
         pokrivaju lica.
      Šumar će još uvek biti
      šumar,
      Ratar - ratar,
      A onaj što peva svoju pesmu u vetar
         pevaće je i sferama u pokretu."

     
      A učenici behu kao skamenjeni i tugovali su u duši zato što je rekao: 'Odlazim.' Ali nijedan ne podiže ruku da zadrži Učitelja, niti krenu njegovim tragom.
      I Almustafa izađe iz Vrta svoje majke, a koraci mu behu hitri i nečujni; i u trenu, poput lista oduvanog vetrom, bio je daleko od njih i oni videše kao neko bledo svetlo kako se kreće put visija.
      A devetorica odoše drumom, svak svojim putem. Ali je žena još uvek stajala dok  je padala noć, spazivši kako ono svetlo i suton postaju jedno; i ona se u svojoj ucveljenosti uteši njegovim rečima: "Odlazim, ali ako krenem sa nekom istinom neizgovorenom, ista ta istina potražiće me i naći, i ponovo ću doći."
« Poslednja izmena: 03. Sep 2005, 21:15:13 od Anea »
IP sačuvana
social share
“Pronašli smo se
na zlatnoj visoravni
daleko u nama.”
- Vasko Popa
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Moderator
Capo di tutti capi


I reject your reality and substitute my own!

Zodijak Pisces
Pol Žena
Poruke Odustao od brojanja
Zastava Unutrasnja strana vetra
mob
Apple iPhone SE 2020
I spustilo se veče.
      Stigao je na brda. Koraci su ga vodili u izmaglicu i stajao je među stenama i belim čempresima skriven od svega živog, te progovori i reče:

      "O, Izmaglice, sestro moja, dahu beli
         Još neuhvaćen u stegu,
      Vraćam se tebi, dahu belom i
         bezglasnom,
      Reči još neizrečenoj.

      O, Izmaglice, krilata sestro moja, izmaglice,
         Zajedno smo sada,
      I zajedno ćemo biti do drugog
         dana života,
      Čije će svitanje položiti tebe kao kapi rose
         u vrtu,
      A mene kao novorodenog na prsa
         neke žene,
      I setićemo se.
     
      O, Izmaglice, sestro moja, vraćam se, srca
         što osluškuje u svojim dubinama,
      Baš kao i tvoje srce,
      Želja što damarima bije i besciljna je
         baš kao tvoja želja,
      Misao još neosmišljena,
         baš kao tvoja misao.
     
      O, Izmaglice, sestro moja, prvorođeno čedo moje
         majke,
      U rukama još nosim ono zeleno semenje
         koje si me molila da razaspem,
      I usne su mi još obeležene onom pesmom
         koju si me molila da pevam;
      I ne donosim ti plod, ne donosim ti
         nikakav odjek
      Jer mi ruke behu slepe, a usne
         ukrućene.
     
      O, Izmaglice, sestro moja, mnogo sam voleo svet,
         i svet je voleo mene,
      Jer svi moji osmesi behu na njegovim usnama,
         i sve njegove suze behu u mojim očima.
      Al' među nama je ipak bio ponor tišine
         koji nije mogao da premosti
      A ja ne mogah da ga prekoračim.
     

      O, Izmaglice, sestro moja, besmrtna moja sestro
         Izmaglice,
      Pevao sam drevne pesme svojoj maloj
         deci,
      A ona su slušala, i na njihovom licu
         beše čuđenje;
      Al' sutra će, možda, zaboraviti pesmu,
      A ja ne znam kome će vetar
         tu pesmu odneti.
      I premda nije moja, ipak je dospela
         u moje srce                                                         
      I počivala na tren na mojim usnama.
     
      O Izmaglice, sestro moja, premda se sve ovo zbilo                                                     
         i desilo,
      U meni vlada spokoj.
      Bilo je dovoljno pevati onima
         već rođenim
      I premda pesma zaista ne beše                                                                                         
         moja,
      Ipak je ponikla iz najdublje želje mog srca.
     
      O, Izmaglice, sestro moja, sestro moja Izmaglice,
      Jedno sam sa tobom.
      Nisam više svoje ja.
      Zidovi su pali,
      I lanci su pokidani;
      Penjem se tebi, izmaglici,
      I zajedno ćemo lebdeti nad morem
         do drugog dana života,
      Čije će svitanje položiti tebe kao kapi rose
         u vrtu,
      A mene kao novorođenog, na prsa neke žene."
IP sačuvana
social share
“Pronašli smo se
na zlatnoj visoravni
daleko u nama.”
- Vasko Popa
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
1 ... 3 4 6
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 29. Mar 2024, 01:00:28
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.075 sec za 18 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.