kad se vec otvorila tema, evo nesto i ko je bio potocnik, covek koji je zapoceo sve:

Herman Potočnik Noordung

Herman Potočnik rođen je 22. prosinca 1892. u Puli, što potvrđuje izvod iz matične knjige rođenih koja se čuva u pazinskom arhivu. Njegov otac, dr. Jože Potočnik, rodom iz okolice Slovenj Gradeca, mornarički je liječnik u Puli od 1866. godine a kasnije i general u austrougarskoj vojsci. Sudionik je slavne bitke kod Visa, gdje je austrougarska mornarica pod Tegetthoffovim zapovjedništvom porazila talijansku mornaricu. Hermanova majka Minka, rođena Kokoschinegg, bila je kći mariborskog trgovca češkog podrijetla.
Djetinstvo je proživio u rodnom mjestu i Mariboru, od 1910. - 1913. pohađa tehničku vojnu akademiju u Modlingu i završava je kao stručnjak za gradnju željezničkih pruga i mostova s činom natporučnika. Godinu dana nakon školovanja čeka ga 1. Svjetski rat.
Zadnju godinu rata proveo je na frontu između Soče i Piave, gradeći mostove i pruge, ali i rušeći ih, ovisno o tome je li austrougarska vojska napredovala ili se povlačila. Satnik, kapetan prve klase, umirovljen je u dobi od 26 godina jer mu je zdravlje ozbiljno narušeno, bolovao je od kronične upale pluća.
Nakon rata studirao je strojarstvo na Visokoj tehničkoj školi u Beču gdje je 1925. godine diplomirao kao inženjer - stručnjak za raketnu tehnologiju. U takvu specijalizaciju najvjerojatnije ga je usmjerilo sudjelovanje u radu sveučilišnog društva za zrakoplovnu tehniku koje je imalo i raketni odjeljak. Nakon završenih studija živi kod brata u Beču i potpuno se posvećuje raketnoj i svemirskoj tehnici. Bolest nezadrživo napreduje. Svoju knjigu “Das Problem der Befahrung des Weltraums” – Problem vožnje svemirom, pisao je već na samrtnoj postjelji. Ipak dočekao je njen izlazak iz tiska, 1929. godine. Umro je 27. kolovoza iste godine, u velikom siromaštvu, u dobi od 36 godina. Pokopan je u Beču, na evangelističkom djelu omanjeg groblja Wien Simmering. Zbog prekoračenja roka za produljenje najamnine, administracija je donijela odluku da se grob prekopa i danas nije vidljiv.


Tehnička inovativnost i vizionarstvo

Sve što je ostalo nakon Hermana Potočnika jest svjedočanstvo njegove jedine knjige u kojoj je dao cjelovit pregled svih značajnijih ideja i iskustava iz astronautike. Tehnička rješenja koja u ono vrijeme nudi Noordung iznenađujuće su nova i originalna. Ona u cjelini predstavljaju pravi strateški nacrt za ljudski prodor u svemir. Počeo je s gravitacijskim problemima i raketnim pogonom kao rješenjima za svemirski motor. Nastavio je s problemima uzlijetanja i spuštanja svemirske rakete, predložio je konkretna tehnička rješenja te naznačio pravce kasnijeg razvoja. U nastavku razmatrao je probleme čovjekovog boravka u svemirskom prostoru. Posebno se zadržao na konstrukcijskim pitanjima umjetnog satelita i svemirske stanice. Načinio je nacrt geostacionarnog satelita i s nevjerojatnom točnošću odredio visinu na kojoj će kružiti satelit (35.900 km) i brzinu njegova kruženja (3.080 m/s) Potočnik ga je slikovito označio kao ”jednostavno kružeće tijelo koje kao vrh zamišljenog ogromnog tornja čvrsto stoji nad zemaljskom površinom”, i u stvari je “svemirska stanica s nadmorskom visinom od 35.000.000 m”. Kad je američki prvi geostacionarni telekomunikacijski satelit “Syncom” godine 1963. zauzeo upravo takav položaj, koji je izračunao Potočnik, čuveni Verner Von Braun, tvorac zloglasne rakete V2, je uspjeh povezan s tim satelitom ovako komentirao: “Udaljenost od Zemlje i približnu točku u svemiru sa zavidnom je točnošću odredio još 1928. umirovljeni satnik austrijske vojske inž. Herman Potočnik. Njegova knjiga “Problem vožnje svemirom” povijesna je prekretnica u svjetskoj svemirskoj i raketnoj tehnici”.
Dok je geostacionarni satelit nesporni Potočnikov izum, svemirske stanice se dosjetio prema nekim ranijim prijedlozima koje je razmotrio do pojedinosti. Prema Potočnikovoj zamisli ona bi se sastojala od tri objekta: stambenog kola, sunčeve elektrane i promatračnice. U stambenom kolu trebala bi biti normalna atmosfera i gravitacija kao na Zemlji, zbog čega bi se veliki kotač morao svakih 8 sekundi okrenuti oko osi. Potočnik razmotrio snadbjevanje vodom, zrakom, svjetlošću i toplinom. Komunikaciju je riješio vrlo konzervativno pomoću svjetlosne telegrafije, žičanih telefonskih veza te komuniciranje preko radija.
U posljednjem dijelu svoje knjige Potočnik je, istina, više načelno, pa ipak izvanredno vizionarski, pisao o mogućnostima ljudskog prodora u izvanzemaljski prostor, prema drugim planetima i dalje prema zvijezdama. On najavljuje fuzijski i fotonski raketni pogon koji bi omogućio dosezanje relativističkih brzina sasvim bliskih svjetlosnoj.
Potočnikova vizionarska predviđanja u velikoj mjeri su se već ostvarila: geostacionarni satelit, raketoplan, međunarodna svemirska stanica itd. Čovjek može živjeti i raditi u svemiru na način koji je predviđao Potočnik. Svemirsko kolo za stanovanje s umjetnom gravitacijom još čeka na realizaciju, a razni prijedlozi za njega veoma su slični Potočnikovom. Predstoje letovi dalje od Mjeseca, prema Marsu i drugim planetima. Potočnik je vjerovao da još negdje u svemiru ima inteligentnog života. Proširenje čovjeku dostupnog svemira, smatra on, povećava mogućnost da se susretne s takvim životom, u svakom slučaju Zemljani će u dalekoj budućnosti naseliti i druga nebeska tijela.
Mnogi autori smatraju da je uz ruskog fizičara Konstantina E. Ciolkovskog, američkog fizičara i eksperimentatora, Roberta H. Goddarda te njemačkog teoretičara Hermanna Obertha, umirovljeni satnik austrijske vojske inž. Herman Potočnik najvažnija figura pionirskog doba astronautike.
Tehnička inovativnost i vizionarstvo osigurali su inž. Potočniku, poznatijem u krugovima stručnjaka pod pseudonimom Noordung, stalno mjesto u svjetskoj povijesti astronautike.
Noordunogva knjiga je prevedena na ruski 1935., na slovenski 1986 u izdanji Slovenske matice, na engleski 1995.,na hrvatskom izlazi u prijevodu Marina Fonovića i u izdanju Labin Art Expressa tek 75 godina nakon objavljivanja.

s obzirom, da je bio slovenacki naucnik, ne cudi da ovaj video dolazi iz slovenije.

sad kad slovenija nije bas u najboljoj ekonomskj situaciji, a pomoc ne dolazi od okolnih evropskih zemalja, sad su nasli snimati film.
jos ce na kraju da tuze srbiju za obestecenje.

Sta to bi ? Otkrila si da je film fikcija i setila se da slike ratka mladica, slovenacki inzenjer, SFRJ i Broz bas ne idu zajedno ? 

Nisam trebao da napisem da je ovo samo fiktivan dokumentarac, bilo bi zanimljivo gledati kako se najveci nacionalisti transformisu u velike jugoslovene  .

нацисто...зашто не иду заједно? па младић је био официр у титовој војсци...све што је научио ту је научио

Ali je kasnije rasturio SFRJ sa ostatkom naciJonalne ekipe (sa raznih strana). Pogledaj malo bolje slike koje kacis ti i ekipa, nigde na njemu petokrake nema.

Realno mi ne treba da se kitimo slovenackim perjem. Niti bilo kojim perjem jugoslovenske proizvodnje. Nas u toj zajednici niko nije podnosio. Koju kur smo i bili u toj zajednici.

ево ти једна са петокраком




а ево и најјаче свих времена

BEOGRAD 11. 01. 2012

 PRESS

Druže Tito, ljubičice bela, tebe voli vasiona cela

Dosije X - Dokumentarac slovenačkog reditelja Žige Virca otkriva kako je Josip Broz Tito prodao svoj tajni svemirski program Amerikancima, zahvaljujući kom je Nil Armstrong mogao da odleti na Mesec

Drugovi kosmonauti, zdravo .... U vreme Hladnog rata Josip Broz je izgradio najveći tajni podzemni svemirski centar u Evropi, u vojnoj bazi "Željava"
Da nije bilo Josipa Broza Tita, Amerikanci ne bi uspeli da otputuju na Mesec i pobodu svoju zastavicu.

Jugoslavija je pored Rusa i Amerikanaca bila treći igrač u svemirskoj trci u vreme Hladnog rata, a Josip Broz Tito izgradio je najveći tajni podzemni svemirski centar u Evropi, u vojnoj bazi „Željava", pod konspirativnim imenom „Objekt 505". Tito je, posle sukoba sa Josifom Staljinom 1948. godine, iskoristio dnevnike inženjera Hermana Potočnika i sledeće decenije nastavio da razvija projekat leta u svemir, da bi na kraju svoja otkrića prodao Amerikancima.

Hjustone, imamo problem

O saradnji SAD i Jugoslavije i pomoći koju je Tito pružio Amerikancima govori dokumentarac slovenačkog režisera Žige Virca, „Hjustone, imamo problem!", koji bi trebalo da se pojavi u bioskopima na proleće 2013. godine. U ovom filmu Virc dokazuje kako je tekao tajni jugoslovenski svemirski program i kako je na kraju prodat Americi.

Rusi su u vreme najoštrijeg perioda Hladnog rata uspeli da pošalju Jurija Gagarina u svemir, a Amerika je morala da se pomiri sa tim sramotnim porazom. Međutim, dok su se Ameri i Rusi borili za prevlast, Broz je u tišini mogao da proučava tajne dnevnike Hermana Potočnika (22. decembar 1892-27. avgusta 1929), austrougarskog raketnog inženjera rodom iz Pule, koji je u njima zabeležio sve svoje briljantne ideje. Potočnikovo delo „Problem vožnje po vesolju" bilo je poznato Amerikancima (na jednom snimku u Vircovom dokumentarcu vidi se i kako čuveni Artur Klark lista Potočnikovu knjigu), ali ne i tajni dnevnici koje je posedovao Tito.

Početkom šezdesetih godina prošlog veka, CIA je doznala za Brozove planove i u martu 1961. godine on odlazi u Ameriku i prodaje svoja dostignuća Kenediju. Već u maju 1961. godine Kenedi je izašao pred naciju i saopštio da će SAD krenuti u pohod na Mesec.

S Kenedijem pod ruku

Josip Broz Tito je tih godina često boravio u SAD, šetajući se ruku pod ruku sa Džonom Kenedijem, a američke vesti su vrlo afirmativno izveštavale o Jugoslaviji, kao o najbogatijoj komunističkoj zemlji. U vestima se pominjala i suma od 2,1 milijardu dolara, koju je američka vlada dala za pomoć jugoslovenskoj privredi.
Ko je Herman Potočnik
Herman Potočnik (22. decembar 1892 - 27. avgust 1929, pravo ime Herman Nordung), na osnovu čijih dnevnika je NASA razvila svoj svemirski program, rodio se u Puli, koja je u vreme njegovog rođenja pripadala Austrougarskoj. U toku Prvog svetskog rata služio je u Galiciji, Srbiji i Bosni kao oberlajtnant. Godine 1928. objavio je svoje kapitalno delo „Problem vožnje po vesolju". Umro je od upale pluća u Beču, gde je i sahranjen.

Američki svemirski program zatim je dobio vetar u leđa, a Jugoslavija je procvetala, pa je i Tito počeo da živi luksuznijim životom. Napravio je vozni park sa „kadilacima", a žurke provodio ispijajući omiljene američke viskije. Dokumentarac otkriva i retke snimke na kojima se vidi kako Tito i Jovanka obilaze američku svemirsku bazu NASA, dok im inženjeri objašnjavaju kako se razvija situacija na svemirskom planu.


Zlata vredni dnevnici Hermana Potočnika su se isplatili, a vrhunac jugoslovensko-američke saradnje je, po Vircovom dokumentarcu, krunisan 21. jula 1969. godine, kada je Nil Armstrong stavio američku zastavicu na Mesec i izgovorio čuvenu rečenicu o malom koraku za njega, a velikom za čovečanstvo.

Vojna baza Željava, na bosansko-hrvatskoj granici, i dalje čuva tajne Titovog svemirskog programa, a dokumentarac iznosi i tezu da su „apolo" moduli i rakete koje su kasnije letele vasionom iznad Zemlje uglavnom pravljene u misterioznom „Objektu 505", koji je dosta razrušen u toku balkanskih ratova, ali i dalje postoji. Da ne bi Tita i Potočnika, onaj bivši nacista Verner fon Braun, tvorac američkog svemirskog programa, ništa ne bi uradio. 


Stanko Gagarin Stamenković

Bio i Tudjman, Spegelj i dosta jos njih 

Sta mislis ako su ovi forum - naciJonalisti tako brzo poceli da se transformisu u velike jugoslovene kada su videli obvaj lazni dokumentarac, kojom brzinom su to radili ovi koje spominjete ?