Majka Tereza (Agnes Gonxha Bojaxhiu)

  Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan
  NIJE VAŽNO. VOLI GA!
 
  Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima
  NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO!
 
  Ako ostvariš ciljeve svoje, naći ćeš lažne prijatelje i iskrene neprijatelje
  NIJE VAŽNO. OSTVARUJ CILJEVE SVOJE!
 
  Dobro koje činiš sutra će biti zaboravljeno
  NIJE VAŽNO. ČINI DOBRO!
 
  Poštenje i iskrenost učinit će te ranjivim
  NIJE VAŽNO. BUDI ISKREN I POŠTEN!
 
  Ono što si godinama stvarao u času bi moglo razrušeno biti
  NIJE VAŽNO. STVARAJ!
 
  Ako pomažeš ljudima, možeš loše proći
  NIJE VAŽNO. POMAŽI IM!
 
  Daješ svijetu najbolje od sebe, a on će ti uzvratiti udarcima
  NIJE VAŽNO. DAJ NAJBOLJE OD SEBE!
 
  ...
 
  Gledaj, da ti niko ne dođe, ako od tebe neće otići sretniji i zadovoljniji.
 
  ...
 
  Majka Tereza je dobila poziv za susret s Ivanom Pavlom II. Na putu prema mjestu susreta, gledajući kroz prozor automobila, u daljini je primijetila nekog beskućnika. Zatražila je da se auto zaustavi. Izašla je, pokupila nesretnika i vratila se natrag, propustivši tako dragocijen susret s Papom. Kad su novinari nahrlili na njezina vrata s pitanjima zašto je propustila tako važan susret, ona je odgovorila: "Željela sam doći, ali na putu sam susrela Krista!"

~~~~Mala moja iz Bosanske Krupe~~~

Bilo mi je dvanaest godina
prvi put sam sišao do grada
iz mog sela, tihog i dalekog
kad sretoh tebe iznenada.
Eh, dečačke uspomene glupe!
Mala moja iz Bosanske Krupe1

Jesi li me spazila ili nisi,
zbunjenog seoskog đaka,
svetlokosog i očiju plavih,
u oklopu novih opanaka,
kako zija u izloge skupe?
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Naišla si kao oblačak,
tvoj me pogled za tren obeznani,
zaboravih ime i očinstvo,
kako mi se zovu ukućani,
izneverih poput sablje tupe.
Mala moja iz Bosanske Krupe!

Tekli tako gimnazijski dani,
uspomena nate ne ocvala
modra Una u proletnje noći
tvoje ime mi je šaputala.
Lebdila si ispred đačke klupe,
mala moja iz Bosanske Krupe

Brzo minu naše đakovanje,
lagan leptir sa krilima zlatnim
ipak tebe u srcu sačuvah
kroz sve bure u danima ratnim.
Ta sećanja mogul` da se kupe
mala moja iz Bosanske Krupe

Sad je kasno, već mi kosa sedi
gledam Unu, ćuti kao nema
zalud lutam ulicama znanim
sve je pusto, tebe više nema.
Ej, godine nemerljive, skupe!
Mala moja iz Bosanske Krupe!

                               B.Ćopić

Andy Rooney

  Naučio sam... da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo
 
  Naučio sam... da uvijek možeš za nekoga moliti, kad nema snage da si može pomoći na drugi način.
 
  Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.
 
  Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.
 
  Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.
 
  Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.
 
  Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.
 
  Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.
 
  Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.
 
  Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.
 
  Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.
 
  Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.
 
  Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.
 
  Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.
 
  Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.

PONOVNI SUSRET

Da li si mogla da zaboravis
da je tvoja ruka nekad u mojoj lezala,
i da se neizmerna radost
iz tvoje ruke u moju,
s mojih usana na tvoje prelila,
i da je tvoja kosa plava
citavo jedno kratko prolece
ogrtac srece mojoj ljubavi bila,
i da je ovaj svet, nekada mirisan i raspevan,
sada siv i umoran,
bez ljubavnih oluja
i nasih malih ludosti?

Zlo koje jedno drugom nanosimo
vreme brise i srce zaboravlja;
ali casovi srece ostaju,
njihov je sjaj u nama.

H. Hese

Franjo Asiški

  Gospode, učini me oruđem svoga mira!
  Gdje je mržnja, da donosim ljubav.
  Gdje je sumnja, da donosim vjeru.
  Gdje je očaj, da donosim nadu.
  Gdje je tama, da donosim svijetlost.
  Gdje je žalost, da donosim radost.
  I da ne tražim toliko da budem utješen,
  nego da tješim;
  niti da budem shvaćen,
  nego da umijem shvatiti drugoga;
  niti toliko da budem ljubljen,
  nego da ljubim.

ELIZABET

Na tvoje ruke, usta i celo
pada belo prolecno svetlo.
Poznajem tu neznu caroliju-
sa starih toskanskih slika.

Majska lepotice, drazesna i vitka,
u nekom drugom zivotu
za Boticelija si boginja bila
u cvece odevena.

Ti bese ona od cijeg pogleda
uzdrhta mladi Dante
i nesvesno, tvoje belo stopalo
naslo je put u raj.

Kao neki oblak beli,
na nebu visoko,
lepu, neznu i daleku,
osecam te, Elizabet.

Oblak ide svojim putem
jedva da za tebe zna,
ali u snovima tvojim
odlazi u tamnu noc.

On plovi i srebrom svetluca...
i od tog casa,
za tim neznim oblakom
uvek ce u tebi ostati slatki zal.

H. Hese

VOLIM TE…
Matija Beckovic

Između dva uporednika dok provirujem glavu
Između dve žiške u slepoočnicama
U pauzama dok radnici piju čađavo mleko
I prašnjavi maslačak lepi se za plućna krila
Dok crpem med iz jezika i sipam u tvoje uši
Između dva daleka poređenja
Volim te.
Brodovi se ljuljaju kao poljupci
I sloj vazduha se na lepe senke cepa
U mašineriji noći
Moje srce je slično kompresoru
Naklonjenu svemu što nema veze samnom
Dok pokušavam nestati u poljupcu
Volim te.
Rudnici kamene soli u mom srcu
Zora lomi suđe od porculana
Kad si sa mnom znam da si na drugom mestu
Postaću prašina ako voliš prašinu
Ti koja me tuđim imenom zoveš
Volim te.
Dolazi proleće i jednu pravu damu
Niko ne može zamisliti bez pudlice
Stavi mi ogrlicu oko vrata i vodi me
Ja ne znam put - krijem se u tvojoj senci
Ja sam tvoja senka i noć je moje carstvo
Svet me izgubi, ali ti me dobi
Volim te.
Što vide slepi ne vide zaljubljeni
Pokvareni anđele; o, sneže u avgustu
Moje su ruke ostale oko tebe kao obruč
Ljubomoran na vazdušni pritisak i vodu
Ljubavnu vodu koja gori dok se kupaš
Odavno već svojim očima ne verujem
Volim te.

Ljubav
D. Ivanisevic

Ono sto smo voljeli
ono sto smo voljeli
ti i ja
ono sto smo voljeli
naziva se voda zemlja kamen cvat
ono sto smo voljeli
naziva se kruh

mi smo bili voda zemlja kamen cvat i kruh
bili smo krv
usne
beskraja
bez kraja

sve je gorjelo sve
ono sto smo voljeli
ti i ja