Ne ocekujem ja nikakvu klopu i pice,znam ja vrlo dobro sta je rat,ti si rekao:"Hm da citav rat se tako zasnivao mi smo sve nase ljude namjerno slali u provokacije i vi ste se jadni branili i ubijali"

Ako mislis na generala Mekenzia,moje misljenje ti ne mogu reci jer nisam bio na licu mijesta(kao ni ti)pa cu ti ponuditi odgovor na desavanje tih dana
"JNA u Bosni jos uvijek nije u potpunosti djelovala na srpskoj strani. Mnogi pripadnici starog jugo-centricnog oficirskog kadra ostali su neprijateljski nastrojeni prema srpskom nacionalizmu i nisu se povinovali Karadzicevim naredbama. Glavni krivac, sa Karadzicevog stanovista, bio je general Milutin Kukanjac, komandant Druge vojne oblasti JNA, i vrhovni starijesina vojske u Bosni. U aprilu mjesecu, Karadzic je zatrazio od Kukanjca da stavi svoje snage pod komandu lidera bosanskih Srba, i da pomogne da se grad presijece na dvije polovine.

Insistirao sam, krajem aprila, da Kukanjac otpusti sve Srbe iz Armije, ili, u protivnom, da podijeli Sarajevo na dva dijela, kako bi se sprijecile borbe u samom gradu. Kukanjac je rekao da ne moze da se saglasi sa takvom vojnom operacijom koja nije, kako je on rekao, u skladu sa njegovim vidjenjem uloge armije kao tampona izmedju Srba i Muslimana.

U najvecem dijelu republike JNA je bila uspijesno pretvorena u srpsku nacionalisticku snagu. Ova transformacija zaobisla je kukavnog Kukanjca. Nije bio upoznat niti sa scenarijom niti sa ulogom koju je trebalo da odigra. Odjednom se nasao u zamci, u svojoj kasarni u centru grada na Bistriku, sa 400 oficira i vojnika u svom stabu, iza vladinih linija. Tada je Sefer Halilovic, komandant bosanske TO, naredio svojim ljudima da izvse opsadu Kukanjceve baze, obliznjeg oficirskog doma i vojne bolnice u Marijin dvoru. Kukanjac je, nedjeljama, pregovarao o postepenom povlacenju JNA iz grada. Halilovic je tada odlucio da ce se snagama JNA dozvoliti da odu samo ukoliko predaju svoje naoruzanje bosanskoj TO.
Predsjednikov avion sletio je usred tog haosa a Kukanjac je iskoristio priliku koja se ukazala. Iz svoje opkoljene kasarne naredio je komandantu aerodroma generalu Djurdjevcu da zadrzi predsjednika "radi njegove sopstvene bezbednosti." Predsjednik i njegova pratnja nalazili su se u kancelariji direktora aerodroma pod oruzanom strazom. Izetbegovic je insistirao da mu se dozvoli povratak u grad. Djurdjevac je odbio. Rekao je predsjedniku da ima naredjenje da njega i njegovu delegaciju odvede u kasarnu JNA u Lukavici - selu koje su drzali Srbi na juznom kraju grada, na oko deset minuta voznje od aerodroma. Djurdjevac je rekao da general Kukanjac insistira da se tamo sastane sa predsjednikom. Izetbegovic je odbio:

Rekao sam da se mozemo sastati, ali samo u Predsjednistvu. Oni su odbili, Kukanjac je insistirao da idemo u Lukavicu. Rekao sam da ne dolazi u obzir da idem u Lukavicu i razgovaram. Oni su rekli da moram da idem u Lukavicu. Pitao sam ih da li sam njihov talac. Rekao sam im da ne idem u Lukavicu osim ukoliko me ne prisile. Onda mi je rekao, morate da idete.
U medjuvremenu, Kukanjac je zvao Beograd. Rekao je nacelniku Generalstaba generalu Blagoju Adzicu da njegovi ljudi na aerodromu drze Izetbegovica i pitao ga sta da radi. Adzic je pozvao predsjednika krnje Jugoslavije, Branka Kostica. Kosticu nije bilo pravo sto je Adzic priznao, preko nezasticene telefonske linije, da je Armija uhapsila zakonitog sefa drzave.

Instinktivno sam reagovao i rekao: "Blagoje, ti znas da ga nisu uhapsili, vec se samo brinu o njegovoj licnoj bezbjednosti.." ali Adzic je rekao " Ne, ne, uhapsili su ga!" Nije bas... nije bas shvatio sta pokusavam da mu kazem... Rekao sam Adzicu "Dobro ga pazite, ali iskoristite priliku da deblokirate kasarnu.

Tako je ovlascenje da se zarobljavanje predsjednika iskoristi kao adut u pregovorima za deblokiranje kasarne JNA u Sarajevu dobijeno od vrsioca duznosti sefa drzave, poslunog pro-Milosevicevski nastrojenog Kostica iz Crne Gore. Na aerodromu je predsjedniku i njegovoj cerki naredjeno da udju u jedan auto, Lagumdziji i tjelohranitelju Imamovicu u drugi. U pratnji jednog tenka ispred a jednog iza kola odvezeni su u Lukavicu, uz Izetbegovicevo negodovanje da se sada smatra taocem.
 Predsednik Izetbegovic, razbarusen i iscrpljen, bio je na telefonu. Razgovarao je sa generalom Kukanjcem, koji je, kao i predsjednik, bio zarobljenik iza neprijateljskih linija. Rjesenje se samo nametalo. Predsjednik je spustio slusalicu i rekao da su se on i Kukanjac dogovorili o razmjeni - jedan za jednog.

Gotovo istog momenta Kukanjac je ponovo zvao da promijeni uslove nagodbe. Izetbegovica i njegovu pratnju zamijenice za svoju kompletnu kasarnu - 400 ljudi, njihova vozila, oruzje i opremu. Mekenzi je rekao predsjedniku da je nemoguce da UN, samo sa sacicom vozila i oficira u gradu, nadziru jedan takav konvoj i garantuju njegovu bezbjednost. Izetbegovic je rekao da ce on preuzeti odgovornost i izdati naredjenje svojoj miliciji u gradu da dozvoli bezbjedan izlazak konvoja JNA iz Sarajeva.

Mekenzi se saglasio. Postrojili su vozila u Lukavici, i predsjednikova delegacija krenula je u grad put Kukanjceve kasarne u Bistriku. Na tom putu je Mekenzi shvatio koliko se ozbiljno rat razbuktao prethodnog dana.

Bio sam tamo par dana ranije, ali sada su grad i ulice bili blokirani. Gorjeli su tenkovi, motori su letjeli u vazduh iz vozila nasred puta. Naokolo lesevi, mnogi su cak izgledali kao da se suncaju. Ljudi polozeni na ledja sa rukama ukrstenim na grudima naredjani kao drva duz ivice puta. Prava pustos i cist nadrealizam, crni oblaci nafte, dima, i zice koje iskre na ulici. Posvuda prosuto gorivo i nafta. Sve je to jezivo izgledalo.

Clanovi Predsjednistva u Sarajevu, medjutim nisu tako shvatili pogodbu, a bosanske milicije na terenu jos manje. Ganic je mislio da je dogovorena jednostavna razmjena jedan za jednog - Kukanjac za Izetbegovica. Ganic, koga je Izetbegovic postavio za vrsioca duznosti predsjednika prethodne veceri, sigurno se nije saglasio sa evakuacijom cijelog staba. Niti je bio obavijesten da je sam predsjednik dao svoju saglasnost za to.

Kada je Mekenzi uveo konvoj kamiona JNA u Kukanjcevu kasarnu, pripadnicima bosanske milicije pod cijom je opsadom bio Kukanjac sinulo je da su prevareni. Bosanska teritorijalna odbrana bila je ocajno slabo opremljena. Na pozicijama na prvim linijama oko grada, ljudstvo TO cesto je branilo barikade tek jednom puskom AK47 na trojicu. Uskoro je postalo karakteristicno za rat u Bosni da, dok Srbi imaju superiornu premoc u orudju a nedostatak u ljudstvu, bosanske snage imaju ljudstva ali nemaju oruzja. Bosanski dobrovoljci zalili su se da su morali da cekaju da im neki saborac pogine u boju da bi dosli do sopstvene puske. Nisu sada bili voljni - bez obzira na to kakav je dogovor sklopljen - da stoje po strani i gledaju kako ogroman tovar oruzja i municije mirno izlazi iz grada, da bi dosao u ruke srpskih snaga protiv kojih su vodili neravnopravnu borbu.

Mekenzijev konvoj - koji je prevozio predsjednika, njegovu cerku i Lagumdziju (tjelohranitelj Imamovic je pristao da ostane kao jemstvo) - stigao je u Kukanjcevu kasarnu. Zatekao je generala u jednoj kancelariji na spratu kako pije kafu sa Jusufom Pusinom, zamjenikom ministra u Izetbegovicevoj vladi, zaduzenog za odrzavanje reda. To je Mekenziju bilo drago, jer je u tome vidio znak da dvije strane saradjuju. Kukanjac je rekao Mekenziju da mu treba tri sata da natovari kamione. Mekenzi mu je rekao da ima jedan sat. Plan je bio da konvoj - koji je sada brojao oko sedamdeset kamiona - napusti kasarnu i dodje do linije fronta u centru grada blizu Skenderije. Izetbegovic i Kukanjac vozili bi se istim oklopnim transporterom UN. Kamioni JNA sa 400 ljudi, njihovim naoruzanjem, opremom i municijom, isli bi iza njih. Prije prelaska linije fronta na teritoriju pod srpskom kontrolom, konvoj bi se podijelio. Izetbegovic i njegova pratnja ukrcali bi se u drugo vozilo i bili odvezeni u Predsjednistvo. General Kukanjac i njegovih sedamdeset kamiona bi zatim nastavili put Lukavice i bezbjedne srpske teritorije.

Kada je istekao jedan sat, Mekenzi, Kukanjac i Izetbegovic izasli su u dvoriste kasarne. Svuda naokolo bila je razbacana odbacena oprema za koju nije bilo mjesta u kamionima. Vojnici, nacickani oruzjem i municijom, verali su se na konvoj. Vozila su se postrojila i spremila za pokret. U poslednjem minutu, oglasio se Mekenzijev voki-toki. Njegova kancelarija u stabu UN javljala mu je da su upravo primili poruku od predsjednikovog zamjenika, Ganica: pogodba ne vazi. Samo Kukanjac moze da bude zamijenjen za Predsjednika, kako je prvobitno dogovoreno. Sve ostalo - 400 ljudi, njihovi kamioni, oruzje, municija i oprema - mora da ostane, i da se o njihovoj evakuaciji posebno pregovara.

Mekenzi je presao preko dvorista do predsjednika. Izetbegovic je izdao protivnaredbu i insistirao da dogovor i dalje stoji. Pusina, ministar policije, rekao je da ce on garantovati bezbjedan prolaz konvoja. Mekenzi je odlucio da krene. Radio vezom javio je u svoj stab da obavijeste Ganica da je predsjednik kao njegov nadredjeni ponistio njegovu odluku i dao dozvolu da se postupi po planu.

Konvoj je izmileo, mukotrpno sporo, kroz kapiju kasarne u uske krivudave ulicice Skenderije - Mekenzijevo malo oklopno vozilo na celu, Izetbegovic i Kukanjac u oklopnom transporteru iza. Presao je oko 500 metara za pet minuta kada je pocela pucnjava.

Mekenzi je zaustavio konvoj i otrcao nazad do polozaja sa kojeg je mogao da vidi mjesto zasjede. Pripadnici bosanske milicije sacekali su da se predsjednikovo vozilo izgubi iz vidokruga a zatim su presjekli konvoj napola. Njegovo zacelje - oko jedne trecine vozila - bilo je jos uvijek u krugu Bistrika. Pripadnici paravojnih formacija sa uperenim cijevima pljackali su vozila. Mekenzi je snimio situaciju: vozila u plamenu, nekoliko mrtvih, jedan "folksvagen golf" posrce pod teretom stotina AK47 nabacanih u njega. Mekenzi je pronasao jednog oficira bosanske TO koji je znao engleski i rekao mu da je predsjednik Izetbegovic odobrio prolaz konvoja. Oficir TO mu je odgovorio: "Moj predsjednik ne moze da odobri nista. On je ili mrtav ili kidnapovan."

Mekenzi je odjurio nazad do predsjednikovog vozila. Snimatelj televizije Sarajevo bilezio je, na filmskoj traci, haos koji je nastao. Jovan Divjak, zamjenik komandanta teritorijalne odbrane, stigao je da pokusa da utvrdi da li se predsjednik uopste nalazi u vozilu. Predsjednik mu je naredio da zaustavi napad i da omoguci konvoju da ide dalje. Ali Divjak je bio nemocan. Urlao je u svoj rucni radio na nize starijesine. Odgovarali su mu bezimeni glasovi. Izetbegovic je bio uporan: "Recite im da propuste konvoj. Sutra cemo dalje razgovarati." "Recite predsjedniku da razgovori sutra ne dolaze u obzir", praskao je anonimni glas s druge strane. "Ko je to, do vraga?" pitao je predsjednik.

Mekenzi je zamolio Izetbegovica da se pokaze, da dokaze pripadnicima sopstvene milicije da je bezbjedan. Podigao je poklopac na krovu oklopnog transportera i Izetbegovic se promolio. "Nije najsrecnije poredjenje", rekao je Mekenzi kasnije, "ali to je bilo kao neka vrsta drugog dolaska Hrista. Djelovalo je veoma smirujuce." Pripadnici bosanske milicije nagrnuli su na oklopni transporter da svom predsjedniku pozele dobrodoslicu, i ne hajuci za cinjenicu da se i general Kukanjac nalazi u vozilu.

Sve je bilo gotovo za par minuta. Sest vojnika JNA je poginulo, nekoliko ih je ranjeno. Pripadnici bosanske milicije utekli su sa opljackanim oruzjem i municijom. Vise od stotinu pripadnika JNA bilo je i dalje zarobljeno u kasarni, o njihovoj evakuaciji ce se pregovarati posebno. Nakon dvadeset cetiri sata u zarobljenistvu svojih neprijatelja, Izetbegovic je bio slobodan, kod kuce i bijesan. Umarsirao je u zgradu Predsjednistva gdje je odbio da se rukuje sa Ejupom Ganicem, zamjenikom kojeg je sam postavio. "Zar je zaista vrijedilo da poginem da bismo se docepali cetrdeset pusaka?" pitao je. Ko je izdao naredjenje da se napadne konvoj? JNA je krivila Ganica, koja su vec okarakterisali kao muslimanskog ekstremistu. Naredjenje je takodje mogao da izda Sefer Halilovic, ciji je glas skoro sigurno bio jedan od onih neidentifikovanih na drugom kraju voki-toki veze generala Divjaka. U neku ruku pitanje je akademsko. Imajuci u vidu stepen zabrinutosti i napetosti koje su zahvatile grad tokom prethodna dvadeset i cetiri sata, izgledi da konvoj izadje bezbjedno bili su skoro nikakvi. Mekenzi nije shvatio zestinu dogadjanja prethodnog dana niti koliko je to snazno uticalo na raspolozenje pripadnika milicija koje su patrolirale ulicama.

Ovim niti zelim da demantiram ubistva niti da opravdam pocinioce.Po ko zna koji put govorim da znam da je bilo ubistava i sa Muslimanske strane i smatram da treba da odgovaraju za to.Ali nevidim nekoga od vas da priznaje srpske zlocine,i pored svih dokaza.



kobibrajant
Ne znam da li vrijedi da ti neke stvari objasnjavam,ne zato sto ne mogu,vec zato sto bilo koji dokaz ne smatras dovoljno dobrim.Pa tako ni odgovor ko je napao Sarajevo.Kada budes bio spreman da prihvatis nepobitne cinjenice i dokaze,nekih relevatnih ljudi,rado cu sa tobom raspravljati.
Sto se tice odvajanja ljudi i zena u Srebrenici,najbolji odgovor ces dobiti ako pitas one koji su bili prisutni,sto nije neki problem.
Vidjeo si na snimku "skorpiona"jedan od razloga odvajanja.Jos jedan od razloga odvajanja je taj sto su ih autobusima i kamionima odvlacili na mijesta gdje su ih strijeljali.
Ako aludiras na to da su ih pustali da slobodno odu,sjeti se samo dijeljenja sapuna jevrejima u Ausvicu.

nisam bio u ratu i da jesam ne bi nista znacajno promjenilo mozda bi imao samo gore misljenje.
opet kazem niko ne bjezi od zlocina samo za razliku od vas mi pokusavamo barem nesto da priznamo
dok Vi uporno pokusavate da dokazete kako ste vi nevin narod i kako niste nijedan zlocin pocinili.
Izmedju ostalog jesli li suo za "Kazan" <----- to vjerovatno isto nije zlocin!

mohaba,
kao i ranije, tvoj odgvori su potpuna zamena teza, ali ajde jos jednom da stvari bar na kratko pokusamo da izvedemo na cistac. Ti i kada pishesh da su neki muslimani ubijali neduzne, ti jednostavno ne verujesh u to. Smatrash svoju izjavu samo kutroaznim gestom, da se domacini bash i ne uvrede.
A sada Srebrenica: zasto su zene i deca odvojena od muskaraca sposobnih za borbu? Zene i deca su pusteni i tim autobusima su prebaceni cini mi se do Tuzle. Tacno je da su vojno sposobni odvojeni u ubijeni. I tacno je da je to bila osveta. Ne genocid, vec osveta. U gorazdu su mi ubijeni deda i baba (zato sto su srbi), ckompletne srpske porodice su zatrte okole Srebrenice i Zepe. A ti meni kazi, kako je Naser Oric uspeo da se domogne Tuzle, a bili ste u okruzenju? Srebrenica nije pala zato sto je bila demilitarizovana( shatro nije bilo vojske i oruzja), vec zato sto je iz tog grada kretala kaznena ekspedicija kao u vreme II svetskog rata - opet protiv srba. Zato sto su se najstravicniji zlocini desuili upravo u toj zoni,od vas,  i po pravilu na pravoslavne verske praznike.I sto u vecini slucajeva nije bilo prezivelih da ispricaju sve strahote. A, da, ti ne priznajesh zlocin ako nema svedoka ili bar ako nije filmovano.

cgac
stvarno ne razumijem sta ti znaci:"mi pokusavamo barem nesto da priznamo".Kako to" pokusavate" da priznate???
stvar je potpuno jasna i jednostavna.Cijeli Svijet su obisle slike uzasa koje su naptavile jedinice VRS,i vecinu tih dokumenata koje se uzimaju kao dokazi su napravili strani novinari,kao i sama VRS ili bar njeni pojedinci.Mnogo presretnutih razgovora kao i stenogrami sa sjednica i sastanaka Srpskog rukovodstva.
Nema se tu sta "pokusavati"priznati.
Da,"Kazani" su se desili i za tvoju informaciju,BiH sudstvo je vinovnike tog dogadjaja privela i osudila,a u samom ratu i pri samom hapsenju i ubila komandira (Cacu)koji je najodgovorniji za taj zlocin.


kobibrajant
Ti i kada pishesh da su neki muslimani ubijali neduzne, ti jednostavno ne verujesh u to. Smatrash svoju izjavu samo kutroaznim gestom, da se domacini bash i ne uvrede."

Namam ja potrebe bilo sta govoriti iz kurtuazije,kao sto nemam ni potrebu ni namjeru pravdati Muslimanske zrtve.Tako da mozes biti siguran,da ono sto kazem to i mislim.

"Tacno je da su vojno sposobni odvojeni u ubijeni. I tacno je da je to bila osveta. Ne genocid, vec osveta."
Ko sad priznaje zlocin,ali ga pravda.Ja ili ti???
Ubijanje jedne nacije na jednom prostoru jeste genocid.Ti ljudi su ubijani samo zato sto su Muslimani.Te zene koje su tamo silovane su maltretirane samo sto su Muslimanke.Ima tu i osvete,to je tacno,to je i rekao Mladic kad je usao u Srebrenicu.Ali tebi dragi gospodine ubistvo hiljade Muslimana je opravdano,jer su neki kako kazes ubijali Srbe.U rovovima kada gine hiljade vojnika,to je "normalna"stavr i takvi okrsaji se ne zovu ubistvima vec ratovanje.Za razliku od toga u Srebrenici su stanovnici bili pohapseni ,razvrstavani odvozeni na razne lokacije i hladnokrvno ubijani.To je zlocin,to je genocid,to je zvijerstvo i to je obraz VRS i njegovog rukovodstva.
Ne meni nisu potrebni nikakvi filmovi,da bi ja znao da je bilo zvijerstava,ja to znam odlicno.Ali mislim da nema svrhe raspravljati s nekim,ko i pored ogromnog broja dokaza porice Srebrenicu ili Sarajevo.I za takve zlocine trazi opravdanje.

Jevrejka rodjena u Rusiji koja zivi u Americi pise istinu o muslimanima ex-YU kao nazovi "zrtvama"
 
----------------------------------------------------------------

In Birmingham, the benevolent face of jihad

By Julia Gorin

   
Earlier this month, Rabbi Jonathan Miller of Birmingham's Temple Emanu-El hosted Bosnia's Grand Mufti Mustafa Ceric to address an interfaith audience at his synagogue so that we Jews and Christians might "make room in our hearts and souls for others who believe differently from us," as his op-ed in The Birmingham News read. According to one attendee, the mufti packed a big house and the evening was replete with Martin Luther King tie-ins and civil rights-era imagery.


The rabbi should have done some research first. Ceric recently called on the world to stand by Syria, a state that sponsors terrorism against Israel and U.S. forces in Iraq, among other targets. During the March, 2004 pogroms in Kosovo against Orthodox Christian Serbs by Albanian Muslims — in which 19 people were killed, dozens of churches and cemeteries destroyed, and close to 4,000 of Kosovo's minority Serbs displaced — BBC.com reported that Ceric "expressed concern about the rise of anti-Islamic hysteria in the West." He added that there was "no such thing as Islamic terrorism," and assured reporters that there were no charities linked to al-Qaeda operating in Bosnia.


In fact, a CNSNews.com article titled "Jihadists Find Convenient Base in Bosnia" reported that "terrorists who previously targeted the U.S. are now in Bosnia, where they have access to a 'one-stop shop' of jihad training camps, weapons and illegal Islamic 'charities' — all at the doorstep of Europe."


One charity that was funding millions of dollars to al Qaeda — the Al-Haramain Islamic Foundation — closed in 2002 and then reopened under the name Vazir — an "association for sport, culture and education."


"More ominously," reported the Washington Times in 2003, "the greatest threat to peace and stability stems from the resurgence of Islamic fundamentalism in Bosnia, which seeks to either wipe out or convert all Christians in the region. The country now serves as a base for al Qaeda operatives, where numerous terrorist cells are active and plotting attacks on targets throughout Europe. In the past, Saudi Arabia has sent millions of dollars in aid to "humanitarian" agencies that encourage Bosnian Muslims to promote the doctrines of Wahhabism…. Mosques have been established throughout the Muslim-Croat federation, many of whom preach the need for 'jihad' against the country's Catholic Croats and Orthodox Christian Serbs."


Further, "Osama bin Laden is actively directing terrorist cells in the former Yugoslav republic of Bosnia," read an October 2004 AFP dispatch. According to terror expert and author Yossef Bodansky, Bosnia's Zenica region provided the training ground for the terrorists who conducted a series of suicide attacks in Baghdad in August 2003, including the UN bombing there that killed 22 people.


More damning still, at least two of the 9/11 hijackers — Khalid al-Mihdhar and Nawaf al-Hazmi — trained and fought in Bosnia, and Khalid Sheikh Mohammed "also honed his jihadist skills in Bosnia and financed some of the mujahedin operations there," Brendan O'Neill wrote for The New Statesman in 2004.


Last October, a raid on a Sarajevo apartment turned up suicide vests, 65 pounds of exploding bullets, rifles and a machine gun, to be used in an imminent attack on the British embassy in Sarajevo. What's more, reported the International Herald Tribune, "Bosnia gave passports to more than 800 former fighters and aid workers from the Middle East," including to known terrorists and sometimes under aliases.


Even more disturbing, the Islamists have been creating cells of "White al Qaeda" — Caucasian Bosnian Muslims who can evade ethnic profiling. The rabbi might also be interested to know that the suicide attack in Netanya in December, which killed five and wounded 95, was organized by a Bosnian-based group called Al-Asifa. There are Balkans ties as well to the London and Madrid attacks, as well as New York on 9/11.


That a rabbi would invite a terror enabler to ingratiate himself and his religion to a Judeo-Christian audience is a disgrace. Miller isn't doing Americans any favors by helping the Islamic PR campaign.


Yet he is not alone in his misguided efforts. Last year, the American Jewish Committee launched the Chicago Coalition for Interreligious Learning to "produce changes in how differing religions were presented in textbooks and classrooms in an effort to promote respect among communities."


But the organization's own counter-terrorism division warned about Islamist groups using interfaith to gain legitimacy, noting that most mainstream Muslim organizations are "pro-Saudi and pro-Muslim Brotherhood" and have learned that "interfaith dialogue is a good way to spread the ideology" since it "gives such organizations a public legitimacy that their ideology would deny them if they expressed it outright." Further, "these organizations come to the Jewish community to talk about 'interfaith,' while they still teach anti-Western and anti-Christian doctrines to their followers."


The dangers of inculcating fair-minded American masses aside, the vision of a Muslim cleric lecturing a Western audience on "making room in our hearts and souls for others who believe differently from us" borders on the obscene. "If we can do it here in Birmingham," instructs the rabbi, "who knows, but that we might spread this message to all the corners of the world. And then wouldn't G-d be pleased with us?" The glaring flaw in this pre-school-level thinking is that the Western world has done it, but the Muslim world isn't taking an example — its religious foundations running precisely counter to openness. Nor would G-d be pleased with us, as he surely has little respect for those who are unwilling to defend their way of life — which is already perilously over-tolerant toward ideologies that abhor its very tolerance.


The rabbi and some Christian friends came together to bring the mufti to the Birmingham synagogue to "speak for a tradition of the one true living G-d" — a reference to the false but endlessly repeated cliché that Muslims believe in the same G-d as Christians and Jews. In fact, Islam teaches that only it knows "the true nature of G-d that Judaism and Christianity tell lies about," as Balkans expert Dr. Serge Trifkovic has written.


If Jews continue public relations efforts for movements that wish them ill, they'll find themselves in a position similar to what they were in during WWII. At that time, the mufti of Jerusalem, Hajj Amin al-Husseini, met with Hitler to offer support. Thousands of Bosnian Muslims answered the mufti's call to volunteer for service in the Waffen SS. Al-Husseini is photographed proudly inspecting his Bosnian Muslim Nazi troops.


When we finally arrive at the logical conclusion of the current state of affairs, in which Jews are fleeing Europe once again and six million in Israel are threatened with "erasure" from the map, it won't be because "the world" looked the other way. It'll be because of my fellow Jews' own fatal ignorance.


http://jewishworldreview.com/julia/gorin.php3

Tralalalalalala
e jesi nasao izvor informacije.Jevrejka(pa jos Ruskinja)pripovjeda"savim realno"situaciju

mohaba,
a kako ti pravdash "muslimansku stvar". To onda znachi da posto si musliman i pricash o muslimanima kao zrtvama, da si neobjektivan, pristrasan, da preuvelichavash i na kraju i da podmecesh i lazesh. Tako mu to dodje.

Kao sto je poznato, muslimani su bili iskoristili jevrejsku senzitivnost prema konclogorima da bi slikali mrsavog coveka izvan zice i predstavili ga kao toboznjeg zatvorenika unutar logora, da bi se jedan deo Jevreja Amerike, inace antimusliamsnki orijentisanih, pridobili za muslimansku stranu tokom rata.

Cudi me da tada nije bilo ismevanja Jevreja -- ovakvog kakvo mali mudzahedin sada pokazuje.

Dakle, Jevrejka ukazuje na to da u Bosni ima mudzahedina i da je Ceric pro-mudzahedinbski nastrojen i da Izrael treba da se dozove u pamet i podrzi Srbe, a ne kao sto je do sada bio vucen za nos od mudzahedina koji se izdaju za toboznje zrtve, iako su prave zrtve poslednjih ratova (ne u smislu poslednjih ikad, nego poslednjih koji su se dogodili): Srbi pobijeni u Sarajevu, Srbi proterani iz Republike Srpske Krajine itd.

@mohaba


Sta je ceo svet video? Kako streljamo janjicare i talibane koji su dosli da kolju?

Za njih je casna smrt kad ih neko strelja. Svaka smrt je bolja od ove:


Vi se dizete u vazduh, jer vam je "obecano" da cete po ceo dan tamo gore da bambusate device.....Ej, pa vi verujete u to???

Sta dalje pricati? Vas ne treba ubijati, treba vas pustiti da zivite, da bi ljudi u buduce znali kakvi ne treba da budu...

Izvinite, morao sam. Ne mogu da trpim ovakvu polemiku, kada mudzahedini dokazuju da smo mi stoka koja kolje zene i decu!

Jbg tesko je sa gospodom preko grane razgovarati jer oni jedino priznaju samo neke svoje izvore. Sto se ne napravi faca pa ove slike iz "Slobodne Bosne" demantuje i stradanju Srba u Sarajevu ali to je ono sto njih odlikuje kukavicno izbjegavanje istine.
A mudzahedina u Bosni ima koliko hoces i danas cak sam negdje citao neki izvjestaj CIA gdje navode da se danas u Evropi najveci broj mudzosa nalaze u Bosni jer su dobili drzavljanstvo i ostali tamo da zive poslije rata.