tako što odeš kod DR. jer sigurno nije ništa bezazleno....hormonski poremećaji, ciste... nemože se to tako napamet lečiti!!!

Posljedice klamidijske infekcije

U žena klamidijske genitalne infekciju ako se ne liječe mogu dovesti do trajnih, doživotnih reproduktivnih posljedica. Dugoročne komplikacije zdjelične upalne bolesti uključuju izvanmaterničnu trudnoću, neplodnost i kroničnu bol u zdjelici. Rizik nastanka ovih trajnih zdravstvenih posljedica izrazito raste s ponovljenim infekcijama.

Trajne posljedice klamidijske genitalne infekcije

Rizik nastanka ovih trajnih zdravstvenih posljedica izrazito raste s ponovljenim infekcijama.
U žena klamidijske genitalne infekciju ako se ne liječe mogu dovesti do trajnih, doživotnih reproduktivnih posljedica. Dugoročne komplikacije zdjelične upalne bolesti uključuju izvanmaterničnu trudnoću, neplodnost i kroničnu bol u zdjelici. Rizik nastanka ovih trajnih zdravstvenih posljedica izrazito raste s ponovljenim infekcijama.
Klamidijska genitalna infekcija također olakšava transmisiju HIV-a i višestruko povećava rizik za HIV/AIDS. U posljednje vrijeme ukazuje se i na povezanost klamidije s rakom vrata maternice.
Neliječena zdjelična upalna bolest može dovesti do teških i trajnih posljedica: oko 20% žena koje su preboljele zdjeličnu upalnu bolest uzrokovanom klamidijskom infekcijom postat će neplodno, 18% patit će od kronične boli u zdjelici, a njih oko 9% imat će izvanmaterničnu (tubarnu) trudnoću.
Komplikacije klamidijske genitalne infekcije u muškaraca su manje teške i manje česte, no i u mladih muškaraca, klamidijska infekcija, iako u manjoj mjeri, također može dovesti do neplodnosti. Dugoročne, trajne, zdravstvene posljedice u muškaraca variraju u rasponu od uretralnih striktura i kronične boli, pa do neplodnosti muškarca.

Neplodnost

Oko 12% žena ostaje neplodno nakon jedne epizode zdjelične upalne bolesti, 25% nakon dvije epizode, a više od 50% nakon tri i više epizoda zdjelične upalne bolesti.
Kako je karakteristika klamidijske infekcije fibrozacija i stvaranje vezivnog tkiva (ožiljavanje tkiva), taj proces se tijekom klamidijske infekcije (bez obzira postoje li simptomi ili ne) događa i u jajovodima. Jajovodi (u kojima se u normalnim uvjetima događa oplodnja između ženske jajne stanice i muškog spermija) postaju puni ožiljnog tkiva, neprohodni za prolaz jajne stanice ili zametka. Posljedica je neplodnost žene. Oko 12% žena ostaje neplodno nakon jedne epizode zdjelične upalne bolesti, 25% nakon dvije epizode, a više od 50% nakon tri i više epizoda zdjelične upalne bolesti.
Oštećenje jajovoda kao rezultat upalnih promjena unutar jajovoda i ožiljavanja, te posljedična neprohodnost jajovoda može rezultirati primarnom ili sekundarnom neplodnošću. Procjenjuje se da je 50% slučajeva neplodnosti uzrokovano oštećenjem jajovoda (tubarna neplodnost). Najmanje dvije trećine tubarne neplodnosti može se pripisati neadekvatno liječenoj (ili neliječenoj) klamidijskoj infekciji. Mnoge od ovih žena nisu prethodno uopće registrirale zdjeličnu upalnu bolest.
Tubarni oblik neplodnosti u zemljama u razvoju iznosi oko 85%, dok u visokorazvijenim zemljamam iznosi oko 40%. U mnogih neplodnih žena pronađu se priraslice i neprohodni jajovodi bez prethodno zabilježene zdjelične upale. Za takve slučajeve i oblike bolesti predložen je naziv asimptomatska ili "tiha" zdjelična upala. Takav oblik bolesti može se utvrditi samo retrospektivno, a pritom se nađe povišen titar serumskih protutijela na klamidiju.

Neplodnost povezana s genitalnom klamidijskom infekcijom je od javno-zdravstvenog značaja i u nerazvijenim zemljama, u kojima na troškove liječenja infekcije i posljedica odlazi značajni udio zdravstvenih resursa, a u razvijenim zemljama troškovi su iznimno porasli razvojem tehnika asistirane reprodukcije, kao što je fertilizacija in vitro (IVF).

Izvanmaternična (tubarna) trudnoća

Oko 10% prvih trudnoća nakon zdjelične upalne bolesti se razviju u jajovodu (tubarna trudnoća).
Posljedice zdjelične upalne bolesti su gubitak sluznice te stvaranje priraslica i ožiljaka u jajovodu. Ponekad u takvim jajovodima i dođe do oplodnje, ali zbog neprohodnosti jajovoda, zametak umjesto u maternici, započne rast u jajovodu. Posljedica je izvanmaternična odnosno tubarna trudnoća. To stanje je opasno po život žene jer dolazi do rupture jajovoda i unutarnjeg krvarenja, koje se mora hitno kirurški zbrinjavati.
Oko 10% prvih trudnoća nakon zdjelične upalne bolesti se razviju u jajovodu (tubarna trudnoća).

Izvanmaternična trudnoća ugrožava život žene i čini 10% smrtnosti žena kao komplikacija trudnoće i poroda (materinske smrtnosti). U žena koje su imale zdjeličnu upalnu bolest, rizik od tubarne trudnoće je povećan 7-10 puta, a najmanje trećina tubarnih trudnoća može se pripisati neadekvatno liječenoj (ili neliječenoj) klamidijskoj infekciji.

Izvanmaternična trudnoća se pojavljuje u 20% pacijentica s prethodnom zdjeličnom upalnom bolesti. Tubarna trudnoća može biti i akutna, a ne samo dugoročna posljedica zdjelične upalne bolesti.

Kronična bol u zdjelici

Kronična bol u zdjelici se javlja u više od 15% žena s prethodnom epizodom zdjelične upalne bolesti, a incidencija raste s 11% onih s jednom epizodom do 66% u žena s tri i više epizoda zdjelične upalne bolesti. Kronična zdjelična bol rezultat je abdominalnih priraslica nakon zdjelične upalne bolesti.

Izvor: Pliva Zdravlje

Ishranom protiv pred-menstrualnih tegoba



Dani pre

• Pronađite kom tipu žena pripadate i izaberite namirnice

Sve žene poznaju tegobe takozvanog PMS - pred-menstrualnog sindroma. Dva-tri dana pre menstruacije mogu nabrojati bar pet neprijatnih pojava, a američki istraživači su zaključili da postoji sto različitih simptoma vezanih za "dane pre".
Bolovi u stomaku, dojkama, glavi, ispod pazuha, naduvenost, blaga depresija, povećan apetit, razdražljivost - to su najčešće smetnje, koje gotovo svaka žena doživljava bar jednom mesečno, dok se nalazi u takozvanom fertilnom periodu, odnosno periodu mogućnosti rađanja. Uzrok ovih smetnji je hormonske prirode, kad po simptomima otkrijete kojoj grupi pripadate, pokušajte da se kritičnih, a i ostalih dana, hranite određenom vrstom namirnica, koja će olakšati pred-menstrualni period.

• Tip A: Svakog meseca u vreme pred krvarenje dobijete tri kilograma više! Kriv je estrogen, koji zadržava vodu u organizmu. Preterana tečnost slaže se u nogama, stomaku, dojkama. Logična posledica je osećanje napetosti, vaga pokazuje višak kilograma, ništa ne možete da zakopčate!
Iako zvuči paradoksalno, morate više da unosite tečnost, na taj način terate bubrege na rad. Uzimajte dodatno magnezijum i najmanje dve i po litre vode dnevno, najbolje bi bilo mineralnu vodu, koja ne sadrži natrijum. Dobar je i čaj od koprive, a jelo začinite biberom, koji ubrzava razmenu materija u organizmu.

• Tip B: Razdražljiv period posledica je opet, pojačanog lučenja estrogena, koji podiže nivo adrenalina. Ponekad ne možete samu sebe da prepoznate! Iako biste želeli da se saberete i smirite, to vam ne polazi za rukom. Pomažu vežbe opuštanja i šetnje. Hranite se žitaricama, voćem i povrćem, dodajte vitamin B-6 i kalcijum. Kod svih tipova žena, koje pate od PMS, važno je da unose magnezijum. Vitamin E, pomaže tipu B, kao i soja, semenke, zatim krompir i testo.

• Tip C: Osetljivost, suze, neraspoloženje uzrokuje isuviše progesterona u organizmu. Preporučuje se da nedelju dana pre menstruacije sprovodite aerobik, džoging ili vozite bickl. Važno je da puls ubrzate i da to vežbanje traje najmanje 20 minuta. Na taj način stvara se u organizmu endorfin, hormon sreće, koji daje vedrije raspoloženje. Ako se pridržavate ovog fizičkog napora, bolje ćete spavati.
U ishrani su neophodni ugljeni hidrati, znači hleb, krompir i testo, zatim kalcijum i do 1.200 miligrama, polovinu te vrednosti imate u pola litre mleka! Pomoćiće vam čaj ili pilule kantariona. Ukoliko uzimate pilule, morate ih redovno uzimati dve nedelje da bi došlo do pozitivnog efekta.

• Tip D: Gladna žena! Promene nivoa šećera u krvi u vreme PMS - dana. Stalan osećaj gladi, želja za slatkišima, koji opet izazivaju novu glad. Sigurno vam je neophodno više ugljenih hidrata, ali ne iz šećera! Jedite hleb, krompir i testo, unosite redovno kalcijum, i naravno magnezijum. Ako budete preterano jeli tri dana, dovoljno je da "nabacite" kilogram, koji ćete kasnije teško skinuti.

Izvor: Top Vita

mislim da sam tip c 
tacno sve napisano sto se tice pojacanih sportskih aktivnosti za vreme pms-a 

ja sam mešavina c i d au što mrzim kad se rasplačem zbog gluposti , sama bih sebe istukla ...

to je  vec  znak dobrog stanja svesti 

Prevencija, zaštita i suzbijanje klamidijskih infekcija

Spolno prenosive bolesti, pa tako i klamidijske infekcije, prenose se spolnim kontaktom tj. pod rizikom su samo osobe koje su stupile u spolne odnose. Način spolnog ponašanja osobe određuje i njezin rizik za zarazu.

Prevencija i mjere zaštite

Rano stupanje u spolne odnose i veći broj spolnih partnera tijekom života, povećavaju rizik od spolno prenosivih bolesti i njihovih posljedica. Mijenjanje spolnih partnera također povećava rizik, jer imati spolni odnos s nekom osobom, znači imati ga sa svima s kojima je ta osoba prije imala spolni odnos. Apstinencija (suzdržavanje od spolnih odnosa) ili trajna, uzajamno vjerna veza dvaju zdravih partnera, su jedine pouzdane mjere prevencije spolno prenosivih bolesti. U ostalim slučajevima, svaka osoba može zaštititi svoje zdravlje izbjegavanjem rizičnog spolnog ponašanja i primjenom zaštite - prezervativa, pri spolnim odnosima.
Primarna prevencija temeljena na edukaciji i promjeni ponašanja ključna je za prevenciju i suzbijanje spolno prenosivih bolesti, pa tako i klamidijskih infekcija. Promjena ponašanja kao što je povećanje uporabe prezervativa, odgađanje početka spolnog života, te smanjenje broja spolnih partnera, kao odgovor na kampanje u prevenciji HIV/AIDS-a i spolno prenosivih bolesti, opisane su u pojedinim zemljama Europe i SAD-a i povezane su sa smanjenjem klamidijske bolesti i komplikacija.

Smanjenje rizika od spolno prenosivih bolesti:

    * procijeniti rizičnost spolnog partnera razgovorom o njegovom prethodnom spolnom ponašanju
    * uvijek koristiti lateks-prezervativ od samog početka do kraja bilo kojeg spolnog odnosa (vaginalnog, oralnog ili analnog)
    * upotrebljavati lubrikantna sredstva (sredstva za podmazivanje) temeljena na vodi, a ne na uljima jer mogu oštetiti prezervativ
    * spermicidna sredstva uz prezervativ treba odabrati prema uputi proizvođača i primijeniti ih u rodnicu
    * potrebno je spriječiti bilo kakvo oštećenje kože i sluznice genitalnog područja, sluznice usta ili anusa koja mogu dovesti do krvarenja, jer takva oštećenja olakšavaju ulaz drugih uzročnika spolno prenosivih bolesti, osobito HIV-a

Mjere zaštite od klamidijske infekcije su iste kao i mjere zaštite od spolno prenosivih bolesti. U slučaju preboljele infekcije potrebno je spriječiti ponovnu infekciju, koja povećava rizik neplodnosti. Za osobe koje imaju spolne odnose preporučuje se uporaba lateks prezervativa od samog početka do kraja spolnog odnosa. Redovita i ispravna uporaba prezervativa predstavlja najbolji mogući način zaštite od klamidijske infekcije za spolno aktivne osobe. Ne treba zaboraviti da rizik za klamidijsku infekciju raste s brojem spolnih partnera. Osobe koje su pod rizikom za klamidijsku infekciju trebaju se posavjetovati s liječnikom i provesti testiranje na uzročnike spolno prenosivih bolesti jednom godišnje. Rizični faktori podrazumijevaju adolescentnu dob i spolnu aktivnost, višestruke spolne partnere, nekorištenje prezervativa te prethodnu infekciju uzročnikom neke druge spolno prenosive bolesti.

Važnost prezervativa (kondoma)
Najbolji način zaštite od spolno prenosivih bolesti je uporaba prezervativ od lateksa pri spolnim odnosima. Prezervativ je jedino sredstvo kontracepcije koje nas štiti od spolno prenosivih uzročnika kada se pravilno i redovito upotrebljava. Redovita i pravilna uporaba prezervativa definitivno i nedvosmisleno sprečava klamidijsku genitalnu infekciju.
Prezervativ predstavlja najbolju zaštitu i od HIV/AIDS-a. Da bi zaštita bila djelotvorna, uporaba prezervativa mora biti pravilna i redovita, kod svakog spolnog odnosa koji nije u trajnoj, uzajamno vjernoj, monogamnoj vezi. Ljudska pogreška tijekom uporabe je češća i ozbiljnija od grešaka u samoj proizvodnji. Kod otvaranja i stavljanja prezervativa treba paziti da se ne ošteti noktima ili nakitom. Prezervativ se ne smije dulje vrijeme držati u džepu jer se može mehanički i termički oštetiti. Višak zraka zadržanog u prezervativu može izazvati njegovo pucanje, te zrak treba prije stavljanja istisnuti iz vrška prezervativa. Prezervativ se stavlja na penis u erekciji i prije bilo kakvog genitalnog dodira. Uvijek treba uporijebiti novi prezervativ prije bilo kojeg spolnog odnosa. Ukoliko se tijekom odnosa upotrebljavaju sredstva za vlaženje (lubrifikantna sredstva), smiju se rabiti samo ona na bazi vode, jer u suprotnom mogu oštetiti prezervativ i dovesti do pucanja. Prezervativ se skida dok još uvijek postoji erekcija kako bi se spriječilo razlijevanje ejakulata.

S obzirom da je klamidijska infekcija u 70% žena i oko 50% muškaraca asimptomatska, redoviti ginekološki odnosno dermatovenerološki pregledi, uz specifičnu laboratorijsku dijagnostiku i liječenje, jedini su način da se klamidijska infekcija prepozna, izliječi i da se spriječi njezino širenje.

Sekundarna prevencija - periodičko testiranje (screening) na klamidijsku infekciju

Genitalna klamidijska infekcija je najčešća bakterijska spolno prenosiva infekcija u svijetu. Neliječena klamidijska infekcija može dovesti do teških komplikacija i trajnih posljedica u žena, muškaraca i novorođenčadi, a liječenje ovih zdravstvenih problema je izuzetno skupo.

Zakašnjela dijagnoza i nepravovremeno liječenje genitalnih klamidijskih infekcija u adolescentica i mladih žena najvažniji je uzrok zdjelične upalne bolesti koja rezultira u trajnoj neplodnosti i izvanmaterničnoj trudnoći. Zbog toga je rana detekcija putem skrininga, te liječenje kako simptomatskih tako i asimptomatskih infekcija, vrlo važno u smanjenju dugoročnih posljedica po reproduktivno zdravlje žena.

Periodičko testiranje (screening) na genitalnu klamidijsku infekciju ima velike javno-zdravstvene i finacijske koristi. Screening omogućuje detekciju inficiranih osoba koje bi razvile komplikacije i prenosile infekciju na svoje seksualne partnere. Rana detekcija i liječenje izlječivih spolno prenosivih bolesti kao što su klamidijske infekcije, može spriječiti razvoj daljnjih komplikacija uključujući neplodnost i izvanmaterničnu trudnoću.
Sekundarna prevencija ili dijagnoza i liječenje asimptomatskih genitalnih klamidijskih infekcija (screening) je uspješna u smanjivanju kako proširenosti klamidijske infekcije tako i povezane zdjelične upalne bolesti. Istraživanja koja su ispitivala efikasnost screeninga na klamidiju pokazala su da dovodi do smanjenja zdjelične upalne bolesti za 50% i izvanmaternične trudnoće za 20%.

S obzirom da se klamidijska infekcija prenosi i vertikalno s majke na dijete tijekom poroda, efikasna mjera sekundarne prevencije je testiranje trudnica na klamidiju i njihovo liječenje prije poroda.
Odgođena dijagnoza i neliječenje asimptomatskih klamidijskih infekcija doprinosi širenju ove spolno prenosive bolesti u društvu i razvoju teških komplikacija i trajnih posljedica po opće i reproduktivno zdravlje, prvenstveno u žena. Zato postoji konsenzus javnog zdravstva da je rutinsko periodičko testiranje (screening) na klamidiju i liječenje inficiranih i njihovih partnera ključ za suzbijanje bolesti, a donosi javno-zdravstvene i financijske koristi.
Javnozdravstvene preporuke skrininga na klamidiju u asimptomatskih mladih žena
Od prvih preporuka Centra za kontrolu bolesti SAD-a iz 1985. o screeningu na klamidiju u cilju suzbijanja klamidijske infekcije, preporuke su se mijenjale tijekom vremena u skladu s rezultatima epidemioloških istraživanja i istraživanja spolnog ponašanja rizičnih populacija.
Zadnja revizija preporuka za screening na klamidiju izvršena je 2002. godine. U preporuci zdravstvenim djelatnicima stoji da se sve spolno aktivne adolescentice i mlade žene dobi do 25 godina trebaju testirati na klamidiju najmanje jednom godišnje i liječiti pozitivne na klamidiju. Sve pacijentice koje imaju pozitivan nalaz na genitalnu klamidiju nakon specifičnog testa (i liječenja), trebaju biti ponovno testirane nakon 3 do 4 mjeseca kako bi se utvrdila reinfekcija.

Preporuča se testirati na klamidiju sve trudnice u prvom tromjesečju trudnoće, a sve trudnice adolescentne dobi i mlađe od 25 godina, osim u prvom tromjesečju, na klamidiju se trebaju testirati i u trećem tromjesečju trudnoće. Testiranje (i liječenje) ima za cilj sprečavanje posljedica klamidijske infekcije u trudnoći, te prevenciju maternalnih postpartalnih komplikacija kao i infekciju novorođenčeta. Svaka trudnica s pozitivnim testom mora biti retestirana 3 tjedna nakon liječenja, zbog moguće netolerancije na lijek ili neprovođenja kompletnog liječenja.
Centar za kontrolu bolesti je strategiju za prevenciju genitalne klamidijske infekcije i zdjelične upalne bolesti usmjerio i prema mladim ženama. Ova strategija potiče mlade žene da same zatraže testiranje na klamidiju prateći svoje vlastito spolno ponašanje, rizik za spolno prenosive bolesti i pojavu genitalnih simptoma. Žene se ohrabruju da 1) traže medicinsku provjeru nakon nezaštićenog spolnog odnosa s nekim za koga sumnjaju da ima spolno prenosivu bolest, 2) traže testiranje na spolno prenosive bolesti ako su imale spolne odnose izvan uzajamno vjerne monogamne veze, čak i ako nema simptoma, 3) traže zdravstvenu skrb odmah ako se pojave genitalni simptomi.

U više zemalja svijeta već se provode uspješni javno-zdravstveni programi prevencije spolno prenosivih bolesti, uz preporuku da screening na klamidiju bude dio rutinske zdravstvene skrbi za mlade žene.
U posljednjem desteljeću, u zemljama koje provode programe prevencije i rane detekcije klamidijskih infekcija i njihovih posljedica provedbom screeninga i pravovremenog liječenja asimptomatskih inficiranih osoba (Švedska, Engleska, SAD itd.) došlo je do smanjenja prevalencije klamidijskih infekcija, kao i njihovih posljedica. Pokazalo se da takvi programi skrininga na klamidiju i liječenja inficiranih žena, mogu prevenirati primarnu klamidijsku infekciju, reinfekcije i ozbiljne, trajne i skupe posljedice po zdravlje žena.
Novi dijagnostički testovi (NAAT) i jednokratna oralna anitibiotska terapija koji su razvijeni posljednjih godina omogućavaju screening, dijagnozu i liječenje znatno lakšim i jeftinijim. To su učinkoviti alati za borbu protiv ove tihe, ali ozbiljne epidemije.

Izvor: Pliva Zdravlje

Pregled grudi čuva život



U Srbiji je broj obolelih od raka dojke u porastu, a još je veći problem to što se većina žena lekaru javi tek kada bolest uzme maha

Rak dojke je najčešće maligno oboljenje i jedan od glavnih uzroka prevremene smrti žena u Srbiji. U našoj zemlji svaka dvanaesta žena oboli od raka dojke, a broj obolelih je neprekidno u porastu. Dr Ana Bekić, direktor službe epidemiologije Instituta za onkologiju i radiologiju Srbije, napominje da preventiva ne postoji, ali da je izlečenje moguće ukoliko se bolest otkrije u ranoj fazi.

- Statistički podaci govore da u Srbiji svake godine od raka dojke oboli oko 4.000 žena. Čak 18 odsto malignih oboljenja kod žena čini upravo ovo, a svaka dvanaesta izgubi bitku sa ovom bolešću, što je oko 1.500 žena godišnje. Prevencija ne postoji, ali je u 90 odsto slučajeva rak dojke izlečiv, ukoliko se rano otkrije - rekla je Ana Bekić na konferenciji za novinare, povodom drugog rođena Dobrotvornog fonda „Katarina Rebrača".

Prema njenim rečima, najveći problem u Srbiji je taj što se većina žena javlja lekaru kad je bolest već u uznapredovalom stadijumu.

- Cilj nam je da se žene informišu i javljaju lekaru čim primete promene na grudima. Do sada se u praksi najčešće dešava da nam se žene jave godinu do dve posle pojave prvih simptoma, a tada je lečenje komplikovanije i neizvesnije. Redovni pregledi su najvažniji. Svaka žena bi jednom mesečno trebalo da sama pregleda svoje grudi ispred ogledala. Ukoliko primeti bilo kakve promene na dojkama, kao što su čvorići, promena veličine ili oblika dojke, promene na koži, uvlačenje bradavice ili pojavu sekrecije iz bradavice, treba da se obrati lekaru. U najvećem broju slučajeva se ne radi o zloćudnom tumoru, već o drugim oboljenjima dojke, kao što su displazija, upala, ciste ili benigni tumori. Međutim, pravu dijagnozu treba da postavi lekar onkolog - napominje Bekićeva.

Prema njenim rečima, žene između 40. i 50. godine starosti bi trebalo da započnu sa mamografskim pregledima dojki, koje će sprovoditi svake dve godine.

- Mamografija je jedina metoda koja može da otkrije promene u dojci koje još uvek ne mogu da se napipaju ili otkriju drugim vrstama pregleda. Mamografija je rendgensko snimanje dojki posebnim, samo za to namenjenim aparatima. Savremena oprema koristi izuzetno male doze zračenja, koje ne mogu da naškode. Mamografski pregled traje oko desetak minuta i bezbolan je - objašnjava Bekićeva.

Ona objašnjava da preventiva ne postoji, ali da zdrav način života smanjuje rizik od pojave ove bolesti.

- To podrazumeva pravilnu ishranu, koja nema mnogo masnoća, zatim fizičku aktivnost od mladih dana, koja podrazumeva makar šetnju. Prevencija gojaznosti je veoma važna, jer se prekomerna težina takođe povezuje sa povećanim rizikom od razvoja tumora - kaže Bekićiva.

Faktori rizika

Rizik od nastanka raka dojke postoji kod svake žene, a neki faktori mogu da ga povećaju.

- Rak dojke, ili druga maligna oboljenja kod srodnika (rak jajnika, rak debelog creva i dr)

- Rizik je utoliko veći ukoliko se radi o bliskim srodnicima (majka, sestra) i ako je kod njih bolest nastupila u mlađoj životnoj dobi. Nasledni faktori odgovorni su za pet do deset odsto slučajeva raka dojke

- Prethodni rak dojke. Žena koja je bolovala od raka dojke podložna je većem riziku od ponovnog javljanja ove bolesti u drugoj ili istoj dojci (ako nije odstranjena).

- Hormonski faktori, kao što su upotreba hormonskih preparata, prvi porođaj posle 30. godine, nerađanje ili nedojenje povezuju se sa umerenim povećanjem rizika od raka dojke.

Dobrotvorni Bal ruža

Oktobar, međunarodni mesec borbe protiv raka dojke u svetu, i kod nas će biti obeležen nizom manifestacija koje ukazuju na ovaj ozbiljan zdravstveni problem sve većeg broja žena. Tradicionalno krajem oktobra biće održan treći dobrotvorni Bal ruža u organizaciji Fonda „Katarina Rebrača", ove godine u saradnji sa Američkom privrednom komorom.

Izvor: Press

Zna li neko da li se policisticni jajnici mogu izlijeciti potpuno?

nisam sigurna, ali mislim da moze i da nije opasno. zene su i sa policisticnim jajnicima radjale. samo treba izbaciti iz upotrebe cigarete, alkohol, baviti se fizickom aktivnoscu i zdravo se hraniti, pa ce simptomi policistickih jajnika biti manje efektivni.