Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Prijavi me trajno:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:

ConQUIZtador
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 09:39:31
nazadnapred
Korisnici koji su trenutno na forumu 0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.
Idi dole
Stranice:
1 ... 11 12 14 15 ... 20
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Tema: Zdravlje zena  (Pročitano 722773 puta)
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Zodijak
Pol
Poruke 17257
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.14
mob
Nokia the best
Signal za uzbunu

Policistični jajnici često su uzrok neplodnosti, ali i spontanih pobačaja. Ovaj sindrom povezan je i sa povećanim rizikom od drugih oboljenja, kao što su šećerna bolest ili rak jajnika

Sindrom policističnih jajnika je najčešća hormonska bolest kod žena i najčešći uzrok izostanka ovulacije. Procenjuje se da pet do 10 odsto žena u plodnom razdoblju boluje od ove bolesti, kaže Milovan Pavićević, docent ginekologije, vlasnik ordinacije „Pavićević".

- Sindrom policističnih jajnika, osim promenama na jajniku, ogleda se i u poremećajima menstrualnog ciklusa i povišenom nivou muških polnih hormona. Žene su pogođene neredovnim menstruacijama ili njihovim potpunim izostankom, što dovodi do neplodnosti. Gojaznost se javlja u 50 do 70 odsto slučajeva, zatim dolazi do nakupljanja masnog tkiva u trbušnoj regiji (muški tip debljine), pojačane dlakavosti, akni, opadanja kose, koža je masna, pojačan je libido i uvećan klitoris - objašnjava Pavićević.

Sindrom je povezan s neosetljivošću na insulin, zbog čega je rizik obolevanja od šećerne bolesti 16 odsto veći. Gojaznost udružena s ovim sindromom uvećava rizik od obolevanja od bolesti srca i krvnih sudova. Povišen pritisak javlja se kod 40 odsto pacijentkinja. Rizik za obolevanje od raka endometrija i jajnika je dva do tri puta veći. Bolest je povezana i s rizicima kao što su kasnija menopauza, krvarenja iz materice, a spontani pobačaji su čak dva do tri puta češći.

- Dijagnoza se postavlja kombinacijom kliničkih, ultrazvučnih i laboratorijskih nalaza hormona. Nalaz može da bude šarolik i individualan, a za postavljanje dijagnoze policističnih jajnika zlatnim standardom smatra se ultrazvučni pregled.

- Pristupi lečenju su različiti jer se razlikuju i simptomi. Većini žena je potreban stalni lekarski nadzor jer bolest policističnih jajnika narušava zdravlje i izgled žene. Lečenje zavisi od simptoma, nalaza i želje bolesnice za decom. Hirurške mogućnosti lečenja su odstranjenje dela ili celog jajnika, elektrokauterizacija jajnika. Hirurško lečenje daje zadovoljavajuće rezultate, a lekovi kratkotrajne rezultate - kaže Pavićević.

Bitne mere lečenja su i smanjenje telesne težine, povećanje fizičke aktivnosti, prestanak pušenja i uzimanja alkohola. Smanjenje telesne težine je važno, jer smanjenje mase od pet odsto može da dovede do normalizacije menstrualnog ciklusa, uspostavljanja ovulacije, povećanja plodnosti i normalizacije poremećenih nalaza hormonalnih testova.

Lečenje lekovima

U lečenju lekovima postoji velik izbor, što zavisi od simptoma i nalaza. To mogu biti hormonske kontracepcijske tablete, ciproteron acetat, analozi GnRH, hormona koji se oslobađa u mozgu i deluje na izlučivanje hormona hipofize, zatim lekovi za kontrolu povećane telesne mase, hormonsko nadoknadno lečenje, diazoksid, kortikosteroidi, lekovi koji potiskuju delovanje muških polnih hormona, kao i oni koji pojačavaju osetljivost na insulin.

Jajnici nalik na policistične

Posebnu pažnju zaslužuju žene kod kojih je na ultrazvuku nađen znak policističnih jajnika, ali one nemaju druge simptome ove bolesti. Za njih se koristi naziv jajnici nalik na policistične. Trećina žena s takvim nalazom ima povišen barem jedan muški hormon. Iako zdrave, ove žene češće imaju neurednu menstruaciju i smanjenu plodnost.

Brojne druge bolesti oponašaju sindrom policističnih jajnika, zato je bitno da dalja dijagnostička obrada koja uključuje hormonske pretrage, testiranja i informacije o simptomima relativno dovede do prave dijagnoze.

Izvor: Press
« Poslednja izmena: 05. Maj 2008, 09:37:32 od glviki »
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zodijak
Pol
Poruke 1
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.14
kakve su to diskaroticne celije parabazalnog sloja
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Zodijak
Pol
Poruke 17257
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.14
mob
Nokia the best
Najdelotvorniji krioterapija i laser


HPV je najčešća polno prenosiva bolest, ali većina ljudi nije ni svesna da je inficirana jer simptomi obično izostaju, kao i zdravstveni problemi.

- Genitalni HPV izaziva genitalne bradavice - jednostruke ili višestruke izrasline koje se pojavljuju na genitalnim područijima i mogu da imaju oblik cveta - objašnjava dr spec. Slavica Vasiljević, ginekolog. - Određeni tipovi genitalnog HPV-a, poznati kao visokorizični HPV, jedan su od faktora rizika za obolevanje od raka grlića materice, a mogu da utiču i na razvoj raka anusa, vagine, stidnice ili penisa. U skoro svim slučajevima pretkancerogenih promena na cerviksu uzročnik je HPV.
Tipovi i razlike humanih papiloma virusa
Razlikujemo dve kategorije HPV-a, visokorizične i niskorizične.
Niskorizični HPV izaziva genitalne bradavice, ali ne uzrokuju pretkancerogene promene na cerviksu. Većina ljudi sa HPV-om ni ne zna da su zaraženi jer nisu dobili bradavice. Bradavice mogu da se pojave nedeljama, mesecima ili čak godinama nakon seksualnog kontakta sa osobom zaraženom HPV-om. Genitalne bradavice su najčešće povezane sa tipovima HPV-a 6 i 11. Osim ova dva tipa, među niskorizične HPV spadaju i 42, 43, 44.
Visokorizični HPV mogu da uzrokuju promene koje vode do pretkancerogenih promena na grliću materice ako se ne leči. Ako imate visokorizični HPV, ne znači da imate rak grlića materice. Obično, visokorizični HPV ne uzrokuje zdravstvene probleme i sam od sebe nestaje. Visokorizični HPV koji se non-stop pojavljuje je jedan od primarnih faktora rizika u nastanku raka grlića materice. Seksualno prenosivi visokorizični HPV uključuju tipove 16, 18, 25, 26, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58, 59, 68, 69, a moguće je i nekoliko drugih.

Znakovi i simptomi HPV-a
Određene vrste HPV-a pogoduju razvoju genitalnih bradavica (jedna ili više izraslina koje se pojavljuju u genitalnom području). One obično izgledaju kao mekane, vlažne otekline ružičaste ili boje kože. Mogu biti jednostruke ili višestruke, ispupčene ili ravne, male ili velike, a ponekad se pojavljuju u grupi pa liče na cvet. Mogu se pojaviti nedeljama ili mesecima nakon zaraze virusom.
Genitalne bradavice mogu se pojaviti u vagini ili izvan nje, na stidnici, vratu materice, preponama u ili oko anusa.
Vrlo retko genitalne bradavice mogu da se pojave u ustima ili u grlu osobe, nakon oralnog seksa sa osobom zaraženom HPV-om.
Genitalne bradavice obično nemaju simptome, ali ako se pojave simptomi, uključuju svrbež, krvarenje i bol.

Faktori rizika
Faktori rizika za obolevanje od HPV uključuju:
- Seksualni odnos sa visokorizičnim partnerom. Seksualni odnos sa osobom koja je imala brojne seksualne partnere pre vas ili je bila zaražena sa HPV-im povećava rizik od infekcije.
- Pušenje. Ako ste bili izloženi HPV-u i pušite, povećava se rizik od razvijanja simptoma. Rizik od razvoja pretkancerogenog ili kancerogenog stanja se takođe povećava.
- Ako vam je oštećen imunitet. Ljudi sa oslabljenim imunitetom, kao što su ljudi oboleli od AIDS-a i sa drugim određenim oboljenjima imaju povećan rizik zaraze HPV-om.

Dijagnoza HPV-a
Postojanje HPV se utvrđuje kliničkim (ginekološkim ili urološkim pregledom), citološkim ili histološkim pregledom i korišćenjem metoda molekularne biologije.
HPV se može dijagnostifikovati PAPA testom - napravi se bris grlića materice koji se testira i otkriva postoje li u uzorku kancerogene ili pretkancerogene ćelije.
Ako su bradavice male i ne mogu dobro da se vide vizuelnim pregledom, tada lekar može da uradi kolposkopiju - test kod kojeg se koristi kolposkop, instrument sa lupom, kako bi se bolje videla vagina i grlić materice. Ovaj pregled pomaže lekaru da uoči bradavice i drugo abnormalno tkivo.

Lečenje HPV-a
Ne postoji lek za HPV, ali većina zaraženih ljudi nije potrebno lečenje jer im se telo samo uspešno bori protiv virusa. Kod manje od jedan odsto pacijenata sa HPV infekcijom razviju se problemi, poput genitalnih bradavica. Postoji nekoliko načina lečenja genitalnih bradavica, uzrokovanih HPV-om. Način lečenja zavisi od sledećih faktora: veličini bradavica i mesta na kome se nalaze, njihovom broju, željama pacijenta, raznim propratnim pojavama. Cilj lečenja je da se uklone bradavice i neprijatni simptomi. Genitalne bradavice se mogu lečiti kremama i gelovima (antimikotici, kaustici, induktori interferona i sam interferon-alfa), koji se uzimaju na recept. Osim lekovima, bradavice se mogu ukloniti i hirurškim zahvatima: krioterapijom, hemikalijama i kiselinama, elektrokauterizacijom, laserom ili hirurški ekscizijom.

Prevencija
Za prevenciju HPV-a za sada se koristi vakcina „gardasil“. Prema kliničkim istraživanjima, vrlo je delotvorna protiv zaraze sa virusom tipa HPV 16 i 18, koji su uzrokuju rak grlića materice u preko 70 odsto slučajeva. Ova vakcina takođe štiti i od tipova HPV 6 i 11 koji izazivaju genitalne bradavice u oko 90 odsto slučajeva. Vakcinacija se preporučuje ženama od 11 do 25 godina.
Za sada se to smatra najboljom metodom prevencije genitalnog HPV-a. Žene koje su vakcinisane trebalo bi da nastave sa strategijom prevencije koja uključuje PAPA test i ginekološki pregled.

Smanjenje rizika
- Smanjenje broja seksualnih partnera. Oni koji nisu u dugoj vezi, smanjenjem broja partnera smanjiće i rizik od obolevanja.
- Korišćenje kondoma.
- Izbegavanje seksualnih odnosa sa partnerom koji ima genitalne bradavice. Osobi kojoj su vidljive genitalne bradavice se preporučuje da apstinira od seksa dok se bradavice ne uklone.
- Redovni PAPA test. Ovi testovi ne sprečavaju širenje HPV-a, ali mogu da pomognu u otkrivanju abnormalnih promena na ćelijama, koje bi eventualno mogle da dovedu do pojave raka ili drugih komplikacija.

Izvor: Blic
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Zodijak
Pol
Poruke 17257
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.14
mob
Nokia the best
Pozitivan uticaj brusnica na lečenje raka jajnika

Laboratorijska testiranja sugerišu da izloženost ćelija tumora jajnika sastojcima soka od brusnica može datiBrusnica snažan uticaj na hemoterapiju. Istraživači s Rutgers University tvrde da je na ovaj način moguće ušesterostručiti učinak hemoterapije na ćelije raka jajnika. Po njihovim rečima, radi se tek o preliminarnim nalazima koji bi ipak mogli biti od pomoći pacijentkinjama kod kojih je rak jajnika postao otporan na lečenje. Brusnice su poznate po tome što sadrže antioksidanse koji pozitivno utiču na funkciju imunološkog sistema.

Ranije studije su ukazale na moguću primenu brusnica u prevenciji infekcija urinarnog trakta i bolesti krvnih sudova. Prilikom lečenja raka jajnika često dolazi do razvoja rezistencije na uobičajene lekove što uzrokuje korišćenje sve jačih doza i povećanja rizika za oštećenja živaca i zatajenje bubrega.

U novom istraživanju je korišten ekstrakt iz soka od brusnice dostupnog u supermarketima te je utvrđeno da pozitivan uticaj na lečenje može imati već konzumacija samo jedne čaše soka.

Naučnici dodaju kako je dobijene rezultate moguće objasniti delovanjem A-tipa antioksidansa proantocijanidina koji je prisutan samo u brusnicama. Čini se da se ovaj antioksidans veže uz proteine prisutne u ćelijama tumora pa blokirajući njihov rast i širenje istovremeno pojačava učinak hemoterapije. U skoroj budućnosti se planira provera ovih rezultata na životinjama.

Izvor: Poslovna zena
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Zodijak
Pol
Poruke 17257
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.14;
mob
Nokia the best
Hlamidija - moderna i tiha prenosiva bolest



Zaraza hlamidijom trahomatis danas je, uz genitalne HPV infekcije, najčešća "moderna tiha" seksualno prenosiva bolest u svetu, o čemu svedoče testiranja na hlamidiju koje mladi obavljaju nakon letovanja i godišnjih odmora.

Procenjuje se da je kod nas hlamidijom zaraženo od sedam do 15 odsto seksualno aktivnih osoba, a posebno zabrinjava porast obolevanja mladih osoba.

Godišnje se u svetu registruje oko sto miliona novih slučajeva, koje su 2003. godine rezultirale sa 600 hiljada upala jajovoda, od kojih je 120 hiljada završilo neplodnošću. Odgovorne za niz bolesti muškog i ženskog urogenitalnog trakta, ali i upala drugih organa, sićušne gram negativne bakterije iz porodice Hlamidijakee (Chlamydiaceae) dugo su pogrešno smatrane virusima.

Do danas je otkriveno 18 stereotipova koji uzrokuju trahom, polne i neonatalne infekcije - upale mokraćne cevi, cerviksa, prostate, redje upale sluznice oka, rektuma, ždrela, upale pluća i uha kod novorodjenčadi.

Za vreme infekcije često dolazi do uspostavljanja posebne ravnoteže izmedju hlamidije i njenog "domaćina" i nastaju uporne infekcije koje daju simptome slične virusu.

Nelečene infekcije mogu uzrokovati teške komplikacije - kod žena su to začepljenje jajovoda, vanmaterične trudnoće koje mogu biti opsane po život, upala male karlice, prekid trudnoće i prevremeni porodjaj, neplodnost, povećan rizik od nastanka karcinoma grlića materice, dok kod muškarca može doći do smanjenja plodnosti, reaktivnog autoimunog artritisa, povišenog rizika od raka prostate.

Važno je istaknuti da nakon prebolele i izlečene hlamidijske infekcije organizam ne stiče otpornost, odnosno svakog ko je lečen može iznova inficirati zaraženi partner. Seksualni odnos i prenos sa zaražene porodilje na novorodjenče dva su glavna načina prenošenja hlamidije.

Najbitnija pravovremena dijagnoza

Kod većine žena u početnom stadijumu infekcija se ne vidi, dok su kod manjeg dela inficiranih mogući simptomi medju kojima su neuobičajeno vaginalno krvarenje ili sekret, bolovi u trbuhu, bolovi pri polnom odnosu, povišena telesna temperatura, bolovi u predelu bešike i učestalo mokrenje.

Kod većine muškaraca simptomi najčešće izostaju, a sumnju na infekciju pobudjuju pečenje i nelagoda pri mokrenju, iscedak iz uretre, bol, otok i nelagoda u testisima sa ili bez povišene telesne temperature.

Kod mladjih seksualno aktivnih muškaraca, do 50. godine života, poslednjih godina se sve češće kao uzrok akutnih i hroničnih prostatitisa susreće upravo hlamidijska infekcija.

Kod manjeg dela obolelih, posebno muškaraca, bolest se od zarazne može pretočiti u autoimunu bolest koja zahvata zglobove, kožu i oči, pri čemu period inkubacije varira i u proseku traje od 10 do 14 dana.

Stručnjaci ukazuju da najnovije studije potvrdjuju sumnju da hlamidijska infekcija grlića materice povećava rizik od nastanka invazivnog karcinoma cerviksa, posebno kod žena koje imaju dvostruku infekciju cerviksa - hlamidijsku i HPV infekciju tipovima visokog rizika i kod žena koje puše.

Prema rečima ginekologa, zato je pravovremena i precizna dijagnoza u slučaju hlamidijske infekcije izuzetno značajna.

Prema preporukama Svetske zdravstvene organizacije, evropskih i svetskih stručnih udruženja za polno prenosive infekcije i američkog Centra za kontrolu bolesti, potrebno je testirati sve seksualno aktivne adolescente, kao i one koji nemaju simptome.

Jednom godišnje sve seksualno aktivne žene izmedju 20 i 25 godina, kao i žene starije od 25 godina u slučaju promene partnera, ako su inače promiskuitetnog ponašanja i ne koriste kondom, trebale bi preventivno da se testiraju.

Testiranje se takodje savetuje svim ženama koje imaju upalu cerviksa, trudnicama na prvom pregledu u trudnoći i muškarcima kod kojih postoji sumnja na genitalnu infekciju hlamidijom.

Hlamidije su osetljive na antibiotik, tako da je lečenje vrlo uspešno, pod uslovom da se leče oba partnera.

Izvor: MTS-Mondo
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Krajnje beznadezan


Man i fell like a woman!

Zodijak Gemini
Pol Žena
Poruke 13269
Zastava Nebuchannezzar
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.14
mob
Nokia c3
Pre odluke da se bračni par uključi u program vantelesne oplodnje (VTO) neophodno je da se žena upozna sa tokom postupka i onim što će u toku llečenja doživeti. Procedura VTO podrazumeva različite faze lečenja koje korak po korak vode ženu ka krajnjem cilju, željenoj trudnoći. Ti koraci se satoje od:

          o Indukcije ovulacije ( hormonskog podsticaja jajnika da proizvede što veći
            broj jajnih ćelija kako bi se povećala šansa da do trudnoće dođe).
          o Ultrazvučnog i hormonskog praćenja razvoja jajnih folikula
          o Ultrazvučne aspiracije sadržaja jajnih folikula i jajne ćelije
          o Izdvajanja jajne ćelije iz folikularne tečnosti
          o oplodnju jajne ćelije u laboratoriji
          o Transfera (prenošenja) embriona specijalnim kateterima u materičnu duplju

indukcija ovulacije , ultrazvučno i hormonsko praćenje razvoja jajnih folikula

Prva trudnoća nakon oplodnje jajne ćelije van tela majke nastala je nakon uzimanja jajne ćelije u prirodnom ciklusu bez prethodne hormonske stimulacije jajnika. Taj događaj otvorio je pre 24 godine široke persperktive velikom broju, do tada, definitivno neplodnih bračnih parova da i sami postanu roditelji. Pioniri ove metode llečenja bili su engleski naučnici Patrik Steptou (Patrick Steptoe) ginekolog i Robert Edvards (Robert Edwards) embrilog. Njihov postupak lečenja je podrazumevao neprekidno određivanje vrednosti LH (luteinizirajućeg hormona) u krvi žene kako bi se na osnovu toga podatka predvidelo tačno vreme očekivane ovulacije. Kako se u prirodnom menstrualnom ciklusu ovulacije dešavaju u različitom danu ciklusa i različito vreme dana, često se dešavalo da se aspiracija jajne ćelije iz jajnog folikula sprovodi kasno noću, rano ujutru ili u bilo koje vreme koje je na osnovu podatka o početku rasta LH hormona procenjeno kao najoptimalnije.

Od početka ranih osamdesetih godina uspeh vantelesne oplodnje je bio u dramatičnom porastu nakon što se prišlo primeni hormonskih lekova koji su izazivali superovulaciju u jajnicima. Za razliku od prirodnog menstrualnog ciklusa gde se do stadijuma zrelog folikula, koji u sebi sadrži jajnu ćeliju sposobnu da bude oplođena, razvije jedan retko dva folikula, u postupku koji nazivamo kontrolisana ovarijalna hiperstimulacija, broj jajnih folikula koji u sebi sadrže zrelu jajnu ćeliju sposobnu da bude oplođena raste na 5, 10 pa i više od 15, u zavisnosti od primenjene šeme indukcije ovulacije i reakcije jajnika na primenjenu terapiju. Kontrolisana ovarijalna hiperstimulacija podrazumeva davanje lekova koji u sebi sadrže prirodne ili sintetske hormone koji su presudni u podsticaju rasta jajnih folikula u kojima se nalaze jajne ćelije.

FSH (folikulostimulirajući hormon), LH (luteinizirajući hormon)

Najznčajniji hormon u podsticaju rasta folikula je FSH (folikulostimulirajući hormon) koji inače stvara hipofiza, endokrina žlezda smeštena na bazi mozga (vidi fiziologija menstrualnog ciklusa). Pored FSH u taj proces je uključen i drugi hormon koji stvara hipofiza LH (luteinizirajuai hormon). Postoje različite šeme indukcije ovulacije međutim pristup indukciji je krajnje individualan i prilagođen pacijentkinji u cilju postizanja što boljeg odgovora jajnika.

Danas se u indukciji ovulacije koriste hipofizarni hormoni (FSH i LH). Lekovi ovog sastava su poznati pod različitim fabričkim imenima, kao što su: Humegon, Pergonal, Metrodin, Metrodin HP, Menogen itd. U poslednjim godinama kao lek izbora preovladali su hormoni sintetskog porekla kao što su Puregon i Gonal-F koji imaju osobine čistog FSH hormona najznačeajnijeg hormona u prvoj fazi podsticaja folikularnog rasta.

Da bi se u toku indukcije ovulacije izbegla nekontrolisana prevremena ovulacija, pri kojoj se gubi jajna ćelija u prostranstvu trbušne duplje, a čitav započeti proces lečenja prekida, sredinom osamdesetih godina u indukciju ovulacije uveden je i lek koji privremeno blokira funkciju hipofize sprečavajući nekontrolisani porast nivoa LH hormona neophodan da bi proces ovulacije započeo. Izvorno ime toga preparata je LHRh-agonist poznat pod razlieitim fabriekim imenima kao: Suprefakt, Zoladex, Decapeptil itd. Poslednji preparat koji je bitan u procesu indukcije ovulacije je hcG (horionskigonadotropin) koji se daje u cilju izazivanja kontrolisane, planirane, ovulacije u vreme kada se proceni, na osnovu parametara o praćenju rasta i sazrevanja jajnog folikula, da je jajna ćelija zrela i sposobna da bude oplođena. Lek koji je prvi sintetisan poeetkom šezdesetih godina, a i danas je u širokoj upotrebi, je Clomifen Citrat (Klomifen citrat). Ovaj lek se često upotrebljava u indukciji ovulacije gde postoje njeni poremećaji, ali je pritom spontana trudnoća moguća. Danas se retko upotrebljava za indukciju ovulacije u programu Vantelesne oplodnje za razliku od samih početaka lečenja ovom metodom kada je to bio često upotrebljavan lek.

Terapija sa Gonadotropnim hormonima

Terapija sa Gonadotropnim hormonima (Pergonal, Humegon, Metrodin, Puregon ili GonalF) započinje drugog dana ciklusa, a količina datog leka je krajnje individualna i zavisi od procene lekara kakva će biti reakcija jajnika na datu količinu hormona. Tokom ciklusa indukcije, obično počev od 6 dana ciklusa, započinje svakodnevno ultrazvučno praćenje rasta i broja folikula koji se razvijaju. Pored ultrazvučnog monitoringa značajno je i određivanje nivoa estradiola u krvi (estrogeni hormon koji proizvode folikuli tokom razvoja). Na osnovu ultrazvučnih parametara, veličine i broja folikula i nivoa estradiola procenjuje se zrelost jajne ćelije i vreme kada je neophodno dati hCG kako bi se postiglo planirano sazrevanje jajne ćelije i odredilo vreme ultrazvučne aspiracije sadržaja jajnog folikula i jajne ćelije. Kod većine vođenih indukcija ovulacije jajni folikuli svoju punu zrelost dostižu između 10-12 dana ciklusa kada se 34 sata posle davanja inekcije hCG-a uradi aspiracija folikula.

Ultrazvučna aspiracija i izdvajanje jajne ćelije iz folikularne tečnosti

Aspiracija sadržaja jajnog folikula se uobičajeno vrši 34-36 sati posle davanja hCG-a (Horionskog gonadotropina) najčešće 5-10 hiljada i.j.. Procedura se u najvećem broju centara za vantelesnu oplodnju vrši u kratkotrajnoj opštoj intravenskoj anesteziji transvaginalnim pristupom uz pomoć ultrazvučne sonde. Uz kontrolu oka preko monitora specijalno dizajniranom iglom, koju identifikuje ultrazvueni talas, ulazi se u svaki jajni folikul i aspirira sadržaj iz njega. Zajedno sa folikularnom tečnošću aspirira se i jajna ćelija. Dobijeni sadržaj aspirata se predaje u laboratoriju iz koga biolog, embriolog ili posebno obučen lekar izdvaja jajne ćelije prebacuje ih u poseban medijum, koji je po sastavu blizak folikularnoj tečnosti, i smešta u inkubator za kulturu tkiva u kome mikrouslovi, temperatrura, koncentracija ugljendioksida, kiseonika i azota odgovara približno uslovima u kojima se jajna ćelija nalazila intrafolikularno.
Jajnik sa zrelim folikulima pred aspiraciju
Izdvojena jajna aelija posle aspiracije

Autor: Prof. Dr Milenko Bujas
Izvor:www.zdravljezene.co.yu
IP sačuvana
social share
Ljudi koji ne grese obicno ne rade nista
Zagrljaj je predivan dar. Jer odgovara velicini svakog...
Veselo je srce lek, a sumorno kosti susi
Slava na visini Bogu, na zemlji mir, medju ljudima dobra volja
A sada nam ostaje vera nada i ljubav, a najvaznija je ljubav
Citat: Louis Lane
"malac" uzivaj.
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Krajnje beznadezan


Man i fell like a woman!

Zodijak Gemini
Pol Žena
Poruke 13269
Zastava Nebuchannezzar
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.14
mob
Nokia c3
Zašto osećamo bol u grudima?
Autor: mr. sc. med. dr Branislav Gvozdenović

Ukoliko imate bol u grudima, posebno ako Vam je to prvo iskustvo, ne morate odmah da mislite na najgore, jer postoji veliki broj uzroka koji mogu da dovedu do ovog neprijatnog simptoma.

Bol u grudima je jedna od veoma čestih žalbi pacijenata koji se javljaju lekarima, ne samo kardiolozima ili urgentnom centru, već i u opštoj medicini u domu zdravlja.

Bol u grudima dovodi do uznemirenosti osoba koji ga imaju, jer se najčešće subjektivno doživljava kao ‘srčani udar’ ili angina pektoris i one su svesne ozbiljnih posledica do kojih ovaj simptom može da dovede.
Međutim, nije uvek bol u grudima posledica srčanih oboljenja. Postoji veliki broj drugih struktura u šupljini grudnog koša i često je neophodan sistematski pristup da bi se našao pravi uzrok i postavila precizna dijagnoza.


Uzroci bola u grudima*

    * Angina pektoris / infarkt srca
          o Ostali kardiovaskularni uzroci
                + Verovatni ishemijski bol (posledica suženja krvnog suda i nedovoljne ishranjenosti tkiva)
                + Aortna stenoza (suženje)
                + Hipertrofična kardiomiopatija
                + Teška sistemska hipertenzija
                + Teška hipertenzija desne srčane komore
                + Aortna regurgitacija (vraćanje krvi iz aorte u srce)
                + Teška anemija / hipoksija (manjak kiseonika)
          o Bol neishemijskog porekla
                + Disekcija aorte (rascep zida)
                + Perikarditis (zpaljenje srčane kese)
                + Prolaps mitralne valvule (srčanog zaliska između leve pretkomore i komore)
    * Gastrointestinalni
          o Spazam (grć mišića) jednjaka
          o Refluks (vraćanje sadržaja iz želuca)
          o Pucanje zida jednjaka
          o Ulkusna bolest
    * Psihogeni
          o Anksioznost
          o Depresija
          o Srčana psihoza
          o Sopstvena dobit
    * Neuro-mišićno-koštani
          o sindrom izlaza grudnog koša
          o Povreda vratne ili grudne kičme
          o Kostohondritis (zapaljenje kosti i hrskavice, npr. rebara)
          o Herpes zoster
          o Bol zida grudnog koša
    * Plućni
          o Plućna embolija / infarkt
          o Pneumotoraks (ulaz vazduha u plućnu maramicu)
          o Zapaljenje pluća sa zahvaćenošću pleure (plućne maramice)
    * Pleuritis (zapaljenje plućne maramice)


* Zbog ograničenog prostora, ne možemo detaljnije da opisujemo sve, posebno one retke uzroke koji su samo pobrojani


Poseban je izazov odrediti uzrok bola u grudima kod osoba ženskog pola, pošto su žene manje podložne srčanim oboljenjima do menopauze. Ženski polni hormon – estrogen ima zaštitni efekat i sprečava razvoj ateroskleroze (nagomilavanja masnih naslaga u krvnim sudovima). Zato su infarkt srca i oboljenja krvnih sudova srca (tzv. koronarna bolest) veoma retki kod žena u reproduktivnom periodu života. Kako se vremenom bliži menopauza i nivo estrogena sve više pada, verovatnoća za nastanak ovih bolesti se naglo povećava i izjednačava sa onom kod muškaraca. Uprkos svemu tome, veliki broj mladih osoba ženskog pola javlja se lekaru zbog bola u grudima i krajnje su zabrinute zbog toga.

Prvo ćemo predstaviti uzroke kojih se ljudi najviše plaše.
Angina pektoris i infarkt srca
Srčani bol kod angine pektoris nastaje zbog smanjenja dopremanja krvi srčanom mišiću zbog suženih krvnih sudova srca. Može postojati stabilna angina pektoris, pri kojoj se bol javlja pri određenom naporu i nestabilna, koja je nepredvidivog početka i ozbiljnije prognoze. Bol se javlja iza grudne kosti, može biti neodređen, da se teško precizno lokalizuje, težak, pritiskajući ili stežući. Bol retko traje kraće od jednog ili duže od 20 minuta. U suprotnom, treba misliti na infarkt srca. Kod angine pektoris najčešće dođe do brzog prestanka bola – za oko 5 minuta nakon prestanka svih aktivnosti, ili uzimanja lekova pod jezik za brzi prestanak bola iz grupe nitrata (nitroglicerin). Ovaj anginozni bol može da se javi, osim iza grudne kosti, i u levom ramenu, levoj ruci, vratu ili vilici.

Infarkt srčanog mišića se odlikuje trajnim odumiranjem njegovog dela usled nagle blokade dopremanja arterijske krvi u određeni deo srčanog mišića (najčešće leve komore). Najčešći razlog za njegov nastanak je pucanje tzv. aterogenog plaka – grupacije masnog tkiva ispod unutrašnje površine (lumena) arterije i posledičnim stvaranjem tromba na tom mestu. Bol kod infarkta srca može da bude sličan onom kod angine pektoris, ali je najčešće znatno jači i može da traje duže. On ne prolazi pri mirovanju, niti posle uzimanja nitroglicerina pod jezik. Može biti udružen sa osećajem lupanja srca, preznojavanjem, mučninom i povraćanjem, vrtoglavicom, omaglicom ili čak kolapsom.
Bol koji najverovatnije nije poreklom od srca najčešće je dobro lokalizovan, oštar, probadajući i ponekad je kratkotrajan (manje od 15 sekundi). On se pogoršava pri dubokom udahu ili kašlju. Ovakav bol bolesnik može da pokaže vrhom svog prsta.

Bol koji je lokalizovan neposredno ispod leve bradavice skoro nikad nije srčanog porekla.

Česti uzroci bola u grudima kod mladih žena
Oboljenja srčanih zalistaka
Prolaps mitralnog zaliska. Ovo je relativno često i benigno stanje na zaliscima koji pregrađuju levu srčanu pretkomoru i komoru. Ovi zalisci su dugi i veliki i za vreme sistole (faze srčanog ciklusa u kojoj se srce kontrahuje i izbacuje krv) oni ‘prolabiraju’ (prodiru) u levu pretkomoru, pri čemu se deo krvi vraća nazad. Bol se u ovom slučaju javlja u miru, oštar je, ne širi se van mesta javljanja i dužeg je trajanja.

Reumatsko oboljenje srčanih zalistaka. Mitralna stenoza je suženje pomenutog ušća leve srčane pretkomore u levu komoru. Predstavlja čest problem kod žena i može da prouzrokuje bol u grudnom košu i subjektivni osećaj nedostatka vazduha. Obolela osoba može da ima pridruženi kašalj sa iskašljavanjem. Slušalicama lekar otkriva posebne tipove srčanih šumova, koji mu pomažu u postavljanju dijagnoze. Konačnu, naravno, postavlja ultrazvučnim pregledom srca.
Anksioznost / depresija
Postoje brojni individualni ili socijalni razlozi koji mogu mlade osobe ženskog pola da uvedu u začarani krug anksioznosti, uzrokujući različite fizičke simptome, koji sa svoje strane dalje dovode do sve veće uznemirenosti. Depresija može da uzrokuje tzv. ’somatizaciju’, tj. da dovede do različitih simptoma poput bola u grudima. Ovaj vid bola u grudima može da bude veoma različit i, čak, da imitira ranije opisani anginozni bol. U ovim slučajevima treba isključiti organske uzroke bola u grudima pre postavljanja dijagnoze anksioznosti / depresije.
Neuro-mišićno-koštani uzroci
Ovde je bol dobro lokalizovan, osetljiv na dodir, pogoršava se pri dubokom udahu, ali ne i pri povećanom fizičkom naporu. Postojeći uzrok se može otkriti odgovarajućim ispitivanjima, poput rendgenskog snimanja vratne kičme ili grudnog koša. Uzrok bola usled herpes zoster virusne infekcije se ponekad razjasni tek pošto se pojavi raš na koži.
Gastrointestinalni uzroci
Jedan od najčešćih uzroka bola iza grudne kosti je ezofagealni refluks, odnosno vraćanje kiselog želudačnog sadržaja u jednjak. Bol je najčešće u obliku paljenja, češće se pojavljuje u ležećem položaju i prolazi nakon ustajanja. Češće se javlja posle obilnih i masnih obroka. Poseban oblik ove bolesti se ispoljava spazmom (grčom mišića) jednjaka. Osim pobrojanih uzroka, čir na želucu ili dvanaestopalačnom crevu može, takođe, da prouzrokuje bol u donjem delu grudnog koša.
Plućni uzroci
Plućni uzroci bola u grudima kod mladih žena mogu biti embolija ili infarkt pluća. Oni najčešće nastaju zbog tromboze i zapaljenja dubokih vena nogu ili male karlice, koji mogu da budu posledica primene oralnih kontraceptivnih lekova. O ovim situacijama dolazi do zapušenja određenog krvnog suda u plućima i prestanka ishrane tog područja. Bol naglo nastaje (akutan je), veoma je jak i pacijent je često u kritičnom stanju, koje može i da ugrozi život.
Zapaljenje pluća (pneumonija) može da bude jedan od plućnih uzroka bola u grudima ukoliko je istovremeno zahvaćena i plućna maramica, što se najčešće i dešava.
Pneumotoraks predstavlja prodiranje vazduha u plućnu maramicu, zbog čega nastaje povećanje pritiska u njoj, koji je inače u fiziološkim situacijama negativan. Nastaje zbog pucanja (rupture) plućnog tkiva i uspostavljanja komunikacije spoljašnjeg vazduha i prostora u plućnoj maramici. Tada se naglo pojavi bol koji može da bude veoma jak.
Uzroci porekla plućne maramice
Postoje brojni uzroci koji mogu da dovedu do zapaljenja plućne maramice (pleuritis), poput različitih mikroorganizama, a obavezno treba misliti (i postaviti pravovremenu dijagnozu) na tuberkulozu. Bol je oštar, poput uboda nožem, a javlja se i pri najmanjem pokretanju grudnog koša. Tada se još javlja umereno povišena temperatura, kašalj, malaksalost, gubitak apetita i telesne težine.
Izvor: www.stetoskop.info
IP sačuvana
social share
Ljudi koji ne grese obicno ne rade nista
Zagrljaj je predivan dar. Jer odgovara velicini svakog...
Veselo je srce lek, a sumorno kosti susi
Slava na visini Bogu, na zemlji mir, medju ljudima dobra volja
A sada nam ostaje vera nada i ljubav, a najvaznija je ljubav
Citat: Louis Lane
"malac" uzivaj.
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Zodijak
Pol
Poruke 17257
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.14;
mob
Nokia the best
Uvod u pubertet i menstruaciju

Knjiga kakva je "Tajna devojčice i meseca" bila nam je potrebna, na nju smo dugo čekali. Olako smo pretpostavljali da će devojčice već nekako saznati ono što im je neophodno za psihičko i fizičko sazrevanja, za odrastanje, koje ponekad nije lako. Autorka je osetila da je vreme da se ta greška ispravi. Štivo te knjige pruža osnovna znanja i upućuje na dalja saznavanja i traganja koja će devojčicama umnogome pomoći da pravilno tretiraju sebe i svoju ženstvenost. Da devojčice shvatile svu raznolikost i složenost menstruacije i odnosa prema njoj, pomoći će im interesantna i korisna svedočenja mnogih autorkinih saradnica u radu na knjizi. Dugogodišnji rad s devojčicama kritičnog uzrasta odrazio se na tekst na najbolji mogući način – objašnjenja su primerena uzrastu i data veoma intresantno, tako da se knjiga čita u jednom dahu. Kao stručnjak s bogatim iskustvom, dragim mladim čitateljkama i njihovim roditeljima toplo preporučujem tu knjigu, a devojčicama poručujem da u jednom delu odrastanja više nisu same, te da će saznati mnogo upuste li se u lepu naučnu i književnu avanturu. To je knjiga koju su iščekivali i roditelji i njihove ćerke, knjiga koju svaka devojčica treba da ima! Tim rečima je knjigu Nataše Đurice, u izdanju novosadskog "Psihopolisa", toplo preporučio ginekolog akušer, dr sc. med. Goran Todorović, dok je negov kolega doc. dr Aleksandar Kapamadžija istakao sledeće:

– U knjizi "Tajna devojčice i meseca" autorka se bavi pitanjima jednog od osnovnih fizioloških procesa u ženskom organizmu – menstruacije, i na prihvatljiv i stručan način prikazuje sve njegove aspekte. Napisana je jednostavnim stilom, u vidu konverzacije između devojčice Tajne, koja ima mnogo pitanja, i doktorke Lune, koja odgovara razumljivo i interesantno. Tekst obuhvata celokupnu problematiku menstrualnog ciklusa i hormonskih promena u pubertetu, kao i detaljna objašnjenja svega toga. Iznete su i priče žena različitih godina o iskustvima u vezi s menstrucijom, što doprinosi zanimljivosti i čini da tekst bude prihvatljiv svima koji imaju slične dileme, pitanja i probleme. To je veoma značajno ako se gleda iz društvenog aspekta, jer adolescentkinje dobijaju mnoštvo informacija o tome šta im se dešava u organizmu u osetljivom uzrastu. Knjiga predstavlja doprinos edukaciji adolescentkinja iz oblasti fiziologije i zdravlja, a mogu je čitati i stariji, pogotovo roditelji, koji decu ne umeju uvek tačno informisati o svemu tome.

Ukratko – u pitanju je psihološka priprema za prvu menstruaciju, koju podjednako iščekuju i roditelji i njihove ćerke adolescentkinje. Napisana je jasnim i razumljivim jezikom i u formi dijaloga, u kojem se smenjuju pitanja devetogodišnje devojčice, ovog puta na novinarskom zadatku, i odgovori stručnjaka. Pri tom, pitanja su konačno ona prava – devojčicu zanima sve što je svaka adolescentkinja oduvek htela da zna, ali nije smela da pita.

Izvor: Gradjanski list
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Veteran foruma
Svedok stvaranja istorije


Zodijak
Pol
Poruke 17257
Zastava
OS
Windows XP
Browser
Mozilla Firefox 2.0.0.14;
mob
Nokia the best
Danak opuštenosti

Broj polnih infekcija leti je u porastu zbog visokih temperatura,boravka na bazenima i opuštenijeg seksualnog ponašanja

Infekcije i polno prenosive bolesti u letnjem periodu su u porastu, pre svega zbog vrućina, ali i nešto slobodnijeg ponašanja i sklonosti ka letnjim avanturama.

Ana Mitrović, ginekolog i predsednik Udruženja za očuvanje reproduktivnog zdravlja, objašnjava da upravo zbog toga u letnjem periodu treba da obratimo više pažnje na seksualno ponašanje i ličnu higijenu.

- Ukoliko imate seksualni odnos ali ne sa stalnim partnerom, korišćenje prezervativa, bez obzira da li neko koristi pilulu ili ima spiralu, je obavezno. S druge strane, zbog kupanja u bazenima, češćeg nošenja tangi i mini sukanja, kao i vlažnih kupaćih kostima, naš organizam je podložniji raznim gljivičnim infekcijama, infekcijama parazitom trihomonasom, kao i hlamidijalnim infekcijama - kaže Ana Mitrović.

Prema njenim rečima, razvoju gljivičnih infekcija često pogoduju promena klime, iscrpljujuć noćni život, pad imuniteta i vlažna sredina.

- Sunce, s jedne strane, deluje blagotvorno, a s druge strane, iscrpljuje nas, tako da može da dođe do infekcija, posebno kod žena koje su sklone gljivičnoj infekciji. Ukoliko primetite simptome, preporuka je da se obavezno obratite ginekologu, a nikako da se lečite sami. Na taj način infekciju, posebno u letnjim mesecima, teže je izlečiti, a ono što se obično dešava ako gljivične infekcije sami lečimo jeste da se one samo zaleče i kasnije vraćaju - objašnjava Mitrovićeva.

Što se tiče infekcije koju izaziva parazit tihomonijas, koju su nekada ginekolozi zvali „petom grupom", ona se najčešće prenosi boravkom u bazenu.

- Njene simptome žene različito opisuju, a najčešće kao nelagodnost zbog svraba, peckanja i pojačanog sekreta (žućkasto penušavog, a nekad ima i zelenkastu primesu). Ukoliko primetite ovakve simptome, potrebno je da se hitno obratite ginekologu kako biste odmah započeli terapiju. Lekove piju oba partnera, a posle toga još neko vreme žena koristi vaginalnu terapiju. Ipak, danas postoje ozbiljne kontrole vode i koriste se sredstva koja deluju protiv gljivica i bakterija, tako da mislim da žene koje se kupaju u gradskim bazenima ne bi trebalo o tome da brinu - kaže Ana Mitrović.

Prema njenim rečima, kad su u pitanju hlamidijalne infekcije, ne morate posebno da radite briseve u letnjem periodu ukoliko nemate problema sa sekretom.

- Ipak, ukoliko se pojavio problematičan sekret, potrebno je da pored uobičajenog uradite i specifičan bris na hlamidiju. Taj bris ne spada u rutinsku kontrolu i često može da se desi da infekcija postoji bez simptoma i da se ne leči, a kasnije može da bude uzročnik nepolodnosti ili pobačaja. Da bi jedna zdrava žena izbegla infekcije, potrebno je samo da se normalno ponaša i pridržava onih uobičajenih saveta kao što su izbegavanje sunca u od 11 do 16 sati, redovna higijena i da, ukoliko je moguće, ne boravi dugo u kupaćem kostimu, posebno onim jednodelnim - savetuje Mitrovićeva.



Rizičan seks

Ana Mitrović objašnjava da su seksualni odnosi najčešći put prenosa infekcija, a posebnu opasnost predstavlja analni seks.

- Jedan od najčešćih načina prenošenja infekcije jeste analnim putem zbog specifične ženske građe. Tako se dešava da neki od normalnih stanovnika debelog creva, poput ešerihije koli, dospeju u vaginalni otvor. Zato, ukoliko se neko odluči na primenu ove vrste polnog čina, onda je obavezno korišćenje kondoma - kaže Mitrovićeva.

Izvor: Press
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Zodijak
Pol
Poruke 1
OS
Windows XP
Browser
Internet Explorer 7.0
nemam ovulaciju,imam ne redovne cikluse pa se pitam kako se to leci ?
IP sačuvana
social share
Pogledaj profil
 
Prijava na forum:
Ime:
Lozinka:
Zelim biti prijavljen:
Trajanje:
Registruj nalog:
Ime:
Lozinka:
Ponovi Lozinku:
E-mail:
Idi gore
Stranice:
1 ... 11 12 14 15 ... 20
Počni novu temu Nova anketa Odgovor Štampaj Dodaj temu u favorite Pogledajte svoje poruke u temi
Trenutno vreme je: 28. Mar 2024, 09:39:31
nazadnapred
Prebaci se na:  

Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.  

Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.

web design

Forum Info: Banneri Foruma :: Burek Toolbar :: Burek Prodavnica :: Burek Quiz :: Najcesca pitanja :: Tim Foruma :: Prijava zloupotrebe

Izvori vesti: Blic :: Wikipedia :: Mondo :: Press :: Naša mreža :: Sportska Centrala :: Glas Javnosti :: Kurir :: Mikro :: B92 Sport :: RTS :: Danas

Prijatelji foruma: Triviador :: Domaci :: Morazzia :: TotalCar :: FTW.rs :: MojaPijaca :: Pojacalo :: 011info :: Burgos :: Alfaprevod

Pravne Informacije: Pravilnik Foruma :: Politika privatnosti :: Uslovi koriscenja :: O nama :: Marketing :: Kontakt :: Sitemap

All content on this website is property of "Burek.com" and, as such, they may not be used on other websites without written permission.

Copyright © 2002- "Burek.com", all rights reserved. Performance: 0.133 sec za 16 q. Powered by: SMF. © 2005, Simple Machines LLC.