Kao da zdrav razum nije dovoljan, postoji još jedan razlog zašto bi tinejdžeri trebalo dvaput da razmisle pre nego što objave svoje seksualno sugestivne fotografije i video zapise na internet.
Istraživanje koje je sprovela Internet Watch fondacija otkrilo je da je 88 odsto online tinejdžerskih fotografija i video zapisa ukradeno, a često i objavljeno na „parazitskim veb sajtovima čija je jedina svrha da preuzimaju privatne slike tinejdžera”, kako piše TechCrunch.
Prema podacima do kojih je došao Guardian, Internet Watch je u toku četiri nedelje analizirao preko 12.000 slika i videa. Više od 10.000 je završilo na porno sajtovima. Ovi sadržaji su preuzeti sa diskretnih mesta kao što su društvene mreže ili sa ukradenih mobilnih telefona.
Iako pojedine organizacije, poput Safer Internet centra nadgledaju veb u potrazi za seksualno eksplicitnim slikama maloletnika, ako ne postoji „čvrst dokaz” da je osoba sa slike maloletna, one nemaju ovlašćenje da je uklone.
Pojedine online zajednice kao što su Reddit i 4chan imaju sopstvene pravilnike kojima seksualni sadržaj drže podalje od svojih foruma.
4chan čak svakog korisnika koji pošalje sliku koja se dovodi u vezu sa dečijom pornografijom prijavljuje FBI-ju i trajno mu zabranjuje pristup.
„Mladi moraju da shvate da jednom kada naprave digitalnu sliku i postave je, ona suštinski postaje javno vlasništvo i bukvalno je nemoguće da se ukloni”, kaže Sara Smit, tehnički istraživač u Internet Watch Foundation.
Ova studija je objavljena neposredno posle drugog izveštaja u kome je zaključeno da je slanje seksi sadržaja preko telefona postalo uobičajeno među tinejdžerima i da je razmena nagih fotografija „kao dobar dan".
Fondacija, međutim, nije istraživala privatne poruke razmenjivane preko smartfona, emaila ili iza firewall-om zaštićenih društvenih mreža.
Studija je urađena i radi skretanja pažnje na opasne posledice objavljivanja ovakvih sadržaja kojih tinejdžeri nisu ni svesni. Takva nepromišljenost je, recimo, Amandu Tod koštala života. Kanadska tinejdžerka je izvršila samoubistvo nakon godina maltretiranja i ucenjivanja koje je trpela od nepoznatog muškarca preko interneta kome je pokazala svoje toples fotografije.
Dragi moji problem je sto svi nekako prave djecu a onda ih fakticki puste da ih ulica vaspitava! Ja licno nemam kontakt sa svojim roditeljima. Zivi su, zdravi su medjutim napravili su nas 11.-tero samo su prvih 2. imali privilegije. Njima se kupovalo, a mi ostali nikada nista novo nismo dobili vec dobivali smo ono sta jo iznosa i preraste proslijedjivalo se dalje... da ne zachatavam temu..tako i oko problema djeca na netu. Roditelj nabavi net da dijete nebi islo po kaficima, droga itd. Medjutim dijete upravo putem neta dodje do toga i jos gore do veceg zla nego da ih npr.puste da izlaze. Onda cujes price citav zivot u kuci pa kako je zaglavio u bolnici za odvikavanje itd... ili sta je jos gore od takve djece naprave invalide. Invalidi u smislu kada treba nesta sam da uradi nije u stanju! Roditelj koji nabavi dijetetu net, treba znati na kakve stranice ide, i da smije da mu visi nad glavom kada je dijete na netu. Sta se danas desava? Udje roditelj u sobu dijete zatvara stranice ili istjeruje roditelja iz sobe. Cekaj ko je autoritet, balavac ili roditelj? Ako ces ti dozvoliti da te dijete istjeruje ma gasi net! Gocu da kazem prvenstveno je problem sto danasnji roditelji ne znaju apsolutno nista o svom dijetetu.
Roditelj koji nabavi dijetetu net, treba znati na kakve stranice ide, i da smije da mu visi nad glavom kada je dijete na netu.
Гледање у монитор док је неко други за компом, некултурно. Ја то мојима стално причам.
Citat
Sta se danas desava? Udje roditelj u sobu dijete zatvara stranice ili istjeruje roditelja iz sobe.
Опуштено, гледа порњаву значи.
Upravo sto se roditeljska briga prikazuje kao kontrolisanje ili konekakvim lancem da ne pricam o nekulturama i nastaje problem! Ja kazem sve ima svoje granice, znaci nije u redu i da se djeci sve zabrani ali kontrola i briga su opravdani!
Super je biti tehnički potkovan kada je u pitanju zaštita dece na internetu, ali svest o internetu trebalo bi da bude deo vaspitanja dece. Nemoguće je detetu ograničiti internet do 12, 13 godine, jer ne samo da će se osećati kao otpadnik od svojih vršanjaka, već će to stvarno i biti. Plus, internet nije samo zlo, ima i puno dobrih i korisnih stvari.
Dakle, mislim da je važnije uputiti dete u neke osnovne stvari, deca to i te kako mogu da razumeju (kad vidim ove nove generacije, sve mi se čini da će za par godina kompjuter da mi popravlja neki petogodišnjak ). Efikasnije i bolje od buljenja u ekran dok je dete na netu jeste lepo mu objasniti koje su to opasnosti (kao što se objasni da se ne uzimaju nikad bombone od stranaca, pa to su čak i nama, deci osamdesetih objašnjavali), upoznati ga sa način funkcionisanja kompjutera, brauzera, antivirusne zaštite, mejlova, društvenih mreža. Drugi je problem ako ni roditelji sami to ne znaju, već imaju "kompjuter da bi išli na Fejzbuk". Naučiti dete kako se komunicira na internetu, zašto se ne ostavljaju lični podaci... i slično.
Dakle, edukacija. Ne možete biti pored dece non stop kad su na internetu. Ne možete kontrolisati sve. Može da ode na neki drugi računar i radi šta mu je volja. Objasnite detetu šta se dešava pritiskom na "dugme za internet". Malo teže, ali sigurno efikasnije. Zabranama se stvara bunt, da ne pričamo o radoznalosti. I ne, deca ni slučajno nisu ni mala ni glupava da to ne bi razumela; naprotiv.
A ovi što kukaju kako smo nekad igrali žmurke i lastiš... Da vas pitam, koliko često idete na basket, fudbal ili neki drugi sport otkad imate "dugme za internet"? Ne budite licimuri. Naravno, internet ništa od toga ne treba i ne sme da zameni, ali muka mi je već od tih setnih priča "eh, u moje vreme, gledali smo Branka Kockicu", a onda ode i pusti torent i narednih 18 sati gleda seriju.
Nismo višestruke ličnosti. Mi smo mnogo ličnosti. A jedna od mojih ličnosti je slučajno višestruka ličnost, ali me to ne čini višestrukom ličnošću. Primeti nijansu.
Telenor predstavio studiju “Bezbednost dece na internetu”
Kompanija Telenor Srbija predstavila je danas izveštaj o održivom poslovanju za 2012. godinu. U 2012. godini sprovedeno je 19 projekata, rekao je Uve Fredhajm, a telekomunikaciona kompanija, kao što je Telenor, ima odgovornost jer predstavlja deo naših svakodnevnih života.
Među projektima koje je Telenor sproveo, a u koje je ukupno uloženo 33 miliona dinara, nalaze se internet parkovi i interketn klupobi, zaštita životne sredine i drugi projektu.
„Posebno bih izdvojio naše napore da što većem broju ljudi omogućimo da iskoriste prednosti pristupa digitalnim tehnologijama. Svesni smo da to prate određeni rizici i posvećeni smo pronalaženju najboljeg načina za njihovo što bezbednije korišćenje“, rekao je Fredhajm.
Jedna od društvenoodgovornih aktivnosti kompanije Telenor je i u oblasti zaštite dece na internetu, a konsultantska kuća Boston Consulting Group (BCG) na zahtev Telenor grupe pripremila je studiju pod nazivom „Bezbednost dece na internetu“, čiji su rezultati predstavljeni danas.
U njoj je izneto predviđanje da će u 2017. godini više od pola miliona dece u Srbiji imati pristup internetu, kao i procena da su u 2012. deca koja su koristila internet i mobilne usluge bila izložena riziku srednjeg nivoa.
„Naši rezultati su pokazali da je u poslednjih godinu dana 26 odsto ispitanih srednjoškolaca, jednom ili više puta, bilo izloženo uznemiravanju telefonskim pozivima, 23 odsto njih je dobijalo SMS poruke uznemirujućeg sadržaja, 17 odsto su bili žrtve uznemiravanja na socijalnim mrežama, a 11 odsto iskusilo je neželjeno snimanje mobilnim telefonom ili kamerom“, rekla je Dobrinka Kuzmanović, istraživač-saradnik iz Instituta za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Ona je istakla da je uloga roditelja u prevenciji digitalnog nasilja od izuzetnog značaja, ali je ukazala i na „digitalni jaz“ koji postoji između učenika i roditelja, jer 15 odsto roditelja, prema sopstvenoj izjavi, ne koristi računar, niti internet, dok 76 odsto srednjoškolaca smatra da njihovi roditelji vladaju računarom i internetom slabije od njih.
„Gotovo svi roditelji smatraju da bi škola trebalo da ih upozna sa stepenom prisustva digitalnog nasilja i merama zaštite, ali su i svesni da škola ne može mnogo da učini bez njihove podrške“, rekla je Kuzmanovićeva.
Na konferenciji je rečeno i da je bezbednost dece na internetu oblast kojom treba svi da se bavimo, kao društvo u celini, a da je jedna od bitnih stavki i postojanje dobrih zakonskih okvira koji bi trebalo da promovišu aktivno učešće u gonjenju počinilaca krivičnih dela.