KAP SUNCA

Plava se kap sunca spusta mojom zjenicom
i vodjena mislju , pogledom mi u san udje ,
pa kao drhtaj zvijezde njezno dusom odsjedne
i venama dahom srebrne mjesecine zaiskri .

Tisinom obasjana , kap mi okupa uzdah ,
dodirom ceznje u laticu moj san pretvori
i otkucajima srca obris noci zamirisi ,
u krosnje svojih vjedja spusti me u mir .

Uplovljen , dusom na pucinu mora legnem ,
pa sirinom njene velike vode zaplovim ,
njedrima brazde vjetrovi me silinom razvuku
i horizonti plavog suncokreta u meni buknu .

Dubinom podamnom sto se hvata sazrijevam
i plamene niti mekog neba izvijam u sebi .
Opijen visinom struka , sunce blize primam ,
da tu ljepotu svoga sna , milujem u snu .

UDAHNUTA

Gledam kako poljima kamilice mirisis
i spustam se na dlanove tvojih zutih zjenica ,
u kojima me sjajem svoga osmjeha umivas .

Slusam , uzdahom pogled u ravnici protezes
i rastrcana usnulim drvoredima dodire nizes ,
a drhtajem breze , rub mojih usana grlis .

Volim te oblakom cela prisloniti i dok se tako ,
tokom rijeke svijas , milujem tvoje obale ,
da te udahnutu u krilu njeznosti utoplim .

Cutim , valovima suncokreta u meni rastes
i u nocnim satima dahom osjecaja nadolazis ,
pa sapatom mjesecine , s tobom u sebi lijezem .

VJECNO OSTAJEM U TEBI

Prije svega , zelim tvoje celo prstom taknuti ,
umriti njeznim poljupcima njegovo drhtanje ,
rukom kroz kosu proci i struk s njima obici ,
zagrliti te cijelu i onda uz svoje tijelo priviti .

Nakon toga , dok u tebi ljubav bude vrila
i tvojim tijelom zarila sva ta vatra vene ,
milovati cu uzdasima tvoje lice ispod sebe ,
da mirnocom neba podjes prema meni .

Kad se takva uzbudjena uz mene priljubis
i osjetis njeznost moga daha na svom licu ,
rukom cu ti sjajne obrise koze posjetiti ,
oblutke koljena pogladiti tankim prstima .

Predlazem ti mila , da tad ovako krenem ,
da jedan dio sebe na tvoje grudi polozim ,
pa sa vrhova bjeline crtom stomaka podjem
gdje ces me na izvoru zenstvenosti docekati .

Tu cu se usnama spustiti po toplim bedrima
i njihovom mekocom lagano kliziti jezikom ,
zauzimati dio po dio pora , tiho ih maziti ,
a onda se pribliziti vrelini blagih usjeka .

Udahnuti mjesecinu sa njihovih proplanaka
preplaviti zanosnom mekocom mirisne vlati
i lagano prstima pretrcavati po sumarcima ,
cije mi krosnje odnedavno dusom odzvanjaju .

Ostati cu tu vjecno i s tobom u tebi usnuti ,
strastveno usnama grliti i snovima pricati ,
tvoje tijelo udisati i u njemu slatko sanjati ,
pjesmom zauvijek ljubiti i sebe u tebe slagati

ZNAM KOLIKO SAM DALEKO

Kako bih nocas u tvom tijelu mirisom cvao ,
uzeo te poljupcem u narucje zelja mojih ,
uzdrhtalu na nasoj postelji pogledom brao
i razvukao bjelinom , nemirnih ruku svojih .

Rijecima strepim , a s mislima se tesko borim
i svakim se snom stidljivo pripremam za tebe ,
odlazim na obale , kraj rijeke tiho zborim ,
a o ljepoti tvojoj sutim , da bih smirio sebe .

Ja te i sad dusom svoje skoljke njezno vodim ,
otvaram u njima srce nepoznato i svjetlucavo ,
ali ti usput u njihovoj tihoj prozirnosti nudim
moje srce , koje te kao zenu voli , srce pravo .

Znam da ces me snom jos dugo i na javi zvati ,
i tuznog i snenog svojim toplim glasom paziti ,
u svim danima sutnje , mojim ces bicem setati ,
i tako me u sebi tjesiti i mekim obrisima maziti .

Kako bih nocas pucinom tvog tijela zaplovio ,
pa sve tvoje dubine tankim prstima posjetio ,
zagrlio uvale i u njima sjajne valove lovio ,
milovao horizonte i dahom preko otoka letio .

Htio bih te u svitanju jutra kraj sebe udisati ,
svakom tvojom porom utkati svoj topli dodir
brizno pogledom cela osmjehom tvojim hodati ,
i spokojan , s tobom u tom budjenju uci u mir .

Znam koliko sam daleko i zasto daljinom stojim
i ne trazim od neba da u meni nitima vjetra plane ,
znam , svi ce ovi sati sto sad teku venama mojim ,
pronaci nacin kako da moja bol strpljivo stane .

MOLITVA SUTNJE

Mirisem te usne u mom pogledu
i cekam , da se tvoj drhtaj mome javi ,
pa da podjem ususret uzdasima .
Oko nas su rasute zvijezde
i posteljom nas mjesecina sladi .
Slusam kako mi svoj osmjeh nudis ,
i kako srcem prema meni predes ,
dok kroz kosu pletes moje prste .

Svog si me prekrila srebrnim tijelom ,
sve moje kapi natopila u sebe ,
i sad sutnjom molis nebo da u nas stane .
Osjecamo kozu sto po nama hoda ,
a obale njene postaju nase pristaniste .
Iako smo po njoj bezbroj puta trcali ,
ona nam se vjestinom rose izmice
i opet smo nepoznati u tom carstvu .

Velikim se strastima igramo u nama ,
jedno u drugo plovimo ispruzeni ,
ti bjelinom , a ja buktinjom dodira .
Sa koliko nacina obilazimo obronke ,
kad se silni vjetrovi nasim pucinama mijesaju .
Mila , znas li , stalno se u sebi smijesim ,
a tvoje obline smatram svojim
i zrelosti , da ih namirim imam dovoljno .

Cijelim smo pocetkom obuzeti ,
slike zagrljaja izmedju nasih tijela nastaju ,
u paleti milovanja potezi su vreli .
Svemir kojim oblazemo svaki kutak nase tisine ,
bogatstvom nas samih obilazi postojanje .
Mi smo sad mjesecinom postali ,
ispod neba nasim osmjesima zvijezde sjaje
i posteljom za nas donose slasti .

SJENA LIPE

Mojim se okom sjena lipe drhtanjem nudi
i budi tisinu misli slatkim valovima ceznje .
Srebrna voda jezera u meni vise ne drijema ,
niti me mirnoca labudjeg bijelog pjeva tjesi ,
sada dubine moje duse vjetrovi zanosa nose ,
skupljaju uvale i pucinom mojih prepona zive .

Otkako sanjam pupoljak miris cvijeta zelim
i nadam se kako cu napokon iz latica piti .
Oduvijek se slatkim mislima mastom setam
i stalno u njoj predivne strasti prepoznajem ,
uvijek pronalazim vrt slican mojoj masti ,
ali iz korijena zenske duse tijelo mi ne raste .

Rijeci me vjecito , ususret nekome uzalud vode ,
snazno bujanjem maze i utjehu mislima traze ,
a vene se buktinjom pale i tihim vatrama gore ,
i kad cijelo moje bice pozudom razbuktaju ,
snazno sagorijevam i sve sto u meni plamti ,
nigdje mira nema i nikamo se skloniti ne moze .

Sada napokon vise ne sanjam srebrnom vodom
i vidim valove kako sjajne obrise k meni donose ,
sad iz duse izranjam i u sjenu lipe okom ulazim ,
putujem njenim mirom i vodom jezera je ljubim ,
na proplancima njene krosnje osvajam osmehom
i tisinu tijela njenim mekim dodirima prepustam .

VOLIM TE

Volim te u osmjehu kapi rose ,
kao pjesmu ,
volim te u sjeni lipe ,
kao ljubavnicu ,
volim te na mjesecini ,
kao zenu ,
volim te i kad sutim
i dok me obuzima ritam grada ,
na uglovima sjecanja te volim ,
pored Drave ,
u zrelosti vinograda ,
mirisom jabuke te volim ,
volim te ,
i ne znam kako te sve volim ,
volim sto te volim …
Strepim i volim ,
a mene moja ljubav moli ,
jer bez tvojih dodira je krhka
a volim tu ljubav
i molim ljubav ,
da se strpi ,
ranjiva je ,
bez njeznih milovanja
plasljiva ,
bez toplih poljubaca .
Voli i mene ljubav ,
voli i ceka ,
moli ljubav ,
mene moja ljubav moli ,
ja ju slusam ,
ona prica ,
meni ljubav moja prica ,
kako da te volim . . .
u rijecima
i sa nebom u sebi
i ljubav u tebi da vodim
u smiraj dana ,
kada se ptice slegnu ,
kako da te volim . . .
u sebi . . .

VISINOM ZVIJEZDA

Obuhvatiti cu te mjesecinom , bas onako kako zelis ,
niti tiho , niti blago , vec poput vjetra oko tebe teci ,
pa hukom slatkih snova zapoceti ples mekim uvalama
i zanosom oblaka rasuti po tebi svoje zvjezdane grudi .
Necu stati , dahom cu se pod skoljke na pijesku zavuci ,
iz njihove bjeline tvoja bedra strascu muskarca okititi ,
udahnuti rukama i pucinom na horizontu takvu zasjati .

Uzivati cu tada putene mirise rascvjetale duge u tebi ,
nanositi spektar na moje obrve i usnama ih dodirivati ,
dubinom stomaka valove s odjecima pozude prostirati ,
sve kapi jezikom skupljati i nanositi sebe po cijeloj tebi .
Neka i dan bude prisutan , cvrkut zore nas nece obuzdati ,
umorom moze zasjeniti u nama nase uspaljene krvotoke ,
ali cemo mi , odavno ispunjeni vatrom ljubavi , lebdjeti .

Kada dostignemo sve strane svijeta i visinu zauzmemo ,
kad koza na nama , plamenom sunca preponama naraste
i osjetimo kako nam se ruke zagrljenim ramenima stapaju ,
medju prste cemo uteci i njihovom tankom cudi nastaviti .
Tu pred samim vratima nasih tijela , dakle duzinom koljena ,
doci cemo zreli i preko njihovog grebena uzdignuti kicmu ,
zavuci se ritmom pokreta i krenuti u visine zvijezdama .

MOJ PJEV

Ovo malo mjesecine , sto mojom kozom tece ,
ovo malo mjesta u kojem ritmom otkucava srce ,
dovoljno je da galerijom rijetkih snova prodjem ,
dovoljno , da na tren zastanem udahnut ljubavlju .

Osim mirisnog tijela ja i kosu sa vjetrovima dajem ,
pogled u visini zvijezda i poneku duzinu misli nudim ,
nesto smisla s kojim svaku novu pjesmu zapocinjem ,
imam i vrhove na kojima moji prsti zadihani plesu .

Isto tako i pucinu ravnicom vihora kao obzir nosim ,
nalazim se u liscu i pod zaspalim snijegom snivam ,
nisam sam , jer u sebi iskrenost svih krosnji sirim
i u vrtovima nade , moj se pjev sve glasnije cuje .

TISINA POLJUBACA

Uvijek kad pokrenem misli,
ti se pojavis na nebu
i nad mojim nemirnim poljima,
sa zlatnih obraza duge,
sjajis u tisini poljubaca.

Zapocinjes u meni postojati
i sa zanosom vatre, uzdahe palis.
Otvaras tople izvore milovanja,
pa moju meku ravnicu,
poput vjetra, njezno grlis.

Uvijek kad te udahnem,
u tvojim rascvjetanim krosnjama
osjecam slatki dah ceznje
i mirni tok mojih obzira,
postaje uzburkana rijeka dodira.

Uzdrhtala i beskrajno mirisna,
nestajes u svim zagrljajima
moga tek probudjenog tijela
i ja te, u tisini poljubaca
iznad sjaja zvijezda nosim.