Modra trešnja


Pored mog prozora , svaku večer , mjesec zastane
i što zatekne tada na ulici , ponudi mom pogledu ,
zatim dovede vjetar , a s njim i plavetnilo primakne
i u toj slici , kakvu samo srebro napraviti može ,
neprestano titra moja želja da te ugledam u noći .

Gledamo se , mjesečinom optočeni , moja ljubav i ja ,
čekamo i ne slutimo buru što dolazi s vjetrovima ,
ne ćutimo u toj nagomilanoj tišini , požar samoće ,
već uz jecaje i ritam srca , prislanjamo najdražu bol ,
da u klecanju koljena ne bi otkrila slomljenu dušu .

Onda odjednom , ispod misli , modra trešnja zadrhti ,
sjaj više nije trom i vrhovi se neba polože na cigle ,
tamne sjene nestanu i tračak čežnje uplovi u sobu ,
tijelo postane mjesto događaja , snaga dahom uzleti
i s planina ravnicom procvjetaju tvoje prozirne latice .

Voda sto teče mojim venama poput plamena zaigra ,
izvori njenih tokova isprepletu tanke niti nježnosti ,
mreža radosti razapne se dolinom kojom kapi rastu ,
a ti , prostrujiš zrakom i vatrom , zemljom i vodom
i svakom kutku moga tijela , dodaš osmjeh zvijezda .

Nitko me , kad si u meni , ne dira svojim osjećajima ,
ničije me ruke , dok se rastapaš mojom dušom ne traže ,
ali nemir se ipak porama javlja , jer žeđ u raju postoji ,
kao kad , natopljeni suncem , nizinom zasjednu oblaci
i umjesto kišom , prstom tuge dotaknu njihovo sjećanje .

Kamo , kamo si mi otišla noćas , moja draga prepelice ,
kad si nestala u jednom trenu i utekla u krilo mraka ?
Zar se bojiš mirisa modre trešnje i obrisa njenog zrelog ,
pa u meni ostavljaš uzaludna čekanja kao melem plaču ?
Kamo , kamo si se sakrila , po ovom suhom vremenu ?

Htio bih se , prstenom , oko tebe zauvijek okružiti ,
posjetiti , mila moja , jutra u kojima tvoja njedra dišu ,
zalaskom dana , protrčati radosnim proplancima sreće
i s tobom usred tople postelje dočekati mjesečinu ,
da umore smirimo zagrljajima naših vrelih usana .

Nemoj nestati uz obalu mora , niti vrhovima planina otići ,
već sa zlatnom školjkom danas pođi i moju ljubav potraži ,
a u okusu modre trešnje , sve će tvoje strepnje nestati
i ti ćeš opet kao nekada , pitomim horizontom poletjeti ,
umjesto rumene magle , tvojim će se očima spokoj širiti .

Mekocom tvoje koze klizim


Mekoca tvoje koze mojim prstima klizi
i svakim dodirom u meni drhtanje budi .
Opijena mirisnom strascu njihovih uzdaha ,
mjesecina na ramenu prebire dragulje ,
pa ih preko tvojih grudi u ogrlicu slaze .

Njeni se meki poljupci tvom stomaku nude ,
svlace obris tvog tijela i podamnom lijezu .
Pod kupolom mojih bedara siris proplanke
i njima potoke uzivanja s izvora pripravljas ,
kao srebrne ih niti vezes i meni u ruke dajes .

Kristalnom se noci kitis i pokazujes ljepotu ,
da te uzdrhtalu visinama strasti ponesem .
Kao svemir , tvojom dusom struji moja dusa ,
miluje toplim utocistem tvoje umorne snove ,
jer zna , u njima odavno istinska ljubav ceka .

Osmjeh oblaka


Rastrčana na oblaku , smješiš mi se suncem
i poput pučine ,cijelu moju misao obavijaš ,
a kad staneš , iz tvog se osmjeha san raširi ,
pa se beskrajno tiho , kapima milosti uvučeš
i mirna , kao vječnost zaiskriš mojim srcem .

Kad mojom dušom svemir počneš slagati ,
svaki tvoj uzdah iskrenom radošću dočekam ,
zadrhtim krvotokom vrelih zvjezdanih putanja
i opijen željama tvojih mirisnih proplanaka ,
na tvojim bogatim izvorima hranim svoje tijelo .

Ne prekidam tako započeti niz slatkih užitaka
i ne odustajem od rajske naslade tih vrtova ,
ne odupirem se snu koji takvim snom raste
već , srebrnim prahom tvoje mjesečine cvjetam
i u svom osmjehu dišem tvojim predivnim bićem .

Odvajam u sebi svu drhtavu bjelinu nježne školjke
i poljupcima zjenica služim tvoje biserne obraze ,
oblačim te u istinsko nastojanje svojih pjesama
i u njima nebeskim prostranstvima plešem s tobom ,
gdje zauvijek ostajemo na visoravnima naše ljubavi .

Tek iznjedreni , u maštanju postajemo romansa
i zagrljeni pramenom svih prijašnjih ljubavnika ,
zlatne uvojke njihove kose skupljamo na dlanove ,
pa se u sjaju toplih vlasi beskonačno ispreplićemo
i naše treptaje , milujemo mekoćom dodira .

Bezbrižno razigrani plamtimo snagom čežnje
i poput lahora , cijelom se dužinom sna pružamo ,
ti bojom razbuđenih latica , a ja vrhom mirisa
i napokon smireni tečemo među plavim obalama ,
ponosni što se vjetrovi blaženstva u nama miješaju .

Nismo vješti u razilaženju , ne priznajemo napor ,
ulazimo u dubine vremena , sastajemo se u dahu ,
rastemo iz bezbrojnog korijenja dana i noći ,
mi smo visina izvijena svim stranama horizonta
i velika igra ljubavi započeta u osmjehu oblaka .

Boje ljubavi


Nista nije vazno , kao vjestina nasih osjecaja kad primi boje ljubavi
i nista ne treba osporiti promjenama koje nastaje u vremenu cekanja ,
jer svako disanje tada ima svoj ritam , ponekad blag , ponekad trom ,
ali ipak skladan i nas ritam , sto uci dusu vjecnom privikavanju .

Sto smo prije bili i zasto sjajnim koracima tako preplaseno zastajemo ,
neznam , ali ponekad poludim poput vjetra i zaurlam tvojim bicem ,
nasrnem divljacki , pa se u strahu , da ne pokleknes , povucem i utihnem
i znam suncokrete zatamniti i prisiliti ih da se mog nemirnog sna napiju .

Ali , sve to radim iz ljubavi i koliko god ti cudno izgledalo , ja te volim
i ne mogu bez tebe i vjecno sam ti zahvalan sto u meni odavno postojis .
Ovoj pjesmi ne pripisuj nikakvo zlo , niti mojoj ljubavi , oni su lom nemira
i skup su stihova svih mojih nestrpljenja i ceznje za tvojim toplim dodirima .

Neponovljiva si , neizmjerno blaga i mojim snovima potrebna , otkrivena
i zaceta u svakom mom pokretu , posadjena korijenom moje velike ljubavi ,
izrasla rijekom mojih drhtaja i u svakom njenom valu ljubavlju zablistala ,
dohvatila vjecni smisao i pomjerila granice mog beskonacnog svemira .

Prepoznajem pogled mjeseca u kojem zabrinuto trcis svojim toplim usnama
i poznajem obrise bijelih breza sto se skrivaju iza tvojih njeznih zagrljaja ,
zato te i vodim ravnicom mojih nadanja , jezerima mojih dugih iscekivanja
i zanosnim proplancima sa kojih drvoredi visokih jablana nad tobom strepe .

Jedina moja ljubavi , samo tebi pripadam i u tvom se srcu jedino snalazim ,
kao covjek svaku sumnju odbacujem , kao ljubav tvojom dusom odzvanjam ,
kao miris tvojim tijelom ustajem , kao vjetar tvojim se nebom propinjem ,
predivna moj , nista mi u zivotu nije vazno , osim tebe i boje tvoje ljubavi .

Tvoj tihi svemir


Mogao sam izmisliti vrijeme u kojem cu te sanjati
i zapoceti putovanje nestvarnim predjelima maste,
mogao sam zalutati i s tom varkom ogrnuti dusu,
pa usporeno uzimati samo koliko mi san dozvoli ,
ali nisam, jer si moje strepnje na vrijeme prepoznala
i snagom radjanja svakom mom nemiru brizno prisla,
probudila moj zivot i kao svoj, njezno ga prihvatila.

Mogao sam stati, ali nisam, jer ti nemas tuge za mene
i ne krijes se oprezom, vec me u svojoj dusi odmaras,
kao mjesecina svaku kap mojim tijelom rasporedjujes
i poput slatke bujice strascu zene oplodjujes moje misli,
naslanjas visinom drhtaja i dodirom pahuljica milujes,
primas vrbinim pogledom i zanosno grlis letom oblaka
i na zalasku sunca medju svoje uzdignute gore odnosis .

Ljubljen beskonacnim plavetnilom tvog tihog svemira
pristajem biti sretan i otkrivam ti svoje mirisne dubine,
a sa njihovih izvora polazem nade na tvoja meka njedra,
ulazim zvjezdanim tragom u tvoje nepregledne zjenice
i u njih sklanjam svoja preplasena polja suncokreta,
da u tebi, koja si toliko nedostajala njihovom zlatnom miru
pronadju potrebnu snagu i vjecno nebo za svoj sjaj .

Zato, sto si napokon dosla i svojim dahom uz nas pristala,
drvoredi jablana slave i sklanjaju u stranu vjecite pokusaje,
a nestalna cekanja pretvaraju u neizbrisivi zaborav srca ,
nudeci u svojim vitkim krosnjama raskos raspjevanog vjetra
i toplinom tvog beskrajnog pogleda opijaju ravnicu ,
jer osjecaju, kako je dosadasnjim nemirnim lutanjima kraj
i kako su u snu u kojem ih tvoje ruke u sebe primaju .

Vrijeme gledanja


Odkada tvojim licem prolazim,
sve vise prepoznajem vjestinu smirenja
i budim se sjajem vitkih breza ,
u sumi punoj srebrne mjesecine
i umivam sa onim osjecajima,
u kojima sam odavno zastao i zaspao,
a tvoje preplanule zjenice
prozirnom rijekom nalijevam
i stizem glasom vjetra
tvoju beskrajnu dusu milovati.
Tebi necu skrivati proslost ,
vec cu bojama svojih misli
zauzeti dijelove tvojih osmjeha
i dok me gledas,
svako njihovo trazenje mastom ljubavi ukrasiti,
jer u miru tvojih obraza
pronalazim latice cekanja
i u njima prepoznajem dugo skrivane dodire,
kako se mojim srcem,
nepreglednom ravnicom smjese
i nebeskim snom suncokreta mirisu
iznad proplanka mojih sjecanja lete
i posjecuju mjesta mojih buducih sanjanja,
pa poput lastavica
svijaju gnijezdo podno tvojih slatkih obrva
i tu se odmaraju i zlatnog sna napijaju .
Imam te u dahu proljetnog svitanja
i mojim tijelom cvjetas ,
imam te u strucku maslacka zagrljenu
i mojim prstima ne odolijevas ,
imam mladost tvoju oko mojih valova ceznje
imam i gledam
kako izvijena mojim osmjehom teces .

SANJAM

Sanjam , ptico moja najmilija
kako odjecima , u dubine moje letis
pa , kroz skoljku srca moga ,
niz padinu moje duse strujis .

Tvoja se bedra , u valovima njisu ,
svoje krosnje , iznad drvoreda nude ,
a iz grudi , potoci naslade mi teku
i mirisnim dodirima , tijelo moje hrane .

Sanjam , vjetru moj njezni ,
preko planine , u ljubavi me nosis ,
do ravnice , gdje u zlatnom klasju plesem
i nad uvalom , s mojim snom postojim .

Tvoja se kosa , poljem suncokreta siri ,
ruke tvoje , kao dvije latice u mom oku ,
ispod neba , umijecem me maze
i ja se poput lista , tvom dahu nudim .

Sanjam , snu moj neopisivi ,
izvoru moje duse darivas prostranstva
i pecatom ljubavi , pod horziontom ,
nemirno lutanje , u meni smirujes .

Tvoj se pogled , u meni privija ,
i zeljom rijeku medju obale dovodi ,
sanjam , pod oblacima okruzen miloscu ,
svoje poljupce , u jabuci mi donosis .

PRISUTNI TI I JA

Prisutni ti i ja , u mjesecini spavamo .
Iz dubine , dolaze alge i dodirom nas pokrivaju .
Probudjene uske uvale ,
u nama osjecaju , da se pripijamo
i niz obalu pustaju meke uzdahe .

Odricemo se mirnog sna i u spiralu noci ulazimo ,
pod nama uspavanke , u pijesku nestaju .
Obnovljeni osjecaji procvjetale zrelosti ,
uvlace svoje pokrete u prozirni kamen.
Kako bi bilo da nam govor sada pjeva ?

Niti sjenke ne miruju , poput zakletve predvecerja ,
trepere , u vrhu noci , na vlatima trave .
Glatke umorne vode , prate nase poljupce ,
svaki odsjaj oka skrivaju u brazdu svoju .
Znamo , da smo kod posljednje snage stigli !

Usred postelje , lica nam se u krosnjama traze .
Ostajemo mirni u jecaju samoce ,
ocekujemo da prsti u skoljke utonu.,
Tamo gdje , izmedju oblaka i zemlje ,
prisutni ti ja , u mjesecini spavamo .

NEBOM SAM TE OKUPAO

Nebom sam te okupao
i bisere svoga srca stavio oko vrata ,
pa snom jutaranje rose u miris legao ,
jer kad snivas ,
mojim pogledom postajes zvjezdani dah ,
a u mojim njedrima okus meda .

Milo si moje bice
i otkako u mom osmjehu spavas ,
ja te mjesecevim poljupcima dojim ,
svakom tvojom misli cvjetam ,
a nad bijelim celom ,
udahnjujem ljubav i u dusu stavljam .

Koliko li te samo snenu tako volim ,
da se u sam san pretvaram
i dubinom uzdaha tobom drhtim ,
po cijelu noc u tebi treperim ,
njezno ceznjom uznosim
i proplancima bezbriznosti pokrivam .

Tiha si i ja te takvu vodim ,
poput lista sto jezerom plovi ,
tiho se i u tebi ljubim ,
kad sa kapima kise preselis u sapat ,
tihom , ja te strastveno volim ,
dok svoje snove prostires u meni .

TI SI

Voljena duso ,
ti si u okretu mog vjetra njegova visina
i u nebeskim planinama san dok drijemam .
Ti si skrivena skoljka u mom bijelom osmjehu ,
u latici koralja ti si moj buket .

Jedina ljubavi ,
u svakoj ptici ti si i moj pjev
i nedokucivi si mi let ,
pod oblakom , smokva gdje gnijezdim mir ,
svakom mom perju ti si dodir zraka .

Ljubljena moja ,
kad u zavoju rijeka uspori , ti si taj moj val
sto me ispred svih daljinom toka nosi ,
obalama mojim , sapatom zatecena
i u meni si jedina u vatrenoj kapi .

Topli zagrljaju ,
dodirima svojim stizes moje misli ,
jer u njima ti si zelja
i njihovim se spletom poput pahulja igras ,
ti si topla radost moga bica .

Vjecno voljeno ,
pjesmom odzvanjas kroz kozu ,
u porama ti si uzdah sto me pamti
i pocetak si mojih vrelih strasti ,
jos u sebi , ti si za me slast .

Tebi mila ,
koja me u sebe primas da postojim ,
tebi , jer u meni oduvijek postojis ,
tebi draga, tebi se sav tako njeznoj dajem
i sjajem poljubaca , u tebe pristajem .