Zanimljivo da niko nije pomenuo bice pod nazivom "kacilo" ! Mnogo puta sam slusao od seljaka iz mog kraja kako se desi da nesrecnika koji se kasno vraca kuci nesto uzjase i tera ga da trci sve do zore, tj. dok se ne oglase prvi petlovi. Slicno tome, nekada se ljudima desavalo da u stali nadju konja svog u peni i blatnjavog, iako je vezan a vrata su bila cvrsto zatvorena.
U našoj (slovenskoj) mitologiji se ćesto spominje da i veštice i vampiri jašu ljude... Za kacila nisam mnogo čuo... ako znaš nešto (ili neke priče) napiši... :wave: Inače, iz kog si kraja?
Kacilo ( "c" kao "Cacak") je izraz za "nesto" sto se u dolini Zapadne Morave, dakle moj komsiluk, ne povezuje sa vesticama, vilama i vampirima, vec spada u posebnu kategoriju. Sto se tice prica, tacno je da sam ih cuo zaista mnogo i sve su vrlo slicne, ali je takodje tacno da su ucesnici toga "prijatelj prijatelja mog prijatelja", tj. tamo neki lik koga nisam ni mogao da sretnem. Istina, jednom sam cuo da se to desilo i osobi koju licno znam, ali je to toliko neverovatno da zaista ne znam sta da mislim, tim vise sto se o doticnom moze svasta reci, ali lazov sigurno nije ! Dakle, taj moj poznanik se vracao kasno uvece u svoje selo i da skrati put krenuo je preko polja. I sami pretpostavljate nastavak: odjednom je nesto skocilo na njega i poteralo ga u drugom pravcu. Ono zbog cega je ovaj dogadjaj drugaciji od drugih je telesna gradja glavnog junaka: sa njim bi i Tajson tesko izasao na kraj a kamoli tamo neka "andjama" ! Nastalo je otimanje, svako je vukao na svoju stranu sve dok se nisu priblizili nekoj kuci koja je, srecom, imala upaljenu sijalicu u dvoristu. Istog trenutka, moj poznanik je osetio ogromno olaksanje na ramenima. Medjutim, umesto da pobegne kuci on je uzeo baterijsku lampu i vratio se na mesto dogadjaja. Tamo ga je sacekala "pihtijasta masa razlivena po travi" (njegove reci). Na zalost, ne znam da li je ostala tamo i sledeceg jutra, tj. na suncu.
Tacno narode, u pravu ste. Mnoge stvari se mogu objasniti "jednom casom vise", pa zato i nisam hteo da navodim druge price gorepomenutih seljaka kao npr. o coveku koji hoda po tarabama, o jagnjetu koje "veseli momci" nadju na polju i kada pokusaju da ga domame ono im ODGOVORI istim njihovim recima, o biciklistima koji na jednoj (uvek istoj) ostroj krivini osete da ih je "nesto" zgrabilo za guvernal i da ih vuce ka Moravi... Ne moram da napominjem da se sve ovo "desilo" kasno uvece ili nocu. ALI...sta reci za ovo: 1876. se kod Sumatovca, sela juzno od Aleksinca odigrala jedna od najvecih bitaka Srpsko-Turskih ratova. Nasi su pobedili i posle povlacenja neprijatelja su svoje poginule sahranili dok su "one druge" ostavili lesinarima. E sad, da li se zbog takvog postupka desilo sledece, ne znam: U mojoj familiji se mnogo puta prepricavo dozivljaj moje pra-pra-prababe kada se sa ocem vracala iz Nisa. Put je, u to vreme, vodio pored nekadasnjeg bojista a islo se kolonom zapreznih vozila, ono sto bi se danas zvao "konvoj". Iz nekog razloga su kasnili, vec je pao mrak pa ih je vodja je zaustavio na jednom mestu i upozorio da ce sada svasta videti, da niko ne sme da izadje iz kolone i da ko god ima duvan da zapali (?). Samo sto su krenuli, sa obe strane su poceli da trce "volovi", "hrtovi", svakakve zivotinje su se pojavljivale i, cak, PRESKAKALE kolonu, ali svi prisutni su gledali u zemlju, cutali i samo terali napred (VERUJEM !). Uglavnom, sve se dobro zavrsilo, cim su izasli iz tog kraja nastalo je olaksanje, ali se znalo da tim delom puta godinama niko normalan nije prolazio po mraku.
Poslednji odgovor u temi napisan je pre više od 6 meseci.
Temu ne bi trebalo "iskopavati" osim u slučaju da imate nešto važno da dodate. Ako ipak želite napisati komentar, kliknite na dugme "Odgovori" u meniju iznad ove poruke. Postoje teme kod kojih su odgovori dobrodošli bez obzira na to koliko je vremena od prošlog prošlo. Npr. teme o određenom piscu, knjizi, muzičaru, glumcu i sl. Nemojte da vas ovaj spisak ograničava, ali nemojte ni pisati na teme koje su završena priča.