60% Srba 91. ??????????

Oprosti, ako sam krivo pročitao ili informiran.

Naravno da nije, al gledaj. Bio je rat (ili vojni sukob, obzirom da se Albanci baš i nisu iskazali), međunarodna zajednica vas je prisilila da se povučete (mislim vaša vojska) i naravno da su grupe stanovništva pošle za njima. Ništa neobično, iako žalosno.

Ali da se vratimo na povijesnu stranu koju sam ja pokušao nijeti u svom prvom postu. Kosovo ne postoji od jučer. I na njemu Albanci očito ne žive od jučer. Trebamo pokušati sagledati stvari na taj način kako je tekao razvoj odnosa Albanaca i Srba da su oni takvi kakvi su danas. I i sto tako odnos Srba prema Kosovu. Ja sam ga pokušao prikazati sa svoje strane, odnosno iz svog kkuta gledanja kakko sam ga stekao uvidom u knjige i novine.

situacija je komplikovana..ali Albanci ipak imaju demografiju...Srbi istoriju....ili tje dotji do dogovora ili tje se odvojiti kosovo...Rusi se povlace..i otisli su...njihivi prisustvo je bilo samo protivteza nato-u i to neuspela...mislim da Evropa pati zbog nekih ucinjenih stvari...trebalo im je stosta za okriviti Srbiju..a sada naginjanje samo na jednu stranu im pricinjava sada problem..jer ipak problema je bilo i ima ih i sada ali na obe a ne jednoj strani..bitje tesko...ziveti zajedno..bitje tesko odvojiti se...zavisi..od mnogo cega...

Da, 60% srba od ukupnog stanovnistva Kosova.
Nazalost da, dobar deo srba je morao pobeci u centralnu srbiju, ali opet takvo naseljavanje kakvo oni prave je prava invazija na teritoriju druge drzave... kako bi vama bilo da vam se krenu naseljavati madjari [dobro, tebi bi bilo lepo, ali drugima? ]

E tu smo!!!!!!

Zašto Srbija ne može postati i država albanskog naroda? Ne u smislu da se nazove Albanosrbija, nego da prihvate svoj položaj manjine sa svim pravima. Nešto kao Mađari u Vojvodini. Koliko ja barem znam, s njima nemate problema da se žele izdvojiti i pripojiti Mađarskoj.

Madjari su narod... siptari su pleme koje je 1914 sislo sa drveta jebote...
Nemam ja nista protiv njih kao manjine, pa imali su skole na svom jeziku cak i deo fakulteta... sta im fali, to je vise nego sto u matici imaju...

Dobro ovo s plemenom, je vjerojatno ironija.

Da imali su. Ali zar nisu mnogi tražili da im se i to ukine?
Ne želim sad ovdje ispasti kao neki branitelj Albanaca, ali bih pokušao okrenuti raspravu u ovom smjeru. Ti kažeš da nemaš ništa protiv Albanaca kao manjine, a vjerujem da nisi sam u tom svom uvjerenju. Ali, svalimo na trenutak svu krivnju na Albance, kako postići da oni taj položaj i prihvate? Dakle otcjepljenje ne dolazi u obzir, ali ni uloga Kosova kao bureta baruta. Protjerivanje ili mirno preseljenje Albanaca u Makedoniju ili Albaniju isto tako. Što ostaje? Kako postići riješenje koje bi "kosovski problem" zastalno skinulo s dnevnog reda?

1. Pa i u makedoniji prave oruzane sukobe...
2. Samo mala ironija posto nije daleko od istine...
3. Ne mozes postici da neko to prihvati ko je svom lideru Hasimu Taciju rekao kada je isao da pregovara da ako prihvati ista sem nezavisne drzave da ce dobiti zolju u helikopter... To je i sam Taci rekao, a ostali zvanicnici potvrdili.

1. svejedno, bar ih ne bi pravili kod vas. :wink:

2. E sad...jesi li baš tako siguran? A Skenderbeg? A Gjonov Misal/Meshari (ili kako već)? Teško je vući nekakve paralele, al zar ne žive i Indijci kao Cigani, al opet mnogi će reći da je njihova kultura možda i najveća na svijetu?

3. Je l Taci odletio u zrak? Nije. Je l Kosovo nezavisno? Nije.
Dakle put se mora naći na zadovoljstvo i korist svih zainteresiranih.

Nije zato sto nije prihvatio nista! Dobio je ponudu da kosovo bude pokrajina sa malo vecim ovlastenjima, on je to odbio.




Albanci se pominju prvi put negde u 12, 13 veku, ali prva ozbiljna stvar da albanci kao narod nesto rade je 1876-1918.
A Skenderbeg... pa

Pretapanje Srba u druge nacije dešava se od najdavnijih vremena i u mnogim krajevima Evrope. Razmere ove pojave su takve da zaslužuju posebno istraživanje.

Nije razumno ovakvu, pogubnu, pojavu zanemariti, a sve posledice te pojave brzo zaboravljati. Posebno, ne zato što su tradicionalni osvajači Balkana, odlivene srpske saplemenike, koristili za genocid nad preostalim Srbima. Tako su Turci protiv Srba, u ratovima, koristili poturčene (ili islamizovane) Srbe iz Raške, Crne Gore, Hercegovine, Bosne i sa Kosova i Metohije, a Nemci i Hrvati, pored muslimana i pokatoličene Srbe iz Dalmacije, Hercegovine, Bosne, Slavonije i ostalih srpskih krajina.

Svi naši neprijatelji koristili su protiv Srba i poarbanašene Srbe, kojih među današnjim Šiptarima na Kosovu i Metohiji, u Makedoniji, Crnoj Gori i Albaniji ima veliki broj.

Pretapanje Srba u Šiptare, počelo je već u srednjem veku, dok su Šiptari, kao Srbi, bili hrišćani. O tome piše dr Vladan Đorđević u istorijskom osvrtu: "Arnauti", objavljenom u "Katena Mundi" (Matica Srba i iseljenika Srbije i "Ibarske novosti" iz Kraljeva, priređivač Predrag Dragić Kijuk, 1992):

Slovenska imena, veli austrijski konzul Han, tako su silno rasprostranjena da se nalaze i u najnepristupačnijim gudurama Arbanije. Sloveni su nekad bili najmnogobrojniji stanovnici ove zemlje. Arbanija je bila preplavljena Srbima i Bugarima. Malisori i danas znaju da su namalisorskim visovima stanovali Srbi. Severna arnautska plemena sećaju se svog slovenskog porekla. Hoti, Kastrati i Klimenti znaju da su rođena braća crnogorskim plemenima Kučima, Bratonožićima i Piperima.

Jedini aranutski junak Skenderbeg bio je srpskog porekla. Mirditi imaju predanje da su bugarskog porekla, a u Tirani danas (1912), živi 2.000 Srba.

Austrijski konzul Han navodi da, prema dokazanim granicama prostiranja jezika, izlazi da Sloveni nisu samo osvojili alpijski deo Albanije, nego da oni još i danas (1912) žive u severnom porubu zemlje. Nekad su Sloveni naseljavali i celu južnu stranu aspijskog čvora. Ono nekoliko arnautskih naseobina na severnoj strani alpijskog čvora, obeležava samo narodno predanje u docnijoj arnautskoj koloniji.

Arbanasi su imali dva rasprostranjenija jezika i to ona kojima govore Gege i jezik južnih Arnauta, koji se zove Toske. Tosu toliko različiti jezici da se Gege i Toske, međusobno, ne razumeju.

Austrijski konzul Han, s nemačkom savesnošću i primernom izdržljivošću, dugo je radio da pronađe svaku sitnicu, korisnu za karakteristiku Arnauta, njemu toliko dragih, ali nije našao ni jednu arnautsku junačku narodnu pesmu. Sve što je našao behu nekoliko male ljubavne pesme i nekoliko narodne poslovice."

Dr Vladan Đorđević, prikazuje Albaniju srpskom zemljom, navodi da su njom vladali, pre Nemanjića: knez Vladimir, zatim, Tihomir, Glava, Golem, Slava, Ivica, Mihailo Voisavljević (1077). Mihailo je ustanovio nezavisnost Srpske pravoslavne crkve u Primorju, s vladičanstvom u Baru, više od sto godina, pre nego što će Sveti Sava proglasiti autokefalnost Srpske pravoslavne crkve.

Nedaleko od Skadra na Bojani, sahranjen je srpski vladar iz 11. veka Mihailo i sin mu Bodin, čija država je bila od Cetine i Save do Drima i Prištine, s prestonicom u Skadru.

U tako prepoznatljivoj srpskoj zemlji, Srbi su asimilovani i to od retko naseljenog naroda koji nije imao ni jedinstveni jezik, ni pismo, ni narodnu poeziju. Italijanski književnik iz 16. veka Teodor Spanduci opisao je život Skenderbega, čime nam je ostavio podatke o ranom pretapanju Srba u Šiptare:

"Skenderbeg, čovek lično hrabar, bio je srpskog porekla i bio je toliko zaslužan, da su ga cenili ne samo Arnauti, nego i drugi narodi. Bio je sin Ivana Kastriota, koji je vladao u Maći i Umenestiji. Majka mu je bila Vojislava, kći gospodara Pologa, jednog dela Maćedonije i Bugarske".

U svojim istraživanjima, dr Jovan Cvijić potvrđuje asimilovanje Srba od strane Šiptara u Albaniji:

"Čim su Turci zavladali, većina je Arbanasa primila islam i postala odana turskoj upravi. Kao takvi, dobili su potpunu slobodu i postali gospodari. Njihova zemlja izvan glavnih komunikacijai, u tursko vreme, zapuštena, nije pružala dovoljno sredstava za život. Okrenuli su se na istok i počeli naseljavati plodne doline.

Pod uticajem prevlasti Arbanasa, Srbi u Albaniji su islamizirani i poarbašeni, izuzev jednog dela u oblasti Golog brda, na levoj obali Crnog Drima i onih koji su prebegli u unutrašnjost Balkana".

Šta da zaključimo o srpskom, lakom, odrođavanju? Možda da se podsetimo da li se to odrođavanje dešava, i u kojoj meri, kod drugih naroda.

Kad su Turci prešli na islam, uzimajući ga od Arapa, ostali su Turci; kad su Šiptari prešli na islam, ostali su Šiptari; kad su Iranci prešli na islam, ostali su Iranci; kad su Kurdi islamizovani, ostali su Kurdi, kao i Čečeni i mnogi drugi narodi. Među Arapima ima mnogo pravoslavnih i katolika, ali su Arapi, kao što su to i Arapi muslimani.

Samo Srbi, kad pređoše na islam, ne želeše više da se zovu Srbima!

To sto se nesto desavalo na teritoriji Albanije ne znaci bas previse. Ko kad bi ja sad rekao da je Aleksandar Makenodnski bio cistokrvni Makedonac po nacionalnosti


Nije svejedno, to samo pokazuje kakav su narod...

E sad....po jednoj teoriji Miloš Obilić je bio zapravo Albanac. Koliko ta teorija drži vodu uopće je nebitno.
Srednji vijek nije najbolje područje za pozivanje na naciju i nacionalna pitanja kao što su asimilacija i sl. Samo ime Srbin nije dovoljno da se proglase Srbima svi koji su se u srednjem vijeku tako nazivali.
Imaš primjer i danas Lužičkih Srba koji nemaju ama baš nikakve veze sa Srbima, osim što su Slaveni kao i oni.
Srbin je u srednjem vijeku označavalo i pravoslavca (svakog pravoslavca na Balkanu koji nije govorio grčkim jezikom), ili i općenito potlačene slavenske mase (servi - lat. robovi). Hrvati, Bugari i Srbi nisu jedini Slaveni koji su doselili na ovo područje (a kako i sam znaš kasnije je došlo i među njima do podjela ili pokušaja podjela, pa danas imamo Makedonce, Bošnjake i Crnogorce).
Poanta nije u tome je li Skenderbeg porijeklom bio Srbin ili ne, nego da je on svoj ustanak vodio na teritoriju današnje Albanije, i da su ga slijedili lokalni stanovnici. Među njima je vjerojatno i bilo Slavena (ili Srba ako hoćeš), ali Albanci u tom trenutku sigurno postoje kao jezična skupina, što uostalom dokazuje taj Misal, koji sam isto spomenuo.
To što su kasnije Albanci prešli na islam (iako ne svi, postoje značajne pravoslavne i katoličke skupine) te time postali bliski Turcima, pitanje je drugačijeg procesa. Uostalom zar nije i Njegošev Gorski vijenac prije svega jedna antipoturička epopeja? Znači nijedan narod na pod turskom vlašću nije bio imun na islamizaciju, ali jedino albanci nisu sa svojim Poturicama razračunali kao ostali: protjerivanjem ili koji put i nožem.

Mislim da je za dalju raspravu važnije da se okrenemo na stav Srba prema Kosovu i stav Albanaca prema istome, a ne na dokazivanje povijesnih prava i zasluga, jer kako vidimo one danas ne znače previše.