Ne vjeruje se u religiju, nego se vjeruje u Boga!

kombinezon, odavno nisam procitao vecu gomilu gluposti... 

Ocigledno nikad nisi prosao pored crkve pa tako pricas.

Ako tako istina mislis, zasto ima 1,1 milijarda katolika, isto toliko muslimana, ostale da ne nabrajam?

Ili si ti mozda pametniji od svih njih? 

to je vec dugo deo tradicije i vaspitanja,veliki deo tih ljudi ne zivi religioznim zivotima ali se i dalje izjasnjavaju kao pripadnici odredjene vere zato sto je to opste prihvaceno ponasanje.
mnogima od njih strogo vaspitanje namece odredjena pravila koja oni jednostavno postuju iz navike,a da se pritom nikada i ne zapitaju cemu sve to.
ima dosta ljudi koji veruju u boga zato sto nemaju nikog drugog,ima i onih kojima ide dobro pa iz straha da se ne ubaksuziraju postuju religiju i bukvalno receno se ,,slihtaju,, visoj sili.
a sto se crkve tice ja sam krsten u njoj,moja porodica postuje sve pravoslavne obicaje,a i ja sa njima zato sto je to deo srpske tradicije i kulture,a ne zbog toga sto sam neki veliki vernik.

Kombinezon, samo bih zeleo da se izvinim na tonu mog proslog posta, malo si se bio grublje izrazio pa sam ja malo preterao...

Nisam promenio misljenje iz mog posta samo mi je bez veze bio moj ton kad sam naknadno procitao, mogao sam to i kulturnije da kazem... 

Jeste da ima puno kvazi-vernika i to je lose, to su ili ljudi koje je sramota da odstupe od obicaja ili ljudi koji osecaju da postoji Bog ali ipak im se ne svidja nesto oko organizovanog vida religije, takvih ima puno (cini mi se da si ti manje vise u ovoj grupi - ne svidja ti se SPC ali verujes u nesto, ili gresim?)

Mislim da je problem u tim običajima i tome što je vjera postala nacionalno obilježje. Posebno je to istaknuto na ovim našim područjima gdje je tradicionalna podjela: Srbi Pravoslavci, Hrvati Katolici. Mislim da je bolje prekinuti s nekim običajima. Jednostavno reci: Ja nisam vjernik i neću slaviti Božić i Uskrs. Čudno mi je to slavljanje Uskrsa i Božića nekome tko nije kršćanin. To je isto kao da bih išao po gradu i ušao nekome na slavlje, samo zato jer se slavi. Ne velim ja da se nema pravo, ali svi se vjernici "sude" upravo po tim i takvim primjerima. Objektivno bi bilo gledati prave vjernike i po njima mjeriti vrijednost, odnosno nevrijednost neke vjere, no mi češće gledamo one loše primjere. Ne možemo muslimane "suditi" po nekoliko ekstremista ili tko zna kakvih skupina, jer to nije objektivno, a ni ne možemo "suditi" ni kršćane zbog istih fanatičnih ili laksnih primjera. Isus je rekao "Vi ste sol zemlje i svjetlo svijeta!" Ne mogu svi biti sol, jer se soli stavlja malo da bi jelo bilo ukusno, a ni ne mogu svi biti svjetlo, jer dovoljna je "jedna žarulja" da osvjetli prostoriju. Od mnogo svijetla bole oči i glava. Zato mislim da bi bilo fer prosuđivati vjeru po onome što propovijeda i po onim primjerima koji to drže, a ne po onima koji krivudaju. No naša je "priroda" da uvijek gledamo prvo negativno i ono što je drugačije.

@marniko82
sto se tice izvinjenja...no problemo...i ja sam malo dao gas...
a sto se tice teme-stvar je u tome sto sam ja ranije verovao u boga,cak sam u sebi izgovarao ,,oce nas...,, (i jos uvek ga znam napamet) svako vece pred sapavanje i posle toga bih obicno zahvalio bogu na onome cime sam bio zadovoljan,a trazio da promeni ono cime sam nezadovoljan.
vremenom je bivalo sve vise stvari koje sam hteo da se promene(nikada nisam trazio da mi ispunjava neke licne zelje,vec iskljucivo stvari koje se ticu cele porodice)i sve manje stvari koje su bile kako treba.
tada sam shvatio da mi bog ustvari sluz ikao neko opravdanje(neumem da nadjem pravu rec,nesto kao maska,paravan iza koga se krijem)za sve sto mi se dogadja i opravdanje da se ne razmisljam mnogo oko toga sta bih mogao da uradim(tada i nisam nista mogao da uradim tako da je to sto sam verovao bilo odlicno za mene jer sam bio uveren da ce se stvari nekako resiti i da samo treba da cekam da dodjem na red kod boga i nizasta sebe nisam krivio)
zato i tvrdim da bog ljudima sluzi kao izgovor za uspeh ili neuspeh,jer im je potrebno da ne krive sebe i da imaju taj osecaj da nisu sami,da je neko na njihovoj strani,da ce dobiti neku nagradu....to ide dotle da cak i ako ceo zivot ne dobiju nagradu zato sto su ga ,,ispravno,, proziveli,oni sebe uveravaju da ce im to biti nadoknadjeno u zagrobnom zivotu.
@koni
pravi vernici ne postoje.
ajde reci mi ko postuje samo 10 bozjih zapovesti,a da ne govorimo o ostalim stvarima.

Mislim da si pogresno shvatio, nasa vera bar ne obecava nagradu u ovom zivotu. Bog ne treba da se moli po sistemu "daj mi ovo, daj mi ono", eventualno za zdravlje, sve ostalo je na nama! Kad bi Bog ljudima davao sve za sta se mole, ne bi bilo siromasnih i nesrecnih, ali to nije poenta vere.

Naravno, ima mnogo ljudi koji gledaju na Boga kao ti. Moje je misljenje da je ovde svrha molitve i postojanja lose shvacena. Nista tu lose ne mislim, jednostavno svako od nas nalazi (ili ne nalazi) svoj put na drugi nacin.

A ima zaista ljudi koji postuju sve propisane zapovesti, evo ja ih znam dosta jer idem do crkve relativno cesto. Jesu retkost ali postoje i takvi (retko medju mladima, uglavnom su to starije osobe)! Postoje i oni koji ne veruju pa opet prate zapovesti.

mozda nisam dobro obavesten,ali zar ne postoji zapovest u kojoj se navodi da je greh i pomisliti nekom nesto lose?eto barem za to nemozes dokazati da nako od tih ljudi nije prekrsio.
primetio si da su to uglavnom stariji ljudi(ti koji slede bozje zapovesti),pitanje je kako su i oni ziveli kad su bili mladi.
slazem se da od boga ne treba traziti nista(samo sam naveo neko moje ranije razmisljanje),ali ipak treba ocekivati neku vrstu pravednosti i postede od iskusenja i zala,jer zasto bi inace ispunjavali sve te uslove,pri tom ne mislim na to da ne kredemo,ne lazemo,ne ubijamo....vec na sve te postove,praznike i druge nacine odavanja pocasti bogu.
zasta se mi toliko njemu zahvaljujemo ako nista ne ocekujemo?

Postoji i to jeste greh takodje, malo manji doduse. Naravno, ne postoji niko bezgresan. Mozes ceo zivot da gresis ali ako se iskreno pokajes i poverujes u Boga, isto je kao da si ceo zivot samo dobro cinio. Tako je po nasoj veri.

A pravednost ne postoji na ovom svetu, ovo nije Carstvo Bozje vec one druge sile. Bog pravdu obecava iskljucivo posle smrti, a ovaj svet je samo test nase dostojnosti.

Zahvaljujemo se Bogu za samo nase postojanje, jer ako verujes u Boga onda verujes da je on Stvoritelj. Praznici zato sluze, da se Bogu da hvala i da se nasa vera u njega utvrdi. Postovi su nesto drugo - pokusaj odvajanja od ovozemaljskog, nacin da se shvati da zivot ne cine jelo, pice i slicna telesna zadovoljstva vec dobrocinstvo, medjusobno ispomaganje, sazaljenje prema slabijima od sebe, skromnost... To su sve vrline koje hriscanstvo propoveda i priznaces da nisu nerazumne.

@kombinezon

Nije važno kako je netko živio dok je bio mlad. Nije važno jesam li ja poželio tuđe stvari ili zlo nekome. Važno je da sam svjestan toga i da se borim protiv toga. Važno je da odlučim da to više neću raditi. U svakoj misi na početku ima ispovijed grijeha gdje se traži i dobiva oproštenje grijeha, naravno onih lakših, dok je za teže potrebna ispovijed. Sve dok prihvatiš da je čovjek sposoban promijeniti svoje stavove i mišljenje nije teško vjerovati. Počni od sebe i idi dalje. Koliko puta dnevno mijenjamo mišljenje o nečemu? Ideš kući i htio bi večerati jedno a kod kuće jedeš drugo. Dođeš u trgovinu i umijesto jednih novina kupiš druge. Veliš da te više nikad nitko neće prevariti, a onda se opet dogodi. Sve su to promijene u životu. Još konkretnije. Dok si bio mali htio si biti nogometaš, astronaut, ili nešto drugo, a kad odrasteš postaneš trgovac ili konobar. Ne velim da to nisu životne okolnosti, ali želim pokazati da je u životu sve mijena. Koliko puta ti se svidi neka djevojka, a kad ju upoznaš zbg nečega promijeniš mišljenje. Koliko puta svojoj djevojci obećaš da češ je uvijek voljeti a dogodi se da ju mrziš. Sve se mijenja. Kako se onda ne bi mijenjao i čovjekov stav na život i vjeru. Zar ne misliš da je moguće da se netko obrati?