naravno da je bitno šta mi,na prvom mestu i pre svega,percipiramo putem svesti,dakle bivamo svesni nečeg,a potom i zaključujemo,to je zapravo JEDINO bitno jer van toga (naše svesti) ništa i ne postoji
pa sta to percipiras putem svesti ako nista ne postoji van svesti?
tako je.izvoli i dokaži šta to i kako postoji-BEZ SVESTI,odnosno VAN TVOJE SVESTI,dakle nebivajući svestan.srećno!
Citat
Zanimljivo je da su recimo naša zvijezda Sunce, isto kao i Mjesec ili sama Zemlja postojali davno prije nego su postojale bilo kakve misli o njima, eto vidiš kako te stvaran svijet potpuno demantira, da nisi u pravu.
ja i nisam rekao da PRE svesti nije ništa postojalo nego da BEZ svesti ne bi ništa postojalo,pa tako ni te ''zvezde,mjesec,sunce'' itd,da ih MI NISMO POSTALI SVESNI i time ih uveli u postojanje
Citat
pa sta to percipiras putem svesti ako nista ne postoji van svesti?
dobro pitanje,trebao sam i tad naglasiti,dakle percipiram I ISTOVREMENO DOVODIM U POSTOJANJE,odnosno baš percepirajući i ''stvaram'' nešto što ''objektivno'' postoji,percepcija=postojanje,nema percepcije bez postojanja i nema postojanja bez percepcije. misli o tome
Citat
pa ako je kisa deo svesti, mozes li da utices na nju? mozes li da utices na svoju svest uopste?
naravno da ne,zbog čega bih mogao? niko ni na šta ne može da utiče jer slobodna volja ne postoji
« Poslednja izmena: 06. Avg 2017, 17:32:47 od abenaz »
Ljudi i danas mogu da zive bez straha i mrznje ako mogu da shvate da nisu kreatori svoje sudbine nego su kreacije svoje sudbine, odnosno da nemaju odgovornost ili zaslugu za sve sto im se desava. Emotivni strah i mrznja su emocije koje su rezultat neshvatanja zivota.
pa sta to percipiras putem svesti ako nista ne postoji van svesti?
dobro pitanje,trebao sam i tad naglasiti,dakle percipiram I ISTOVREMENO DOVODIM U POSTOJANJE,odnosno baš percepirajući i ''stvaram'' nešto što ''objektivno'' postoji,percepcija=postojanje,nema percepcije bez postojanja i nema postojanja bez percepcije. misli o tome
zasto mislis da je pojava necega u svesti nastanak tog necega?
« Poslednja izmena: 06. Avg 2017, 20:15:50 od dabisha »
nisam pitao u kojoj meri mozes slobodno da odlucis da menjas svest nego da li mozes da menjas svest, ali nema veze
pa i odgovorio sam ti,ni u kojoj, kao što i niko ni u kojoj meri ne ''odlučuje'' ništa nego sve radi po difoltu i automatski,jer..pogodi zašto
Citat
zasto mislis da je pojava necega u svesti nastanak tog necega?
ne mislim nego znam jer kada JA postanem SVESTAN NEČEG (uzmi biiilo šta za primer,predmet neki,osobu,životinju,štagod)-tada to POČNE DA POSTOJI-za mene; kada PERA postane SVESTAN NEČEG onda..kapiraš gde idem s ovim jedini način da me ukopaš i poništiš tu moju ''teoriju'' jeste da mi objasniš IŠTA, kako IŠTA POSTOJI-BEZ SVESTI/REČI pokloni se i počni
mada objašnjavao sam ti već ovo čini mi se pre oko dinu-dve i nisi skapirao tad pa nzm što bi sad
Citat
Eto kada ti spavaš okolo sve postoji isto kao i kada si budan, recimo krevet.
i ovo ima kakve veze sa bilo čime? spavanje nije PRESTANAK svesti nego ''odlazak'' u neku drugu svest,tzv. podsvest,il kako već oćeš to da nazoveš
Citat
Ne možeš ti recimo neku zvijezdu poput našega Sunca staviti u postojanje tako što ćeš percipirati to i onda učiniti da postoji daj budi ozbiljan.
naravno da mogu,kao što sam to već uradio,ne samo ja nego i svi ostali koji su svesni ''sunca'' i ostalih stvari.to je osnovni i nepremostivi uslov i uzrok svakog postojanja-nečija SVEST
Citat
Zvijezde kao i planete imaju sasvim drugi uzrok svoga nastanka, daleko si ti do istine o tome, bez zamjere! Smile
uzrok SVEGA što postoji je svest/reč to je činjenica (ili što bi ti reko ''objektivna istina'') a ne neka moja ''teorija'' ti si daleko od istine
Ljudi i danas mogu da zive bez straha i mrznje ako mogu da shvate da nisu kreatori svoje sudbine nego su kreacije svoje sudbine, odnosno da nemaju odgovornost ili zaslugu za sve sto im se desava. Emotivni strah i mrznja su emocije koje su rezultat neshvatanja zivota.
nisam pitao u kojoj meri mozes slobodno da odlucis da menjas svest nego da li mozes da menjas svest, ali nema veze
pa i odgovorio sam ti,ni u kojoj, kao što i niko ni u kojoj meri ne ''odlučuje'' ništa nego sve radi po difoltu i automatski,jer..pogodi zašto
nisam pitao o odlucivanju nego o tome da li mozes po svojoj (neslobodnoj) volji da menjas svoju svest. razumes, odluka nije slobodna, u smislu da nema slobodne volje. ali kada preovlada jaci motiv da li mozes da promenis sadrzaj svoje svesti onako kako ti taj motiv diktira? recimo da nateras sebe da ne mislis o necemu?
zasto mislis da je pojava necega u svesti nastanak tog necega?
ne mislim nego znam jer kada JA postanem SVESTAN NEČEG (uzmi biiilo šta za primer,predmet neki,osobu,životinju,štagod)-tada to POČNE DA POSTOJI-za mene;
pa mogao bi da budes precizniji.. ili 'postoji' ili 'postoji za tebe'. sta od to dvoje? mada nema potrebe da pojasnjavas. vidim da je to za tebe isto.
nisam pitao o odlucivanju nego o tome da li mozes po svojoj (neslobodnoj) volji da menjas svoju svest. razumes, odluka nije slobodna, u smislu da nema slobodne volje. ali kada preovlada jaci motiv da li mozes da promenis sadrzaj svoje svesti onako kako ti taj motiv diktira? recimo da nateras sebe da ne mislis o necemu
teško ali pretpostavljam da je to moguće
Citat
pa mogao bi da budes precizniji.. ili 'postoji' ili 'postoji za tebe'. sta od to dvoje? mada nema potrebe da pojasnjavas. vidim da je to za tebe isto.
već sam milion puta objašnjavao da sve što postoji postoji ZA NEKOG,na to mislim kad kažem da je postojanje subjektivno
postoji=postoji ZA mene/tebe/nju/njega, ne postoji nikakvo drugo postojanje,''samo po sebi''/ ''objektivno'' ili slične patetične nebuloze
Citat
pa dobro, mada bi mogao i ti prvo da dokazes to sto ti tvrdis, tvoju teoriju..
rekoh već,ne radi se o teoriji nego o neosporivoj preočiglednoj činjenici koju bi,siguran sam,svi prihvatili kad bi samo maalko porazmislili i mućnuli glavom kako misliš da dokažem? pa dokazao sam dosad petsto puta
Citat
ali da pokusam... u formi dijaloga.\> da li su tvoja secanja sadrzaj tvoje svesti?
da (kuda ideš s ovim debilnim pitanjima baš me zanima šta li pokušavaš -.-)
Ljudi i danas mogu da zive bez straha i mrznje ako mogu da shvate da nisu kreatori svoje sudbine nego su kreacije svoje sudbine, odnosno da nemaju odgovornost ili zaslugu za sve sto im se desava. Emotivni strah i mrznja su emocije koje su rezultat neshvatanja zivota.
pa dobro, mada bi mogao i ti prvo da dokazes to sto ti tvrdis, tvoju teoriju..
rekoh već,ne radi se o teoriji nego o neosporivoj preočiglednoj činjenici koju bi,siguran sam,svi prihvatili kad bi samo maalko porazmislili i mućnuli glavom kako misliš da dokažem? pa dokazao sam dosad petsto puta
ne dokazujes, samo tvrdis i mislis da je ocigledno. a ako je ocigledno nema potrebe za dokazivanjem
uzrok SVEGA što postoji je svest/reč to je činjenica (ili što bi ti reko ''objektivna istina'') a ne neka moja ''teorija'' ti si daleko od istine
Citat
Ti samo misliš da je to istina, a misliti i znati nešto nije jedno te isto, dapače.
Prvo, svijest nije uzrok svega znaš zašto?
Jer postoji uzrok same svijesti, dakle niti je uzrok svijest a niti ne postoji oduvijek, dapače.
Svijest, i to svaka, postoji tek od onda kada svjesno postane svjesna svoga postojanja, svoje egzistencije, a što je bilo prije toga je li? Ta svijest nije postojala, eto jednostavno a istinito, znači nije svijest uzrok svega.
Isto kao što i ti sam, prije nego si postao svjestan svoga postojanja nisi jednostavno postojao, nisi postojao prije svoga rođenja, tako se i svijest mora "roditi" (ne u materijalnom smislu dakako), da bi postojala, to ti je jedina objektivna istina, a ti vjeruj u što hoćeš, nema problema!
« Poslednja izmena: 07. Avg 2017, 17:16:41 od teodor.francic »
ne dokazujes, samo tvrdis i mislis da je ocigledno. a ako je ocigledno nema potrebe za dokazivanjem
dokazujem.tvrdnja ''ništa ne postoji bez svesti (ili reči ako ti je lakše)'' je istovremeno i sama sebi dokaz,jer bez reči ZAISTA ništa ne postoji. da bi to opovrgao,izvoli i volontiraj primer nečega što postoji bez reči.jes stvarno tolko tupav jbt? stvarno ne bih da vredjam al..
Ljudi i danas mogu da zive bez straha i mrznje ako mogu da shvate da nisu kreatori svoje sudbine nego su kreacije svoje sudbine, odnosno da nemaju odgovornost ili zaslugu za sve sto im se desava. Emotivni strah i mrznja su emocije koje su rezultat neshvatanja zivota.