Na skolski psiholog je recimo bio, pa... cudan, zato sam ja cesto pricala sa profesorkom psihologije koja je bila fenomenalna zena. Jednostavno vise mi je odgovarala, bila je iz Zemuna, pa smo se cesto vracale i zajedno autobusom kuci. Prica o svakodnevnim stvarima coveka opusta, pogotovo ako je psiholog osoba koja uliva poverenje, nesto izmedju roditelja i prijatelja. Zaista dete u tom uzrastu moze da se oseti kao da ga neko razume, samo je pitanje da li psiholog ume da bude i pedagog.
Mada sam ja pre za varijantu pronalaska nekog vrsnjaka sa kim ce provoditi slobodno vreme i ko ce jednostavno da joj prija.

slihtaro 


ma ova devojka se boji da ne bude odbijena ... pa se povlaci u sebe .. kad joj to dosadi .. promenice se .. samo umereno ... ne u drugu dimenziju 

vise samopouzdanja njoj treba ... 

  reshenje problema : menjaj drushtvo ili menjaj sebe - a najbolje oba 

moja preporuka - pochni da se bavish nekim sportom - tako cesh da izgubish vishak kg ,a naci cesh i novo drushtvo   

Bravo Munka, vidi se odakle su najpametniji ljudi ... i najveci kriminalci. 

Elem Nevena, svi ti rekosmo manje vishe isto, glavu gore i veruj mi smejacesh se jednog dana na sve ovo.

Izvalila si me 

И бф 109 је некада био усамљен попут тебе. Зашто нпр не кренеш са њим да се дружиш, добар је дечко и непрегледна је ризница знања. Ја таквог самарићанина и љубитеља људи никада нисам видео. 

Za bolan osjećaj nepripadnosti ima lijeka

Autori:
Ozren Podnar, prof.
Robert Torre, dr. med., spec. psihijatar



Osamljenost je prava patnja koja često tjera na plač, a u težem obliku izaziva želju za smrću ili pokušaj samoubojstva

Osamljenost je teška muka, to znade svatko tko ju je iskusio. Osamljenih je na svijetu na stotine milijuna, no mnogi ne razumiju da to stanje nije isto što i samoća, odnosno objektivna okolnost odsutnosti društva, te da se ponekad može otkloniti samo medicinskom intervencijom. Samoća je sama po sebi neutralna, nekima donosi i ugodu, iako češće pogoduje nastanku osamljenosti. Osamljenost je, pak, neugodan osjećaj i bolno raspoloženje koje ne proizlazi nužno iz određenih vanjskih okolnosti.
To je patnja koja često tjera na plač, a u težem obliku izaziva želju za smrću ili pokušaj samoubojstva. Ima načina da se osamljenost ublaži ili ukloni, a što će biti djelotvorno u konkretnom slučaju ovisi o pojedincu i njegovu tipu osamljenosti.

Nije svaka osamljenost ista

Situacijska osamljenost - Najblaža osamljenost izazvana privremenim odvajanjem od bliskih osoba, primjerice zbog ružnog vremena, putovanja, selidbe ili bolesti. Ako uobičajeno ne patite od osamljenosti, nego vas je ona zahvatila samo zato što trenutačno ne možete biti blizu dragim ljudima, vaše stanje nije zdravstveni problem i vjerojatno će se poboljšati čim se okolnosti promijene nabolje.
Potraje li odvojenost od voljenih osoba dugo, privremena osamljenost može se pretvoriti u kroničnu, ali ne kod svih ljudi, jer otpornost na samoću kao stresnu okolnost varira od pojedinca do pojedinca.
 
Kronična osamljenost - Od privremene, situacijske osamljenosti znatno je ozbiljniji problem osamljenost koja postoji bez obzira na vanjske okolnosti. Dakle i kada osoba ima društvo, ali joj ono ne pomaže da se osjeća ugodno, ili kad ne može ostvariti zadovoljavajuće društvene odnose. Simptomi mogu biti jednaki, ali se razlikuje terapija.

Osamljenost bez samoće - Pati li osoba od osamljenosti unatoč tome što je okružena ljudima, vjerojatno ima depresiju, a osamljenost je samo simptom, pa valja pristupiti liječenju depresije. Depresija je bolest živčanog sustava koja izaziva duševne boli, a osamljenost je jedan od najčešćih oblika boli kroz koje se ona očituje. Velik postotak svih slučajeva osamljenosti posljedica je upravo depresije, koja može i ne mora biti izazvana samoćom.
Podvrsta osamljenosti bez samoće jest ona koja se javlja kod osoba koje bližnji (bračni drug, djeca i drugi) zapostavljaju, zanemaruju ili šikaniraju.

Osamljenost uz samoću - Ako je posrijedi osamljenost kao posljedica nesposobnosti ostvarivanja kvalitetnih međuljudskih kontakata, osoba treba pomoć da nauči vještinu ophođenja s ljudima, posebno upoznavanje, izgradnju i očuvanje odnosa, bilo prijateljskih, bilo ljubavnih. To je najrjeđi uzrok osamljenosti.
Rijetko se susreće osoba koja trpi od kronične osamljenosti samo zato što je nevješta u ophođenju s ljudima i kojoj bi lekcije iz društvenih vještina pribavile prijatelje i izliječile osamljenost.

Ako je osoba osamljena zato što unatoč nastojanjima ne uspijeva pronaći prikladno društvo, bilo zato što je izbjegavaju, otvoreno odbijaju ili šikaniraju, neće joj pomoći svladavanje socijalnih vještina, jer one u ovom slučaju nisu relevantne za osamljenost. Takva osoba zapravo pati od niske otpornosti na stres, odnosno od slabih živaca, a pojačano je ranjiva na stresne podražaje.
Neki su ljudi po prirodi osjetljivi baš na stresove u društvenim situacijama te stoga češće i snažnije trpe bol kad ih drugi vrijeđaju, ismijavaju, odbijaju ili tračaju. Povrijeđenost je posljedica stresne reakcije u živčanom sustavu i ne može se ukloniti prikrivanjem ili glumom da je sve u redu.
Najčešće je osamljenost posljedica osjetljivosti (ranjivosti) živčanog sustava na društvene uvrede. Takve se osobe ili uzaludno, unatoč stalnom trpljenju boli zbog tuđe neobazrivosti, pokušavaju zbližiti s drugima, ali ih oni uporno "ne šljive" i čak otvoreno odbacuju, ili se nakon nagomilana stresa povlače iz društva, svjesne da ih okolina ne prihvaća, a da im daljnji pokušaji mogu donijeti samo reprizu boli.

Kako se boriti protiv osamljenosti

Neupućena će osoba nekome tko trpi od osamljenosti najvjerojatnije dati banalan i nedjelotvoran narodni savjet: "Idi vani i druži se!", ili još gore: "Počni normalno živjeti!". Takva, najčešća reakcija otkriva vrlo rašireno nerazumijevanje pojma i biti osamljenosti. Naime, netko može biti osamljen i ako ima društvo (prijatelje, suradnike, obitelj) pa mu izlaženje i druženje neće donijeti nikakvo poboljšanje. S druge strane, osamljena osoba zaista može biti doslovce sama, ali joj pokušaj druženja, odnosno upoznavanja ljudi i društvene interakcije neće pomoći, jer dio ljudi zbog pojačane osjetljivosti nema mogućnosti ostvarivanja prisnih društvenih kontakata. U oba navedena slučaja, savjet "idi van i druži se" može zvučati čak zločesto i bešćutno.
Što poduzeti kad se osjećate osamljenima? Izbjegnite zamke prejedanja, opijanja ili potrage za uzbuđenjima, jer postoje uistinu valjane i djelotvorne tehnike i terapije. Pristup tretmanu protiv osamljenosti mora uzeti u obzir konkretne čimbenike koji je kod pojedinca uzrokuju.

Pogrešni postupci

    * prepuštanje tuzi i potištenosti
    * prejedanje ili uzimanje štetnih tvari
    * potraga za uzbuđenjima i opasnostima

Prepuštanje osamljenosti, odnosno tuzi, potištenosti i bespomoćnosti isto je što i ne činiti ništa. Takvo pasivno stanje zahvaća mnoge osamljenike, a izgledi da će osamljenost proći sama od sebe vrlo su mali, osim kod osamljenosti koja je vezana uz privremenu situaciju. Ako nemate nikakvih drugih rješenja, a dolazi vam plač, slobodno se isplačite, jer se kroz suze rješavate nagomilana stresa.
Priličan broj ljudi u stanju osamljenosti unosi više hrane, osobito slatkiša (jednostavnih ugljikohidrata), jer oni brzo donose porast energije i raspoloženja. No, loše strane uzimanja tvari sa šećerima znatno su brojnije, od prekomjerne težine do ugrožavanja unutarnjih organa.
Mnogi otkrivaju da im godi ispijanje alkohola, i tako se liječe od raznih duševnih boli, pa i od osamljenosti. Alkohol umrtvljuje moždane centre za duševnu bol, pa se čovjek nakratko osjeća lakše. Dugoročno, on je jedna od najškodljivih tvari koje možete uzimati: ne liječi, ali uzrokuje i pogoršava bolesti. Još lošije učinke imaju narkotici, kojima je dio osamljenika također sklon.
Neki tipovi osamljenika (i osoba s depresijom općenito) osjećaju se bolje kad pođu u kupnju ili se prepuste kockanju, klađenju, brzoj vožnji i drugim riskantnim i uzbudljivim aktivnostima.

Ispravni postupci

    * bavljenje korisnim i ugodnim aktivnostima
    * uspostavljanje ili produbljivanje društvenih kontakata
    * kretanje, tjelovježba
    * psihološko savjetovanje
    * lijekovi s učinkom na živčani sustav

Jedna je od mogućnosti koje vam stoje na raspolaganju kreativno korištenje samoće, primjerice bavljenje stvaralaštvom (slikanjem, pisanjem), sportom, učenjem i nadogradnjom znanja, cvijećem, kućnim ljubimcima. Kućni ljubimci u mnogo su se slučajeva pokazali kao izvanredno društvo i djelotvoran antidepresiv.

Izlasci na popularna okupljališta, telefoniranje, SMS-iranje i slanje e-mailova znancima dobri su načini da se prilično brzo napunite društvenom energijom. No, što ako nemate ni prijatelja ni znanaca? Postoje mnogi načini uspostavljanja kontakta s ljudima. Što mislite zašto ljudi masovno sudjeluju u internetskim pričaonicama ili servisima poput Iskrice? Nema ničega sramotnoga ili nastranog u potrazi za društvom putem Interneta ili oglasa, ali, naravno, uz razumne mjere opreza.
Redovito kretanje, bilo da je riječ o žustrom hodanju, trčanju, vožnji biciklom, plivanju, planinarenju ili aerobiku, već samo po sebi diže raspoloženje, a time i ublažava sve neugodne osjećaje, pa i osamljenost. Pritom uvijek postoji mogućnost da ćete nekoga upoznati.
Psihološko savjetovalište ili psihoterapija ne služi za "luđake", to valjda zna svaka civilizirana osoba. Psihoterapeut vam može pomoći da naučite vještinu upoznavanja i ophođenja s ljudima, ako se u tome krije vaš problem. Poželjno je u društvu barem malo prikriti preosjetljivost i prikazati se samouvjerenim, a opet ne bahatim. Posrijedi su fine nijanse, u koje vas može uputiti dobar terapeut.

Osamljenost je bolno raspoloženje koje može biti privremeno ili kronično te izazvano vanjskim ili unutarnjim čimbenicima. Ovisi o predispoziciji, pa je moguće biti osamljen i bez stvarne samoće, kao i biti sam, ali ne i osamljen. Kronična je osamljenost zdravstveni problem koji se ponekad može otkloniti samo medicinskom intervencijom.

Kronična osamljenost je oblik depresije, neovisno o tome jeste li stvarno sami ili imate društvo koje vas ne zadovoljava. Moderni antidepresivi vrlo su djelotvorni i dobro podnošljivi, a ne stvaraju nikakvu ovisnost. Uzimanje takvih lijekova ne znači da ne možete istodobno raditi na poboljšanju društvenog života ako vam je on manjkav. Štoviše, uza stabilno dobro raspoloženje koje donose antidepresivi mnogo ćete se lakše nekome svidjeti, kao što ćete i sami realnije procjenjivati tko je za vas pogodno društvo i potencijalni prijatelj ili partner. Ako vam je glavni problem stidljivost (to jest povećana osjetljivost u društvu), preporučljive su povremene, manje doze sredstava za smirenje, naravno sve uz nadzor specijalista.
Osim sintetskih antidepresiva, u blažim do umjerenim depresijama mogu pomoći i gospina trava (hipericin) u sprezi s vitaminom B, omega-3 masnim kiselinama, magnezijem i cinkom.

Kako prepoznati osamljenost

Blaža osamljenost
- dosada
- bezvoljnost
- letargija
- nemir

Teža osamljenost
- potištenost
- tuga, žaljenje
- očaj, beznađe
- plačljivost
- osjećaj bezvrijednosti, napuštenosti, suvišnosti

Ваше здравље

Hvala svima na savetima... Verovatno je i u meni problem jer hocu da budem bolja od svih,ne zelim da se druzim sa svakakvima(nego samo sa onim "facama")... Fali mi i mnogoo samopouzdanja... Sada mi je palo na pamet da stavim silikon u usnu, pre svega da bi ja bila zadovoljnija svojim izgledom a i da bi imala vise drustva.. Ma koliko pricali danas je izgled merilo za sve (makar je tako u mojoj okolini)... 
Zaboravila sam da kazem da imam 16 godina.
pozdrav

Sa takvim stavom, očigledno je da ti i ne želiš pravo, iskreno prijateljstvo, već samo da budeš viđena u društvu tih "faca" i da budeš jedna od njih... Grešim?
 
1. Imaš šesnaest godina i hoćeš da staviš silikon u usnu?!
2. Da li ti znaš koliko je to štetno za tvoj mladi organizam i koliko to ružno izgleda?!
3. Samopouzdanje se na stiče silikonima...

Mislim da ti je ideja van pameti... a sad mi pada i na pamet i mogućnost da nas malo "ložiš"...