Tatu sam uvek vise volela, a ova moja mama mene ludacki voli. I smara me, i dosadna je, i naporna, uvek se trpa sa svojim kkomentarima, hoce da mi kampuje u stanu. 
Nemam tatu vise ostala mi je samo ona.
Doziram je. Kao i celu familiju i porodicu.
Ja sam uvek bila samostalna, mama i tata mi nisu trebali.
Imala sam veliku roditeljsku ljubav i podrsku.

klasika..muska djeca uglavnom vise vole majku,..
dok zenskici vise vole taticu...

roditeljska ljubav...mislim da vecina onih koji su odrasli u normalnoj porodici su to imali...
ovdje kad covjek na primjer, kaze da se odvojio od roditelja u 16 godini..
ispada odma da je hendikepiran, i retardiran...jer nije imao roditeljsku ljubav i paznju do 35 godine..
kad konacno mu mozak proradi i tijelo svoje zatrazi...odluci da se osamostali...

sta je tu lose a sta nije ne znam....ko je tu hendikepiran a ko nije...to znam...

meni je svakako mnogo gore kad vidim neke ljude koji imaju sto godina..
a jos uvijek crpe ljubav i paznju..a posebno zivotni prostor i namirnice svojih roditelja...
i pisu kako su sretni jer imaju roditeljsku ljubav..alo... sto je previse previse je...
 meni kad treba ljubav roditelja... ja lijepo odm kod mame..
i sjedim i pricam i budalesem i zezam se s njom cijelu noc...i ujutru odo kuci svojoj...
a ona ima svoju slobodu u svojoj kuci...i siguran sam da je sretnija...
sto joj dijete ima nesto svoje...nego da zivi u svojoj 30+ godini tu na njenom kazanu...
jer mu treba roditeljska ljubav da bi bio sretan ..i normalan...

Ma dobro si prošao, zamisli da ti je brat bio tetak, majka strina, a otac ujna.

Ako osoba od rođenja ne živi u porodici u kojoj se njeguju topli međuljudski odnosi, sumnjam da se može razviti u zrelu, odraslu jedinku. Glupo je određivati ko se više voli, otac ili majka. Svako od njih ima svoju ulogu u našem vaspitanju. Bitno je samo da ne zamijene uloge, pa da otac postane ženska figura u vaspitanju, a majka muška, agresivna.

Iako se često ne slažem s mojim roditeljima, bitno je što znam da mi oni pružaju trajnu podršku, i da su tu za mene. Ne kažem da sam bolji od njih, naprotiv, ali sam uvidio da u nekim stvarima nismo na istom nivou, dimenziji. Važno je ipak što sam to uvidio, i što se prema tom saznanju ponašam.

ne znam da li je glupo ili nije..ali smatram da covjek ne moze voljeti dve osobe na isti nacin i istim intenzitetom..
pa tako ni oca i majku ja ne mogu voljeti podjednako...
samo eto sto neko  iz cistog postovanja, nece sebi da prizna koga vise voli...
ja nikad nisam imao s tim problem..i uvijek kad su me pitali koga vise volis... rekao sam... mamu...
a to ne znaci da nisam volio starog...
majka je vise bila uz mene...vise me pazila...i mazila...
otac kao i svaki otac...voli svoje dijete..ali..to na neki drugi nacin pokazuje...
i ja sam mu zahvalan sto se odnosio na takav nacin...
lose bi bilo da me je i on mazio kao majka...izrastao bih u nesposobnu pi***...
koja, kad god joj se pojavi neki klinac i plaac u zivotu, trci mamici i tatici...
ovako trcim samo mamici...
a i jer bi tata po svom njeznom obicaju rekao..
(kao  kad sam bio klinac...pa me neko veci  i stariji par godina  razbije... )
"sta kmezis picko jedna mala... sta se bojis onog malog debelog smrada...
uzmi kamencinu i stani ispred njegovih vrata i cim izviri ... sastavi ga i razbij mu glavu ...i bjezi kuci"...
a on nek posalje oca ovdje meni..picka li im materina obadvojici...

Na to sam mislio kad sam rekao da  roditelji ne smiju da zamijene sopstvene uloge u vaspitavanju djece.

Ma ako su oboje normalni, i ako sa njima imaš prisan odnos, naravno da voliš oboje - sad koga više voliš, to nije bitno. Ni kad sam bio mali nisam davao odgovor na to pitanje.

znam da si na to mislio...zato sam to malo i docarao...tvoj primjer...
 ali iz svog licnog iskustva...

ja sam do nekog 2 osnovne  bio jako zivo dijete..ali ipak nekako  podnosljivo dijete..
a posle sam postao jako nemiran...
cak sam jednom  i stan uspio da zapalim...
dobro..trosjed je samo malo planuo i  izgorio...
bio sam pametan pa sam odma zvao vatrogasce...
samo...posto sam ih dnevno po sto puta zvao telefonom...i slao ih ko zna gdje sve ne...
nisu reagovali... pa je komsija intervenisao...pa su morali da dodju...

i bogami da je i otac bio kao i majka...ko zna sta bi samnom bilo...

mada sam mu davno rekao kad me jednom osamario..da cu ga razbit kad tad... 
nisam to nikad uradio..a i mislim da to jos uvijek ni ne mogu...

Roditelji su uvek moja krv, moja prva porodica... a partner... nekad dodje, nekad ode... ponekad se i zadrzi... Mislim da veza nikad nije toliko cvrsta...

Ako si normalan, ne prestaje. Roditelji su neko ko ima siroku ulogu u vaspitanju i zahvaljujuci kojima postajemo ono sto jesmo. Samo zato sto postanemo samostalni ne znaci da ih se trebamo odreci.

Lepo receno...

Mada smo vecinom njihova slika i prilika. Ucis iz iskustava, a opet postanes kao oni pa makar i u nekoj meri.

Donekle tacno. Za vaspitanje je bitno da dete nema prevelikih trzaja ali razvitak individue ne zavisi samo od toga.

Majka i otac su ogromna figura u normalnom životu, ako su i oni normalni, naravno ....

ja imam druga iz skole...i radio sam s njim i posle skole.... i bio mu na vjencanju i na krstenju djeteta...
odrastao je i bez oca i bez majke...i njihove ljubavi...
pa je sasvim normalan...i posten covjek..pun ljubavi prema svojoj supruzi i djeci...
i svim njemu dragim ljudima...nikad nisam primijetio neki poremecaj na njemu...
niti bilo kakve posledice...